Poslovni broj: UsI-1477/2024-14

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mirandi Gulišija Jurišić, uz sudjelovanje zapisničarke Radojke Ćupurdija, u upravnom sporu tužitelja AS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Vladimiru Vujičiću, odvjetniku u Visu, Stare Isse 1, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Vukovarska 49, Zagreb, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Splitu, Gundulićeva 29a, i zainteresirane osobe Ministarstva financija Republike Hrvatske, Zagreb, Ivana Lučića 6, radi naknade za oduzetu imovinu, nakon javne rasprave održane i zaključene 9. siječnja 2025., objavom odluke na temelju članka 61. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24; dalje ZUS), 6. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo Klasa: UP/II-942-01/23-01/210 Urbroj: 514-04-02-01-01/08-24-02 od 18. ožujka 2024.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika Klasa: UP/II-942-01/23-01/210 Urbroj: 514-04-02-01- 01/08-24-02 od 18. ožujka 2024. (u daljnjem tekstu: osporeno rješenje) odbija se tužiteljeva žalba izjavljena na rješenje Upravnog odjela za imovinsko – pravne poslove Splitsko – dalmatinske županije Klasa: UP/I-943-05/97-01/00092 Urbroj: 2181/1- 13/10-646-23-55 od 9. svibnja 2023. (u daljnjem tekstu: prvostupanjsko rješenje).

2. Prvostupanjskim rješenjem tužitelju se utvrđuje pravo na naknadu za zemljište nekadašnje oznake čest. zem. [katastarska čestica], površine 4595 m[2] k. o. [katastarska općina], sada dio čest zem. 7175/1 k. o. [katastarska općina], prijašnjeg vlasnika ŠS, koja nekretnina je oduzeta temeljem rješenja Kotarske eksproprijacione komisije u Visu broj: 2/53-12 od 29. srpnja 1953. (točka 1.), utvrđuje se naknada u iznosu od 8.695,32 eura odnosno 65.541,87 kuna (točka 2.), obveznik naknade je Ministarstvo financija Republike Hrvatske (točka 3.), koja se tužitelju treba isplatiti u roku od 30 dana od dana zaprimanja cjelokupne dokumentacije (točka 6.), danom pravomoćnosti to rješenje ima snagu ovršne isprave (točka 6.), svaka stranka snosi svoje troškove spora (točka 7.).

3. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj problematizira zaključak iz osporenog rješenja da je predmetno zemljište postalo vlasništvo Republike Hrvatske prije donošenja Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, jer isto nije privedeno namjeni pa nema prepreka za njegov naturalni povrat. U prilog navedenom poziva se na geodetsko vještačenje kojim je utvrđeno da predmetno zemljište u naravi predstavlja šumu, kao i da na istom od oduzimanja ništa nije izgrađeno niti su vršene pripreme za gradnju. Prostor na kojem se nekada nalazila vojarna JNA nije vojarna i ne služi nikakvoj svrsi. Iz isprava priloženih spisu proizlazi da i zemljište nije ranije korišteno za potrebe vojarne odnosno nije bilo privedeno svrsi radi koje je oduzeto. Iz navedenog proizlazi da se naturalnim povratom ne bi okrnjila prostorna cjelovitost. Suprotno stavu tuženika i prvostupanjskog tijela, odredba članka 52. Zakona o naknadi ne propisuje da postojanje Uredbe o preuzimanju sredstava JNA i SSNO na teritoriju Republike Hrvatske u vlasništvo Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 52/91) i upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na predmetnoj nekretnini na ime Republike Hrvatske onemogućava naturalni povrat oduzete imovine, niti propisuje da se pojam „treća osoba“ iz te odredbe odnosi na Republiku Hrvatsku. Da je zakonodavac imao takvu namjeru, to bi bilo izričito propisano, kako je to učinjeno u odredbi članka 53. i 54. Zakona. Prema povijesnom izvatku predmetna nekretnina nikada nije bila upisana u zemljišne knjige na ime JNA i SSNO već kao Općenarodna imovina, organ upravljanja Ministarstva obrane FNRJ, Državni sekreterijat za poslove narodne obrane, kao vlasništvo Republike Hrvatske temeljem članka 9. i 10. Zakona o zabrani raspolaganja i preuzimanja sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 29/94), a ne temeljem spomenute Uredbe. Sve su to razlozi zbog kojeg tužitelj osporeno rješenje smatra nezakonitim te ga kao takvog predlaže poništiti.

4. U odgovoru na tužbu, tuženik, pozivajući se na obrazloženje osporenog rješenja, predlaže tužbu kao neosnovanu odbiti.

5. Temeljem članka 20. stavak 3. ZUS kao zainteresirane osobe pozvani su u spor sudjelovati Županijsko državno odvjetništvo u Splitu i Ministarstvo financija Republike Hrvatske.

6. Županijsko državno odvjetništvo u Splitu u odgovoru na tužbu brani stav tuženika da je Republika Hrvatska kao treća osoba stekla pravo vlasništva temeljem Zakona o zabrani raspolaganja i preuzimanja sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske, nakon brisanja ranijeg korisnika Ministarstva obrane FNRJ Državni sekreterijat za poslove narodne obrane temeljem Uredbe Vlade Republike Hrvatske o preuzimanju sredstava JNA i SSNO na teritoriju Republike Hrvatske u vlasništvo Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 52/91).

7. Ministarstvo financija Republike Hrvatske prihvaća obrazloženje iz osporenog rješenja i predlaže tužbu kao neosnovanu odbiti.

8. Tijekom spora održana je rasprava (ročište 9. siječnja 2025.), bez nazočnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresiranih osoba, na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet spora.

9. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo tuženo tijelo te isprave uložene tijekom spora.

10. Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

11. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. Stranke spora iz u postupku izvedenih dokaza izvode drukčiji zaključak o odlučnim činjenicama te, s tim u vezi i ocjenu o pravilnoj primjeni mjerodavnog prava.

13. Donošenju osporenog rješenja prethodio je upravni postupak čiji se tijek u nastavku ukratko iznosi:

- tužiteljev pravni prednik 30. lipnja 1997. podnio je zahtjev za povrat - naknadu čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi dio uređenog okoliša ex vojarne [adresa] u [adresa], koje građevinsko zemljište je oduzeto rješenjem Kotarske eksproprijacione komisije u Visu rješenjem Eksp 2/53-2 od 29. srpnja 1953.;

- prvostupanjskim rješenjem Klasa: UP/I-943-05/97-01/92 Urbroj: 2181-05/10- 08-6-AM/TB od 31. ožujka 2008. priznaje se pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske, što je svojim rješenjem Klasa: UP/II-943-04/08-01/161 Urbroj: 514-04-02-03/1-09-2 od 9. ožujka 2009. potvrdio i tuženik;

- to je rješenje poništeno presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Us-6624/2009-7 od 24. studenog 2011., uz obrazloženje da je potrebno nesporno utvrditi radi li se u konkretnom slučaju o neizgrađenom građevinskom zemljištu koje nije privedeno namjeni odnosno postoji li zapreka za vraćanje zemljišta u vlasništvo;

- u nastavku postupka prvostupanjskim rješenjem Klasa: UP/I-943-05/97-01/92 Urbroj: 2181-05/10-18-10-AM od 5. studenog 2018. utvrđuje se pravo na povrat u vlasništvo za cijelo predmetnog zemljišta, koje je rješenjem istog tijela Klasa: UP/I-943- 05/97-01/92 Urbroj: 2181-05/10-18-11-AM od 28. studenog 2018. stavljeno izvan snage;

- nakon toga prvostupanjskim rješenjem Klasa: UP/I-943-05/97-01/92 Urbroj: 2181-05/10-18-43 od 6. veljače 2019. zemljište je ponovno vraćeno nasljedniku podnositeljice zahtjeva, koje rješenje je poništeno rješenjem tuženika Klasa: UP/II-942- 01/19-01/177 Urbroj: 514-04-02-01-01/07-22-2 od 25. veljače 2022., uz obrazloženje da ni u ponovljenom postupku nije utvrđeno je li predmetno zemljište privedeno namjeni radi koje je oduzeto;

- konačno, prvostupanjskim rješenjem Klasa: UP/I-943-05/97-01/00092 Urbroj: 2181/1-13/10-646-23-55 od 9. svibnja 2023. utvrđuje se pravo na naknadu uz obrazloženje da je predmetno zemljište uknjiženo kao vlasništvo Republike Hrvatske;

- koje stajalište ovdje osporenim rješenjem prihvaća i tuženik.

14. Takvo utvrđenje temelji se na povijesnom izvatku Z.U. k. o. [katastarska općina] prema kojem je 20. travnja 1994. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] temeljem članka 9. i 10. Zakona o zabrani raspolaganja i preuzimanja sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republiku Hrvatske (Narodne novine, br. 29/94) pravo vlasništva s imena Općenarodna imovina, organ upravljanja Ministarstvo Narodne obrane F.N.R.J. Državni sekreterijat za poslove narodne obrane prešlo na ime Republike Hrvatske.

15. Sporno je, dakle, radi li se ovdje o činjeničnoj podlozi na koju se odnosi odredba članka 52. st. 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine br. 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02; u daljnjem testu: Zakon o naknadi) prema kojoj se prijašnjem vlasniku ne vraća imovina u vlasništvo i posjed na kojoj su na temelju valjanoga pravnoga osnova treće osobe stekle pravo vlasništva odnosno ako im je imovina na temelju valjanoga pravnoga osnova za stjecanje prava vlasništva predana u posjed, ukoliko ovim Zakonom nije drukčije propisano (stavak 1.), u kom slučaju se prijašnjem vlasniku priznaje pravo na naknadu sukladno odredbama ovoga Zakona (stavak 2.).

16. Prema Uredbi o preuzimanju sredstava JNA i SSNO na teritoriju u vlasništvu Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 52/91), koja se primjenjuje od 3. listopada 1991., društvena sredstva na teritoriju Republike Hrvatske kojima, kao sredstvima Federacije, upravljaju i raspolažu Jugoslavenska narodna armija i Savezni sekretarijat za narodnu obranu postaju vlasništvo Republike Hrvatske.

17. Iz navedenog proizlazi kako je Republika Hrvatska temeljem valjane pravne osnove po sili zakona stupanjem na snagu Uredbe na predmetnim nekretninama stekla vlasništvo, što je u smislu prethodno navedene odredbe zakonska smetnja da se podnositelju zahtjeva tražena nekretnina vrati u vlasništvo. U takvim okolnostima tužitelju se može jedino priznati pravo na povrat na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske. Pitanje načina stjecanja prava vlasništva na takvoj imovini razmatrao je i Ustavni sud Republike Hrvatske (odluka U-III-630/96 i dr. od 19. studenog 1997.), a na tragu iste takvo je stajalište zauzeo i Visoki upravni sud Republike Hrvatske (presuda Usž-1526/23-2 od 13. rujna 2023.).

18. U izloženom, prema ocjeni suda, sud ne nalazi da je osporenim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužitelja pa je temeljem odredbe čl. 116. st. 1. ZUS tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

19. O troškovima spora odlučeno je temeljem članka 147. stavak 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

U Splitu, 6. veljače 2025.

SUTKINJA

Miranda Gulišija Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po opunomoćeniku

- tuženiku

- zainteresiranoj osobi Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske po Županijskom državnom odvjetništva u Splitu, Gundulićeva 29a

- u spis