Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kž-568/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I opt. ČJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II opt. SJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenih djela iz čl. 230. st. 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu KZ/11) i čl. 99. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 84/05, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, dalje u tekstu KZ/97), odlučujući o žalbi I opt. ČJ podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci br. K- 458/2012-190 od 29. rujna 2023. godine, u javnoj sjednici vijeća održanoj 6. veljače 2025. godine u odsutnosti državnog odvjetnika, I opt. ČJ i optuženikovog branitelja Vlade Vladike, odvjetnika iz Rijeke, za koje dostava poziva uredno iskazana,
p r e s u d i o j e
I/ Povodom žalbe I opt. ČJ, po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i izriče da je I opt. ČJ radnjama opisanim u izreci presude, za koje je proglašen krivim prvostupanjskom presudom, počinio kazneno djelo protiv imovine - razbojništvo iz čl. 218. st. 1. KZ/97 i kazneno djelo protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda iz čl. 99. st. 1. KZ/97.
II/ Uslijed odluke pod toč. I/, po službenoj dužnosti, preinačava se prvostupanjska presuda u odluci o kazni i izriče da se I opt. ČJ za počinjenje kaznenog djela razbojništva, za koje je proglašen krivim, temeljem čl. 218. st. 1. KZ/97, utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, a za kazneno djelo teške tjelesne ozljede, za koje je proglašen krivim, temeljem čl. 99. st. 1. KZ/97, utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a temeljem čl. 51. KZ/11, I opt. ČJ se osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.
III/ Temeljem čl. 54. KZ/11, I opt. ČJ se u izrečenu kaznu uračunava vrijeme uhićenja dana 6. ožujka 2012. godine.
IV/ Odbija se žalba I opt. ČJ, kao neosnovana, te se u pobijanom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci br. K-458/2012-190 od 29. rujna 2023. godine, I opt. ČJ i II opt. EJ proglašeni su krivima zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – razbojništva iz čl. 230. st. 1. KZ/11 i kaznenog djela protiv života i tijela – teške tjelesne ozljede iz čl. 99. st. 1. KZ/97, pa je I opt. ČJ za kazneno djelo razbojništva, temeljem čl. 230. st. 1. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci, a za kazneno djelo teške tjelesne ozljede, temeljem čl. 99. st. 1. KZ/97, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a temeljem čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, I opt. ČJ osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine. Istom presudom II opt. TJ je za kazneno djelo razbojništva, temeljem čl. 230. st. 1. KZ/11 u vezi čl. 48. st. 2. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a za kazneno djelo teške tjelesne ozljede, temeljem čl. 99. st. 1. KZ/97 u vezi čl. 57. st. 2. KZ/97, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, te je temeljem čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, II opt. ŠJ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a temeljem čl. 56. KZ/11, II opt. TJ izrečena je uvjetna osuda na način da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, na koju je osuđen, neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 4 (četiri) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Temeljem čl. 54. KZ/11, I opt. ČJ je u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja dana 6. ožujka 2012. godine, a II opt. TJ će se u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme uhićenja 6. ožujak 2012. godine.
1.2. Temeljem čl. 560 st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu ZKP/08), u vezi čl. 77. st. 1. KZ/11, utvrđeno je da novčani iznos od 159,27 eura predstavlja imovinsku korist koju je I opt. ČJ ostvario kaznenim djelom razbojništva iz čl. 230. st. 1. KZ/11, pa se novčani iznos od 159,27 eura oduzima od I opt. ČJ i isti postaje imovina Republike Hrvatske, te je naloženo I opt. ČJ da navedeni novčani iznos uplati u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.
1.3. Temeljem čl. 148. st. 3. ZKP/08, u vezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 6. i 7. te st. 3. ZKP/08 I opt. ČJ dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka s osnova paušalne svote u iznosu od 150,00 eura, te trošak branitelja po službenoj dužnosti u iznosu od 609,70 eura, a II opt. EJ dužan je naknaditi trošak kaznenog postupka s osnova paušalne svote u iznosu od 300,00 eura.
1.4. Temeljem čl. 148. st. 3. ZKP/08 u vezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 8. ZKP/08, I opt. ČJ i II opt. EJ dužni su solidarno naknaditi trošak sudsko- medicinskog vještačenja u iznosu od 392,86 eura, te nužne izdatke oštećenika, kao i nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećenika u visini kojeg troška će sud donijeti posebno rješenje sukladno čl. 148. st. 4. ZKP/08.
2. Protiv te presude žali se I opt. ČJ po branitelju Vladi Vladiki, odvjetniku iz Rijeke, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-495/2024 od 16. listopada 2024. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.
4. Na javnu sjednicu vijeća su temeljem čl. 475. st. 2. ZKP/08, pozvani Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, I opt. ČJ i njegov branitelj Vlado Vladika, odvj. iz Rijeke.
4.1. Na sjednicu vijeća nisu pristupili državni odvjetnik, I opt. ČJ i njegov branitelj Vlado Vladika, odvj. iz Rijeke za koje je dostava poziva na sjednicu vijeća uredno iskazana.
4.2. Sjednica vijeća temeljem čl. 475. st. 3. ZKP/08, započinje izlaganjem sadržaja žalbe I opt. ČJ od 31. listopada 2023. godine, podnesene po branitelju Vladi Vladiki, odvj. iz Rijeke, čiji sadržaj izlaže sudac izvjestitelj.
5. Žalba I opt. ČJ je neosnovana.
6. Žalitelj (I opt. ČJ) pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, jer da je izreka presude nerazumljiva i proturječna razlozima obrazloženja presude. Suprotno žalbenom navodu prvostupanjski sud je pozorno ocijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuje žalitelj, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08.
6.1. Žalitelj u žalbi također ističe u žalbi bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08, budući se pobijana presuda temelji na zapisniku o očevidu PU Rijeka, PG Rijeka, Odjela za očevide i kriminalističku tehniku od 6. ožujka 2012. godine kao nezakonitog dokaza jer da se dijelom odnosi na pretragu vozila bez naloga suca istrage. Suprotno žalbenim navodima iz sadržaja predmetnog spisa je razvidno da je zapisnik o očevidu vršen temeljem naloga Općinskog državnog odvjetnika u Rijeci broj KR-DO-2/12-3 SČP/GM od 6. ožujka 2012. godine radi osnovane sumnje u počinjenje kaznenog djela razbojništva iz čl. 218. st. 1. KZ/97 i kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 99. st. 1. KZ/97. Nadalje, u predmetnom slučaju iz zapisnika o očevidu razvidno je da je policijski istražitelj koji je vršio očevid određene tragove utvrdio opažanjem navedenog vozila na temelju vlastitih osjetila (vid), pri čemu nije izvršena pretraga vozila. Shodno navedenom, očevid je proveden sukladno čl. 304. ZKP/08, a poduzet je kako bi se fiksirali svi tragovi koji se mogu utvrditi ili razjasniti opažanjem osoba koje prisustvuju očevidu. Kako je očevid izvršen sukladno čl. 304. i 213. ZKP/08, zapisnik o očevidu nije nezakonit dokaz, pa se u tom dijelu također žalbeni navod I optuženika ukazuje neosnovanim.
7. Žalitelj u žalbi ističe osnov pobijanja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da su u radnjama optuženika sadržana sva bitna obilježja terećenih kaznenih djela. Zapravo žalitelj u žalbi ponavlja navode obrane, te u stvari prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.
7.1. Po pravilnoj ocjeni prvostupanjskog suda kritične prigode I opt. ČJ i II opt. EJ su upotrebom sile ošt. UJ otuđili novčanik u kojem se nalazilo 1.200,00 kuna, te mobitel marke „Samsung“ u namjeri da ih protupravno prisvoje. To proizlazi iz iskaza ošt. UJ koji je naveo da je nakon prvog udarca odbio dati novce, a nakon što su ga opt. ČJ i opt. EJ naknadnim udarcima svladali, pretražili su ga i od njega uzeli novčanik s dokumentima i novčanim iznosom od 1.200,00 kn, te mobitel marke „Samsung“. Da su opt. ČJ i opt. EJ zaista otuđili prethodno navedene predmete od ošt. UJ razvidno je iz činjenice da je od I opt. ČJ oduzet novčanik i iskaznica na ime UJ, a od II opt. SJ oduzet je mobitel „Samsung“, koju činjenicu prilikom prvog ispitivanja oba optuženika niti ne spore. Provedenim dokaznim postupkom utvrđeno je i da su I i II optuženik navedeno učinili dogovorno prema unaprijed stvorenom planu.
7.2. Iz medicinske dokumentacije i nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka proizlazi da su oba optuženika kritične zgode udarcima rukama i nogama teško tjelesno ozlijedili oštećenika obzirom da je zadobio ozljede u vidu dvostrukog prijeloma donje čeljusti i prijelom dna očne šupljine lijevo, koje su kvalificirane kao teška tjelesna ozljeda. Navedene ozljede nastale su djelovanjem sile, odnosno udarcima tupotvrdim mehaničkim predmetom, a u obzir dolazi stisnuta šaka, obuvena noga i slično, s time da to može biti i udarac laktom, koljenom ili nešto slično. Sudski vještak je objasnio da su sva oštećenja evidentirana na prednjem dijelu glave, s time da su udarci mogli biti zadani iz više smjerova i lijevo i desno i naprijed i nazad, jer je glava vrlo pokretljiva pa su mogući udarci iz svih smjerova, te da je oštećenik pretrpio najmanje tri udarca, ali da ih je moglo biti i više. Dakle, kritične zgode I opt. ČJ i II opt. EJ su s obzirom na svoju životnu dob i životno iskustvo bili svjesni vlastitog postupanja i htjeli počinjenje terećenih kaznenih djela.
7.3. Nakon pozorne ocjene obrana I i II optuženika, iskaza oštećenika, provedenog sudskomedicinskog vještačenja, te pregledom dokumentacije koja prileže spisu, analizirajući svaki dokaz posebno i u njihovoj ukupnosti, suprotno žalbenim navodima I i II optuženika, prvostupanjski sud je na pravilan i zakonit način utvrdio da su I opt. ČJ i II opt. EJ počinili kaznena djela pobliže opisana u izreci presude, te da ne postoje okolnosti koje isključuju njihovu kaznenopravnu odgovornost.
7.4. Uslijed navedenog, nije osnovana žalba I opt. ČJ zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Obzirom na navedeno proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice glede kaznenog djela i odgovornosti optuženika. O tome je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo jasne i iscrpne razloge, na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. i 3. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Žalbeni navodi žalitelja, kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.
8. U predmetnom slučaju prvostupanjski sud smatra da je za I opt. ČJ u odnosu na kazneno djelo razbojništva blaži KZ/11, zbog povoljnijih odredbi općeg dijela glede mogućnosti izricanja uvjetne osude. Suprotno navedenom zaključku takvom odlukom prvostupanjski sud je pogrešno primijenio odredbe Kaznenog zakona koji se odnosi na kazneno djelo razbojništva. Naime, i po KZ/97 i po KZ/11, za kazneno djelo razbojništva propisana je kazna zatvora u trajanju od 1 do 10 godina. Međutim, kako po načelu konkretnosti prvostupanjski sud u odnosu na I opt. ČJ nije primijenio uvjetnu osudu time je došlo do povrede Kaznenog zakona u tome dijelu. Isto tako u odnosu na II opt. SJ je prvostupanjski sud primijenio odredbe o ublažavanju kazne i za kazneno djelo razbojništva i za kazneno djelo teške tjelesne ozljede. Okolnosti koje je prvostupanjski sud ocijenio kao posebno olakotne okolnosti nemaju takav karakter jer neosuđivanost i kajanje II optuženika ne može se cijeniti kao posebno olakotnim u smislu odredbe čl. 48. st. 2. KZ/11. Međutim, kako u predmetnom slučaju žalbu nisu podnijeli državni odvjetnik i II opt. Nevoljani navedene povrede su samo konstatirane.
9. Opt. ČJ u žalbi ne ističe žalbeni osnov zbog odluke o kazni, ali zbog istaknute žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ovaj drugostupanjski sud je shodno čl. 478. ZKP/08, ispitao pobijanu presudu i u tome dijelu.
9.1. Prilikom donošenju odluke o kazni u odnosu na I opt. ČJ prvostupanjski sud je od olakotnih okolnosti na strani I optuženika cijenio protek vremena od počinjenja kaznenog djela, a od otegotnih okolnosti višestruku kaznenu osuđivanost.
9.2. Međutim, sud je propustio od olakotnih okolnosti cijeniti činjenicu da je II optuženik otac dvoje maloljetne djece o kojima mora skrbiti, loše imovinsko stanje, te da nema stalnih primanja. Stoga, uslijed odluke pod toč. I/ izreke ove presude, te imajući u vidu olakotne okolnosti koje je prvostupanjski sud propustio vrednovati, a povodom žalbe I opt. ČJ, po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud je preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni na način da se I opt. ČJ za počinjenje kaznenog djela razbojništva, za koje je proglašen krivim, temeljem čl. 218. st. 1. KZ/97, utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, a za kazneno djelo teške tjelesne ozljede, za koje je proglašen krivim, temeljem čl. 99. st. 1. KZ/97, utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a temeljem čl. 51. KZ/11, I opt. ČJ se osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine. Iz podataka kaznene evidencije proizlazi da je I optuženik specijalni povratnik, te dosadašnja višestruka osuđivanost nije polučila pozitivne rezultate kod II optuženika da ne čini nova kaznena djela, već je nastavio postupati na društveno neprihvatljiv i nezakonit način.
9.3. Polazeći od stupnja krivnje II optuženika, društvene opasnosti počinjenih kaznenih djela zbog kojih je proglašen krivim, u okviru granica predviđene kazne za navedena kaznena djela, takva vrsta i visina kazne po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na II optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je II optuženik počinjenjem kaznenih djela nanio društvu u cjelini (čl. 41. i čl. 47. KZ/11).
10. Slijedom navedenog valjalo je povodom žalbe II opt. ČJ, po službenoj dužnosti, preinačiti prvostupanjsku presudu u odnosu na I opt. ČJ u pravnoj oznaci djela (čl. 486. st. 1. ZKP/08), kako je to navedeno u toč. I/ izreke ove odluke, te preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni (čl. 486. st. 1. ZKP/08), kako je to navedeno u toč. II/ izreke ove odluke, dok je valjalo odbiti žalbu I optuženika, te u pobijanom i nepreinačenom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08), kako je to navedeno u toč. IV/ izreke ove odluke.
Osijek, 6. veljače 2025.
Predsjednik vijeća
Miroslav Jukić
