Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Poslovni broj: P-384/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, u ime Republike Hrvatske, po sucu toga suda Ljubici Kovačević, u pravnoj stvari tužitelja ŠMM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zast. po pun. OD Brlečić i partneri iz Varaždina, protiv tuženika ŠM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zast. po pun. Josipu Pintariću odvj. iz Čakovca, radi isplate, dana 6. veljače 2025., objavio i

p r e s u d i o  j e :

I. Nalaže se tuženiku ŠM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da u roku od 15 dana isplati tužiteljici DM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 7.068,00 eura (53.253,88 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 6,82% godišnje računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31.12.2018., po stopi od 6,54% godišnje računajući od 1.1.2019. pa do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope prema referentnoj stopi uvećanoj za 3 postotna poena, tekućom na:

– iznos od 4.129,16 eura (31.111,12 kn) od 21.1.2018. pa do isplate

– iznos od 2.938,85 eura (22.142,76 kn) od 15.8.2018. pa do isplate.

II. Tuženik ŠM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] dužan je tužiteljici DM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.614,57 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude tj. od dana 6. veljače 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje:

1. Tužiteljica je kod ovog suda 27. ožujka 2019. podnijela tužbu radi isplate iznosa od 53.253,88 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koji dug proistječe iz Sporazuma o podijeli bračne stečevine tužiteljice i tuženika sklopljenog dana 30.3.2017., a na kojem je izvršena ovjera potpisa stranaka kod javne bilježnice Ruže Hoblaj u Murskom Središću 31.3.2017. Tužiteljica navodi da dug koji je tuženik trebao platiti tužiteljici, a koji je predmetom ovog postupka, nije podmiren.

2. Tužiteljica je tražila pod t. 2. i 3. tužbenog zahtjeva da se za ugovor o darovanju između tuženika i njegova oca utvrdi da nema učinak prema tužiteljici te da je otac tuženik BM dužan trpjeti da se tužiteljica namiri sa potraživanjem u iznosu od 53.253,88 kn iz darovane imovine.

3. U međuvremenu je 2. tuženik UM preminuo te je određen prekid postupka, a nastavno i nastavak postupka koji je preuzeo 1. tuženik ŠM.

4. Sud je u toku postupka donio rješenje po prijedlogu tužiteljice da povlači toku 2. i 3. tužbenog zahtjeva te su stranke na ročištu održanom 1.10.2021. rješenje o povlačenju točke 2. i 3. priznale pravomoćnim.

5. Tužba je dostavljena tuženiku na odgovor te se isti očitovao odgovorom na tužbu od 24.5.2019., te u odgovoru iskazao da je dužan isplatiti dugovanja tužiteljici, no to nije bio u mogućnosti jer mu je račun bio blokiran.

6. Na ročištu održanom 3. srpnja 2019. tuženik ŠM iskazao je da dug prema tužiteljici priznaje.

7. Na ročištu održanom 1.10.2021. tužiteljica je predložila da sud donese presudu na temelju priznanja obzirom je i u odgovoru na tužbu i na ročištu 3. srpnja 2019. tuženik dug priznao.

8. Sud je u ovoj pravnoj stvari donio presudu na temelju priznanja broj P- 278/2021-5 od 8. listopada 2021.

9. Postupajući po žalbi tuženika Županijski sud u Sisku je rješenjem Gž- 58/2022-2 od 6.3.2024. ukinuo rečenu presudu i predmet vratio sudu na ponovno odlučivanje.

10. Županijski sud u Sisku uputio je ovaj sud da iz radnje tuženika proizlazi kako tuženik nije izričito priznao tužbeni zahtjev već je priznao činjenicu postojanja duga te stoga nije mogla biti donijeta presuda na temelju priznanja.

11. Postupak je nastavljen pod poslovnim brojem P-110/2024 (P-384/2024).

12. Sud je u toku postupka poveo dokaze uvidom u Sporazum o podjeli bračne stečevine na listovima 7-11, u ponudu VB Leasing na listu 12, u uplatnicu na listu 13, račun 56599-1-1 od 16.8.2018. VB Leasing list 14, poziv na plaćanje dospjelog dugovanja list 15-16, zahtjev radi dostave posjedovnih listova na listu 17, zahtjev za izdavanjem uvjerenja o vlasništvu nad motornim vozilima list 18, dopis PU Međimurske od 12.3.2019. list 19-20, uvjerenje katastar list 21, ZK izvadak list 22, ugovor o darovanju list 23-24, rješenje Z-5777/19 list 29, smrtni list za BM list 44, mail list 56-58, potvrdu o privremenoj nesposobnosti predanoj na dan ročištu za 1. tuženika, u ostavinski spis O-506/20.

13. Sud je u toku postupka saslušao tužiteljicu, dok tuženika nije saslušao jer se na ročište, iako uredno pozvan s naznakom saslušanja stranaka, nije odazvao, a očitovao se da ne može pristupiti na ročište, te da je obavijest o ročištu primio dan ranije, dok je sud uvidom u spis utvrdio da je tuženik po punomoćniku primio poziv dana 6.12.2024. Dakle dovoljno rano za dolazak na ročište. Podredno pak i tužiteljica se protivila odgodi iz razloga što je razvidno da tuženik izbjegava postupak i obavezu koju je preuzeo.

14. Cijeneći navedene dokaze na način propisan čl. 8. ZPP-a ovaj sud nalazi utvrđenim na temelju svakog pojedinog provedenog dokaza i svih zajedno, kao i cjelokupnog rezultata raspravljanja, da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan na način kako je specificiran u izreci ove presude.

15. Nesporno je da su stranke sklopile 30. ožujka 2017. Sporazum o podjeli bračne stečevine kojim se ŠM, ovdje tuženik, člankom 6 Sporazuma obvezao:

1. a) redovito plaćati rate leasinga do konačne otplate za osobno vozilo Kia Sportage 1,6 GAS GDI EX M/T 2 WD, broj šasije [broj šasije], god. proizvodnje 2013., registarske oznake ČK824FS, temeljem ugovora o operativnom leasingu sa ostatkom vrijednosti broj 53608 od dana 22.7.2013. godine, te izvršiti otkup vozila sukladno odredbama Ugovora o operativnom leasingu sa ostatkom vrijednosti broj 53608 od dana 22.7.2013.,

b) nakon plaćene svake rate leasinga bez odgode DMM obavijestiti putem e-maila ili na bilo koji drugi način o činjenici uplate rate sa dostavom dokaza o plaćanju;

c) ugovorne strane suglasno utvrđuju da je u Ugovoru o operativnom leasingu sa ostatkom vrijednosti broj 53608 od dana 22.7.2013. godine kao jamac-platac ŠMM;

d) za cijelo vrijeme trajanja Ugovora o operativnom leasingu sa ostatkom vrijednosti broj 53608 od dana 22.7.2013. godine pribaviti ili izdati punomoć kojom se ovlašćuje ŠMM za upravljanje vozilom iz ovog Sporazuma, te svake godine od VB Leasinga d.o.o. istoj pribaviti punomoć za obavljanje tehničkog pregleda vozila i produljenje registracije i upravljanje vozilom;

e) odmah nakon isplate posljednje rate i otkupa prenijeti na DMM pravo vlasništva na predmetnom vozilu, te umjesto DM DMM podmiriti porez na prijenos prava vlasništva na motornom vozilu i sve eventualne druge troškove koji bi nastali u vezi sa prijenosom prava vlasništva.

2. a) isplatiti BMM iznos od 40.000,00 kuna na ime vrijednosti polovine izvršenih ulaganja u nekretninu upisanu kod zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Čakovcu u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], kuća i dvor u selu površine 815 m2, na adresi [adresa], i to na način da iznos od 40.000,00 kuna isplati na 36 jednakih rata po 1.111,11 kuna mjesečno počevši od 20.04.2017. godine, pa nadalje svaki mjesec najkasnije do 20-tog u mjesecu do konačne otplate dugovanog iznosa, te su strane Sporazuma usuglasile da cjelokupni iznos naveden u čl. 6. t. 2a) dospijeva na naplatu u slučaju da ŠM zakasni sa plaćanjem bilo koje dvije uzastopne rate.

16. Tuženik nije ispunio obvezu preuzetu čl. 6.t.1. Sporazuma te nije izvršio otkup vozila sukladno odredbama Ugovora o operativnom leasingu sa ostatkom vrijednosti broj 53608 od dana 22.07.2013., dok je obvezu iz čl.6. st. 2.a. samo djelomično ispunio na način da je od dugovanih 40.000,00 kn tužiteljici isplatio tek 8.888,88 kn.

17. Nesporno je tuženik prestao ispunjavati obveze preuzete po Sporazumu o podjeli bračne stečevine.

18. Uvidom u predmetni Sporazum o podjeli bračne stečevine utvrđeno je da je isti sklopljen u pisanom obliku i potpisi bivših bračnih drugova (ovdje tužiteljice i tuženika) su ovjereni kod javnog bilježnika. Dakle, Sporazum je sačinjen sukladno odredbi čl. 41 st. 3. Obiteljskog zakona (NN 103/15).

19. Slijedom rečenog za svoju tražbinu tužiteljica ima valjanu pravnu osnovu u rečenom Sporazumu.

20. Tuženik visinu utužene tražbine temeljem Sporazuma o podjeli bračne stečevine nije ničim osporio već je na ročištu 3. srpnja 2019. iskazao da dug prema tužiteljici priznaje no isti nije sada u mogućnosti u cijelosti platiti. Također valja kazati da tuženik nije ni osporavao visinu neispunjene a preuzete obveze, niti pak je na te okolnosti predlagao bilo kakve dokaze.

21. Odredbom čl. 4 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) određeno je da su se stranke kao sudionici u ostvarivanju prava i obveza iz obveznih odnosa dužni pridržavanja načela savjesnosti i poštenja.

22. Odredbom čl. 9 ZOO-a pak je određeno da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

23. Pri čemu valja kazati da se obveze iz pisanog dokumenta ovdje Sporazumu moraju ispuniti na način kako je ugovoreno.

24. Odredbom čl. 7 i 219 ZPP-a određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, odnosno svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

25. Saslušana tužiteljica DM iskazala je da je sa tuženikom ŠM bila u braku od 14.7.2001. a brak je prestao 14.7.2016. Tuženik je nekretninu koja je predmetom ovog postupka darovao svom ocu. Sa tuženikom je 30.3.2017. sklopila Sporazum o podjeli bračne stečevine i upravo ulaganje u predmetnu nekretninu je bila bračna stečevina i tuženik je kraće vrijeme po Sporazumu o podjeli bračne stečevine uplaćivao na ime svoje obaveze pa se sjeća da je od 40.000 vrijednosti ulaganja otplatio 8000 kuna da bi nakon toga prestao plaćati. Pozvala ga je da nastavi plaćati po Sporazumu. Na poziv za plaćanje dospjelog duga tuženik se oglušio i tada je provjeravajući u gruntovnici saznala da je predmetnu nekretninu darovao svom ocu 3 do 4 tjedna nakon poziva na plaćanje po Sporazumu. Koliko joj je poznato druge imovine nije imao i nije se imala odakle namiriti. Vezano uz predmetni dug s njime nije razgovarala. Naknadno ništa nije platio na ime obveze po Sporazumu o podjeli bračne stečevine. Također iako se obvezao da će platiti otkup vozila po isteku leasinga niti to nije učinio, a kako joj je vozilo nužno za svakodnevne potrebe sama je platila otkup vozila da bi mogla dalje isto koristiti. Od djece je saznala da doista radi u Austriji i da je tamo. Što se tiče sporazuma isti je i ovjeren (potpisi) kod JB Ruže Hoblaj u M. Središću. Smatra da iz ponašanja jasno proizlazi da obvezu po pisanom sporazumu o podjeli bračne stečevine nije ispunio i da i nadalje izbjegava ispunjenje obaveze. Koliko joj je poznao predmetnu nekretninu su rješenjem o nasljeđivanju naslijedili tuženik ŠM u ¾ i njegova sestra ŽM u 1/4. Ponudila je tuženiku određeni dogovor oko predmeta ovog postupka no on na to nije pristao.

26. Uvidom u sam odgovor na tužbu utvrđeno je da tuženik zapravo visinu duga ne osporava, no tvrdi da zbog drugih obveza ne može istu ispuniti osim u obročnoj otplati.

27. Uvidom u Sporazum o podjeli bračne stečevine utvrđeno je da su tužiteljica i tuženik sklopili Sporazum o podjeli bračne stečevine 30. ožujka 2017., i na Sporazumu ovjerili svoje potpise kod javnog bilježnika Ruže Hoblaj 31.3.2017.

28. Dakle, obveza tuženika ŠM proizlazi iz pisane isprave na kojoj je ovjeren potpis po javnom bilježniku.

29. Stranke su u toku postupka iskazivale mogućnosti rješenja postupka mirnim putem no do dogovora nije došlo, a tuženik višekratno izbjegava dolaske na ročište, opravdavajući se radom u inozemstvu.

30. Sud vjeruje tužiteljici da je ostala neispunjena obveza tuženika prema njoj upravo u iznosu kako je specificiran u tužbi. Također ničim nije osporeno da je samo djelomično tuženik ispunio obvezu i da je ostala neispunjen dio u visini od 53.253,88 kn u važećoj valuti od 7.068,00 eura prema fiksnom tečaju od 7,53450 kn za 1 euro. 31. Tuženik pak se zapravo pasivno odnosi prema ovom postupku, nije se odazvao na ročište na koje je bio uredno pozvan radi saslušanja stranaka i u kojem je još uvijek mogao iznositi svoje eventualne dokaze i tvrdnje.

32. Stoga sud smatra da je tužiteljica svoju tražbinu dokazala, te da je tuženik dužan vratiti u tužbi navedene iznose, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospjelosti pa do isplate. Odluka o kamati temelji se na odredbi čl. 29 Zakona o obveznim odnosima.

33. Tužbeni zahtjev je podnijet u vrijeme kada je važeća valuta bila kuna. Kako tužiteljica nije izvršila usklađenje zahtjeva sa sada važećom valutom euro, sud je izvršio preračunavanje tužbenog zahtjeva iz kuna u eure po fiksnom tečaju od 7,53450 kuna za 1 euro.

34. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.

35. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 158 st. 2. ZPP-a jer su nastali drugi razlozi koji se mogu pripisati tuženiku, te je stoga troškove postupka tužiteljici dužan nadoknaditi tuženik. Naime, u toku postupka je umro ranije 2. tuženik, otac ovdje tuženika ŠM, te je došlo do povlačenja točke 2. i 3. tužbenog zahtjeva, iz tog razloga na zbog toga što bi tužiteljica svojom voljom povukla tužbeni zahtjev već je ista postupala sukladno tijeku postupka.

36. Tuženik je dužan nadoknaditi tužiteljici trošak koji se odnosi na sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, pribave isprava od MUP-a i katastra u iznosu od 100,00 eura, zastupanje na ročištu 3.7.2019. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 29.8.2019. od 200,00 eura, zastupanje na ročištu 14.2.2020. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 20.10.2020. u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na ročištu 1.10.2021. u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na ročištu 8.7.2024. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 1.10.2024. u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na ročištu 17.1.2025. u iznosu od 200,00 eura, pripadajući PDV 25% u iznosu od 475,00 eura, sudska pristojba na tužbu u iznosu od 117,13 eura, sudska pristojba na presudu u iznosu od 117,13 eura, te državni biljezi za pribavu isprava od MUP-a i katastra u2x20 eura iznosu od 5,31 eura, što sveukupno iznosi 2.614,57 eura, a na plaćanje je obvezan tuženik koji je izgubio spor, te je odlučeno kao u izreci ove presude.

U Čakovcu, 6. veljače 2025.

Sutkinja:

Ljubica Kovačević

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude na temelju priznanja dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. Presuda na temelju priznanja može se pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare ( čl. 353. st. 3. ZPP-a).

O tome obavijest:

1. Tužiteljica po pun.

2. Tuženik po pun.