Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-708/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I opt. ĆŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II opt. ĐŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 149. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama I i II optuženika podnesenim protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu br. K-2055/2018- 64 od 8. travnja 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj 6. veljače 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe I opt. ĆŽ i II opt. ĐŽ, kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu br. K-2055/2018-64 od 8. travnja 2024. godine, I opt. ĆŽ i II opt. ĐŽ proglašeni su krivima zbog kaznenog djela protiv časti i ugleda – klevete iz čl. 149. st. 1. KZ/11, pa su za počinjeno kazneno djelo, temeljem čl. 149. st. 1. KZ/11 u vezi čl. 42. KZ/11, svaki ponaosob, osuđeni na novčanu kaznu od 30 (trideset) dnevnih iznosa u visini dnevnog iznosa od 15,00 eura, što ukupno iznosi 450,00 eura, a temeljem čl. 56. KZ/11, I i II optuženicima izrečena je uvjetna osuda, te je određeno da se novčana kazna na koju su osuđeni neće naplatiti ako I opt. ĆŽ i II opt. ĐŽ u roku provjeravanja od 3 (tri) godine po pravomoćnosti presude ne počine novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem čl. 42. st. 6. KZ/11, I i II optuženik su u slučaju opoziva uvjetne osude dužni novčanu kaznu platiti u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti odluke o opozivu uvjetne osude.

1.2. Temeljem čl. 43. st. 1. do 3. KZ/11, kada novčana nije u cijelosti ili djelomično plaćena u određenom roku, a ne postoje uvjeti iz čl. 42. st. 7. KZ/11, ista će se naplatiti prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog Zakona, a ako se novčana kazna ne može niti prisilno naplatiti u roku od 3 mjeseca, sud će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro na način da se jedan dnevni iznos zamjeni s 2 sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti 720 sati. Ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora.

1.3. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu ZKP), I i II optuženik dužni su naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) eura svaki ponaosob, a koji trošak su dužni platiti u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude, te nužne izdatke privatnog tužitelja i nagradu i nužne izdatke opunomoćenika privatnog tužitelja u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

2. Protiv te presude žali se I opt. ĆŽ po branitelju Pavlu Mrkonjiću, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, te II opt. ĐŽ po branitelju Pavlu Mrkonjiću, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Privatni tužitelj LŽ u odgovoru na žalbe I i II optuženika, po punomoćniku ČŽ, odv. iz Sesveta, ističe kako su žalbe neosnovane, s prijedlogom da ih drugostupanjski sud odbije i potvrdi pobijanu presudu.

4. Žalbe I opt. ĆŽ i II opt. ĐŽ nisu osnovane.

Na žalbe I opt. ĆŽ i II opt. ĐŽ zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka

5. Žalitelji (I opt. ĆŽ i II opt. ĐŽ) pobijaju prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka jer da postoji proturječnost onoga što je sadržano u izreci presude i obrazloženju, s onim što je utvrđeno tijekom dokaznog postupka. Pri tome je za ukazati da su po sadržaju žalbe I i II optuženika po istom branitelju Pavlu Mrkonjiću, odvj. iz Zagreba, potpuno identične.

5.1. Suprotno žalbenom navodu prvostupanjski sud je pozorno ocijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuju žalitelji, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08.

5.2. Žalitelji u žalbi ističu i žalbeni osnov povrede načela jednakosti oružja jer da je prvostupanjski sud odbio i nije proveo niti jedan dokaz obrane. Suprotno navedenom žalbenom navodu, nakon pregleda sadržaja svih raspravnih zapisnika, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da su optuženici na raspravi održanoj dana 31. siječnja 2024. godine predložili ispitivanje svjedoka IŽ, NŽ i SŽ. Odlučujući o tim prijedlozima prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je odbio pozvati i ispitati svj. IŽ i NŽ iz razloga što optuženici nisu pribavili adresu navedenih svjedoka, te jer se radi o osobama koje nemaju prijavljeno prebivalište ili boravište na području [adresa], ali čiji iskaz pored toga nije od značaja za utvrđivanje relevantnog činjeničnog stanja. Nasuprot tome, prvostupanjski sud je prihvatio i pozvao na raspravu svj. SŽ, te je ispitao na raspravi dana 6. ožujka 2024. godine. Stoga postupanjem tijekom postupka prvostupanjski sud nije u odnosu na I i II optuženika povrijedio načelo jednakosti oružja, a time i pravo na pravično suđenje.

Na žalbe I opt. ĆŽ i II opt. ĐŽ zbog pogrešno i/ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja

6. Žalitelji u žalbi ističu osnov pobijanja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da su u radnjama I i II optuženika sadržana sva bitna obilježja terećenog kaznenog djela. Zapravo žalitelji u žalbi ponavljaju navode obrane, te u stvari prigovaraju pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daju svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.

6.1. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su inkriminirane tvrdnje nepovoljne, difamantne, te podobne naškoditi časti i ugledu privatnog tužitelja za kojeg su iznijete. To iz razloga što je u vrijeme pisanja i dostavljanja predmetne pritužbe na rad privatni tužitelj bio policijski službenik i šef smjene u PP Sesvete. Naime, navodi da je privatni tužitelj kao policajac plašio i pratio ljude, prijetio ljudima, pripomagao bijegu osoba koje nisu platile stanarinu i režije, da je prešutio držanje oružja koje je vidio kod svj. ABC, te da je slijep i ne vidi što mu radi supruga sa susjedom GŽ dok ga nema doma, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, privatnog tužitelja zaista prikazuju u vrlo lošem svjetlu, kao osobu koja obavlja službu na nezakonit način, suprotan pravilima policijske struke, da se ponaša na način koji je nespojiv s obavljanjem tako odgovornog zanimanja. Takvi navodi po pravilnoj ocjeni prvostupanjskog suda su svakako podobni naštetiti časti i ugledu privatnog tužitelja, tim više što se radi o djelatniku MUP-a za kojeg se očekuje da će postupati s višim standardom poštivanja propisa od običnog građanina. Jednako tako dio sa suprugom bio je više nego podoban da izazove ruganje kod njegovih kolega u policijskoj postaji.

6.2. U konkretnom slučaju privatni tužitelj je dokazao da su gore navedene činjenične tvrdnje neistinite i da su I i II optuženik bili svjesni neistinitosti istih, a koje su iznijeli u namjeri da naštete časti i ugledu privatnog tužitelja iste iznoseći u pritužbi na njegov rad. Na okolnost provjere istinitosti spornih navoda provedena je unutarnja kontrola u MUP-u RH koja nije utvrdila nepravilnosti ili nezakonitosti u radu privatnog tužitelja, odnosno nije utvrđeno da bi bili istiniti navodi iznijeti u pritužbi I i II optuženika na rad privatnog tužitelja.

6.3. Nakon pozorne ocjene sadržaja obrane I i II optuženika, sadržaja iskaza privatnog tužitelja LŽ, svj. SŽ, svj. GŽ, svj. VŽ, sadržaja nalaza i mišljenja vještaka psihijatra za II opt. ĐŽ, te sadržaja dokumentacije koja prileže spisu, analizirajući svaki dokaz posebno i u njihovoj ukupnosti, suprotno žalbenim navodima I i II optuženika, prvostupanjski sud je na pravilan i zakonit način utvrdio da su I opt. ĆŽ i II opt. CŽ počinili kazneno djelo pobliže opisano u izreci presude, te da ne postoje okolnosti koje isključuju njihovu kaznenopravnu odgovornost.

6.4. Uslijed navedenog nisu osnovane žalbe I i II optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Obzirom na navedeno proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice glede kaznenog djela i odgovornosti optuženika. O tome je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo jasne i iscrpne razloge na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. i 3. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Žalbeni navodi žalitelja, kojima u suštini predlažu drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

Na žalbe I opt. ĆŽ i II opt. ĐŽ zbog odluke o novčanoj kazni

7. Žalitelji u žalbi ističu osnov pobijanja zbog odluke o novčanoj kazni. Suprotno žalbenim navodima prilikom donošenja odluke o kazni u odnosu na oba optuženika prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje radi nepotrebnog ponavljanja. Za istaći je da pri tome prvostupanjski sud nije podcijenio ili precijenio niti utvrđene olakotne, niti utvrđene otegotne okolnosti.

7.1. Polazeći od stupnja krivnje optuženika, društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela zbog kojeg su proglašeni krivima, u okviru granica predviđene kazne za navedeno kazneno djelo, pravilno je prvostupanjski sud I opt. ĆŽ i II opt. ĐŽ za počinjeno kazneno djelo, temeljem čl. 149. st. 1. u vezi čl. 42. KZ/11, svakog ponaosob, osudio na novčanu kaznu od 30 (trideset) dnevnih iznosa u visini dnevnog iznosa od 15,00 eura, što ukupno iznosi 450,00 eura, a temeljem čl. 56. KZ/11 I i II optuženiku izrečena je uvjetna osuda te je određeno da se novčana kazna na koju su osuđeni neće naplatiti ako I opt. ĆŽ i II opt. ĐŽ u roku provjeravanja od 3 (tri) godine po pravomoćnosti presude ne počine novo kazneno djelo.

7.2. Takva vrsta i mjera kazne i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženike i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje su optuženici počinjenjem kaznenog djela nanijeli društvu u cjelini (čl. 41. i čl. 47. KZ/11).

8. Slijedom navedenog, žalbe I opt. ĆŽ i II opt. ĐŽ nisu osnovane, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbe valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).

Osijek, 6. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Miroslav Jukić