Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kžzd-76/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca, Snježane Hrupek-Šabijan predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i mr.sc. Zorislava Kaleba, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĆK, zbog kaznenih djela iz članka 166. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11.) i drugih odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru, broj Kzd-2/2024. od 30. listopada 2024. u sjednici vijeća održanoj 6. veljače 2025. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog AK i braniteljice Teute Palčić, odvjetnice u Zagrebu u zamjeni za braniteljicu Dariu Krajinu Štivičić,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog ĆK kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Zadru broj Kzd-2/2024. od 30. listopada 2024. optuženi ĆK proglašen je krivim da je počinio jedanaest kaznenih djela protiv spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta i jedno kazneno djelo protiv javnog reda, pod točkama 1., 2. i 4. kaznena djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavak 2. KZ/11., pod točkama 3. i 7. kaznena djela zadovoljenja pohote pred djetetom iz članka 160. stavak 1. KZ/11., pod točkama 5., 6., 8., 9. i 10. teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 1. u vezi članka 158. stavak 1. KZ/11., pod točkom 11. teško kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta u pokušaju iz članka 166. stavak 1. u vezi članka 158. stavak 1. KZ/11. u vezi članka 34. KZ/11. i pod točkom 12. nedozvoljeno posjedovanje, izrada i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavak 1. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisanih u izreci prvostupanjske presude.

1.1. Optuženom ĆK utvrđene su kazne zatvora za kaznena djela pod točkama 1., 2. i 4. na temelju članka 158. stavak 2. KZ/11. za svako kazneno djelo u trajanju od dvije godine, za kaznena djela pod točkama 3. i 7. na temelju članka 160. stavak 1. KZ/11., za svako kazneno djelo u trajanju od dvije godine, za kaznena djela iz točaka 5., 6., 8., 9. i 10. na temelju članka 166. stavak 1. KZ/11. za svako kazneno djelo u trajanju od osam godina, za kazneno djelo pod točkom 11. na temelju članka 166. stavak 1. KZ/11. u vezi članka 34. stavak 1. KZ/11. i 48. stavak 1. i 49. stavak 1. točka 2. KZ/11. u trajanju od tri godine i za kazneno djelo iz točke 12. na temelju članka 331. stavak 1. KZ/11. u trajanju od jedne godine te mu je na temelju odredbe članka 58. stavak 1. KZ/11. opozvana uvjetna osuda koja je optuženiku ĆK izrečena presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-50/2022. od 25. siječnja 2022., pravomoćna 9. veljače 2022. zbog kaznenog djela iz članka 331. stavak 3. KZ/11. te mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine. Na temelju odredbe članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. optuženi ĆK osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od trideset godina.

1.2. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11. optuženom ĆK je u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 18. rujna 2023. pa nadalje.

1.3. Na temelju odredbe članka 556. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.) u svezi članka 79. KZ/11. i u svezi članka 331. stavka 7. KZ/11. od optuženog ĆK su oduzeta 203 metka kalibra 7,62 mm i 32 metka različitog kalibra koji su od optuženika privremeno oduzeti potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PU Zadarske serijski broj [serijski broj] dana 19. rujna 2023.

1.4. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. u svezi članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08. optuženi ĆK se oslobađa od obveze plaćanja troškova kaznenog postupka u iznosu od 7.960,77 eura dok će se o troškovima opunomoćenice oštećenice naknadno odlučiti posebnim rješenjem.

2. Protiv pobijane presude žalbu je podnio optuženi ĆK po braniteljici Darii Krajina Štivičić, odvjetnici u Zadru, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima s prijedlogom da se preinači prvostupanjska presuda na način da se okrivljenik oslobodi od optužbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen

4. Spis je na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u prisutnosti optuženog ĆK čija prisutnost je bila osigurana putem video-veze iz Zatvora u Zadru i Teute Palčić, odvjetnice u Zagrebu, u zamjeni za braniteljicu Dariu Krajinu Štivičić, odvjetnicu u Zadru dok uredno pozvani državni odvjetnik nije pristupio na sjednicu pa je sjednica održana u njegovoj odsutnosti sukladno članku 475. stavak 3. ZKP/08.

6. Žalba optuženog ĆK nije osnovana.

7. Nije u pravu žalitelj optuženik da je počinjenja bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. kada navodi "da se presuda ne može ispitati jer su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni, a presuda se u osnovi temelji samo jedino na iskazu žrtve oštećene ĐK, dok se ostali provedeni dokazi ne podudaraju uopće ili pak u dostatnoj mjeri sa sadržajem iskaza maloljetne oštećenice."

7.1. U žalbi je optuženik isticao da mu je povrijeđeno pravo na pravičnost postupka i pravo na djelotvorni pravni lijek jer su u obrazloženju svakog pojedinog kaznenog djela navedeni dijelovi iskaza oštećenice, žrtve djevojčice, a nije dovedeno u vezu sa ostalim provedenim dokazima, međutim iz cjelokupnog obrazloženja prvostupanjske presude vrlo je jasno dovedeno u vezu iskazivanje žrtve sa ostalim provedenim dokazima, a što će i kasnije biti obrazloženo u odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

7.2. Također, među bitne povrede u žalbi se spominje da je provedena pretraga prostorija bez da je optuženik bio obaviješten, a što je suprotno provedenom zapisniku o očevidu bez naloga 18. rujna 2023. godine na adresi stanovanja optuženika kojem očevidu su nazočili ŽK, a pretraga doma i drugih prostorija provedena je 19. rujna 2023. po nalogu suca istrage Županijskog suda u Zadru pod brojem 18 Kir-t-326/2023. od 19.09.2023. kada je i osumnjičeniku postavljen branitelj po službenoj dužnosti Doria Krajina Štivičić, odvjetnica u Zadru, a punoljetni građani su kao svjedoci bili nazočni toj pretrazi pa je pretraga provedena po pravilima ZKP/08 (listovi 23-26 spisa).

7.3. Suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud je dao razloge o odlučnim činjenicama koji razlozi su jasni i neproturječni pa se presuda može ispitati,a obrazloženje bitne povrede odredaba kaznenog postupka se svodi na konstatacije da je osuđujuća presuda donesena na temelju jednog iskaza i to žrtve ĐK, a da roditelji nisu primijetili negativan utjecaj ĆK na dijete kao i da školska pedagogica, razrednica i psihologica kao i sin optuženika nemaju izravnih saznanja o samoj inkriminaciji. Ujedno se osporava i vjerodostojnost iskaza žrtve djevojčice te da nije dokazana uporaba sile i prijetnje kao nedvojbena u takvim radnjama koja se stavljaju na teret optuženiku, a što je ustvari osporavanje presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja o čemu će se naknadno izjasniti drugostupanjski sud.

7.4. Osporavanje žalitelja da prije ovog kaznenog postupka protiv optuženika nije vođen kazneni postupak niti je bila podnesena kakva kaznena prijava što je opet osporavanje presude radi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, isto ne dovodi u sumnju počinjenja kaznenih djela za koja je optuženik proglašen krivim.

7.5. Žalitelj neosnovano navodi da prilikom pretrage nije pronađen vibrator, seksualno pomagalo koje je žrtva dijete spominjala u svom iskazu niti su nađeni tragovi koji bi povezivali zlostavu, jer je to suprotno provedenom biološkom vještačenju po Centru za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivana Vučetića" gdje je utvrđeno analizom uzoraka, pronađenih u stanu optuženika sa deke, DNA žrtve djeteta ĐK. Upravo materijalni trag potvrđuje da je dijete bilo u stanu optuženika i ostavilo tragove na deki, što odgovara opisima počinjenja pojedinih kaznenih djela.

8. Prvostupanjski sud je osnovano prihvatio iskaz djeteta ĐK kao vjerodostojan jer je dijete detaljno opisivalo vrijeme, mjesto i način počinjenja svakog kaznenog djela za koje se optuženik tereti navodeći detalje i okolnosti, pričajući o svakom pojedinom događaju, jer takve opise ne bi moglo dati ukoliko nije takve doživjelo. Iskaz žrtve djeteta potvrđuju dijete KK i dijete ČK, kojima je u školi ispričala što joj se događalo, popraćeno plakanjem te su je prijateljice savjetovale da isto kaže razrednici, a potom pedagoginji i psihologinji. Pedagoginja ĆKC je potvrdila iskaze djece KK i MK, zatekla djevojčicu žrtvu u plaču te njoj i razrednici PK potvrdila da je bila silovana po čovjeku kod kojeg stanuju. GK, psihologinja u OŠ "Braće Ribar" u Posedarju također je potvrdila da je djevojčica bila uznemirena, a prije toga kada je dolazila kod nje primjećivala je da djevojčicu nešto muči. Nakon nekog vremena u školu je došla i majka žrtve koja je vrlo burno reagirala na to što su joj rekli da je djevojčica proživjela, no tada je rekla da retroaktivno povezuje neke detalje optuženikovog ponašanja s djevojčicom te da je i njima znao oprostiti stanarinu i vidjelo se da mu je stalo da ostanu u kući. Naime, žrtva dijete PK je navela da ju je potaklo da se o ovim događajima povjeri kada je čula roditelje da razgovaraju da bi mogli od optuženika kupiti stan u kojem su bili u podstanarstvu, a što ju je prestrašilo. Dijete žrtva kod povjeravanja prijateljicama je bila zatvorena pa nije mogla izgovoriti što joj se sve dešava pa je svojoj prijateljici KK na papiriću napisala da je silovana, a potom joj je ispričala.

8.1. Upravo posljednji pokušaj počinjenja kaznenog djela na štetu djeteta se podudara sa prijemom optuženika u Opću bolnicu u Zadru 19. rujna 2023. kada mu je dijagnosticirana teška tjelesna ozljeda prijeloma rebara, a što potvrđuje iskaz djeteta žrtve da je posljednji put kada je optuženik htio nasrnuti na istu, nogom ga udarila u rebra te se fizički obranila od optuženika.

8.2. Također, liječnički ginekološki pregled ukazuje da djevojčica nije imala vidljivih ozljeda na spolovilu, međutim da joj himen nije održan što bi objektivno potvrđivalo iskaz žrtve djeteta da je optuženik s njom obavljao radnje izjednačene sa spolnim odnosom.

8.3. Stoga, nije u pravu žalitelj da se osuđujuća presuda temelji samo na iskazu žrtve ĐK. Izvođenje iz konteksta, izjave majke i oca žrtve djeteta ĐK koji su navodili da nisu primjećivali negativan utjecaj optuženika na njihovo dijete, da nisu razumjeli ponašanje djevojčice kada je odbijala razgovarati sa optuženikom i javljati se na telefon jer su smatrali da se radi o odrastanju nema takav značaj koji bi doveo u pitanje vjerodostojnost iskazivanja djeteta, već pravdanje roditelja da nisu zaštitili dijete.

8.4. Ujedno vjerodostojnost iskaza je procijenjena i kroz provedeno kombinirano psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje djeteta gdje su psihologinja i psihijatar zajedno utvrdili da je djevojčica intelektualnog funkcioniranja u okviru slabijeg prosjeka koja ima simptome postraumatskog stresnog poremećaja što se vezuje za seksualno zlostavljanje, jer pokazuje simptome traumatiziranosti u vidu intruzivnih, nametljivih misli, osjeta, sjećanja na bolne događaje, noćne more, strahove od muškaraca, kognitivno izbjegavanje negativnih misli i sjećanja. Kod djevojčice nisu utvrđene odlike manipulativnosti niti poremećaji koji bi mogli otvoriti put motivaciji za neistinito iskazivanje.

8.5. Također, je neosnovan žalbeni navod da je bilo potrebno dokazati uporabu sile i prijetnje kao nedvojbenu u ovom kaznenom postupku jer je optuženik proglašen krivim zbog počinjenja kaznenih djela, spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavak 2. KZ/11., zadovoljenjem pohote pred djetetom mlađim od petnaest godina iz članka 160. stavak 1. KZ/11. i teškim kaznenim djelom spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 1. u vezi članka 158. stavak 1. KZ/11., a koja kaznena djela su spolna zlouporaba djeteta mlađeg od petnaest godina jer je propisano i kažnjivo svako djelo prema djetetu koje je mlađe od petnaest godina bez obzira na silu i prijetnju. Zakonodavac ovakvim odredbama štiti djecu mlađu od 15 godina za koju smatra da nisu dovoljno zrela da mogu dati pristanak na spolne radnje.

8.6. Dakle, za ova kaznena djela protiv spolne slobode i iskorištavanja djece su kaznena djela za koje nije bilo potrebno utvrđivanje prijetnje ili sile od strane počinitelja kako se to krivo predočava u žalbenom navodu.

8.7. Ujedno se neosnovano navodi da iskaz svjedokinje NK, bivše supruge optuženika, je nelogičan i neživotan u pogledu navoda da bi se optuženik protupravno ponašao prema kćerkama jer je ispravno takav iskaz prvostupanjski sud prihvatio kao vjerodostojan jer on proizlazi i iz iskaza njezinog sina, ali i iz opravdanog razloga, jer nije bilo motivacije za terećenje optuženika, što je prvostupanjski sud jasno obrazložio.

8.8. Psihijatar Klinike za psihijatriju Vrapče iz Zagreba, Zavoda za forenzičku psihijatriju, nije utvrdio da bi kod optuženika bilo seksualnih aberacija jer je sam optuženik iskazivao da nema posebnih seksualnih problema, a što ne znači da ih nije imao, ali da nije o tome želio verbalizirati pa se iz toga ne može zaključiti da nije počinio kaznena djela za koja je osuđen. Ujedno, kaznena djelo protiv spolne slobode na štetu djece ne čine samo osobe koje imaju seksualne sklonosti samo prema djeci već i osobe kojima su djeca dostupna kao žrtve.

9. Žalitelj navodi da je počinjena povreda kaznenog zakona jer je pogrešno utvrđeno činjenično stanje pa je radi toga i proglašen krivim za kaznena djela koja nije počinio što se ustvari radi o posrednoj povredi kaznenog zakona za što je odgovoreno prema osnovi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Jednako tako iz obrazloženja presude proizlazi da prvostupanjski sud analizirajući dokaznu građu nije bio u dvojbi glede postojanja činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela za koje se tereti i nije bilo potrebe primijeniti dokazno pravilo "in dubio pro reo".

10. Iako je u glavi žalbe naznačeno da se optuženik žali zbog kazne i troškova postupka, isto se ne obrazlaže, a ujedno na temelju članka 478. ZKP/08., žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni i oduzimanju predmeta.

10.1. Ispitujući odluku o kazni ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud postupio po odredbama za odmjeravanje kazne, na temelju članka 47. KZ/11., te je kao olakotno cijenio visoku životnu dob optuženika, a kao otegotno postupanje s izravnom namjerom, bez izražene krivnje, pokazujući izrazitu upornost jer je zlostavljao dijete od njene sedme do desete godine života, a ista je trpjela psihičke probleme. Utvrđene pojedinačne kazne kao i jedinstvena kazna odražavaju svrhu kažnjavanja sukladno članku 41. KZ/11. time da jedinstvena kazna odražava ocjenu počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti.

10.2. Osnovano je prvostupanjski sud oduzeo predmete optuženiku na temelju članaka, 556. stavak 1. ZKP/08. i članaka 79. i 331. KZ/11. jer je za kazneno djelo nedozvoljeno posjedovanje, izrada i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari obavezno oduzimanje streljiva kao predmeta, a kako je navedeno pod točkom 73. prvostupanjske presude.

10.3. U odnosu na troškove kaznenog postupka prvostupanjski sud je oslobodio optuženika od troškova kaznenog postupka, a za trošak opunomoćenika oštećenika odredio da će o tome odlučiti naknadno, osnovano navodeći zakonsku osnovu.

11. S obzirom na izloženo, presuđeno je na temelju članka 482. ZKP/08., a na temelju članka 476. stavka 1. točki 1. i 2. ZKP/08. iako je drugostupanjski sud ispitao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom iz osnova iz kojih se pobija, ali i po službenoj dužnosti nisu pronađene povrede pa je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 6. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Snježana Hrupek-Šabijan

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv drugostupanjske presude dopuštena je žalba trećestupanjskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude.