U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana, kao predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Klauda, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ND, zbog prekršaja iz članka 286. stavak 7. i 12., članka 282. stavak 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20 i 114/22), članka 54. stavak 1. točka 1. i stavak 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga(„Narodne novine br. 107/2001, 87/2002, 163/2003, 141/2004, 40/2007, 149/2009, 84/2011, 80/2013, 39/2019) i članka 29. stavak 1. točka 1. Zakona o osobnoj iskaznici („Narodne novine“ broj 62/15, 42/20, 144/20 i 114/22), rješavajući o žalbi tužitelja Policijske uprave splitsko-dalmatinske Policijske postaje Trogir podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-9/2025 od 3. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 6. veljače 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Povodom žalbe tužitelja Policijske uprave splitsko-dalmatinske Policijske postaje Trogir, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda na način da se okrivljenik ND temeljem odredbi članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018 i 114/22), oslobađa od optužbe zbog djela prekršaja iz odredbe članka 286. stavak 7. i 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

II. Uslijed odluke iz točke I. žalba tužitelja Policijske uprave splitsko-dalmatinske Policijske postaje Trogir je u tom dijelu bespredmetna.

III. Povodom žalbe tužitelja Policijske uprave splitsko-dalmatinske Policijske postaje Trogir, a po službenoj dužnosti, preinačava se pobijana presuda u pravnoj oznaci i novčanoj kazni na način da se počinjeno djelo prekršaja, činjenično opisano u izreci pod točkom 4.), pravno označava kao prekršaj iz članka 29. stavak 1. točka 1. Zakona o osobnoj iskaznici za koji prekršaj se okrivljeniku temeljem istog pravnog propisa utvrđuje novčana kazna u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura, dok se prihvaća od strane prvostupanjskog suda utvrđena novčana kazna za djelo prekršaja činjenično opisano pod točkom 3.) u iznosu od 663,61 eura, te se temeljem članka 39. Prekršajnog zakona okrivljeniku ND izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 683,61 (šestoosamdesettrieuraišezdesetcenti) eura koju je dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka presude, a ukoliko okrivljenik, na temelju odredbe članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona, u tom roku uplati dvije trećine novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena

IV. Prihvaćanjem žalbe tužitelja Policijske uprave splitsko-dalmatinske Policijske postaje Trogir, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni, na način da se za prekršaje opisan u izreci, temeljem istog pravnog propisa, okrivljeniku ND za djelo prekršaja iz članka 282. stavak 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, opisan pod točkom 2. izreke, izriče kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) dana, u koju se temeljem članka 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uračunava vrijeme kada je okrivljenik bio uhićen od 1. siječnja 2025. u 20,50 sati do 2. siječnja 2025. u 10,00 sati, kao 2 (dva) dana zatvora, te mu je preostalo za izdržati 8 (osam) dana zatvora.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik ND proglašen je krivim i kažnjen kaznom zatvora u trajanju od 60 (šezdeset) dana, uvjetno na jednu godinu i novčanom kaznom u ukupnom iznosu od 703,43 (sedmastotrieuraičetrdesettricenta) eura, zbog djela prekršaja članka 286. stavak 7. i 12., članka 282. stavak 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, članka 54. stavak 1. točka 1. i stavak 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga i članka 29. stavak 1. točka 1. Zakona o osobnoj iskaznici, činjenično opisanih u izreci. U trajanje izrečene novčane kazne uračunato je vrijeme zadržavanja okrivljenika u trajanju od 2 (dva) dana, što se izjednačava sa 79,63 eura te je okrivljeniku preostalo za platiti 623,80 eura.

2. Okrivljenik je upozoren na pravo propisano odredbom članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona.

3. Istom presudom okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

4. Okrivljeniku je trajno oduzeta PVC vrećica sa sadržajem 5,5 g marihuane, dok mu je vraćeno privremeno oduzeto vozilo marke Citroen reg. oznake [registarska oznaka], broj šasije [broj šasije], sa pripadajuća dva ključa.

5. Pobijanom presudom okrivljenik je obvezan platiti troško9ve prekršajnog postupka u iznosu od 26,54 eura.

4. Na navedenu presudu tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog izrečene kazne zatvora, te zbog toga što okrivljeniku nije izrečeno predloženo oduzimanje predmeta, motornog vozila kojima je počinio prekršaj, te mu nije izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u predloženom trajanju s obzirom da je isti višestruki počinitelj najtežih prometnih prekršaja. Okrivljenik je uporan u činjenju prometnih prekršaja, nekritičan i prekršaje čini sa izravnom namjerom. Dosadašnje kažnjavanje nije utjecalo na okrivljenika jer i nadalje čini iste prekršaje pa smatraju nužnim oduzeti motorno vozilo.

5. Predlažu da se iz navedenih razloga žalba prihvati, pobijana presude preinači sukladno prijedlogu iz optužnog akta.

Žalba tužitelja je djelomično bespredmetna, a djelomično osnovana.

6. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona po službenoj dužnosti, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, međutim nalazi da je prvostupanjski sud na štetu okrivljenika počinio povredu materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona, budući da djelo na način činjenično opisan u izreci pod točkom 1., po propisu nije prekršaj.

7. Naime, odredbom članka 286. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je:

(7) Vozaču koji je prije stjecanja prava na upravljanje vozilom u razdoblju od dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova rješenjem će se odrediti da ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole na rok od dvije godine, a zahtjev podnesen u roku od dvije godine rješenjem će se odbaciti.

(12) Osoba iz stavaka 3. do 7. ovoga članka koja upravlja motornim vozilom nakon izvršnosti rješenja iz stavaka 3. do 6. ovoga članka, a prije ponovnog stjecanja prava na samostalno upravljanje motornim vozilom, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 1320,00 do 2650,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju do 60 dana.“

8. Dakle, radnja izvršenja djela prekršaja sastoji se u upravljanju motornim vozilom nakon izvršnosti rješenja iz stavka 3. do 7. članka 286. Zakona o sigurnosti prometa na cestama kojim je vozaču ukinuta i oduzeta vozačka dozvola.Međutim, u činjeničnom opisu djela nije navedeno da je rješenje kojim je ukinuta vozačka dozvola izvršno, niti je moguće utvrditi kada bi rješenje postalo izvršno, da bi se moglo zaključiti je li okrivljenik upravljano vozilom nakon izvršnosti rješenja iz stavka 3. do 7. citiranog članka Zakona, pa takav činjenični opis djela nije moguće podvesti pod zakonski opis prekršaja iz članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, s obzirom da ne sadrži sva bitna obilježja navedenog prekršaja.

9. Ispitujući optužni prijedlog u smislu odredbe članka 161. Prekršajnog zakona prvostupanjski sud je, u nedostatku bitnih obilježja djela, bio dužan postupiti sukladno odredbe članku 161. stavka 6. Prekršajnog zakona.

10. Ovaj Sud je postupajući po službenoj dužnosti, pobijanu presudu preinačio i okrivljenika za djelo opisano pod točkom 1. izreke, na temelju odredbe članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona oslobodio od optužbe za predmetno djelo, budući da djelo činjenično opisano u izreci pobijane presude ne predstavlja prekršaj.

11. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tužitelja, ovaj Sud je utvrdio povredu materijalnog prava na štetu okrivljenika u odnosu na djelo prekršaja opisano pod točkom 4. s obzirom da je okrivljeniku izrečena novčana kazna u iznosu od 39,82 eura, iako je za navedeno djelo propisan novčana kazna u fiksnom iznosu od 20,00 eura, pa je u tom pravcu preinačena prvostupanjska presuda.

12. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe ovlaštenog tužitelja u odnosu na prekršaj opisan pod točkom 2. izreke, ovaj Sud smatra da tužitelj opravdano ističe da u konkretnom slučaju nije bilo uvjeta za primjenu uvjetne osude. Naime, iz Potvrde Odjela za prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije vidljivo je da je okrivljenik unazad tri godine dva puta kažnjavan zbog istovrsnog prometnog prekršaja te su mu izricane novčane kazne, koje očigledno nisu postigle svrhu kažnjavanja jer okrivljenik i nadalje čini istovrsne prekršaje.

13. Stoga je ovaj Sud, povodom žalbe tužitelja, prihvaćajući istu, pobijanu presudu preinačio na način da je, okrivljeniku izrekao bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 10 dana, smatrajući da je ista kazna primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, svrsi kažnjavanja i opasnosti počinjenog djela, jer dosadašnje izrečene novčane kazne očigledno nisu postigle svrhu kažnjavanja i nisu okrivljenika odvratile od činjenja prometnih prekršaja, s obzirom da okrivljenik i nadalje čini istovrsne prekršaje, čime pokazuje izrazito visok stupanju upornosti i bezobzirnosti u kršenju prometnih propisa. U izrečenu kaznu zatvora uračunat će se vrijeme uhićenja okrivljenika od 2 (dva) dana, a kako je to i navedeno u izreci ove presude.

14. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tužitelja u odnosu na izrečenu zaštitnu mjeru, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud u neposrednom kontaktu sa okrivljenikom stekao uvjerenje kako se može očekivati da će se okrivljenik ubuduće kloniti činjenja ovakvih i sličnih djela prekršaja i sa primjenom zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Okrivljenik je kažnjavan zbog prometnih prekršaja, pa ovaj Sud smatra da je zaštitna mjera izrečena u primjerenom trajanju, i istom će se postići svrha zaštitnih mjera propisana odredbom člana 51. Prekršajnog zakona, kao i načelo razmjernosti počinjenom prekršaju sukladno članku 51.a Prekršajnog zakona.

15. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tužitelja u odnosu na činjenicu da okrivljeniku nije izrečeno oduzimanje motornog vozila, ovaj Sud smatra je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pravilno odbio prijedlog tužitelja za oduzimanje osobnog automobila marke Citroen reg. oznake [registarska oznaka]. Neosnovana je tvrdnja tužitelja da će se okrivljenika odvratiti od činjenja najtežih prekršaja oduzimanjem vozila, jer iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je okrivljenik za istovrsno djelo kažnjavan 2 puta, kada su mu izricane novčane kazne. Dakle, prvostupanjski sud je ranije ponašanje okrivljenika u prometu, koje kao razlog za oduzimanje vozila ističe tužitelj, u dovoljnoj mjeri cijenio kod odmjeravanja vrste i mjere prekršajno pravne sankcije, a sve u cilju postizanja pravednosti i svrhe kažnjavanja. Naime, prvostupanjski sud je okrivljeniku izrekao strožu sankciju – kaznu zatvora, pa je i ovaj Sud mišljenja da je opravdano za očekivati da će se istom djelovati na počinitelja da se ubuduće kloni takvih i sličnih prometnih prekršaja, te da nisu ostvareni uvjeti iz članka 76.a stavka 1. Prekršajnog zakona. Pri tome treba imati na umu i načelo razmjernosti koje se primjenjuje kod svakog ograničenja slobode ili prava, sukladno članka 16. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 76/10., 85/10., 5/14.) te mjerodavnih odredbi konvencijskog prava, koje mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju u cilju postizanja tražene poštene ravnoteže između zahtjeva općeg interesa javnosti i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinaca na mirno uživanje vlasništva.

16. Cijeneći naprijed navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 6. veljače 2025.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanja Klauda, v.r.

Davorko Kučan, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.