REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2358/2021-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Mariji Šipek, po prijedlogu sudske savjetnice Anje Podhraški, u pravnoj stvari tužitelja CĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Bodrožić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Denis Lauc, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. prosinca 2024., u prisutnosti tužitelja, zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, 6. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 2.272,77 EUR (slovima: dvije tisuće dvjesto sedamdeset dva eura i sedamdeset sedam centa) sa zateznim kamatama od 1. ožujka 2019. do isplate te zatezne kamate na iznos od 331,81 EUR (slovima: tristo trideset jedan euro i osamdeset jedan cent) od 1. ožujka 2019. do 29. listopada 2021. prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim prema stopi koja se od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te prema stopi koja se od 30. prosinca 2023. do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 2.810,21 EUR (slovima: dvije tisuće osamsto deset eura i dvadeset jedan cent) sa zateznim kamatama od 6. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 21. rujna 2021. navodi da je zadobio tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi koja se dogodila 16. lipnja 2018., a u kojoj je sudjelovao kao vozač vozila registarske oznake [registarska oznaka]. Ističe da je prometnu nezgodu prouzrokovao JĐ, čije vozilo registarske oznake [registarska oznaka] je u trenutku nezgode bilo osigurano kod tuženika Policom od autoodgovornosti. Navodi da je u štetnom događaju pretrpio neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti i to prava na tjelesno i duševno zdravlje. Također navodi da je pretrpio i imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege. Tužitelj navodi da je tuženiku 1. ožujka 2019. uputio odštetni zahtjev te da mu je tuženik po osnovi naknade štete isplatio 7.500,00 kn (995,42 EUR), no da navedeni iznos ne predstavlja pravičnu novčanu naknadu za štetu koju je pretrpio u predmetnom štetnom događaju. Stoga traži donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti da tužitelju plati 1.990,84 EUR (15.000,00 kn) po osnovi imovinske i neimovinske štete sa zateznim kamatama od 1. ožujka 2019. do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka tužitelju sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik čini nespornim postojanje pasivne legitimacije u ovom postupku te nastanak štetnog događaja i odgovornost svog osiguranika za nastanak istog. S druge strane tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva. U tom smislu ističe da je tužitelju 17. travnja 2019. po osnovi naknade štete isplatio 7.500,00 kn (995,42 EUR) te da navedeni iznos predstavlja pravičnu novčanu naknadu za štetu koju je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju čime je tuženik u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužitelju. Također, tuženik osporava i tijek zatraženih zateznih kamata navodeći da tužitelj uz odštetni zahtjev nije dostavio svu medicinsku dokumentaciju kojom je raspolagao pa da tuženik nije niti mogao postupiti po tužiteljevom zahtjevu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te traži naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

3. Tužitelj tijekom postupka navodi da mu je tuženik po osnovi naknade štete nastale u predmetnom štetnom događaju 29. listopada 2021. isplatio daljnji iznos od 2.500,00 kn (331,81 EUR). Stoga predlaže da sud donese presudu kojom će se tuženiku naložiti da tužitelju plati 12.500,00 kn (1.659,04 EUR) sa zateznim kamatama od 1. ožujka 2019. do isplate, kao i zatezne kamate na iznos od 331,81 EUR (2.500,00 kn) od 1. ožujka 2019. do 29. listopada 2021. Podneskom od 1. veljače 2023. (list 95-96 spisa) tužitelj je preinačio tužbu na način da od tuženika traži isplatu 2.272,77 EUR, dok je podneskom od 28. svibnja 2024. (list 116-117 spisa) specificirao tužbeni zahtjev po pojedinim osnovama naknade štete na način da od tuženika traži isplatu 2.172,77 EUR po osnovi neimovinske štete sa zateznim kamatama od 1. ožujka 2019. do isplate te po osnovi imovinske štete isplatu 100,00 EUR sa zateznim kamatama od 1. ožujka 2019. do isplate, kao i zatezne kamate na iznos 331,81 EUR od 1. ožujka 2019. do 29. listopada 2021.

4. Tuženik je u tijeku postupka učinio nespornim da je tužitelju po osnovi naknade štete 29. listopada 2021. platio 2.500,00 kn (331,81 EUR). Također, tijekom postupka postalo je nesporno i da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali njegovi ukućani (list 106 spisa).

5. Sud je izveo dokaz čitanjem potvrde Policijske postaje Sesvete (list 5-7 spisa), medicinske dokumentacije tužitelja (list 8-23 spisa), dopisa tuženika (list 24 spisa), zahtjeva za naknadu štete (list 25-26 spisa), potvrda o plaćanju (list 33-34 spisa), zdravstvenog kartona tužitelja (list 49-84 spisa) te dokaz medicinskim vještačenjem (list 88-90, 106 spisa).

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Među strankama nije sporna niti aktivna, niti pasivna legitimacija. Zatim nije sporan nastanak predmetnog štetnog događaja, postojanje odgovornosti tuženikovog osiguranika za isti, a niti činjenica da su tužitelju tuđu pomoć i njegu koja mu je bila potrebna zbog posljedica predmetnog štetnog događaja pružali njegovi ukućani. Nesporno je i da je tuženik po osnovi naknade štete nastale u predmetnom štetnom događaju prethodno isplatio tužitelju iznos od ukupno 1.327,23 EUR (10.000,00 kn) i to 995,42 EUR (7.500,00 kn) 17. travnja 2019. i 331,81 EUR (2.500,00 kn) 29. listopada 2021. S druge strane sporna je visina tužbenog zahtjeva i tijek zateznih kamata.

8. Podneskom od 1. veljače 2023. (list 94-96 spisa) tužitelj je preinačio tužbu na način da od tuženika umjesto isplate 1.990,84 EUR traži isplatu 2.272,77 EUR. Dakle, tužitelj je povisio tužbeni zahtjev za iznos od 281,93 EUR. O spomenutoj preinaci sud je odlučio rješenjem od 30. siječnja 2024. (list 105, 129-130 spisa).

9.1. Radi utvrđenja relevantnih činjenica (odnosno da li je tužitelj pretrpio fizičke bolove i strah i jesu li trajne posljedice njegovih ozljeda umanjile njegovu životnu aktivnost, a koje činjenice predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu naknade) te radi utvrđenja činjenice da li je tužitelju i u kojem opsegu bila potrebna tuđa pomoć i njega sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima prof. dr. sc. Božidaru Šebečiću (spec. kirurg, subspec. traumatolog, spec. ortopedije i traumatologije) i prof. dr. sc. Branki Vidrih (spec. psihijatar).

9.2. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka od 31. listopada 2022. (list 88-90, 106 spisa) sud nalazi utvrđenim da je tužitelj u štetnom događaju zadobio istegnuće mišića uz vratnu kralježnicu i natučenje prsnog koša; da je liječen imobilizacijom vrata ovratnikom, mirovanjem i analgeticima; da je fizikalnu terapiju provodio u tri ciklusa te da se zbog psihičkih tegoba liječio kod psihijatra. Također, iz nalaza i mišljenja proizlazi da je kod tužitelja zbog zadobivenih ozljeda došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja; da po završetku liječenja kod tužitelja nisu zaostale trajne posljedice sa kirurško-traumatološke strane (uredna je pokretljivost vrata, bol u vratu samo kod promjene vremena) koje bi dovele do umanjenja životne aktivnosti, a da nema trajnih posljedica niti s psihijatrijske strane; da je tužitelj zbog zadobivene ozljede i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jačeg intenziteta u trajanju 2 dana, zatim srednjeg intenziteta 10 dana i manjeg intenziteta 2,5 mjeseca kumulativno; da je tužitelj isto tako trpio primarni strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan u trenutku stradavanja, zatim sekundarni strah jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 10 dana i blažeg do 3 mjeseca po štetnom događaju i da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć u opsegu od 2 sata dnevno kroz 2 tjedna (razdoblje preporučenog mirovanja) za obavljanje težih kućnih poslova, za nabavku, pripremu hrane i slično. Također, iz nalaza i mišljenja proizlazi da je liječenje tužitelja završeno 14. veljače 2020. s pregledom kirurga.

9.3. Tužitelj nije imao prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, no tuženik je istome prigovorio na ročištu održanom 6. veljače 2023. (list 98 spisa) navodeći da ocjena bolova i straha (posebice manjeg intenziteta) nije u skladu s težinom ozljeda.

9.4. Vještaci prof. dr. sc. Božidar Šebečić i prof. dr. sc. Branka Vidrih su se na ročištu održanom 30. siječnja 2024. (list 106 spisa) usmeno očitovali o tuženikovim prigovorima na nalaz i mišljenje te tom prilikom pojasnili da su fizički bolovi i strah subjektivna kategorija i da ih nije moguće objektivno izmjeriti, no da su kod tužitelja pri davanju ocjene bolova i straha uzeli u obzir duljinu liječenja zbog predmetnog štetnog događaja (oko 7 mjeseci) u kojem razdoblju je provodio tri ciklusa fizikalne terapije te činjenicu da je zbog psihičkih tegoba u dva navrata bio na pregledu kod psihijatra. Također, vještaci su naveli da trzajna ozljeda kralježnice predstavlja laku tjelesnu ozljedu.

9.5. Vještaci su prema ocjeni ovog suda usmenim očitovanjem na ročištu u cijelosti otklonili istaknute prigovore tuženika. Naime, vještaci nedvojbeno posjeduju stručno znanje za davanje ocjene bolova i straha. Treba reći da sama činjenica da je tužitelj pretrpio tjelesnu ozljedu koju su i sami vještaci kategorizirali kao laku ne dovodi u pitanje danu ocjenu vještaka jer je sasvim logično i životno da se posljedice jedno te iste tjelesne ozljede, odnosno u konkretnom slučaju pojava boli i straha, različito manifestiraju kod svakog pojedinca pa je potrebno uzeti u obzir sve parametre, pokazatelje i popratnu dokumentaciju vezane uz svaki pojedini slučaj, što su vještaci prilikom izrade nalaza i mišljenja nedvojbeno i učinili. U tom smislu treba reći i da sud prihvaća ocjenu pretrpljenih bolova danu od strane vještaka s obzirom da su vještaci prilikom davanja takve ocjene uzeli u obzir medicinsku dokumentaciju dostavljenu u tijeku postupka, zdravstveni karton tužitelja, kao i tijek, način i dužinu liječenja tužitelja nakon štetnog događaja. Naime, tužitelj je nakon štetnog događaja bio podvrgnut fizikalnoj terapiji u tri ciklusa (karton fizikalne terapije – list 13-19 spisa) iz čega proizlazi da je dulje vrijeme trpio posljedice predmetnog štetnog događaja pa sud ocjenu bolova danu od strane vještaka smatra primjerenom. Sud prihvaća i ocjenu straha danu od strane vještaka jer su isti takvu ocjenu dali u skladu sa zadobivenim ozljedama u štetnom događaju te uzimajući u obzir činjenicu da je tužitelj zbog psihičkih tegoba u dva navrata zatražio i psihijatrijsku pomoć (list 20-21 spisa).

9.6. Nakon što su vještaci na ročištu pojasnili svoj nalaz i mišljenje te otklonili prigovore tuženika, sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka, u cijelosti kao jasno, stručno i obrazloženo.

9.7. Prema tome, sud iz nalaza i mišljenja vještaka nalazi utvrđenim da je liječenje tužitelja završeno 14. veljače 2020.; da kod tužitelja nisu zaostale trajne posljedice niti s kirurške, niti s psihijatrijske strane; da je isti pretrpio bolove jačeg intenziteta u trajanju 2 dana, zatim srednjeg intenziteta u trajanju 10 dana i manjeg intenziteta 2,5 mjeseca kumulativno; da je tužitelj pretrpio primarni strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan u trenutku stradavanja, zatim sekundarni strah jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 10 dana i blažeg do 3 mjeseca po štetnom događaju i da mu je bila potrebna tuđa pomoć u opsegu od 2 sata dnevno kroz 2 tjedna, dakle u opsegu od ukupno 28 sati (razdoblje preporučenog mirovanja) za obavljanje težih kućnih poslova, za nabavku, pripremu hrane i slično

10. Na temelju izvedenih dokaza sud nalazi utvrđenim da je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) čime mu je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade tužitelju sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO.

11.1. U ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a s obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. Prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

11.2. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir gore navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti pa po ocjeni ovog suda tužitelju pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u predmetnom štetnom događaju u iznosu 3.500,00 EUR.

12. Također, tužitelju je trebala tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 28 sati, a koju su mu nesporno pružali ukućani. Sud na temelju čl. 223. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) nalazi da je primjerena cijena sata tuđe pomoći i njege u konkretnom slučaju 4,00 EUR pa bi po ovoj osnovi tužitelju pripadalo ukupno 112,00 EUR.

13. Kao što je već ranije rečeno, među strankama nije sporno da je tuženik tužitelju već prethodno po osnovi naknade sveukupne štete isplatio 1.327,23 EUR. Stoga je potrebno utvrđenu novčanu naknadu po navedenim osnovama umanjiti za ranije plaćeni iznos.

14. Slijedom navedenog, tužitelj u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva ima pravo na naknadu neimovinske i imovinske štete u iznosu 2.272,77 EUR pa je na temelju čl. 1100. st. 1. i čl. 1089. ZOO-a prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa te je odlučeno kao u dijelu točke I izreke ove presude.

15. Tužitelj sukladno čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14; dalje: ZOOP) ima pravo na isplatu zateznih kamata na iznos naknade neimovinske štete koju je tužitelj tražio od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate. Tužitelj je odštetni zahtjev podnio 1. ožujka 2019. (list 25 spisa). Ovdje treba dodati da kamate teku od podnošenja odštetnog zahtjeva, neovisno o tome što je liječenje tužitelja završeno nakon podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno 14. veljače 2020. jer je šteta u vrijeme podnošenja odštetnog zahtjeva bila predvidiva. Ovakvo pravno shvaćanje izraženo je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 373/2022-3 od 29. studenog 2022. Tužitelj ima pravo na isplatu zateznih kamata na imovinsku štetu i to također od dana odštetnog zahtjeva na temelju čl. 12. st. 4. ZOOP-a. Nadalje, tužitelj ima pravo i na isplatu zateznih kamata na iznos od 331,81 EUR koji mu je tuženik 29. listopada 2021. (dakle nakon podnošenja tužbe) platio po osnovi naknade štete nastale u predmetnom štetnom događaju, i to od 1. ožujka 2019. do 29. listopada 2021. Stoga je sud na temelju čl. 12. st. 4. ZOOP-a prihvatio zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 1. ožujka 2019. do isplate te zateznih kamata na iznos od 331,81 EUR od 1. ožujka 2019. do 29. listopada 2021. i odlučio kao u dijelu točke I izreke ove presude. O kamatnoj stopi odlučeno je na temelju čl. 29. st. 2. ZOO-a.

16.1. Odluka o parničnim troškovima donesena je na temelju čl. 154. st. 1. ZPP te čl. 155. ZPP, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa), Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19, 92/21; dalje: Uredba/21) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23; dalje: Uredba/23) te je donesena u skladu s vrijednošću predmeta spora te troškovnicima stranaka (list 117, 123 spisa).

16.2. Tako je tužitelju, budući da je uspio u ovoj parnici, priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva u visini 100 bodova (Tbr. 32/1 Tarife), zatim trošak sastava tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7/1) te trošak sastava podneska od 20. lipnja 2022., 1. veljače 2023. i 28. svibnja 2024. u visini 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), kao i podneska od 18. srpnja 2022. u visini 25 bodova (Tbr. 8/4 Tarife). Također, tužitelj ima pravo i na naknadu troškova pristupa na ročišta održana 12. srpnja 2022., 6. veljače 2023. i 30. siječnja 2024. te 17. prosinca 2024. u visini 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife). Dakle tužitelj ima pravo na naknadu troškova za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u visini od ukupno 925 boda što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) te uvećano za 25% na ime PDV (Tbr. 46. Tarife) iznosi 2.312,50 EUR. Tužitelj ima pravo i na naknadu troška za medicinsko vještačenje u iznosu 398,17 EUR (3.000,00 kn) te za trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu 33,18 EUR (Tar. br. 1. st. 1. Uredbe/21) te za presudu u iznosu 66,36 EUR (Tar. br. 2. st. 1. Uredbe/23). Dakle, tužitelju pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.810,21 EUR. Prihvaćen je i zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na odmjerene troškove od dana presuđenja do isplate (list 117 spisa).

16.3. Tužitelju pak s druge strane nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude jer takav trošak, s obzirom da se donesena presuda u slučaju uredne dostave poziva za takvo ročište odmah objavljuje na e-oglasnoj ploči ili u slučaju neuredne dostave poziva za ročište trenutno otprema e-komunikacijom punomoćnicima stranaka sukladno odredbama ZPP-a, prema ocjeni suda nije bio potreban u ovoj parnici (čl. 155. st. 1. ZPP). Također, tužitelju nije priznat niti trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu jer takav trošak nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici (čl. 4. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama, "Narodne novine" broj 118/18, 51/23) pa isti za tužitelja, koji je u cijelosti uspio u ovoj parnici, nije nastao. Zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka je odbijen.

16.4. Stoga je o troškovima postupka odlučeno kao u točki II i III izreke ove presude.

U Zagrebu 6. veljače 2025.

Sutkinja:

Marija Šipek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju – po punomoćniku

2. Tuženiku – po punomoćniku