Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kž-202/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te suca Damira Krahuleca i suca Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I opt. ZV, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II opt. VV, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 222. st. 3. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Gospiću br. K-121/2022-60 od 23. studenog 2023. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 6. veljače 2025. godine, u odsutnosti državnog odvjetnika, I opt. ZV i njegove braniteljice dr.sc. Laure Valković, odvjetnice iz Zagreba, za koje je dostava poziva uredno iskazana,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Gospiću br. K-121/2022-60 od 23. studenog 2023. godine, temeljem čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu ZKP/08), I opt. ZV i II opt. ŠV oslobođeni su optužbe da bi počinili kazneno djelo protiv opće sigurnosti – teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti iz čl. 222. st. 3. KZ/11 u vezi čl. 215. st. 2. i 3. KZ/11.
1.1. Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njihovih branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 467. st. 1. toč. 3. ZKP/08), s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
2.1. U odgovoru na žalbu državnog odvjetnika, I opt. ZV po braniteljicama dr. sc. Lauri Valković i Ana-Mariji Gospočić, odvjetnicama iz Zagreba, ističe kako je ista neosnovana s prijedlogom da drugostupanjski sud istu odbije i potvrdi pobijanu presudu.
3. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-178/2024 od 10. travnja 2024. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.
4. Na javnu sjednicu vijeća, temeljem čl. 475. st. 2. ZKP/08, pozvani su Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, I opt. ZV i njegova braniteljica dr. sc. Laura Valković, odvj. iz Zagreba.
4.1. Na sjednicu vijeća nisu pristupili državni odvjetnik, I opt. ZV i njegova braniteljica, dr. sc. Laura Valković, odvjetnica iz Zagreba, za koje je dostava poziva na sjednicu vijeća uredno iskazana.
4.2. Sjednica vijeća, temeljem čl. 475. st. 3. ZKP/08, započinje izlaganjem sadržaja žalbe državnog odvjetnika od 21. veljače 2024. godine, čiji sadržaj izlaže sudac izvjestitelj.
4.3. Nastavno, sudac izvjestitelj izlaže sadržaj odgovora na žalbu I opt. ZV od 11. ožujka 2024. godine, podnesenog po braniteljici dr. sc. Laura Valković iz Zagreba, odvjetnici iz Zagreba, na žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću.
5. Žalba državnog odvjetnika je neosnovana.
6. Žalitelj (državni odvjetnik) pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da I i II optuženik nisu počinili terećeno kazneno djelo iz čl. 222. st. 3. KZ/11, navedeno u izreci pobijane presude. Iz sadržaja žalbe je razvidno da državni odvjetnik u žalbi prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.
6.1. Jedini dokaz o eventualnoj kaznenopravnoj odgovornosti I i II optuženika je sadržaj iskaza ošt. JV. Međutim, iskaz ošt. JV nije potkrijepljen iskazom ispitanih svjedoka ĐV, AV, IV i ŽV koji su nazočili spuštanju po stazi "zip linea" u Pustolovno-izletničkom centru Rizvan City. Ispitani svjedoci u iskazima ne potvrđuju da bi vidjeli ili čuli I opt. ZV da rukom ili verbalnim odobrenjem daje znak II opt. UV da može dopustiti ošt. JV da nakon pričvršćenja za sajlu skoči s polazne platforme u ponor i započne sa spuštanjem, a kakva je bila procedura kada su se oni prethodno spuštali sa iste platforme.
6.2. U "Proceduri kod zip linea", koja propisuje način postupanja ovlaštenih djelatnika (I i II optuženika) za spuštanje gostiju po stazi „zip linea“, navodi se kako je "početna pozicija metalnih ljestvi uvijek u zadnjem položaju, tako da nisu ispod sajle", ali to ne znači da ih je operater na cilju dužan odmah, po završenom spuštanju gosta, vratiti na početnu poziciju – već da one ne smiju biti ispod sajle u trenutku kada se kreće sa spuštanjem drugoga gosta. Ovo proizlazi iz detaljno razrađenih pravila o signalizaciji koju operater na cilju, nakon pomicanja ljestava na početnu poziciju, daje operateru na startu, kao i o provjerama koje je operater na startu dužan izvršiti prije nego krene sa spuštanjem gosta.
6.3. U predmetnom slučaju radi se o opasnoj aktivnosti koja od sudionika zahtijeva maksimalnu koncentraciju, slušanje i striktno provođenje uputa od strane instruktora, te da jedino potpuno pridržavanje primljenih uputa može spriječiti neželjene posljedice.
6.4. Stoga prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je kritične zgode ošt. JV pomicanje ruke II opt. UV sa „sajle“, te dovikivanje I opt. ZV i II opt. UV vezano za spuštanje kante kojom su netom prije vraćene koloture na polaznu platformu na kojoj su se nalazili II opt. UV i ošt. JV, pogrešno protumačio ošt. JV kao odobrenje za početak spuštanja, a što je za posljedicu imalo da je ošt. JV krenuo sa platforme u spuštanje prije nego je to bilo odobreno od strane I i II optuženika. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da u predmetnom slučaju nije došlo do propusta u postupanju I i II optuženika kako im se to stavlja na teret činjeničnim opisom izreke prvostupanjske presude.
6.5. Stoga nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Obzirom na navedeno proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice glede kaznenog djela i odgovornosti optuženika. O tome je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo jasne i iscrpne razloge i na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica.
6.6. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Žalbeni navodi državnog odvjetnika, kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.
7. Slijedom navedenog, žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).
Osijek, 6. veljače 2025.
Predsjednik vijeća
Miroslav Jukić
