REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-1907/2022-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, na temelju pisanog prijedloga sudske savjetnice Matee Knežević, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., OIB: 57500462912, Zagreb, Širolina 4, kojeg zastupa punomoćnica Draženka Buntak , odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Jureško & Buntak, Zagreb, Radnički dol 23, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d., OIB: 00432869176, Zagreb, Capraška ulica 6, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri d.o.o., Zagreb, Marulićev trg 2, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 15. siječnja 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 6. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženiku HOK-OSIGURANJE d.d., OIB: 00432869176, Zagreb, Capraška ulica 6, isplatiti tužitelju HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., OIB: 57500462912, Zagreb, Širolina 4, iznos od 1.170,94 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. prosinca 2019. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II./ Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva isplatu iznosa od 27,81 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. prosinca 2019. do isplate.

III./ Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.724,93 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. veljače 2025. do isplate po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV./ Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 53,09 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 9. prosinca 2019. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 20. listopada 2022. navodi da je 23. listopada 2019. oko 10:10 sati na 189,900 km autoceste A1 (Zagreb (Bosiljevo) - Ploče), dionici d7 (Gospić- Gornja Ploča) došlo do prometne nezgode na način da je osobno vozilo nepoznatih registarskih oznaka naletjelo na odbojnu ogradu u centralnom pojasu i zaustavnom traku kojom prilikom je odbojna ograda oštećena. Odmah po saznanju za predmetni štetni događaj djelatnici tužitelja su pristupili sanaciji štete kako bi osigurali nesmetan promet te su tužitelju radi sanacije štete nastale u predmetnom štetnom događaju nastali troškovi u ukupnom iznosu od 1.198,74 EUR (9.031,92 kn) koji troškovi su specificirani u troškovniku dostavljenom uz tužbu. Nadalje je naveo da je tužitelj s tuženikom kao osigurateljem 30. studenoga 2018. sklopio Ugovor o osiguranju imovine čiji sastavni dio su Uvjeti za osiguranje odgovornosti, Opći uvjeti za osiguranje od požara i nekih drugih rizika kao i Opis predmeta nabave kojima su propisani rizici. Člankom 2. Uvjeta za osiguranje od požara i drugih rizika i prema Opisu predmeta nabave propisano da udar nepoznatog motornog vozila u osigurani objekt predstavlja osnovni osigurani rizik te su, kada se on ostvari, osiguranjem pokrivene štete od uništenja i oštećenja osigurane stvari, kao i nužni troškovi koje je osiguranik učinio kada je osigurani slučaj nastao na osiguranoj stvari propisani člankom 22. Uvjeta za osiguranje od požara i drugih rizika i Opisom predmeta nabave. Kod osiguranja građevinskih objekata smatraju se osiguranim svi dijelovi građevinskog objekata pa tako i oštećena odbojna ograda. Tužitelj se 9. prosinca 2019. obratio tuženiku prijavom štete koju je tuženik zaprimio najkasnije 20. prosinca 2019., te je dopisom od 9. siječnja 2020. izvijestio tužitelja kako odbija tužbeni zahtjev u cijelosti kao pravno neosnovan, a zbog čega tužitelj u ovom postupku zahtijeva naknadu troškova sanacije nastalih povodom osiguranog slučaja od 20. listopada 2022. sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. prosinca 2019. do isplate.

2. Tuženik je 23. studenoga 2022. podnio odgovor na tužbu u kojoj je u cijelosti osporio tužbeni zahtjev u bitnome navodeći kako osporava sam nastanak štetnog događaja, odgovornost, uzročno posljedičnu vezu između oštećenja navedenih u dostavljenoj dokumentaciji i opisanog štetnog događaja, odnosno između štetnog događaja i dostavljenog troškovnika, kao i osnovu i visinu štete. Nadalje je naveo kako na mjesto događaja nije izlazila policija pa se ne može utvrditi da je do štetnog događaja uopće došlo, niti se može utvrditi eventualna uzročno-posljedična veza između oštećenja navedenih u dokumentaciji i navodnog štetnog događaja. Posebno je napomenuo kako je odštetni zahtjev zaprimio 19. prosinca 2019., što je dva mjeseca nakon navodnog štetnog događaja. Također je naveo kako tužitelj nije poduzeo sukladno članku 14. Uvjeta za osiguranje imovine, obveze koje ima u slučaju kad nastane osigurani slučaju. Nadalje, naveo je da sukladno članku 31. Uvjeta za osiguranje imovine isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja do isplaćene naknade sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Ako je krivnjom osiguranika onemogućen ovaj prijelaz prava na osiguratelja u potpunosti ili djelomično, osiguratelj se oslobađa u odgovarajućom mjeri svoje obaveze prema osiguraniku. Također je u daljnjem tijeku postupka naveo kako je zapisnik o štetnom događaju interni dokument tužitelja te da isti ne dokazuje obavljanje bilo kakvih radova, već isključivo evidentiranje nastalih oštećenja kao i da je u predmetnom slučaju riječ o dobrovoljnom osiguranju te da je u Uvjetima za osiguranje požara i drugih opasnosti (članak 19. i 21.) jasno predviđen način utvrđivanje osigurnine.

3. U nastavku postupka tužitelj je u cijelosti osporio tuženikove navode iz odgovora na tužbu te je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, navodeći kako je postupio sukladno članku 14. Općih uvjeta za osiguranje imovine i da je obavijestio nadležnu policijsku postaju koja je izašla na lice mjesta. U odnosu na navode tuženika da tužitelj tek protekom dva mjeseca obavijestio tuženika o štetnom događaju ističe kako navedena činjenica ne otklanja odgovornost tuženika za isplatom utuženog potraživanja, niti sklopljeni Ugovor o osiguranju i pripadajući Opći uvjeti propisuju sankciju ako osiguranik u određenom roku ne prijavi nastanak štetnog događaja. Ističe da je u konkretnom slučaju tužitelj postupao sukladno odredbama članka 14. stavka 1. točke 5. Općih uvjeta za osiguranje imovine i odmah poduzeo radove sanacije radi osiguranja normalnog tijeka prometa na autocesti i održavanje propisanih standarda koje autocesta i oprema iste mora ispunjavati prema odredbama Zakona o cestama, Pravilnika o održavanju cesta i pripadajućeg Standarda redovitog održavanja autocesta.

4.1. Tijekom postupka pročitane su sljedeće isprave: tužiteljev zapisnik o prometnoj nesreći broj: 1603 s preslikom fotografija (list 5-8 spisa), tužiteljev dnevnik rada (list 9 spisa), tužiteljev ophodarski dnevnik (list 10 spisa), tužiteljev putni radni list (list 11-12 spisa), tužiteljev troškovnik od 23. listopada 2019. (list 14-15 spisa), tužiteljev troškovnik radova za otklanjanje posljedica prometnih nesreća (list 18-25 spisa), Ugovor o osiguranju (list 26-32 spisa), Opis predmeta nabave (list 33-40 spisa),Opći uvjeti za osiguranje imovine (list 75-80 spisa), Uvjeti za osiguranje od požara i nekih drugih rizika (list 82-92 spisa), prijava štete (list 110 spisa), obavijest o primitku odštetnog zahtjeva (list 111 spisa), potvrda Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Ličko-Senjske, Policijske postaje Gospić, Klasa: 211-04/19-P/12655, Urudžbeni broj: 511-04-05/06-P-103-2/2019 od 23. siječnja 2019. (list 126 spisa), fotoelaborat Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Ličko-Senjske, Policijske postaje Gospić, broj: 211-04/19-P/12655 (list 132-142 spisa) i pisani iskaz svjedoka ŠB (list 122-123 spisa) te je provedeno prometno vještačenje po vještaku Nevenu Erešu (list 157-158, 174-175 spisa).

4.2. Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka ŠB neovisno o tome što je tuženik osporio njegov pisani iskaz budući da je ocijenio da bi se saslušanjem ovog svjedoka postupak samo dodatno odugovlačio i stvarali bi se nepotrebni troškovi, dok bi ishod spora bio jednak. Naime, u konkretnom se slučaju radi o trgovačkom postupku u sporu male vrijednosti u kojem se u pravilu odluka donosi na temelju isprava i pisanih iskaza svjedoka, a iskaz svjedoka ŠB podudaran je materijalnim dokazima u spisu.

5. Ocjenjujući provedene dokaze svaki zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), ovaj sud je na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan. 6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.198,74 EUR (9.031,92 kn) po osnovi naknade štete (osigurnine) na temelju Ugovora o osiguranju sklopljenog između tužitelja kao ugovaratelja osiguranja i osiguranika te tuženika kao osiguratelja čiji sastavni dio su Opći uvjeti za osiguranje imovine i Uvjeti za osiguranje od požara i nekih drugih rizika kojima su propisani osigurani rizici. Prema tužiteljevoj tvrdnji, u konkretnom slučaju se desio osigurani slučaj jer je 23. listopada 2019. oko 10:10 sati na 189,900 km autoceste A1 (Zagreb (Bosiljevo) - Ploče), dionici d7 (Gospić-Gornja Ploča) dogodila prometna nesreća u kojoj je osobno vozilo nepoznatih registarskih oznaka naletjelo na odbojnu ogradu i oštetilo ju, a tužitelj je radi sanacije štete u svrhu osiguranja nesmetanog prometa snosio troškove specificirane u tužiteljevom troškovniku od 23. listopada 2019. čiju naknadu zahtijeva u ovom postupku.

7. Među strankama nije sporna činjenica postojanja pravnog odnosa između parničnih stranaka na temelju Ugovora o osiguranju sklopljenog između tužitelja kao ugovaratelja osiguranja i osiguranika te tuženika kao osiguratelja, a čiji su sastavni dijelovi Opći uvjeti za osiguranje imovine kao i Opis predmeta nabave kojima su propisani osigurani rizici. Nije sporna ni činjenica da je po osnovi predmetnog štetnog događaja tuženik u cijelosti odbio tužiteljev odštetni zahtjev kao neosnovan.

8. Među strankama je sporan nastanak osiguranog slučaja, tuženikova odgovornost, uzročno posljedična veza između štetnog događaja i nastale štete (obračunatih troškova) te visina štete.

9. Odredbom članka 921. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja. Osigurani slučaj je događaj prouzročen osiguranim rizikom (članak 922. stavak 1. ZOO-a).

10. Uvidom u tužiteljev zapisnik o prometnoj nesreći broj: 1603 s preslikom fotografija (list 5-8 spisa), potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Ličko- Senjske, Policijske postaje Gospić, Klasa: 211-04/19-P/12655, Urudžbeni broj: 511- 04-05/06-P-103-2/2019 od 23. siječnja 2019. (list 126 spisa), fotoelaborat Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Ličko-Senjske, Policijske postaje Gospić, broj: 211-04/19-P/12655 (list 132-142 spisa) utvrđeno je kako je 23. listopada 2019. oko 10:10 sati na 189,900 km autoceste A1 (Zagreb (Bosiljevo) - Ploče), dionici d7 (Gospić- Gornja Ploča), došlo do prometne nezgode na način da je osobno vozilo nepoznatih registarskih oznaka naletjelo na odbojnu ogradu u centralnom pojasu i zaustavnom traku i oštetilo ju, koja činjenica oštećenja je vidljiva iz preslika fotografija dostavljenih uz predmetni zapisnik kao i fotoelaborata Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Ličko-Senjske, Policijske postaje Gospić, broj: 211-04/19-P/12655. Nadalje je utvrđeno kako je predmetnu prometnu nesreću evidentirao tužiteljev djelatnik LB, te da su tom prilikom obavljeni sljedeći radovi / poslovi: intervencija ophodara – uklanjanje posljedica prometne nesreće i izvanrednih događaja do 3 sata, ručno čišćenje kolovozne površine od nanesenih otpadaka, debline 0,02 m3/m2, postavljanje, uklanjanje i održavanje privremene regulacije prometa slučaj E2 – osiguranje mjesta rada, zamjena plašta jednostrane elastične odbojne ograde, tip FRACASSO 2 vala, razmak stupova 2m, odstojnik jednostrane elastične odbojne ograde, zamjena stupa elastične odbojne ograde u zemljanom terenu, skupljanje, utovar i odvoz šute i otpadnog materijala kamionom 3t na deponij.

11. Uvidom u tužiteljev ophodarski dnevnik (list 10 spisa) utvrđeno je kako je 23. listopada 2019. tužiteljev djelatnik LB obavio ophodnju predmetne dionice autoceste i da je tom prilikom poduzeo sljedeće radove: ispravljanje oborenog ili nakošenog znaka, čišćenje kolnika, manja čišćenja prijelaznih naprava na objektima, čišćenje cestovnog pojasa od otpadaka te ostale radove: "udarena odbojna ograda". Ophodar je evidentirao u dnevniku da je prilikom redovne ophodnje uočena razbijena odbojna ograda na 189,900 km autoceste; počinitelj nepoznat.

12. Uvidom u tužiteljev dnevnik rada (list 9 spisa) utvrđeno je kako je 23. listopada 2019. tužiteljev djelatnik LB obavio ophodnju predmetne dionice autoceste.

13.1. Uvidom u pisani iskaz svjedoka ŠB (list 122-123 spisa) tužiteljevog djelatnika zaposlenog na mjestu ophodara koji je evidentirao predmetnu prometnu nesreću, utvrđeno je kako je 23. listopada 2019. kao ophodar preuzeo prvu smjenu u 7:00 sati u Tehničkoj jedinici održavanja Sveti Rok i da je vršeći ophodnju uočio da je na autocesti A1 na 189 km i 900 m oštećena elastična odbojna ograda u centralnom pojasu i zaustavnom traku, o čemu je oko 10:00 sati obavijestio Centar za nadzor i upravljanje prometom. Nadalje je utvrđeno kako je postavio privremenu regulaciju prometa – za osiguranje mjesta nesreće, da je fotografirao oštećenu elastičnu odbojnu ogradu i obavio ručno čišćenje površine od nanesenih otpadaka.

13.2. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 15. siječnja 2025. punomoćnik tuženika je osporio istinitost iskaza ŠB navodeći kako u tom iskazu zaposlenik tužitelja primjerice spominje da je obavio radnju postavljanja privremene regulacije prometa mjesta nesreće a za koju je radnju u troškovniku navedeno 0,00 kuna.

13.3. Sud je prihvatio pisani iskaz ŠB u dijelu u kojem je iskaz u skladu sa dokumentacijom dostavljenom u spis predmeta. Dio iskaza koji se odnosi na vršenje poslova postavljanje privremene regulacije prometa – za osiguranje mjesta nesreće, a koji trošak nije naveden u troškovniku, sud nije posebno cijenio jer isti trošak nije relevantan za donošenje odluke.

14.1. Uvidom u potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Ličko- Senjske, Policijske postaje Gospić, Klasa: 211-04/19-P/12655, Urudžbeni broj: 511- 04-05/06-P-103-2/2019 od 23. siječnja 2019. (list 126 spisa) dostavljen uz podnesak tužitelja od 13. siječnja 2023., utvrđeno je da je u prometnoj nesreći 23. listopada 2019. oko 9:00 sati na kolniku autoceste A1 kod 189.90 km naletom nepoznatog vozila oštećeno dvadeset metara zaštitne odbojne metalne ograde, četiri odbojnika i tri željezna nosiva stupa.

14.2. U odnosu na prigovor tuženika kojim ističe da dokumentacija dostavljena uz podneska od 13. siječnja 2023. nije predana u roku, sud ističe kako prigovor nije osnovan. Naime, člankom 461.a stavkom 10. ZPP-a propisano je da u sporovima male vrijednosti nove činjenice i dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 9. istog članka sud neće uzeti u obzir. S obzirom da je navedeni podnesak predan prije održavanja pripremnog ročišta, uzevši u obzir i činjenicu da je riječ o dokaznom prijedlogu predloženom u tužbi, to ne postoji zakonska osnova za izuzimanje navedenog dokaza u postupku.

15. Uvidom u navedene isprave, uključujući i pisani iskaz svjedoka ŠB (list 122-123 spisa), tužiteljevog djelatnika zaposlenog na mjestu ophodara koji je evidentirao predmetnu prometnu nesreću, utvrđeno je kako je, suprotno tuženikovim navodima, 23. listopada 2019. oko 10:10 sati na 189,900 km autoceste A1 (Zagreb (Bosiljevo) - Ploče), dionici d7 (Gospić-Gornja Ploča) došlo do prometne nezgode na način da je osobno vozilo nepoznatih registarskih oznaka naletjelo na odbojnu ogradu u centralnom pojasu i zaustavnom traku kojom prilikom je odbojna ograda oštećena. Uzevši u obzir navedeno, a s obzirom na to da je na temelju isprava u spisu, uključujući i preslike fotografija oštećene ograde utvrđeno kako je na predmetnoj dionici oštećena odbojna ograda u centralnom pojasu i zaustavnom traku .S obzirom na to da je u konkretnom slučaju došlo do oštećenja odbojne ograde od strane nepoznatog vozila (djelomična šteta) to je, suprotno tuženikovim navodima, u konkretnom slučaju nastupio osigurani slučaj iz Ugovora o osiguranju imovine i Opisa predmeta nabave kojima su propisani osigurani rizici. Pri tom valja napomenuti da je u predmetnoj prometnoj nesreći došlo do oštećenja dijela građevinskog objekta tužitelja (odbojne ograda) a ne do nastupa totalne štete.

16. Članak 14. Općih uvjeta za osiguranje imovine propisuje kako kada nastane osigurani slučaj na temelju kojeg se traži isplata osiguranine, osiguranik je dužan postupiti na način da između ostalog obavijesti osiguratelja o nastupanju osiguranog slučaja najdalje u roku od tri dana otkada je to saznao te do dolaska predstavnika osiguratelja na samo mjesto ne promijeni stanje oštećenih odnosno uništenih stvari osim ako je promjena potrebna u javnom interesu ili radi smanjena odnosno sprečavanja povećanje štete odnosno radi nastavljanja normalne proizvodnje, o čemu je dužan obavijesti osiguratelja. Ako osiguranik ne ispuni svoju obvezu obavješćivanja osiguratelja u ranije navedenom roku, da je dužan naknaditi štetu osiguratelju koju bi ovaj zbog toga imao.

17. U ovom postupku utvrđeno je kako ovdje tužitelj kao osiguranik nije pravio štetu u roku od 3 dana, već 9. prosinca 2019. (preko mjesec dana nakon štetnog događaja) što je suprotno roku iz članka 14. Općih uvjeta za osiguranje imovine. Međutim iz istih uvjeta ne proizlazi da bi uslijed toga za osiguranika nastupila posljedica u vidu neisplate osiguranine, već je samo određena da je on u tom slučaju odgovoran za štetu koja može nastati osiguratelju. Također je utvrđeno da je tužitelja kao osiguranik odmah pristupio sanaciji čim je izmijenio stanje oštenih odnosno uništenih stvari, no isto je u skladu sa člankom 14. Općih uvjeta za osiguranje imovine obzirom da je to bilo potrebno kako bi se na tom dijelu autoceste mogao uredno odvijati promet i kako ne bi nastala daljnja šteta. Dakle, unatoč tome što je tužitelj postupio suprotno članku 14. Općih uvjeta za osiguranje imovine, to nije dovelo do umanjenja odgovornosti osiguratelja odnosno ovdje tuženika za naknadu štete sukladno ugovoru o osiguranju.

18. Iz specifikacije troškovnika (list 14-15 spisa) proizlazi da je tužitelj na ime nastale štete obračunao: I./ po štetnom događaju: 1. intervenciju ophodara – uklanjanje posljedica prometne nesreće i izvanrednih događaja do 3 sata, 3. ručno čišćenje kolovozne površine od nanesenih otpadaka debljine 0,02 m3/m2; II./ otklon štete: 1. postavljanje, uklanjanje i održavanje privremene regulacije prometa slučaj E2 – osiguranje mjesta rada, 2. zamjena plašta jednostrane elastične odbojne ograde, tip FRACASSO 2 vala, razmak stupova 2 m, 3. odstojnik jednostrane elastične odbojne ograde, 4. zamjena stupa elastične odbojne ograde u zemljanom terenu; III./ razni radovi: 1. obavljanje očevida sa izradom fotodokumentacije i troškovnika, 2. sakupljanje, utovar i odvoz otpadnog materijala kamionom 3t na deponi, prosječna udaljenost 10 km.

19.1. U odnosu na okolnost utvrđenja troškova sanacije i cijene izvedenih radova i opreme sud je proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku za promet, vozila, plovila i strojarstvo Nevenu Erešu. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka razvidno je kako je isti sukladno dokumentaciji u spisu utvrdio da su svi obavljeni radovi na otklanjanju posljedica predmetne prometne nesreće prema troškovniku tužitelja u skladu s HAC troškovnikom radova za otklanjanje posljedica prometnih nesreća i zapisnikom o prometnoj nesreći te potvrdom i fotoelaboratom policije pa je stoga visina troškova tužitelja na otklanjanju posljedica predmetne prometne nesreće bez PDV-a 1.198,74 EUR (9.031,92 kn).

19.2. Na isti nalaz i mišljenje tužitelj nije imao prigovora, dok je tuženik prigovorio nalazu i mišljenju navodeći kako vještak nije obrazložio iz čega to konkretno proizlazi da su predmetni troškovi tužitelju zaista i nastali po vrsti i količini kako je to naznačeno u troškovniku tužitelja kao i da je nejasno iz kojeg razloga vještak prihvaća u troškovniku iskazane cijene, odnosno iznose, pozivajući se na interni dokument tužitelja (HAC troškovnik radova za otklanjanje posljedica prometnih nezgoda).

19.3. U odnosu na prigovore tuženika vještak se očitovao na ročištu za glavnu raspravu održanom 15. siječnja 2025. (list 174-175 spisa) navodeći da je opseg oštećenja na predmetnoj ogradi bio takav da je u tehničkom smislu bilo nužno izvršiti zamjenu oštećenog dijela. Po njegovom mišljenju bila je moguća prodaja zamijenjenih elemenata ograde kao sirovine, ali po kojoj cijeni i pod kojim uvjetima ne može odgovoriti. Istaknuo je kako mu nije bilo poznato stanje ograde prije štetnog događaja te da u spisu nema dokaza o izvršenim radovima pa se s obzirom na navedeno ne može očitovati da li su i eventualno opisani radovi u troškovniku tužitelja.

19.4. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka, obzirom da je vještak svoj nalaz i mišljenje prema mišljenju suda izradio u skladu s pravilima znanosti i struke te je svoje mišljenje iznio savjesno prema pravilima znanosti i vještine, a temeljem dostupne dokumentacije, a isto tako je odgovorio na prigovore koje je tuženik imao na njegov nalaz i mišljenje.

20. U odnosu na troškove intervencije ophodara – uklanjanje posljedica prometne nesreće i izvanrednih događaja do 3 sata u iznosu od 43,68 EUR (329,07 kn), sud je utvrdio kako tužitelj u konkretnom slučaju ima pravo na naknadu tih troškova. Naime, neovisno o tome jesu li radnici obavljali redovnu ili izvanrednu ophodnju, oni su upravo zbog nastanka prometne nesreće morali uklanjati posljedice prometne nezgode, a zbog čega nisu mogli obavljati druge poslove (poslove redovne ophodne) na predmetnoj autocesti. Stoga tužitelj osnovano zahtijeva naknadu troškova u iznosu od 43,68 EUR (329,07 kn) po osnovi intervencije ophodara – uklanjanja posljedica prometne nesreće i izvanrednih događaja do 3 sata.

21. U odnosu na troškove ručnog čišćenja kolovozne površine od nanesenih otpadaka debljine 0,02 m3/m2 u iznosu od 5,52 EUR (41,60 kn) na temelju izvedenih dokaza je utvrđeno kako tužitelj ima pravo na naknadu tih troškova. Naime, na temelju tužiteljevog zapisnika o prometnoj nesreći s preslikom fotografija, dnevnika rada i ophodarskog dnevnika utvrđeno je kako je upravo zbog oštećenja zaštitne ograde u predmetnoj prometnoj nesreći tužitelj, odnosno njegovi djelatnici obavili ručno čišćenje površine od nanesenih otpadaka. Stoga se radi o troškovima koji su za tužitelja stvarno nastali kao posljedica predmetne prometne nesreće i koji su u konkretnom slučaju bili potrebni i opravdani radi uklanjanja posljedica predmetne prometne nesreće. Stoga tužitelj osnovano zahtijeva naknadu navedenih troškova u iznosu od 5,52 EUR (41,60 kn) po osnovi troškova ručnog čišćenja kolovozne površine od nanesenih otpadaka debljine 0,02 m3/m2.

22. U odnosu na troškove postavljanja, uklanjanja i održavanja privremene regulacije prometa slučaj A – osiguranje mjesta rada u iznosu od 40,27 EUR (303,43 kn), na temelju izvedenih dokaza je utvrđeno kako tužitelj ima pravo na naknadu tih troškova. Naime, navedeno proizlazi iz dokumentacije iz spisa predmeta i to ponajprije iz zapisnik o prometnoj nesreći broj: 1603 s preslikom fotografija (list 5-8 spisa). Nastavno, valja napomenuti da se prometna nesreća dogodila na autocesti na kojoj se vozila kreću velikom brzinom te da je logično da se mora postaviti privremena regulacija prometa kako bi radnici koji obavljaju određene radnje radi popravka, odnosno održavanja autoceste bili sigurni, odnosno da je privremena regulacija prometa morala biti postavljena kako na njih ne bi naletjela motorna vozila koja se kreću autocestom. Stoga tužitelj osnovano zahtijeva naknadu navedenih troškova u iznosu od 40,27 EUR (303,43 kn) po osnovi postavljanja, uklanjanja i održavanja privremene regulacije prometa slučaj A – osiguranje mjesta rada.

23. U odnosu na troškove zamjena plašta jednostrane elastične odbojne ograde, tip FRACASSO 2 vala, razmak stupova 2 m, 20 metara, u iznosu od 859,33 EUR (6.474,60 kn), odstojnik jednostrane elastične odbojne ograde (4 komada) u iznosu od 35,57 EUR (268,00 kn), zamjena stupa elastične odbojne ograde u zemljanom terenu (3 komada) u iznosu od 116,58 EUR (878,34 kn) , sud je na temelju izvedenih dokaza, uključujući i preslike fotografija, utvrdio kako je u konkretnom slučaju oštećena odbojna ograda u dužini od 20 metara, 4 odbojnika i 3 željezna nosiva stupa, zbog čega je zamjena navedene opreme autoceste u konkretnom slučaju bila potrebna i opravdana radi otklanjanje nastale štete.

24. Ovaj sud smatra da troškovi obavljanja očevida i fotografiranja od strane tužitelja nisu opravdani, jer je iz podataka policije o obavljenom očevidu i fotodokumentacije koji su službene osobe sačinile jasno koji su dijelovi autoceste oštećeni u ovom događaju. Stoga je na osnovu tih podataka tužitelj mogao utvrditi nastala oštećenja i visinu štete. Nisu opravdani niti troškovi izrade troškovnika jer navedeno za tužitelja ne predstavlja štetu, nego izradu dokumenta na osnovu kojeg dokazuje visinu štete koja mu je nastala, a obzirom da je popravak interno obavljen, a ne od strane treće osobe koja bi tužitelju u tom slučaju za troškove popravka (otklanjanja štete) izdala račun koji bi predstavljao dokaz visine štete.

25. U odnosu na trošak sakupljanje, utovar i odvoz otpadnog materijala kamionom 3t na deponi, prosječna udaljenost 10 km u iznosu od 69,99 EUR (527,37 kn), sud je na temelju izvedenih dokaza, utvrdio da je u konkretnom slučaju navedeni trošak bio potreban i opravdan radi otklanjanje nastale štete. Naime, iz izvedenih dokaza, proizlazi da je zbog predmetne prometne nesreće došlo do oštećenja zaštitne ograde i potrebe zamjene plašta odbojne ograde, odbojnika i željeznih nosivih stupova stoga je životno i logično da je prilikom sanacije oštećenja nastao otpadni materijal kojeg je trebalo odvesti na deponij.

26. Stoga je, uzevši u obzir navedeno, sud utvrdio kako tužitelj ima pravo na naknadu štete koja se odnosi na intervencije ophodara – uklanjanje posljedica prometne nesreće i izvanrednih događaja do 3 sata u iznosu od 43,68 EUR (329,07 kn), troškove ručnog čišćenja kolovozne površine od nanesenih otpadaka debljine 0,02 m3/m2 u iznosu od 5,52 EUR (41,60 kn), troškove postavljanja, uklanjanja i održavanja privremene regulacije prometa slučaj A – osiguranje mjesta rada u iznosu od 40,27 EUR (303,43 kn), troškove zamjena plašta jednostrane elastične odbojne ograde, tip FRACASSO 2 vala, razmak stupova 2 m, 20 metara, u iznosu od 859,33 EUR (6.474,60 kn), odstojnik jednostrane elastične odbojne ograde (4 komada) u iznosu od 35,57 EUR (268,00 kn), zamjena stupa elastične odbojne ograde u zemljanom terenu (3 komada) u iznosu od 116,58 EUR (878,34 kn) i trošak sakupljanje, utovar i odvoz otpadnog materijala kamionom 3t na deponi, prosječna udaljenost 10 km u iznosu od 69,99 EUR (527,37 kn). Budući da je nastupio osigurani slučaj, to je u skladu s odredbom članka 949. stavka 1. ZOO-a i člancima 14. i 15. Općih uvjeta za osiguranje imovine, tuženik dužan isplatiti tužitelju naknadu štete koja se sastoji od navedenih troškova u ukupnom iznosu od 1.170,94 EUR.

27. Prema odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio (članak 943. stavak 1. ZOO-a). Ali ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan (članak 943. stavak 2. ZOO-a). Ako iznos osigurateljeve obveze ne bude utvrđen u rokovima određenim u stavku 1. i 2. ovoga članka, osiguratelj je dužan bez odgađanja isplatiti iznos nespornog dijela svoje obveze na ime predujma (članak 943. stavak 3. ZOO-a). Ne ispuni li osiguratelj svoju obvezu u rokovima iz ovoga članka, duguje osiguraniku zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala (članak 943. stavak 4. ZOO-a). Uzevši u obzir citirane zakonske odredbe, tužitelj u konkretnom slučaju osnovano zahtijeva isplatu zateznih kamata od 9. prosinca 2019. kada je tuženik odgovorio tužitelju na njegov odštetni zahtjev (tuženikov dopis na list 110 spisa), do isplate.

28. Visina stope zateznih kamata određena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje na odnose iz trgovačkog ugovora jer predmetni Ugovor o osiguranju od 30. studenoga 2018. koji je nesporno sklopljen između parničnih stranaka predstavlja trgovački ugovor u smislu odredbe članka 14. stavka 2. ZOO-a.

29. S druge strane, sud je, uzevši u obzir navedeno, utvrdio kako tužitelj nema pravo na naknadu štete koja se odnosi na troškove obavljanja očevida sa izradom fotodokumentacije i troškovnika u iznosu od 27,81 EUR ( 209,51 kn). Zbog toga je sud odbio kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva za naknadu štete u iznosu od 27,81 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao u točki II. izreke presude.

30.1. Odluka o troškovima temelji se na odredbama članka 154. stavka 5. i članka 155. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku koji je odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23, dalje: Tarifa), vrijednosti predmeta spora i priloženom troškovniku (list 177 spisa).

30.2. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od 20. listopada 2022. u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 7.1. Tarife), podneska od 28. studenoga 2022. u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 8.1. Tarife), podneska od 13. siječnja 2023. u iznosu od 37,50 EUR (Tbr. 8.4. Tarife), podneska od 10. siječnja 2024. u iznosu od 37,50 EUR (Tbr. 8.4. Tarife), podneska od 21. lipnja 2024. u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 8.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu od 18. siječnja 2023. u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu od 20. rujna 2023. u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu od 15. siječnja 2025. u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife), sve uvećano za PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 243,75 EUR. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR, prema odredbi članka 1. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18, 51/23) u vezi s Tar. br. 1. stavak 1, i Tar. br. 2. stavak 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 3/19, 92/21, 37/23, dalje: Uredba o tarifi) te trošak predujma za vještačenje u iznosu od 400,00 EUR. Stoga su tužitelju dosuđeni troškovi parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.724,93 EUR.

30.3. S druge strane tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu preko odmjerenog dosuđenog iznosa jer isti trošak nije postavljen u skladu s Tar. br. 2. stavak 1. Uredbe o tarifi.

31. Odluka o zakonskim zateznim kamatama tekućim na dosuđene troškove postupka temelji se odredbama čl. 151. st. 3. i čl. 29. st. 2. ZOO.

32. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 6. veljače 2025.

Sudac:

Maja Hilje

Prijedlog odluke izradila:

Matea Knežević, sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku osam dana od dana dostave presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.

Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP).