REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Poslovni broj: Us I-1264/2023-8

[adresa] N 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužitelja Grada Umaga-Umago, OIB: 84097228497, Umag, Trg Slobode 7, kojeg zastupa gradonačelnik NK, protiv tuženika Istarske županije, OIB: 90017522601, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, Pula, Riva 8, koju zastupa službena osoba tuženika GK, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Plava Laguna d.d., OIB: 57444289760, Poreč, Rade Končara 12, koju zastupa opunomoćenik po radnom odnosu FK, radi utvrđivanja komunalne naknade, 6. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-363- 02/22-01/25, URBROJ: 2163-18-09/1-23-02 od 12. svibnja 2023.

II. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Grada Umaga-Umago, Upravnog odjela za komunalni sustav i prostorno planiranje KLASA: UP/I-363-03/21-01/596, URBROJ: 2163-9-06/03-22-18 od 28. ožujka 2022., zainteresiranoj osobi određena je komunalna naknada za 2020. godinu za poslovne prostore koji služe za djelatnosti koje nisu proizvodne na području Grada Umaga-Umago za Poslovnu jedinicu Sport Umag, u godišnjem iznosu od 685.493,02 kuna za čestice i površine-sportske terene navedene u tom rješenju. Nadalje, određeno je i da se komunalna naknada plaća u dva obroka i to prvi obrok do 31. ožujka tekuće godine u iznosu od 342.746,51 kuna te drugi obrok do 30. rujna tekuće godine u iznosu od 342.746,51 kuna, na temelju ispostavljenih računa, a uplatom na račun Grada Umaga. Navedena obveza utvrđena je za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020. Osim toga, utvrđeno je da je zainteresirana osoba komunalnu naknadu za 2020. platila na temelju rješenja KLASA: UP/I-363-03/20- 01/563, URBROJ: 210/05-06/03-20-2 od 10. srpnja 2020.

2. Protiv navedenog rješenja zainteresirana osoba izjavila je žalbu, povodom koje je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-363-02/22-01/25, URBROJ: 2163-18-09/1-23- 02 od 12. svibnja 2023. poništio ožalbeno rješenje i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

3. Navedena rješenja donesena su u ponovljenom postupku, nakon što je ranijom presudom ovog suda poslovni broj: Us I-1356/2021-9 od 10. ožujka 2022. poništeno ranije rješenje tuženika KLASA: UP/II-363-03/21-01/85, URBROJ: 2163/1- 18-09/2-21-04 od 4. listopada 2021. i rješenje prvostupanjskog upravnog tijela KLASA: UP/I-363-03/21-01/596, URBROJ: 2105/05-06/03-21-01 od 14. lipnja 2021. te predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

4. Tužitelj je pravodobno ovome sudu podnio tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika te u tužbi, u bitnome, iznosi da je neosnovan navod tuženika da je za obračun komunalne naknade za sportske terene trebalo primijeniti obračunski koeficijent za građevinsko zemljište koje služi obavljanju djelatnosti koje nisu proizvodne. To iz razloga što su sportski tereni građevine prema odredbi čl. 1. toč.i 11. Zakona o gradnji ("Narodne novine" broj: 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19, dalje: ZG), a iz koje definicije proizlazi da nisu samo zgrade građevine, već su to i sportski tereni za koje je ishodovana građevinska dozvola te je plaćen komunalni doprinos. Smatra i da se sportski tereni koriste za obavljanje djelatnosti koje nisu proizvodne, stoga da je ispravno postupilo prvostupanjsko upravno tijelo kad je za navedene građevine za obračun komunalne naknade primijenilo koeficijent namjene kao za poslovne prostore u kojima se obavlja djelatnost koja nije proizvodna pomnožen s površinom navedenih terena. Navedeni stav tužitelj temelji u sudskoj praksi – odlukama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-2182/22-2 od 8. srpnja 2022. i Usž- 2187/22-2 od 9. veljače 2023. Tužitelj ističe da je taj sud u rješavanju spora vezano za okućnice, nabrajao primjere poslovnih zgrada oko kojih su okućnice određene kao građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti te da se sportski tereni nikako ne mogu svrstati u kategoriju zemljišta s obzirom da se radi o građevinama. Slijedom navedenog, predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu, u bitnom, navodi da je ranije u drugim srodnim predmetima u svojim rješenjima iskazivao drugačije pravno shvaćanje odnosno stav da se bazeni, tenis tereni, boćališta i ostala sportska igrališta smatraju poslovnim prostorom u smislu obveze plaćanja komunalne naknade te da stoga za njih treba primijeniti koeficijent namjene kao za poslovni prostor, a ne koeficijent kao za građevinsko zemljište koje služi poslovnoj djelatnosti koja nije proizvodna jer su to građevine prema ZG-u. No, da takvo pravno shvaćanje nije prihvatio ovaj sud, zbog čega je tuženik u konkretnom predmetu svoje ranije shvaćanje izmijenio i prihvatio pravno shvaćanje iskazano u presudi ovog suda poslovni broj: Us I-1356/2021-9 od 10. ožujka 2022. Slijedom navedenog, predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

6. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu, u bitnom, navodi da je osporavano rješenje pravilno i zakonito. Naime, navodi da ne spori da su sportska igrališta građevine, no smatra da to nisu poslovni prostori kako ih definiraju odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj: 68/18, 110/18 i 32/20, dalje: ZKG), Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora ("Narodne novine" broj: 125/11, 64/15 i 112/18, dalje: ZZKPP) i ZG-a pa da bi se njihova površina prilikom obračuna komunalne naknade obračunavala po koeficijentu namjene kao za poslovne prostore. Nadalje, ukazuje na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Us-12370/2011-4 od 23. siječnja 2014., a iz koje da proizlazi da se golf igrališta (a tako i ostali sportski tereni i bazeni) obračunavaju po koeficijentu namjene kao za građevinsko zemljište koje služi obavljanju djelatnosti koje nisu proizvodne, a ne po koeficijentu namjene za poslovne prostore. Nadalje, zainteresirana osoba se poziva na mišljenje Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja u kojem se navodi da se bazeni, sukladno odredbama ZZKPP, za potrebe obračunavanja i naplate komunalne naknade smatraju građevinskim zemljištem koje služi u svrhu obavljanja djelatnosti, a ne poslovnim prostorima. Stoga smatra da se navedeno mišljenje može primijeniti u ovom postupku, na sportska igrališta. Nadalje, poziva se i na sudsku praksu ovog suda u kojoj je zauzeto stajalište da se otvoreni sportski tereni i bazeni ne smatraju poslovnim prostorima, već građevinskim zemljištem koje služi obavljanju djelatnosti koje nisu proizvodne. Slijedom navedenog, predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev. Zainteresirana osoba potražuje naknadu troškova ovog spora.

7. U ovoj pravnoj stvari, nesporno je da se predmetni sportski tereni nalaze uz poslovne prostore zainteresirane osobe te da služe kao pomoćne građevine tim poslovnim prostorima za obavljanje djelatnosti zainteresirane osobe.

8. Sporno je među strankama spora, obračunava li se komunalna naknada za predmetne sportske terene po koeficijentu namjene za građevinsko zemljište koje služi obavljanju djelatnosti koje nisu proizvodne ili po koeficijentu namjene za poslovne prostore koji služe djelatnosti koja nije proizvodna.

9. Budući da su pravno odlučne činjenice među strankama nesporne, da tužitelj osporava samo primjenu prava, a stranke u tužbi i odgovoru na tužbu nisu izričito zatražile održavanje rasprave, sud je bez održavanja rasprave, primjenom odredbe čl. 98. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: ZUS) i odredbe čl. 8. ZUS-a prema kojoj je sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješio bez održavanja rasprave.

10. Na temelju razmatranja nespornih činjenica i spornog pravnog pitanja, sud ocjenjuje da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

11. Odredbom čl. 16. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 145/24) propisano je da će se postupci započeti prema Zakonu o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj: 68/18, 110/18 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 32/20) do dana stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit prema odredbama toga Zakona i propisa donesenih na temelju toga Zakona.

12. Odredbom čl. 92. stavkom 1. ZKG-a propisano je da se komunalna naknada plaća za: 1. stambeni prostor, 2. garažni prostor, 3. poslovni prostor, 4. građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti te 5. neizgrađeno građevinsko zemljište.

13. Odredbom čl. 3. st. 1. toč. 11. ZG-a propisano je da je građevina građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem.

14. Na obračun komunalne naknade za sportske terene treba se primijeniti citirana odredba čl. 3. st. 1. toč. 11. ZG-a koja definira građevinu te odredba čl. 92. st. 3. ZKG-a koja definira građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti, prema kojima se predmetni sportski tereni imaju smatrati građevinama, odnosno u konkretnom slučaju poslovnim prostorima koji služe za djelatnosti koje nisu proizvodne, budući da se radi o sportskim terenima koji se koriste u svrhu turističke i sportske djelatnosti.

15. S iznesenim u vezi valja reći kako je točno da je ovaj sud u presudi poslovni broj: Us I-1356/2021-9 od 10. ožujka 2022., u prethodnom postupku, zauzeo pravno shvaćanje da se predmetni otvoreni sportski tereni zainteresirane osobe imaju smatrati građevinskim zemljištem koje služi obavljanju poslovne djelatnosti u smislu ZKG-a. Međutim, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj: Usž- 2805/22-2 od 6. srpnja 2023., u predmetu između istih stranaka, zauzeo pravno shvaćanje da se bazeni koji se kao popratni hotelski objekti koriste za pružanje hotelijerske djelatnosti kod obračuna komunalne naknade imaju smatrati poslovnim prostorima (potvrđeno stajalište i u presudi poslovni broj: Usž-2332/2024-2 od 11. rujna 2024.). S obzirom na sličnosti u pogledu uvjeta izgradnje i funkcije te statusa bazena i sportskih terena, u ovoj pravnoj stvari, predmetno sporno pitanje treba riješiti uvažavajući navedenu recentnu praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske te komunalnu naknadu za sportske terene odrediti prema koeficijentu namjene za poslovne prostore koji služe djelatnosti koja nije proizvodna, a kako je to učinjeno u prvostupanjskom rješenju.

16. Budući da obračunski elementi za izračun iznosa komunalne naknade nisu bili sporni, sud ih u ovom sporu nije ispitivao.

17. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 117. st. 1. ZUS-a, valjalo je poništiti osporeno rješenje tuženika bez vraćanja na ponovni postupak.

18. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

19. Budući da tužba nije odbačena niti je tužbeni zahtjev odbijen, sukladno članku 22. stavku 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18 i 51/23) tužitelj nije u obvezi plaćanja sudske pristojbe.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- tužitelju Gradu Umaga-Umago, Umag, Trg Slobode 7

- tuženiku Istarskoj županiji, Upravnom odjelu za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeku za drugostupanjski upravni postupak, Pula, Riva 8

- zainteresiranoj osobi Plava Laguna d.d., Poreč, Rade Končara 12