REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-2345/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Goranu Goluži, po prijedlogu sudskog savjetnika Tonija Kapeline, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske radiotelevizije, sa sjedištem u [adresa], OIB: 68419124305, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika NC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 10. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 6. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Mirjane Popovac iz Splita, Mažuranićevo šetalište 13, poslovni broj Ovrv-12996/09 od 23. srpnja 2009. kojim se tuženiku NC, nalaže isplatiti tužitelju Hrvatskoj radioteleviziji, iznos od 19,38 EUR / 146,00 kn, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dospijeća svakog pojedinog računa do 30. lipnja 2009., a iznose € 2,36 EUR / 17,79 kn, te nadalje na iznos glavnice od 1. srpnja 2009. do isplate, kao i u dijelu kojim je odmjeren trošak ovršnog postupka u iznosu € 59,95 / 451,70 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana 23. srpnja 2009. do isplate, te se tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatske radiotelevizije odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja Hrvatske radiotelevizije za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na temelju prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave tužitelja (ranije ovrhovoditelja) javna bilježnica Mirjana Popovac iz Splita donijela je 23. srpnja 2009. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-12996/09 kojim je tuženiku (ranije ovršeniku) naloženo tužitelju platiti iznos od 19,38 EUR / 146,00 kn sa zateznim kamatama. Istim rješenjem tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi odmjerene troškove ovršnog postupka u iznosu od 59,95 EUR / 451,70 kn.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor u kojem u bitnome ističe da na adresi [adresa] nikada nije zasnovan ugovor s tužiteljem te da nikada nije postojala tv pretplata s obzirom da nije imao tv prijemnik na Murteru. Nadalje, navodi i da je predmetna kuća na adresi [adresa] prodana 30. srpnja 2007. njemačkoj firmi Kuba Murter d.o.o.

3. Sud je rješenjem od 8. siječnja 2024. (list 33-35 spisa) stavio izvan snage spomenuto rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je odlučio da će se daljnji postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U nastavku postupka tužitelj je istaknuo da je tuženik, kao vlasnik RTV prijemnika na području Republike Hrvatske imao zakonsku obvezu podmirivanja RTV pristojbe tužitelju, sukladno čl. 34. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji. Naveo je i da iz dostavljene dokumentacije jasno proizlazi da je tuženik na temelju izvršene prijave prijamnika u utuženom razdoblju bio aktivni pretplatnik te da je kao takav bio dužan plaćati pristojbu, kao i da je tuženik odjavio prijamnik tek 1. prosinca 2014. Ističe i da je dugovanje vezano za, odnosno isključivo prati fizičku osobu, neovisno o adresi prebivališta, pa da je ista irelevantna u odnosnom postupku. U odnosu na prigovor zastare, tužitelj ističe kako je prigovor zastare u cijelosti neosnovan, budući da je ovršni prijedlog podnesen u zakonskom zastarnom roku od godine dana, čime da je tijek zastare prekinut. Nadalje, nasuprot navodima tuženika kako nikad nije potpisao ugovor s tužiteljem, tužitelj ističe kako plaćanje RTV pristojbe nije ugovorna već zakonska obveza sukladno čl. 34. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji. Slijedom navedenog, predlaže održati na snazi rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, uz naknadu troškova postupka uvećano za zatezne kamate od dana donošenja presude.

5. U tijeku postupka sud je izveo dokaze čitanjem izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 3 spisa), izvatka iz evidencije pretplatnika (list 39 spisa) prijave prijamnika (list 40 spisa) i saldokonti kartice (list 41 spisa).

6. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), sud je utvrdio da zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade na ime pristojbe u razdoblju od srpnja do kolovoza 2008. u iznosu od 19,38 EUR (146,00 kn).

8. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

9. Sud je izvršio uvid u prijavu prijamnika od 27. srpnja 2006. u kojoj je kao prezime korisnika navedeno " N", a kao ime NC, dok je kao mjesto određeno [adresa]. Nadalje, kao pobližna oznaka upisano je "vl NC te je upisano da isti ima radio Sony. Isto tako, na prijedlogu se nalazi i potpis na mjestu određenom za potpis korisnika.

9.1. Tuženik je osporio da je ikada zasnovao ugovor s tužiteljem te je naveo da nikada nije postojala tv pretplata. Dakle, tuženik je osporio da je ikada bio u obvezi plaćanja pristojbe, odnosno da je potpisao navedenu prijavu prijamnika.

10. Člankom 7. st. 1. ZPP je propisano da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok je čl. 219. st. 1. ZPP propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

11. U skladu s navedenim, ovaj sud ukazuje da je teret dokazivanja istinitosti sadržaja isprave (time da je i isprava potpisana od strane osobe koja je navedena kao potpisnik) koju u svrhu dokaza predaje u spis, na stranci koja se na tu ispravu poziva. Dakle, s obzirom na osporavanje tuženika da je potpisao predmetnu prijavu prijamnika, na tužitelju je bio teret dokaza da je tuženik istu potpisao, odnosno tužitelj je trebao predložiti provođenje dokaza grafološkim vještačenjem, a što isti nije učinio. Navedeni pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju pod poslovnim brojem Rev-1436/2021-2 od 26. travnja 2023. te u rješenju pod poslovnim brojem Rev 932/2021 od 9. veljače 2022. (ispravak u rješenju pod poslovnim brojem Rev 932/2021-4 od 7. lipnja 2022.).

12. Slijedom navedenog, sud je utvrdio nedokazanim činjenicu da je tuženik potpisao prijavu prijamnika od 27. srpnja 2006., pa je samim time utvrđena neosnovanim i osnova tužbenog zahtjeva jer nije dokazano da je tuženik bio vlasnik radijskog ili televizijskog prijamnika na području Republike Hrvatske te da je bio dužan tužitelju plaćati pristojbu, a sve u skladu s čl. 53. st. 1. Zakon o Hrvatskoj radioteleviziji ("Narodne novine" broj 25/2003; dalje: Zakon o Hrvatskoj radioteleviziji).

13. U odnosu na navode tužitelja kako plaćanje RTV pristojbe nije ugovorna već zakonska obveza sukladno odredbama Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji, ovaj sud upućuje da tužitelj nije predložio dokaze kojima bi dokazao da je tuženik bio vlasnik radijskog ili televizijskog prijamnika, pa stoga nije dokazao osnovanost svojeg tužbenog zahtjeva.

14. Sud nije ulazio u pitanje zastare, jer je tužbeni zahtjev ionako neosnovan zbog istaknutog prigovora zastare.

15. Slijedom navedenog, sud je sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuo platni nalog u cijelosti i odlučio kao pod točkom I. izreke ove presude.

16. S obzirom da se postupak, povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku, kako će biti obrazloženo u nastavku odluke. Tako se odluka o trošku postupka temelji na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) te je donesena u skladu sa Zaključkom broj 3 sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017.

17. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a valjalo u cijelosti odbiti i zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka i odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 6. veljače 2025.

Sudac:

Goran Goluža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a (čl. 467. ZPP).

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćnici – uz rješenje o naplati pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR

2. Tuženiku