REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-611/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, mr. sc. Zlatka Pirca, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Stipe Vuletić, odvjetnik u Zagrebu, protiv prvotuženika Republike Hrvatske - Ministarstvo poljoprivrede Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Metkoviću i drugotuženika Hrvatske vode, pravna osoba za upravljanje vodama, Zagreb, Ulica grada Vukovara 220, OIB: 28921383001, koje zastupa kao punomoćnica FŠ, dipl. pravnica zaposlena u Hrvatskim vodama, radi naknade štete, rješavajući žalbe I-tuženika i II- tuženika protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama broj Pn-2/2023-30 od 9. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 6. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se žalbe I-tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo poljoprivrede RH i II- tuženika Hrvatske vode, pravna osoba za upravljanje vodama, Zagreb kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama broj Pn-2/2023-30 od 9. svibnja 2024.

II Odbija se zahtjev I-tuženika za naknadu troškova podnesene žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I. Nalaže se tuženima Republici Hvatskoj, Trg Svetog Marka 3, Zagreb, OIB 52634238587 i Hrvatskim vodama, Ul. Grada Vukovara 220, OIB, Zagreb 28921383001 solidarno naknaditi tužitelju VŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] na ime naknade materijalne iznos od 54.803,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28.12.2016. godine do 31.12.2022.godine prema stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023.godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se u ostalom dijelu u iznosu od 0,01 euro tužiteljev zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženima naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 22.076,56 eura sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sveu roku od 15 dana, dok se u ostalom dijelu u iznosu od 3.701,31 euro tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova odbija kao neosnovan.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužena zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. -3. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP).

2.1. Smatra da prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da je prvostupanjski sud po svojoj volji reproducirao pojedine dokaze i prijedloge i prigovore tuženika, a neke ne.

2.2. Tvrdnji je da je prvostupanjski sud zanemario odredbu članak 164. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 94/17, dalje: ZVDSP) te da nije jasan osnov za kojem tužitelj postavlja tužbeni zahtjev, a pri tome se poziva i na više odluka Vrhovnog suda RH, Visokog upravnog suda, visokog trgovačkog suda te županijskih sudova, dajući također svoje viđenje činjeničnog stanja kakvo je prvostupanjski sud trebao utvrditi.

2.3. Osporava i visinu tužbenog zahtjeva, ali i odluku o troškovima postupka navodeći da se na pojedinim ročištima nisu izvodili dokazi te bi tužitelj eventualno ostvarivao pravo i po konkretnoj presudi u iznosu od 50% Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015; dalje: Tarifa). Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači i odbaci tužba odnosno odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži troškove podnesene žalbe.

3. Pravodobnu žalbu podnosi i drugotuženik pobijajući prvostupanjsku presudu bog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog čega se ne može ispitati niti pravilnost primjene materijalnog prava. Smatra da su izostale činjeni e koje imaju zakonsko uporište za tužiteljevu aktivnu legitimaciju te koji imaju zakonsko uporište za odgovornost tuženika, pozivajući se pri tome na presudu Visokog upravnog suda RH Usž-1505/18 od 7.ožujka 2'19. te Županijskog suda u Dubrovniku Gž Zk-11/2018 od 13. siječnja 2018.

3.1. Osporava pravilan zaključak prvostupanjskog suda o postojanju posjedovanja tužitelja te analizira tijek i karakter posjedovanja sporne nekretnine od 1988. pa nadalje, te citirajući odgovarajuće odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 94/17, dalje: ZVDSP) te Zakona o vodama (NN 66/19, 84/21, 47/23).

3.2. Osporava aktivnu legitimaciju tužitelja, poziva se na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP te predlaže da se presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje jer ne postoji dokazana uzročno posljedična veza između bilo kakve štete i djelovanja tuženika.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pravcu žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP koju u žalbi ističe tužitelj, ovaj sud je stajališta da prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, sadrži valjane razloge kao i razloge o odlučnim činjenicama o kojima ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP na koju se u žalbi poziva prvotuženik smatrajući da je navedena bitna povreda počinjena time što mu nije poznato po kojem se osnovu dosuđuje iznos iz tužbenog zahtjeva, a što bi moglo predstavljati bitnu povredu odredaba iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP a ne onu iz točke 6. jer takvu bitnu povredu odredaba parničnog postupka čini sud ako nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom, što u konkretnom slučaju nije ostvareno.

6.2. Ne nalazi se ni da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP od onih na koje se u skladu s odredbom članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

7. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koje se u žalbi također pozivaju žalitelji. Činjenično stanje odlučno uza ocjenu osnovanosti osnove te osnovanosti visine tužbenog zahtjeva potpuno je i pravilno utvrđeno i ono se žalbenim navodima ne dovodi u sumnju, tim više što žalitelji u žalbi ne iznose određene činjenice i dokaze koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojeg je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijanu presudu.

8. Tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje iznos od 54.803,90 eura temeljeći tužbu na institutu naknade štete navodeći u tužbu da su mu tuženi bez ikakve zakonske osnove ušli u nekretninu njegovog vlasništva i bagerom uništili 279 nasada mandarina koje su na nekretnini bile zasađene.

9. Prvostupanjski sud u obrazloženju prvostupanjske presude navodi, između ostalog, da je saslušao svjedoke V i F, da je svjedok V bio direktor PIK Neretva, da je potpisivao ugovore vezane za otkup i prodaju zemljišta, budući je PIK Neretva sklapala Ugovore o zamjeni zemljišta u Općini Vidonje gdje je zemljište bilo potrebno za izgradnju kanala i ljudima iz Općine Vidonje je u zamjenu dala zemljište u k. o. [katastarska općina] koje je bilo dano na korištenje PIK NERETVI. S obzirom da je tužitelj vlasnik zemljišta koja se nalaze u okrugu predmetnog zemljišta, a htio je okrupniti svoj posjed, isti je u dogovoru sa PIK NERETVOM i osobama koje su stekli nekretnine zamjenom sa PIK NERETVOM sklopio ugovor o kupoprodaji, te je stekao predmetnu nekretninu upravo u površinu koju je koristio.

9.1. Iz obrazloženja je, nadalje, razvidno da je u posjed nekretnine tužitelj ušao ranije 80-ih godina prošlog stoljeća, a da je takav način stjecanja nekretnina, okrupnjivanjem istih bio uobičajen način stjecanja na navedenom području, a da su svi stjecatelji, osim tužitelja, uknjiženi na nekretninama koje su stekli takvim pravnim poslovima.

10. Prvostupanjski sud je utvrđenja da je sporna nekretninaoznačena kao č.z. 4108/2 k. o. [katastarska općina], upisana u [broj] k. o. [katastarska općina], kultura voćnjak površine 609 m2, oranica površine 1104 m2, put površine 66 m2 i voćnjak 593 m2 ili ukupne površine 2372 m2 kao posjednik upisan RH. Uvidom u ... 3558 k. o. [katastarska općina] u listu A vodi se gore navedena č.z. istih kultura, površina i ukupne površine kao u PL, a u listu B upisan je vlasnik RH za cijelo. Nadalje, da je prijepor bio dio separacijskog nasipa ... izgrađenog 1968. u ulozi vodnog objekta, čija je glavna uloga zaštita od poplava, da je nasip bio srušen, ali ne zna točno kada, da je drugotuženik počeo ponovno održavati 2004., ali ovaj dio gdje je prijepor nisu mogli održavati zbog nasada mandarina koji im je onemogućavao pristup, da na prijeporu nikada nije bila poplava, te da do "sukoba" između tužitelja i Hrvatskih voda dolazi 2012. kada je došlo na red uređivanje nasipa ... i osnivanja nove zemljišne knjige, kada ide prijava od strane čuvara drugotuženika da je ovo zemljište uzurpirano, da bi cijeli postupak završio uklanjanjem mandarina o čemu konkretna saznanja ima njegova kolegica RŠ.

10.1. Također, da je drugotuženik tek 2012. prijavio da je prijepor uzurpiran što je rezultiralo rješenjem o uklanjanju nasada mandarina, u svrhu uređivanja nasipa ..., a o čemu nema neposrednih saznanja, već ista crpi od zaposlenika drugotuženika.

11. Utvrđeno je da su 8. kolovoza 2016. izvađena 84 stabla manjih mandarina i 195 većih stabala mandarina sukladno građevinskom dnevniku izvoditelja radova Neretvanskog sliva d.o.o. Opuzen koji ima ugovor sa Hrvatskim vodama o redovnom održavanju manja promjera 11-20 cm, a veća promjera 21-30 cm, ukupno da je riječ o 279 stabala mandarina na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

11.1. Tužitelju je počinjena šteta u iznosu 412.920,00 kuna (279 x 1480,00 kuna) što preračunato u eure odgovara 54.803,90 eura.

12. Prvostupanjski sud je stajališta da je tužitelj u posjedu prijepora od 1988. godine, da je u posjed uveden od strane komisije ondašnjeg PIK-a Neretva koja mu je označila granice prijepora, da je na nekretnini prvo sadio par godina povrtlarske kulture kupusnjače da bi krajem 80-tih ili početkom 90-tih godina prošlog stoljeća posadio oko 300 stabala mandarina, da je prijepor nesmetano koristio sve do 2016. godine kada je drugotuženik po nalogu prvotuženika proveo izvršenje uklanjanja trajnih nasada mandarina, da je tužitelj koji je u posjed ovog zemljišta došao zamjenom svojih nekretnina za prijepor i uveden zbog toga od strane PIK-a Neretve u posjed koji mu je obećao (Komisija PIK-a) da će putem geodeta izvršiti identifikaciju k.č. i koji je u dugogodišnjem nesmetanom, mirnom posjedu prijepora na kojem je bez ikakvih smetnji posadio trajne kulture – mandarine je u najmanju ruku u dugogodišnjem posjedu (preko 20 godina), te je tužitelj savjestan posjednik i nije mogao znati, niti očekivati da će mu mandarine biti uklonjene od strane tuženika. Uslijed takvog stajališta te iznijetih zaključaka prihvaća tužbeni zahtjev navodeći, nadalje, u obrazloženju:

"Tvrdnje tuženika u smislu da je u ovom predmetu bespredmetno utvrđivati kvalitetu posjeda i savjesnost tužitelja budući je već pravomoćno okončanim postupcima utvrđeno da bi tužitelj bio nepošten posjednik, odnosno da se prvotužena nalazi u neravnopravnoj poziciji s obzirom na činjenicu kako joj u ovom trenutku nije poznato po kojem osnovu tužitelj zahtijeva naplatu novačen tražbine u potpunosti je neosnovan kraj činjenice da je Županijski sud u Slavonskom Brodu u rješenju Gž- 28/2022-4 od 07. veljače 2023. godine u obrazloženju točke 6.1. naveo što je prvostupanjski sud dužan utvrditi u nastavku postupka. U odnosu na tvrdnju tuženika da je prijepor javno vodno dobro pa onaj tko ga neovlašteno koristi u ovom slučaju tužitelj ne može ostvarivati posjedovnu zaštitu ''krajnje čudna'', nejasna, ničim zakonski utemeljena odluka suda drugog stupanja u ovom predmetu, odnosno da ''za nagađati ostaje da je sud drugog stupnja preskočio pročitati elaborirane stranice odluke suda pravog stupnja, kao i cjelokupan spis koji traje dugo godina, te u tom smjeru samo nepotrebno proizvodi daljnje sudske postupke stvarajući konfuziju i kod primjene zakona iz sudske prakse'', ovaj sud smatra u potpunosti neosnovanima jer je tužitelj, a kako je to prethodno obrazloženo u posjedu prijepora (voćnjaka sa oko 300 stabala mandarina) preko 20 godina, njegov posjed je od početka pa sve do 2016. godine bio miran i pošten i tužitelj je bio u uvjerenju da mu je ondašnji PIK Neretva prenio prijepor u vlasništvo jer ga je PIK uveo u posjed i obećao da će izvršiti identifikaciju. Dakle tužitelj nije imao ni jedan jedini razlog posumnjati da na prijeporu ne može saditi mandarine."

13. Materijalnopravni pristup prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

14. Naime, razvidno je da je tužitelj u posjedu nekretnine na kojoj je ima zasađene mandarine koje je obrađivao i ubirao plodove i koja su njegova imovina, te da je u posjed došao na temelju Ugovora o zamjeni zemljišta s tadašnjim PIK Neretva, a za koje zemljište je tijekom 2016., točnije 8. kolovoza 2016. nakon provedenih upravnih postupaka te sporova na općinskim sudovima, tuženi ušao na nekretninu te bagerom uništio 279 nasada mandarina koje su bile zasađene.

15. Za zaključiti je da tužitelj nije svojevoljno i protupravno posadio te obrađivao nekretnine već je za to ima osnov, pa je voćnjak mandarinanjegova imovina, pa iako tuženici imaju osnov za stupanje u posjed, ovaj sud smatra da tužitelj ima pravo na naknadu za uništene nasade u visini koju je u svom nalazu i mišljenju izrazio gospodarski vještak, a osnov za takovo stajalište ovaj sud nalazi u odredbama članka 48. i 50. Ustava RH te članka 1. Protokola 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno prava na mirno uživanje imovine koje je tim člankom zajamčeno.

16. Naime, odredbom članka 48 Ustava RH propisano je da se jamči pravo vlasništva.

16.1. Odredbom članka 50. Ustava RH propisano je da je zakonom moguće u interesu RH ograničiti ili oduzeti vlasništvo uz naknadu tržne vrijednosti, a Protokolom 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u članku 1. propisano je da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva te da nitko ne smije lišiti stoga vlasništvo, osim u javnom interesu i to samo uz uvjete propisane zakonom ili općim načelima međunarodnog prava.

17. Dakle, bez obzira na vlasništvo i pravo na posjed same nekretnine na kojoj su bile zasađene mandarine, tužiteljeva je imovina do koje je došao na temelju raspolaganja javne vlasti baš kao što je takvim miješanjem i ostao bez nasada mandarine, imovine, daju tužitelju pravo na naknadu štete prema gore navedenim odredbama, pa se žalbe tuženika, po ocjeni ovoga suda ukazuju neosnovanima, tako da ih je valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu kako u odluci o glavnom zahtjevu tako i u odluci o troškovima postupka koji su, kako po osnovi tako i visini, po ocjeni ovoga suda pravilo odmjereni.

18. Odluku o zatraženim troškovima žalbe protivnika temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP.

19. Na temelju članka 368. stavak 1. ZPP presuđeno je kao u izreci.

U Slavonskom Brodu, 6. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Šimić