Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kžm-1/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr. sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr. sc. Zorislava Kaleba, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv maloljetnog UA, zbog kaznenog djela iz članka 158. stavka 1. i 5. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, maloljetnika i oštećenice podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci, broj Km-4/2023. od 27. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 6. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjsko rješenje u odluci o troškovima kaznenog postupka te se u tom dijelu predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
II Žalba maloljetnog UA i žalba oštećene ZA odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom, a neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjsko rješenje.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem, na temelju članka 7. stavak 1. točka 2. i članka 10. stavak 2. točka 11. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19., dalje: ZSM), izrečene su odgojne mjere maloljetnom UA zbog kaznenog djela iz članka 158. stavak 1. i 5. KZ/11. i to posebne obveze da se uključi u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade, koja obveza može trajati najdulje do jedne godine i može se naknadno izmijeniti ili obustaviti.
1.1. Na temelju članka 86. stavak 1. ZSM-a troškovi postupka pali su na teret proračunskih sredstava.
1.2. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.) oštećenica je s imovinskopravnim zahtjevom u cijelosti upućena na parnicu.
2. Protiv tog rješenja žali se maloljetnik po branitelju Toniju Ivandiću, odvjetniku u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje Županijskom sudu u Rijeci.
2.1. Žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o troškovima postupka s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači u odluci o troškovima postupka te maloljetnom UA naloži plaćanje troškova kaznenog postupka.
2.2. Oštećena ZA podnijela je žalbu putem punomoćnice GA zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu uz prijedlog da se preinači pobijano rješenje, usvoji postavljeni imovinskopravni zahtjev, odnosno u tom dijelu rješenje ukine i predmet vrati na ponovno raspravljanje.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Spis je u skladu s člankom 474. stavak 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalbe maloljetnog UA i oštećene ZA nisu osnovane.
6. Maloljetnik u žalbi ističe da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08. kritizirajući izmijenjeni činjenični opis djela od strane državnog odvjetnika u kojem se kao vrijeme počinjenja djela navodi neutvrđeni dan u drugoj polovici 2021. umjesto ranije navedenog 23. prosinca 2021. za koji je obrana pružila dokaz da maloljetnik nije bio u Rijeci, a to prvostupanjski sud nije analizirao. Žalbenim navodima prigovara se i da je ostao nejasan odnos oštećenice i LA.
6.1. Suprotno tvrdnji žalbe maloljetnika, nije ostvarena navedena bitna povreda jer obrazloženje pobijane presude sadrži jasne, određene i potpune razloge o svim odlučnim činjenicama, tako i u odnosu na vrijeme počinjenja djela. Prvostupanjski je sud detaljno sa svim okolnostima obrazložio koje je odlučne činjenice kaznenog djela za koje se maloljetnik tereti utvrdio i iz kojih dokaza, obrazložio je zašto poklanja vjeru oštećenoj ZA i koji dokazi podupiru njezin iskaz, te obrazlaže zašto ne prihvaća obranu maloljetnika. Drugo je pitanje što se žalitelj s tom argumentacijom ne slaže, a to predstavlja daljnji žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja
6.2. Stoga žalba maloljetnika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije osnovana, niti su ispitivanjem pobijane presude sukladno odredbi članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6.3. Maloljetnik se u žalbi, osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, referirao na datum 23. prosinca 2021. braneći se alibijem da je bio na Rabu, iako je u činjeničnom opisu, koji je državni odvjetnik sukladno svojoj ovlasti izmijenio, navedeno da je inkriminirani događaj bio neutvrđenog dana u drugoj polovini prosinca 2021.
6.4. Oštećenica je navela da je inkriminirani događaj bio prije zimskih praznika i prije maloljetnikovog odlaska iz Rijeke na Rab, i to, što se ne sjeća točnog datuma, nije od značaja kakav mu nastoji dati ovaj žalitelj, niti umanjuje vjerodostojnost njenog iskaza da se inkriminirani događaj doista dogodio u vrijeme i na način kako je navedeno u činjeničnom opisu prijedloga za izricanjem odgojne mjere. To stoga jer njen iskaz podupiru iskazi posrednih svjedoka, prijateljica BA, JA i ČA kojima se oštećenica povjerila o seksualnom zlostavljanju maloljetnika, te kako kod oštećenice nisu nađeni motivacijski faktori koji bi mogli utjecati da lažno tereti maloljetnika niti je obrana u tom pravcu ponudila suprotne dokaze, s pravom je prvostupanjski sud njen iskaz cijenio vjerodostojnim.
6.5. Osim toga, terećenje oštećenice potvrđeno je i iskazom majke ĆA, koja je pregledavajući mobitel (6-7 mjeseci od događaja) slučajno naišla na SMS poruke sa OA, koje su upućivale na spolnu zlostavu, a zatim istražujući što se dogodilo, najprije od kćerinih prijateljica, a zatim i od nje saznala za inkriminirajući događaj. Sugeriranje obrane o neprimjerenom odnosu oštećenice i LA nema uporišta u provedenim dokazima, već se radi o paušalnim ničim potkrijepljenim žalbenim navodima.
6.6. Nisu osnovani ni žalbeni navodi da je sud propustio analizirati iskaze roditelja maloljetnika U i PA, jer nije sporno da on od 20. prosinca 2021. pa nadalje nije bio u Rijeci, što potvrđuje dokumentacije iz škole i učeničkog doma, te pisana korespondencija majke i odgojiteljice i iz tih razloga iskazi roditelja maloljetnika U i PA nisu od značaja za utvrđenje te činjenice.
6.7. Slijedom toga, suprotno žalbenim tvrdnjama, proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje u odnosu na kazneno djelo za koje se tereti maloljetnik, te je savjesnom i potpunom analizom izvedenih dokaza navedenih u obrazloženju presude za svoja utvrđenja iznio jasne i uvjerljive razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, to nije osnovana žalba maloljetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
6.8. Iako maloljetnik nije podnio žalbu u odnosu na izrečenu odgojnu mjeru, ovaj drugostupanjski sud je, sukladno odredbi članka 478. ZKP/08. uz primjenu članka 3. ZSM-a, pobijano rješenje ispitao i u tom dijelu, obzirom da žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist maloljetnika u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, konkretno odgojne mjere. Po ocjeni ovog suda, ispravno je prvostupanjski sud, obzirom na utvrđene osobne i obiteljske prilike, izrekao maloljetniku odgojnu mjeru kojom će se postići svrha propisana u članku 6. stavku 1. ZSM-a, a kako bi se utjecalo na maloljetnikovo ponašanje i preveniralo daljnje činjenje novih kaznenih djela.
7. U odnosu na žalbu oštećenice zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu
7.1. Žalbu na prvostupanjsko rješenje, u odnosu na postavljeni imovinskopravni zahtjev (s osnove pravične naknade, pretrpljenog straha, psihičkog oštećenja i dijagnoze PTSP), podnijela je oštećenica, smatrajući da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i bez opravdanog razloga uputio s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u parnicu, o kojem je zapravo bio u mogućnosti odlučiti na temelju kombiniranog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja. Najprije je postavljen imovinskopravni zahtjev u iznosu od 30.00,000 eura (21. veljače 2024.), a zatim je povišen na iznos od 74.000,00 eura (24. travnja 2024.).
7.2. Prema članku 158. stavku 2. ZKP/08., u presudi kojom okrivljenika proglašava krivim, sud može oštećeniku dosuditi imovinskopravni zahtjev u cijelosti ili djelomično, ako podaci iz kaznenog postupka za to daju pouzdanu osnovu, a temeljem članka 89. stavka 2. ZSM-a, ako maloljetnik ima vlastite prihode može mu se naložiti i ispunjenje imovinskopravnog zahtjeva i kada mu je izrečena odgojna mjera.
7.3. Međutim, u konkretnom slučaju, sud prvog stupnja je s pravom oštećenicu uputio na ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva u parnici, jer suprotno tvrdnji iz njezine žalbe, podaci u kaznenom postupku nisu dali pouzdanu osnovu niti za potpuno, niti za djelomično presuđenje. Naime, za istaknute osnove zahtjeva, budući bi za takva utvrđenja nesumnjivo trebalo provoditi daljnje dokaze, jer provedeno psihijatrijsko- psihologijsko vještačenje (na okolnost pretrpljene traume i sposobnosti vjerodostojnog iskazivanja oštećenice) ne daje dovoljno podataka, a to bi zasigurno utjecalo i na duljinu trajanja samog kaznenog postupka, a radi se o kaznenom postupku prema maloljetniku koji je prema članku 4. ZSM-a hitan. Stoga žalba oštećenice zbog imovinskopravnog zahtjeva nije osnovana.
8. U odnosu na žalbu državnog odvjetnika zbog odluke o troškovima postupka
8.1. U pravu je državni odvjetnik kada, žaleći se zbog odluke o troškovima, ističe da prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka nije uzeo u obzir da je maloljetnik zaposlen i ostvaruje mjesečna primanja (oko 600 eura). Stoga je za sada činjenično stanje u odnosu na imovinske prilike i mogućnost podmirenja troškova pogrešno i nepotpuno utvrđeno, zbog čega je u tom dijelu valjalo rješenje ukinuti. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će donijeti novu odluku o trošku kaznenog postupka, vodeći pri tome računa o svim činjenicama koje su od značaja za odlučivanje o troškovima kaznenog postupka, a koju će potom valjano obrazložiti.
9. Slijedom izloženog, a obzirom na to da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nije našao povrede na koje u smislu članka 476. stavka 1. točka 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 483. stavka 1. i 482. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 6. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
