REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11
Poslovni broj: P-2074/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
N A T E M E L J U P R I Z N A N J A
Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužitelja DF vlasnika obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, dana 6. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 70,50 EUR s zateznim kamatama od 1. svibnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 138,28 EUR, s zateznim kamatama od 6. veljače 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 13,26 EUR s zateznim kamatama od 6. veljače 2025. do isplate, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. U tužbi se navodi da je u prometnoj nezgodi koja se je dogodila 29. travnja 2024. oštećeno vozilo ĆF, registarske oznake [registarska oznaka], a koju nezgodu da je skrivio osiguranik tuženika, slijeodm čega da je tuženik, kao odgovorni osiguratelj od obvezne automobilske odgovornosti, bio dužan navedenom oštećeniku naknaditi nastalu štetu, a prema tuženikovom izvidu štete je oštećenik ĆF odlučio svoje vozilo popraviti kod tužitelja, koji mu je za uslugu popravka ispostavio račun na iznos od 1.308,60 EUR, od kojeg iznosa da je tuženik podmirio iznos od 1.238,60 EUR, a odbija podmiriti preostalih 70,50 EUR, jer da je račun u tom dijelu neosnovan, budući da se odnosi na previsoku cijenu sata rada limara i lakirera koju da tuženik ne priznaje. Tužitelj napominje da je cijena sata rada limara i lakirera u njegovoj radionici 42,00 EUR. Budući da osiguratelj ne može određivati tržišne cijene pružateljima usluga popravljanja štete nastale na vozilima te da troškovi popravka predmetnog vozila predstavljaju stvarne troškove uspostave prijašnjeg stanja, kakvo je bilo prije štetnog događaja, to da je oštećenik ĆF imao prema tuženiku tražbinu za isplatu punog iznosa naknade štete, koji proizlazi iz tužiteljevog računa, a kako mu je tuženik propustio platiti navedeni preostali dio, to da je isti tu tražbinu ustupio tužitelju, temeljem Ugovora o cesiji od 26. kolovoza 2024., o čemu da je tuženik obaviješten. Stoga predlaže naložiti tuženiku isplatu iznosa od 70,50 EUR s zateznim kamatama od 1. svibnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO) u dijelu koji se odnosi na potraživanja proizašla iz izvanugovornih obveznih odnosa.
2. U odgovoru na tužbu tuženik najprije osporava tužbeni zahtjev, smatrajući da je s isplaćenih 1.238,60 EUR u cijelosti podmirio štetu koja je nastala na vozilu oštećenika ĆF, a koju je prouzrokovao njegov osiguranik, koji je upravljao vozilom registarske oznake [registarska oznaka], da bi naknadno, u podnesku od 3. veljače 2025. izjavio da priznaje u cijelosti tužbeni zahtjev.
3. Odredbom čl. 331. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., dalje u tekstu: ZPP) određeno je da ako tuženik do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, da će sud bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presudu na temelju priznanja), osim ako sud nađe da se radi o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (čl. 331. st. 2. ZPP-a).
4. Budući da se u ovoj pravnoj stvari ne radi o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (zahtjevu protivnom prisilnim propisima i pravilima javnog morala, u smislu odredbe čl. 3. st. 3. ZPP-a), valjalo je donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 70,50 EUR s zateznim kamatama od 1. svibnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
5. Priznanje tužbenog zahtjeva odnosi se na glavni tužbeni zahtjev (isplata glavnice u iznosu od 70,50 EUR s zateznim kamatama), dok o zahtjevu za naknadu parničnog postupka sud odlučuje sukladno stanju spisa.
6. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u parnici pripada mu naknada troškova parničnog postupka po načelu uspjeha u parnici (čl. 154. st. 1. ZPP-a).
7. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 70,50 EUR i sadržaju postavljenog zahtjeva, tužitelju pripada naknada troškova parničnog postupka za za zastupanje tijekom cijelog prvostupanjskog postupka u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 7/9 i Tbr. 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023., dalje u tekstu: OT/), za sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 6,64 EUR (Tbr. 1/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi /Narodne novine, broj: 37/2023./ u vezi čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama /Narodne novine, broj: 118/2018./) i za sudsku pristojbu za presudu temeljem priznanja u iznosu od 6,64 EUR (Tbr. 2/2 u vezi Tbr. 1/2 Uredbe), dakle, ukupno mu pripada 138,28 EUR s zateznim kamatama od donošenja presude do isplate, po istoj stopi po kojoj su obračunate zatezne kamate na glavnicu utuženog potraživanja (čl. 151. st. 3. ZPP-a).
8. Tužitelju ne pripada potraživana naknada sudske pristojbe za tužbu (umjesto dosuđenog iznosa od 6,64 EUR, iznos od 13,27 EUR), jer je pristojba plaćena u trenutku podnošenja tužbe u visine polovice propisanog iznosa (6,64 EUR), a ne u punom iznosu (13,27 EUR), niti mu pripada sudska pristojba za presudu u potraživanom iznosu od 13,27 EUR, budući da se na presudu temeljem priznanja plaća polovica iznosa pristojbe propisane za kontradiktornu presudu (6,64 EUR).
9. Stoga je preko iznosa od 138,28 EUR do zahtijevanog iznosa od 151,54 EUR, za iznos od 13,26 EUR s zateznim kamatama, zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.
10. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 6. veljače 2025.
Sutkinja:
Ivana Manestar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana dostave presude, koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.
Presuda na temelju priznanja može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare, u kojem slučaju stranka može u žalbi iznijeti i nove činjenice te predložiti nove dokaze koji se tiču tih mana volje.
