REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj K-65/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Neni Podrug kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Marte Maurović, u kaznenom predmetu protiv optuženog NS, zbog kaznenog djela protiv imovine, prijevarae iz članka 236. st.1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br.: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15- ispravak, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje: KZ/11) povodom optužnice ODO u Rijeci (kasnije ODO u Puli), broj K-DO-183/16-V od 29. travnja 2016. s izmjenom od 19. ožujka 2018. i 26. veljače 2019., nakon rasprave održane 14. siječnja 2025. u prisustvu višeg državno odvjetničkog savjetnika OS, optuženika, branitelja optuženika, Radivoja Mačešića-Biccuolia, odvjetnika u Puli-Pola i državno odvjetničke savjetnice Jelene Glavaš, 6. veljače 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi NS, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin LS i pok. N, rođen **.**.1969. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, po zanimanju dipl. pravnik, zaposlen u vlastitom odvjetničkom uredu, s mjesečnim primanjima od 1.000 eura, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, sa završenim pravnim fakultetom u Rijeci, bez imovine, vojsku služio u JNA u Novom Sadu i Petrinji, bez čina, bez odlikovanja.

na temelju odredbe članka 453. stavka 1. točke 3. Zakon o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - službeni pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22., 36/24. - dalje: ZKP/08)

o s l o b a đ a  s e  o d  o p t u ž b e

da bi:

u vremenskom razdoblju od 8. ožujka do 30. ožujka 2013., u Rijeci, ul. Ante Starčevića br.4., u prostoru njegova odvjetničkog ureda, u namjeri stjecanja nepripadne imovinske koristi, premda prethodno upoznat da mu je rješenjem Izvršnog odbora Odvjetničke komore broja 2041/2013 od 11. veljače 2013. privremeno obustavljeno obavljanje odvjetničke djelatnosti, u razdoblju od 8. ožujka 2013. pa nadalje, od ŠS zaprimio pismenu punomoć kojom ga ovlašćuje na podnošenje revizije kao izvanrednog pravnog lijeka protiv presude Županijskog suda u Rijeci br. Gž-2485/2012, te da zbog navedene zabrane istu nije ovlašten sastaviti niti je dostaviti Vrhovnom sudu RH, koju je činjenicu prema unaprijed stvorenoj prijevarnoj namjeri ovome prešućivao i od njega zatražio da mu preda iznos od 10.000,00 kuna, sa osnova nagrade i nužnih izdataka, što je ovaj i učinio, pa nakon što je dana 30. ožujka 2013., izvanredni pravni lijek kojeg je sačinio u pismenoj formi, poštom otpremio nadležnom sudu koji je rješenjem Vrhovnog suda RH br. Revr 1151/13 od 26. studenog 2013. odbačen jer nije bio ovlašten za njegovo podnošenje i unatoč višekratnom traženju ŠS da mu vrati iznos od 10.000,00 kuna, u cijelosti ga zadržao za sebe, na njegovu štetu,

dakle, da bi s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održavao u zabludi i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom - opisano i kažnjivo u članku 236. stavku 1. KZ/11.

II. Na temelju odredbe članka 158. stavka 3. ZKP/08 upućuje se oštećeni ŠS sa imovinskopravnim zahtjevom u parnicu.

III. Na temelju odredbe članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. -5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci u optužnici broj K-DO-183/16-V 29. travnja izmijenjenom 19. ožujka 2018. i 26. veljače 2019. stavlja na teret optuženom NS kazneno djelo prijevare iz članka 236. st.1. KZ/11 i optužnicu podnosi Općinskom sudu u Rijeci. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj II-4 Kr 93/2017-4 od 19. listopada 2017. prenesena je mjesna nadležnost za vođenje postupka u ovom predmetu na Općinski sud u Puli-Pola.

2. Presudom ovog suda broj K-691/2017 od 8. srpnja 2022.optuženik je oslobođen optužbe a Županijski sud u Sisku je rješenjem broj Kž-364/2022 ukinuo navedenu odluku zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

3. U ponovljenom postupku optuženi NS upitan kakav stav zauzima prema optužbi izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo stavljeno mu na teret i ne priznaje imovinskopravni zahtjev oštećenika.

4. U ponovljenom postupku pročitana je sljedeća materijalna dokumentacija: revizija s memorandumom i potpisom odvjetnika NS od 14. ožujka 2013. (list 7-13), punomoć odvjetnika NS odvjetniku HS i NS za zastupanje ŠS od 14. ožujka 2013. (list 14), odgovor na reviziju od 13. svibnja 2013. (list 16-17), rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u kojem se odbacuje revizija broj Revr 1151/13 od 26. studenog 2013. (list 18-19), ustavna tužba koju je podnio NS protiv rješenja Vrhovnog suda od 24. travnja 2014., dopis oštećenika od 16. rujna 2015. u kojem od odvjetnika NS traži informaciju o odluci Vrhovnog suda (list 25), dopis oštećenika od 28. rujna 2015. s istim sadržajem (list 26), dopis oštećenika od 22. listopada 2015. Ustavnom sudu u kojem traži original odluke VSRH broj 1151/2013 od 26. studenog 2013. (list 27), dopis Ustavnog suda od 29. listopada 2015. u kojem šalje oštećeniku zatraženu odluku (list 28), dopis oštećenika Ustavnom sudu od 11. studenog 2015. (list 29-31) u kojem obrazlaže na koji su se način odvijali događaji i traži zaštitu, dopis oštećenika odvjetniku NS od 13. studenog 2015. u kojem traži dostavu dokumentacije u predmetu koji je on vodio, navodi vremensku liniju događaja i iskazuje svoje nezadovoljstvo postupanjem odvjetnika (list 32-33), dopis oštećenika HOK-u od 17. studenog 2015. u kojem traži da se odvjetnika NS disciplinski kazni a da se njemu naknadi nastala šteta i obavijesti o poduzetim radnjama (list 34-35), dopis HOK-a od 30. prosinca 2015. (list 36) u kojem navodi da je NS obustavljeno obavljanje odvjetničke djelatnosti od 8. ožujka 2013. do 4. travnja 2013., rješenje HOK-a od 11. veljače 2013. u kojem je NS obustavljeno obavljanje odvjetničke djelatnosti (list 37-38), rješenje HOK-a od 4. travnja 2013. u kojem je ukinuto rješenje kojim je odvjetniku NS obustavljeno obavljanje djelatnosti (list 39-40), dopis oštećenika ODO u Rijeci od 8. siječnja 2016. u kojem oštećenik navodi da je podnio Ustavnu tužbu bez njegova znanja i punomoći i da je reviziju potpisao odvjetnik NS iako je u to vrijeme privremeno preuzeo njegov ured odvjetnik PS (list 41-42), odluka Ustavnog suda broj U-III-2058/2014 od 18. studenog 2015. u kojoj se odbija ustavna tužba protiv rješenja VSRH broj Revr-1151/13 od 26. studenog 2013. kojom je odbačena revizija ( list 43-48), dopis oštećenika odvjetniku NS od 17. studenog 2015. iz koje proizlazi da je punomoć potpisana isključivo za podnošenje revizije (list 49), presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-2030/2011 od 27. prosinca 2011., (list 62-69), žalba na presudu Općinskog suda u Rijeci broj P-2030/2011 odvjetnika Tomislava Tatića od 13. veljače 2012. (list 70-71), presuda Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2485/2012 od 27. studenog 0212. u kojoj se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci broj P- 2030/2011 od 27. prosinca 2011.(list 72-75), preslik dostavnice HOK-a bez pečata za rješenje o privremenoj obustavi djelatnosti koju je optuženik primio 8. ožujka 2016. (list 89-94), dopis HOK-a od 21. ožujka 2016. (list 103) iz kojeg proizlazi da je disciplinski tužitelj HOK-a 9. studenog 2012. podnio disciplinsku prijavu jer nije platio članarinu u iznosu 4.810,00 kuna koja prijava je dostavljena NS **.**.2012. a on se na nju očitovao 11. prosinca 2012., dugovanje je podmireno 3. travnja 2013. , podnesak privremenog zastupnika odvjetnika PS Vrhovnom sudu Republike Hrvatske od 11. lipnja 2013. u kojem navodi da je sudjelovao u pogledu konzultacija i izrade revizije i da ga u slučaju potrebe sud pozove na dopunu u pogledu potpisa (list 116-117), rješenje o prenošenju mjesne nadležnosti (list 137-138), preslika disciplinskog spisa broj KO-DO-347/2020 uz dopis od 18. svibnja 2013. (list 294-313), dopis Hrvatske odvjetničke komore iz kojeg proizlazi da je rješenje dostavljeno preuzimatelju ureda GS **.**.2013. (list 372-373).

5. Iz disciplinskog spisa HOK-a proizlazi da je optuženik 26. studenog 2012., primio obavijest da je protiv njega podnesena disciplinska prijava uputio HOK-u dopis da će nepodmirena dugovanja podmiriti do 31. siječnja 2013. O privremenoj obustavi obavljanja odvjetničke djelatnosti obaviješten je između ostalih i Općinski sud u Rijeci i to dopisom od 15. ožujka 2013.

6. Oštećeni ŠS ispitan je na raspravi održanoj 14. siječnja 2025. te je naveo da ostaje pri svemu što je ranije rekao i da će na sva pitanja koja mu se postave odgovarati na način na koji je ranije iskazivao i da ostaje kod postavljenog imovinskopravnog zahtjeva. Prilikom prvog ispitivanja oštećenika pred Općinskim državnim odvjetništvom u Rijeci 19. veljače 2016. naveo je da NS nije od ranije poznavao ali je u tijeku prvostupanjskog parničnog postupka zatražio pravno mišljenje njegovog oca LS koji ga je upoznao s tim da je njegov sin odvjetnik i da može od njega zatražiti pravnu pomoć. Sredinom ožujka 2013. je otišao u ured odvjetnika NS, upoznao ga s predmetom i predao dokumentaciju koju je preuzeo od ranijeg opunomoćenika JS. Potpisao je dvije bianco punomoći i ovlastio ga isključivo za podnošenje revizije. Platio je odvjetničke troškove unaprijed u visini 10.000 kuna čemu je nazočila njegova supruga ŽS. Za tu isplatu odvjetnik mu nikada nije izdao račun. Nakon nekoliko dana odvjetnik mu je putem e-mail pošte poslao nacrt revizije, bio je zadovoljan sadržajem i obavijestio ga je o tome telefonskim putem. Nakon šest ili sedam mjeseci nazvao je odvjetnika da provjeri je li VSRH odlučio o reviziji i dobio odgovor da taj postupak obično dulje traje. Nazvao ga je ponovno nakon dva do tri mjeseca i dobio isti odgovor. Nakon toga je otišao u pisarnicu Općinskog suda u Rijeci i tražio na uvid spis i došao do informacije da je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio odluku o tome da se revizija odbacuje i da je odvjetnik podnio ustavnu tužbu bez njegova znanja. Nakon toga je pisao Hrvatskoj odvjetničkoj komori, Ustavnom sudu i samom odvjetniku izražavajući svoje nezadovoljstvo i tražeći od odvjetnika spis. Odvjetnik mu je rekao da je mogao podnijeti ustavnu tužbu i bez njegove punomoći i da će se stvari već nekako riješiti. Činjenica sa je NS bio upoznat s tim da je suspendiran vidljiva je i iz odgovora na reviziju punomoćnika tuženika, odvjetnika Tomislava Tatića od 13. svibnja 2013. koji je to naveo kao razlog zašto je revizija nedopuštena. Oštećenik je ispitan i na raspravi održanoj 19. veljače 2019. kada je u bitnom iznio da bi podnio kaznenu prijavu protiv optuženika i da mu je vratio spornih 10.000,00 kuna.

7. Na temelju odredbe članka 431. stavka 1. točke 8. ZKP/08 pročitan je iskaz svjedoka HS s rasprave održane 17. ožujka 2021. u kojem je naveo da je bio vježbenik u uredu optuženika u razdoblju od 2006. do 2012. Od 2012. do 2015. imao je iznajmljen prostor od oca optuženika gdje je po potrebi surađivao s njim. Poznaje oštećenika koji je bio stranka NS. Odvjetnik kojega je oštećenik prethodno angažirao otišao je u mirovinu, oštećenik se predstavio kao prijatelj Učurovog oca. Suradnja između oštećenika i optuženika je bila vezana uz predmet koji je dugo bio aktualan po županijskim sudovima i u odnosu na kojega je podnesena revizija. Došlo je do promjene sudske prakse a radilo se o isplati gdje je po novom trebalo tražiti bruto iznos s tim da je oštećenik prethodno odbijen u jednom dijelu svog zahtjeva. Zahtjevi su bili vezani uz otkaz i nezakonitu isplatu plaće i oštećenik je dobio pozamašan iznos u tom sporu koji je trajao od 10-15 godina. NS i ŠS bili su u odličnim odnosima jer je oštećenik kao što je već naveo bio veliki prijatelj optuženikovog oca. Prema njemu je oštećenik bio jako zahtjevna stranka, on osobno nije zastupao nego samo mijenjao optuženika po potrebi. Ne zna kada je došlo do obustave obavljanja odvjetničke djelatnosti jer je naknadno saznao za to, više se ne može sjetiti od koga. Misli da mu se jednom prilikom obratila sutkinja, negdje 2012. ili 2013. i rekla mu da prenese optuženiku da provjeri punomoć u spisu. Pitao je optuženika o čemu se radi, razgovarali su što se može napraviti i u tome svemu utvrdili da mu je obustavljena djelatnost zbog neplaćanja članarine komori. Ne sjeća se je li netko od njih dvoje zvao komoru. Ne zna kada je optuženiku točno obustavljena djelatnost. Kada je rekao optuženiku što je sutkinja navela vezano uz punomoć optuženik je bio šokiran i rekao " a u pičku materinu". Optuženik je funkcionirao na način da probleme odmah rješava. Što se tiče punomoći koju je potpisao oštećenik, tu je punomoć oštećenik uzeo u uredu, odnio ju i vratio potpisanu, kada točno to ne zna. Sigurno nije bilo isti dan i takva praksa nije uobičajena, ali oštećenik je bio zahtjevna stranka i nije se htio miješati i davati sugestije u pogledu njegovog poslovnog odnosa s optuženikom. Bio je u uredu optuženika sigurno 6-7 puta prije nego mu je nešto napravio, znao je doći i privatno nešto popričati, a ponekad i kada optuženika nije bilo u uredu. Reviziju je sastavio NS i on ju je osobno vidio i proučavao sudsku praksu, u svemu su sudjelovali i kolege O i BS. Bilo je uloženo puno truda u tu reviziju, čak su zvali i profesora NS. Optuženik je potpisao reviziju kao opunomoćenik što je logično jer je njemu potpisana punomoć. Revizija je predana Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, a tko je tu reviziju predao ili poslao više ne zna, moguće i on sam. Nije upoznat s time da je oštećenik tražio neki novac od optuženika ili obrnuto. Tek je kasnije saznao da se oštećenik u ovom postupku smatra oštećenim od strane okrivljenika. Revizija je odbačena jer je opunomoćenik t.d. DI Klan, odvjetnik Takić, istaknuo prigovor da optuženik nije bio odvjetnik u vrijeme podnošenja revizije. Odnos između optuženika i oštećenika njemu je izgledao kao prijateljski. Partner sestre optuženika radio je u t.d. DI Klan a oštećenik je u tom društvu bio direktor tako da je stekao dojam da oštećenik sve njih poznaje. Ne zna je li optuženik u trenutku podnošenja revizije znao za obustavu djelatnosti ali je naknadno zaključio da nije znao i to baš u trenutku kada ga je sutkinja pitala što je sa punomoći NS. Sam optuženik mu nije rekao je li znao za obustavu. Na istoj adresi su on i optuženi NS imali urede s tim da je optuženik imao svoju sobu, a on svoju, tumač isto tako odvojenu sobu kao i knjigovodstvo i još jedno trgovačko društvo, sve vrata do vrata. Kada bi poštar donosio poštu netko od njih bi uzeo poštu za sve urede koje je naveo. Saznao je da je odvjetnička komora poslala obavijest o obustavi odvjetničke djelatnosti ali ne zna tko je primio tu obavijest, ne zna je li optuženik osobno primio tu obavijest i kada je ta obavijest poslana. Iz optuženikova ponašanja zaključio je da obavijest vjerojatno nije primio jer je bio u šoku. U to vrijeme su se poštari mijenjali i jednom prilikom je poštar sam potpisao povratnice i bacio poštu u sandučić a jednom je pošta bila ostavljena kod javnog bilježnika, kat ispod što nije bilo pravilno niti su dali takvu uputu, ali u to vrijeme je bilo tako. I dan danas zna imati problema sa poštom. Revizija se podnosi preko prvostupanjskog suda i poslana je na odgovor drugoj strani. Svjedoku je predočena punomoć (list 14 spisa) na što je potvrdio da se radi o punomoći koju je oštećenik dao optuženiku. Nije ulazio u financije optuženika, pa ne zna je li tražio predujam i na koji način se naplaćivao od stranaka. Svjedoku je predočena povratnica u odnosu na rješenje komore u kojem se optuženiku obustavlja dužnost (list 90 spisa) na što je naveo da potpis nije niti njegov niti optuženikov. Kada ga je sutkinja opomenula oko punomoći ne zna je li optuženik o tome obavijestio privremenog preuzimatelja ureda kojega komora u takvim slučajevima odmah određuje. Ne zna je li se PS koji je preuzeo ured javio sutkinji niti je on sutkinju obavijestio, barem misli da nije. Ne može se izjasniti je li optuženik u vrijeme kada je oštećenik potpisao punomoć znao za privremenog zastupnika jer je prošlo puno vremena.

7.1. Svjedok HS prethodno je ispitan pred Općinskim državnim odvjetništvom u Rijeci 30. ožujka 2016. kada je naveo da je bio vježbenik kod NS od siječnja 2012. a do listopada 2013. kod njega je bila zaposlena BS. Kasnije je radio samostalno ali su dijelili prostor, često je mijenjao NS. Poštu bi primio tko bi se zatekao uglavnom pečatirajuči s Igorovim pečatom. Poštar je znao ostavljati pismena i u uredu za računovodstvo, salonu za masažu ili t.d. Solad d.d. koji bi svojim potpisom potvrdili primitak pa poštu ostavili kod njega ili NS. Pošta se znala ostavljati i u javnobilježničkom uredu TS u istoj zgradi i tada bi poštu potpisao netko od službenika tog ureda. Kada bi on otvarao poštu za NS obavijestio bi ga telefonskim putem. Potpis na dostavnici nije njegov a misli da nije niti od vježbenice. Ne sjeća se da bi u Igorovo ime otvorio predmetnu pošiljku s rješenjem o suspenziji. Sjeća se nekih obavijesti o plaćanju članarine jer bi znao u Igorovo ime otvoriti pisma HOK-a. ŠS je i više navrata dolazio kod NS a on je osobno sa oštećenikom razgovarao u dva navrata nevezano uz reviziju. On je vlastoručno ispunio i potpisao punomoć.

8. Na temelju odredbe članka 431. stavka. 1. točke 8. ZKP/08 pročitan je iskaz svjedokinje ČS s rasprave održane 26. veljače 2019. u kojem je navela da je bila sa suprugom, oštećenim ŠS, spornom prilikom u uredu optuženika i to unutar radnog vremena. Bili su kod optuženika 13. ožujka 2013. a krajnji rok za podnošenje revizije bio je 30. ožujka 2013. Dan ili dva prije podnošenja revizije optuženik je poslao sadržaj revizije putem e-mail pošte, ona i suprug su pročitali reviziju i prihvatili. U potpisu e-mail poruke bilo je ime NS. Nakon podnošenja revizije dobili su originalni tekst koji je bio istovjetan onom koji su dobili na e-mail i ta revizija nije bila supotpisana od strane drugog odvjetnika, a optuženik je tu verziju poslao u pdf formatu isto putem e-mail pošte.

8.1. ŽS prethodno ispitana pred Općinskim državnim odvjetništvom 29. veljače 2016. navela je da je 13. ožujka 2013. došla u ured NS zajedno sa suprugom ŠS i da su se dogovorili doći i sutradan kada je njen suprug potpisao punomoć i predao 10.000,00 kuna za što odvjetnik nije izdao račun ali im je rekao da dođu za nekoliko dana pa će izdati račun što nije nikada učinio bez obzira koliko puta ga je oštećenik to tražio.

9. Na temelju odredbe članka 431. stavka. 1. točke 8. ZKP/08 pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedokinje CS s rasprave održane 4. srpnja 2022. u kojem je navela da poznaje optuženog NS i da je radila u odvjetničkom uredu HS kojemu je prostor iznajmio otac optuženika, LS. Prostor se nalazio u Rijeci na adresi [adresa]. Radila je u razdoblju od sredine 2011. do početka 2014. a oštećenog ŠS ne poznaje niti joj što poznato u pogledu poslovnog odnosa između optuženika i oštećenika. Optuženikov ured je bio u istom stanu ali na kraju hodnika a pošta se primala svakako jer je na tu adresu dolazila i za ured HS i za ured NS tako da bi znali preuzimati poštu jedni za druge koju bi kasnije proslijedili onome kome je pošta upućena. U istoj zgradi je bio i javnobilježnički ured, još jedan odvjetnički ured Barić, salon za ljepotu i agencija za nekretnine i svi oni su na isti način znali primati poštu. Zgrada ima tri kata ali na katu gdje je ured odvjetnika HS i NS se nalazi spomenuti salon za ljepotu, agencija za nekretnine i sudski tumač. Svjedokinji je predočena dostavnica (list 90 spisa) na što je navela da potpis nije niti njen niti od optuženika jer oboje imaju izrazito ružan rukopis, a niti je od odvjetnika HS koji naprotiv ima krasopis. Svjedokinji je predočena preslika dostavnica (list 313 spisa) na što je navela da to nije potpis optuženika. U javnobilježničkom uredu koji se nalazio na prvom katu iste zgrade bilo je ukupno zaposlenih 15 do 20 ljudi i ne može znati je li poštar tom prilikom sam potpisao povratnice jer su često znali pronalazit već potpisane povratnice i to u poštanskom sandučići ili na prvom katu u uredu javnog bilježnika. To nije bilo pravilo ali se događalo. Odvjetnik HS bi znao reći poštaru kada bi došao kod njih u ured da ne ostavlja poštu kod drugih.

10. Na temelju odredbe članka 431. stavka 1. točke 8. ZKP/08 pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka PS s rasprave održane 25. rujna 2024. Odvjetnik PS bio je privremeni preuzimatelj ureda NS kojega tada nije osobno poznavao. Upisao se u imenik odvjetnika u veljači 2013. i ubrzo nakon toga dobio obavijest da bi trebao preuzeti ured, nije mu bilo jasno što to točno znači. Zajedno s kolegom AS u ožujku 2013. osnivao je zajednički odvjetnički ured koji i danas obavlja djelatnost. Tom prilikom kada je dobio obavijest o preuzimanju ureda kontaktirao je kolegu ES i raspitivao se oko obveza. Pričao je i sa sadašnjim partnerom L koji mu je rekao da se u praksi takve stvari događaju ako se nekome nešto iznenadno dogodi pa nije znao hoće li uopće dobiti NS. Pokušao je kontaktirati i HOK, poslao je e-mail, nakon nekog vremena su ga povratno kontaktirali i rekli da je više riječ o formalnosti jer je kolegi privremeno zabranjeno obavljanje djelatnosti iz banalnih razloga a to je neplaćanje članarine U međuvremenu je nazvao NS s tim da ga nije mogao dobiti nekoliko dana i pitao kako će dalje na što je on bio iznenađen, nije znao o čemu se radi pa su se dogovorili naći. NS je rekao da će i sam pokušati kontaktirati HOK. Pitao ga je kakvo rješenje i koji je razlog za takvu odluku na što mu nije znao odgovoriti u tom trenutku. Bio je iznenađen, osjetilo se po njegovom glasu. Našli su se nekih 5-6 dana nakon da mu pokaže rješenje kod NS u uredu, NS mu je pokazao nekih 300-ak spisa i rekao da od žurnih predmeta ima samo jednu reviziju za potpisati. Bila je riječ o nekakvoj isplati na osnovi naknade štete misli. Revizija je već bila napisana, sastavljena, potpisana i pečatirana od strane NS a on je na tu reviziju stavio i svoj potpis i pečat. Učur je trebao otpremiti reviziju, nije preispitivao je li potrebna posebna punomoć samo je odradio formalni dio posla. Nakon nekog vremena opet ga je nazvao NS i rekao da treba potpisati nekakvu dopunu revizije, našli su se kod NS u uredu i on je potpisao i pečatirao dopunu, nije siguran je li na toj dopuni bio i pečat NS.. Ubrzo nakon potpisivanja dopune revizije, nekih mjesec dana nakon preuzimanja ureda, dobio je rješenje o tome da više nije preuzimatelj, oba rješenja dobio je putem pošte na adresu ureda. Punomoć koja je vrijedila za NS vrijedila je automatski i za njega, nije potpisivao nikakve punomoći a oštećenika nije osobno poznavao. Svjedoku je predočena dopuna revizije (list 116-117) na što je potvrdio da je riječ o njegovom potpisu i pečatu. Nije obavještavao stranke o tome da je privremeni preuzimatelj ureda jer bi to bilo opasno i za zdravlje samih stranaka budući da je u tom trenutku imao 15 dana prakse u odvjetništvu. To bi izazvalo opći kaos a to je uz navedeno i objektivno nemoguće i besmisleno sa 300 predmeta i u situaciji u kojoj je očigledno da se radi o više formalnom postupku koji neće potrajati.

10.1. Svjedok PS prethodno je ispitan pred sudom i na raspravi održanoj 26. veljače 2019. kada je u bitnom naveo da njemu oštećenik nije dao punomoć tako da sve da je on potpisao i pečatirao punomoć revizija bi prema njegovom stavu bila odbačena. Nije odmah dobo rješenje o postavljanju za privremenog preuzimatelja ureda NS, rješenje je dobio nekih mjesec dana nakon što je optuženik suspendiran. Za sastav revizije se naplaćuje nagrada odvjetniku prema Tarifi i u svakom slučaju postoji naknada štete koja se isplaćuje od osiguranja od odgovornosti. Sa optuženikom se sastao je neposredno prije, možda dan-dva prije nego što je lupio pečat i potpisao podneske, da mu priopći da je on preuzimatelj ureda. Reviziju je vidio napisanu, pročitao ju, potpisao i pečatirao, ne zna je li poslan neki drugi primjerak. Njegovo je mišljenje da oštećenik ne bi imao uspjeh sve da i revizija nije odbačena jer su postojali slični predmeti koji su odbijeni, doista je rijetkost da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinačava odluke nižih sudova.

10.2. Ispitan pred Općinskim državnim odvjetništvom u Rijeci 28. travnja 2016. naveo je da je u veljači 2013. upisan u imenik odvjetnika i počeo raditi u zajedničkom odvjetničkom uredu sa AS, iz dostavnice je vidljivo da nije osobno potpisao dostavnicu za rješenje kojim se postavlja za preuzimatelja ureda. Telefonom je kontaktirao odvjetničku komoru koja ga je uputila da stupi u kontakt s NS što mu nije uspjelo narednih par dana a kada ga je dobio stekao je dojam da nije znao za tu odluku. Nakon nekoliko dana došao je kod njega u ured u upoznao se s obimom posla, nekoliko dana kasnije ga je nazvao da je angažiran za izvanredni pravni lijek i da se trebaju vidjeti i čuti.

11. Prije prelaska na ispitivanje optuženika pročitani su izvaci iz kaznene i prekršajne evidencije iz kojih proizlazi da optuženi NS nije do sada kazneno osuđivan niti prekršajno kažnjavan.

12. Optuženi NS ostao je kod ranije iznesene obrane na raspravi održanoj 5. srpnja 2022. kada je naveo da ga je oštećenik angažirao kao pravnog zastupnika za sastav revizije protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž- 2485/2012 i nije imao nikakvih saznanja o tome da je suspendiran odlukom HOK- a zbog neplaćanja članarine. Punomoć je potpisana 14. ožujka 2013. a revizija je sastavljena odmah, imao je iskustva sa sličnim predmetima. Napisana je isti dan možda dan kasnije. U drugoj polovici ožujka kontaktirao ga je kolega PS da ga obavijesti da je on preuzimatelj ureda. Odmah ga je obavijestio o reviziji, nakon nekog vremena ali svakako u roku došao je do njega u ured, pročitao reviziju, suglasio se s njom i potpisao i ovjerio svojim pečatom. Ne zna je li se dogodila omaška pri slanju revizije pa da je poslana ona verzija koju je on napisao i potpisao. U svakom slučaju nije uzeo nikakav novac od oštećenika za sastav revizije niti predočio kakvu neistinitu činjenicu.

12.1. Prilikom prvog ispitivanja optuženog NS u Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci od 8. ožujka 2016. negirao je krivnju. Suspendiran je iz razloga neplaćanja članarine u jednom tromjesečju, nije imao saznanja o tome dok je sastavljao reviziju, nije primio novac od oštećenika, revizija je odbačena. Dan prije Uskrsa te godine oštećenik je pristupio, dolazio je u više navrata. Moguće da je primio rješenje HOK-a o obustavi obavljanja djelatnosti 8. ožujka 2013., razgovarao je i s kolegom HS, uvijek se savjetuju oko revizije, punomoć je ispunjena rukopisom HS, nacrt revizije je napravio skupa s kolegom. Jednom ili dva puta oštećenik je bio sa suprugom, bio je ukupno 5-6 puta kod njega u uredu, nije se mogao odlučiti hoće li podnositi reviziju. Kasnije je tražio presliku spisa i prigovarao, rekao mu je da tada nije znao da je pod suspenzijom, oštećenik je tražio izdavanje fakture a nije mu imao za što što izdati fakturu. Budući da je revizija odbačena nije htio naplatiti svoje usluge.

13. Prilikom drugog ispitivanje optuženog NS pred Općinskim državnim odvjetništvom u Rijeci 17. ožujka 2016. predočen mu je potpis na dostavnici rješenja HOK-a o njegovoj suspenziji, na što je optuženik naveo da to nije njegov potpis, bilo koja dostavnica uz potpis mora imati pečat ureda pa u tom slučaju može potpisati i vježbenik, u to vrijeme to je bio HS, moguće da je bio i netko od pripravnika ili poštar budući da nema pečata na dostavnici a on bi prepoznao potpis zaposlenika u uredu. Nakon Uskrsa je saznao za suspenziju, kolega HS mu je rekao. Platio je čim je saznao, iznos od 350,00 kuna nije nešto što ne može platiti i zbog čega će dozvoliti suspenziju, ne sjeća se da bi mu stigla opomena. Možda je tada kod njega radila odvjetnička vježbenica BS, nije siguran.

14. Kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11 čini onaj tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga zadržava u zabludi i time ga navede da na temelju tuđe ili svoje imovine nešto učini ili ne učini, a za djelo propisana je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina.

15. Kazneno djelo se može ostvariti samo s namjerom ili u pravilu izravnom namjerom a imovinska korist smatra se neposrednom koristi ostvarenom počinjenjem kaznenog djela.

16. Nesporno je da je oštećenik opunomoćio optuženog NS i HS za podnošenje revizije (punomoć potpisana 14. ožujka 2013.), nesporno je da je rješenjem od 11. veljače 2013. HOK donijela rješenje o obustavi obavljanja dužnosti optuženom NS i da je dostavnica za to rješenje potpisana 8. ožujka 2013., nesporno je da je prije obustave optuženik bio upozoren na posljedice neplaćanja članarine jer se očitovao o tome da će podmiriti zaostale članarine do 31.siječnja 2013., nesporno je da je revizija odbačena upravo iz razloga što ju je podnio optuženik u vrijeme kada nije smio obavljati djelatnost, nesporno je da je odvjetnik PS potpisao dopunu revizije, da je optuženik podnio Ustavnu tužbu i da se oštećenik obraćao optuženiku, HOK-u, državnom odvjetništvu, nezadovoljan ishodom postupka i smatrajući da je prevaren.

17. Sporno je tko je potpisao dostavnicu za rješenje o privremenoj obustavi djelatnosti optuženika i kada je optuženik i na koji način saznao za obustavu obavljanja djelatnosti, kada točno je preuzimatelj ureda supotpisao reviziju, je li u vrijeme pisanja revizije i preuzimanja u rad predmeta oštećenika (potpisa punomoći) optuženik znao da je pod suspenzijom, je li uzeo 10.000,0 kuna od oštećenika i tko je i zašto otpremio reviziju s njegovim potpisom iako je revizija u međuvremenu supotpisao preuzimatelj ureda, je li držao oštećenika u zabludi nakon što je saznao za suspenziju, kada je točno PS obavijestio optuženika o tome da je preuzima njegov ured i kada je sutkinja Općinskog suda u Rijeci upozorila odvjetnika HS na valjanost punomoći koju je oštećenik dao optuženiku i koja je priložena reviziji.

18. U konkretnom slučaju nije utvrđeno da bi optuženi NS postupao u namjeri stjecanja nepripadne imovinske koristi prethodno upoznat da mu je rješenjem izvršnog odbora odvjetničke komore privremeno obustavljeno obavljanje odvjetničke djelatnosti, počevši od 11. veljače 2013. pa dalje, primio pisanu punomoć oštećenog ŠS koji ga je ovlastio da podnese u njegovo ime reviziju i da je optuženik svjestan da zbog navedene zabrane reviziju nije ovlašten sastaviti niti uputiti Vrhovnom sudu Republike Hrvatske u prijevarnoj namjeri oštećeniku ove činjenice prešućivao i zatražio od njega da mu preda iznos od 10.000,00 kuna.

19. Iz iskaza svjedoka HS i CS ne proizlazi da je optuženi NS ili netko od njih koji su inkriminirano vrijeme radili u odvjetničkom uredu u istom stanu preuzeo rješenje HOK-a o privremenoj obustavi obnašanja dužnosti za optuženika niti da bi to bio potpis NS. HS, odvjetnik koji je tada radio zajedno sa optuženikom naveo je da je oštećenik dolazio barem 5-6 puta u ured optuženog NS i da je punomoć odnio sa sobom i naknadno ju potpisao čega se sjeća jer to nije uobičajena praksa, što potvrđuje i svjedokinja ČS iako ona navodi da se to dogodilo dan za danom a svjedok HS da je prošlo nekoliko dana.

20. Nadalje, svjedok PS je naveo da je nekoliko dana nakon što se čuo sa NS i obavijestio ga da je on preuzimatelj ureda došao kod njega u ured, misli da su se čili sredinom tjedna (utorak ili srijeda) a našli početkom sljedećeg tjedna dakle, otprilike 6 dana nakon kada je vidio potpisanu reviziju koju je supotpisao. Isto tako, HS koji je tada surađivao s optuženikom i čiji je potpis isto na punomoći optuženiku nije imao saznanja o suspenziji NS kojemu je tek kasnije prenio da je sutkinja prvostupanjskog suda koji upućuje spis po reviziji Vrhovnom sudu Republike Hrvatske njemu rekla da prenese kolegi da provjeri punomoć.

21. Nejasno je zašto bi optuženi NS ako je znao da je pod suspenzijom uzeo od oštećenog Šime Mijolovića 10.000,00 kuna s namjerom da ga prevari ako je reviziju napisao o čemu svjedoče i oštećenik i njegova supruga, odvjetnik HS koji je pretraživao sudsku praksu i preuzimatelj ureda PS koji je reviziju vidio napisanu i potpisanu i supotpisao. Revizija je nedvojbeno napisana u zakonskom roku za podnošenje što potvrđuju i oštećenik i njegova supruga. Naime, u konkretnom slučaju očito je nepažnjom došlo do greške prilikom slanja revizije za koju nije utvrđeno tko ju je otpremao zbog čega je oštećeniku nedvojbeno nastala šteta ali nije riječ o kaznenoj odgovornosti za koju je potrebno postojanje prijevarne namjere. Nije dokazano niti je smisleno da bi optuženik čiji otac je bio prijatelj s oštećenikom oštećenika pozvao u ured i svjesno pisao reviziju znajući da je pod suspenzijom pa kasnije tu reviziju dao na supotpis HS baš zato što je pod suspenzijom i onda naposlijetku poslao reviziju potpisanu samo po njemu. Pogotovo ne iz razloga što je na punomoći i potpis odvjetnika HS koji je mogao podnijeti reviziju.

22. Odvjetnik PS ispitan tri puta, prvo pred državnim odvjetništvom zatim pred raspravnim sucem i u konačnici pred drugim sucem nakon skoro 12 godina pa nije logično da se može sjetiti točnog datuma kada je nazvao ovdje optuženog NS ili kada je on sam preuzeo rješenje HOK-a o tome da je on postavljen za preuzimatelja ureda s tim da je i sam naveo da je tada imao 15 dana iskustva kao odvjetnik. U svakom slučaju je riječ o drugoj polovici ožujka jer je prema dopisu HOK- a njemu rješenje uručeno 8. ožujka 2013. a sam je naveo da mu je bilo potrebno neko vrijeme da se raspita o postupku, konzultira kolege, pokuša dobiti HOK tek nakon toga opet neuspješno pokuša stupiti u kontakt sa optuženikom s kojim se onda nalazi nakon 5, 6 dana od kada su se čuli. Svjedok je ranije rekao da mu je u tom trenutku kada je stupio u kontakt sa optuženikom bilo poznato zbog čega je suspendiran a kasnije da nije s tim da je i ranije tvrdio da je za suspenziju optuženika i preuzimanje ureda saznao nekih mjesec dana nakon što je optuženik suspendiran (dakle, oko 11. ožujka 2013.). Nije neobično, opet se naglašava, nakon 12 godina ne moći sa sigurnošću reproducirati vremenske razmake pa tako na raspravi održanoj 25. rujna 2024. navodi da je dopunu revizije potpisao neko vrijeme nakon (možda 15-20 dana poslije) a riječ je o podnesku upućenom 11. lipnja 2013. dakle skoro tri mjeseca nakon. Isto tako svjedok je 2016. rekao da je došao u dva navrata u ured optuženika, prvo da se upozna s predmetima a nakon "određenog vremena" u pogledu revizije što je vrlo nedefinirano.

23. Sud je zatražio i podatke o tome kada je rješenje o preuzimanju ureda dostavljeno odvjetniku PS i podatke o izvješću o preuzimanju ureda međutim osim podatka da je rješenje uručeno 6. ožujka 2013. i da je razriješen 4. travnja 2013., drugi podaci nisu dostupni jer odvjetnik nije sastavio izvješće o preuzimanju ureda.

24. Upravo činjenica da je revizija nedvojbeno sastavljena odnosno da je odvjetnik poduzeo radnju za koju ga je stranka, ovdje oštećenik, angažirao govori o tome da nije riječ o kaznenom djelu prijevare za čije ostvarenje je potrebno da počinitelj drugu osobu drži u zabludi da na štetu svoje imovine nešto učini. Ovdje je riječ o neurednom obnašanju odvjetničke dužnosti gdje je tehnički propust za posljedicu imao odbačaj revizije koja je bila sastavljena i koja je bila predmet dogovora i poslovnog odnosa između odvjetnika (ovdje optuženika) i stranke i kojom je oštećenik bio zadovoljan. Kako su svi svjedoci koji su povezani sa radom odvjetnika NS, ovdje optuženika, iskazivali, u ovom predmetu riječ je o privremenom preuzimanju odvjetničkog ureda od strane odvjetnika s 15 dana radnog iskustva koji je tako reći preko noći trebao preuzeti na kratko predmete u radu odvjetničkog ureda optuženog NS koji je bio suspendiran zbog neplaćanja članarine.

25. To da je optuženik znao da mu "prijeti" suspenzija ili je li saznao za suspenziju od preuzimatelja ureda GS ili od HS nije u ovom postupku utvrđeno jer nije moguće utvrditi točne datume 12 godina nakon što se navodno djelo dogodilo niti očekivati da će se svjedoci sjećati sitnica izvan materijalnih dokaza koji postoje u spisu.

26. U pogledu iskaza oštećenog ŠS i njegove supruge, nije dokazano da bi oštećenik platio 10.000,00 kuna optuženom NS s tim da ovdje treba naglasiti da je optuženik napisao reviziju i obavio nekoliko savjetovanja sa strankom stoga sud u sumnji primjenjujući načelo in dubio pro reo (u sumnji u korist okrivljenika) utvrđuje sporne činjenice upravo u korist optuženog NS.

26.1. Nema nikakvog pisanog traga o navodnoj uplati, oštećenik je izjavio da je imao taj iznos novca kući. Isto tako, njegova je supruga rekla da su bili dva dana za redom u uredu optuženika (13. i 14. ožujka 2013.) a oštećenik da su bili jednom i da je ispunio dvije bianco punomoći. Isto tako, oštećenik je rekao da mu je optuženik poslao nacrt revizije nekoliko dana nakon što je bio kod njega u uredu a njegova supruga da je revizija poslana njenom suprugu na uvid dan dva prije podnošenja revizije. Ovdje treba napomenuti i da je oštećenik ispitan na raspravi 26. veljače 2019. (list 166) izjavio da bi podigao kaznenu prijavu protiv optuženika sve i da mu je isplatio tih 10.000,00 kuna jer je izgubio pozamašnu svotu novca zbog njega što govori u prilog tome da je ovdje riječ o vrlo nezadovoljnoj stranci koja u uvjerenju da je izgubila novac (u visini u ovom postupku postavljenog imovinskopravnog zahtjeva) što je nemoguće prejudicirati jer nitko ne zna koja bi bila odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske u pogledu same revizije pa svoje nezadovoljstvo ispoljava naposljetku putem kaznene prijave.

27. Punomoć je potpisana 14. ožujka 2013. a revizija je napisana isti dan što se podudara sa iskazom optuženika koji je naveo da je oštećenik dolazio u više navrata neodlučan hoće li podnositi reviziju ili ne tako da je optuženik zajedno s kolegom HS već odradio potrebne pripreme za podnošenje revizije a i odvjetnik HS je rekao da je punomoć oštećenik ponio sa sobom pa ju nakon nekoliko dana vratio potpisanu. Revizija je poslana faxom prvostupanjskom sudu 30. travnja 2013. Preuzimatelj ureda, PS iznio je da se njegova komunikacija s optuženikom odvijala dan dva prije nego je pečatirao već napisanu reviziju, dakle prije slanja revizije osnosno krajem ožujka 2013. Isto tako, oštećenik je naveo da mu je optuženik nekoliko dana poslije potpisivanja punomoći i navodnog plaćanja poslao reviziju s kojom je bio zadovoljan, dakle, sve se događa oko 14. ožujka 2013. Navedeno upućuje na to da optuženi NS u vrijeme potpisivanja punomoći nije znao da je pod suspenzijom s tim da nije niti logično da bi u slučaju da je imao prijevarnu namjeru i uzeo novac od oštećenika u tom trenutku znajući da je pod suspenzijom dao reviziju na supotpis preuzimatelju ureda. Nelogično je i zašto bi tek 3. travnja 2013. uplatio navedeno dugovanje komori ako mu je namjera bila uzeti novac od oštećenika u tu svrhu 14. ožujka 2013.

28. Naime, nije moguće utvrditi u kojem trenutku je odvjetnik PS stavio svoj pečat na reviziju upravo zbog proteka vremena kako je već u više navrata navedeno. To da je optuženik saznao za suspenziju i nije javio stranci kakva je situacija već je upoznao preuzimatelja ureda s tim da je žurno podnijeti reviziju u roku i tražio njegov potpis nije kazneno djelo prijevare nego kao što je već rečeno eventualno riječ o neurednom obnašanju dužnosti u trenutku saznanja za suspenziju u uredu s velikom brojem predmeta i preuzimateljem ureda koji je tek postao odvjetnik.

28.1. Isto tako, sve da je optuženik saznao za suspenziju od preuzimatelja ureda PS ranije odnosno prije nego je sutkinja Općinskog suda u Rijeci upozorila optuženikovog kolegu HS za punomoć, to se svakako odvija prije podnošenja same revizije prvostupanjskom sudu (nekada u tom razdoblju u kojem je tekao rok za podnošenje revizije), imajući u vidu da je o privremenoj obustavi djelatnosti za optuženika sud obaviješten 15. ožujka 2013., ne možemo govoriti o kaznenom djelu prijevare jer je revizija napisana još 14. ožujka 2013. kada je potpisana punomoć i neposredno nakon (dan ili dva nakon) poslana na provjeru oštećeniku. Dakle, nije utvrđeno da u trenutku pisanja revizije i potpisivanja punomoći (14. ožujka 2013.) optuženik zna da je suspendiran, nije utvrđeno da bi optuženik uzeo novac niti u koju točno svrhu s tim da dostavnica za rješenje HOK-a o obustavi djelatnosti nema pečat ureda i nitko od svjedoka koji su radili tada u uredu ju nije potpisao niti potvrdio da bi ju potpisao optuženik.

28.2. Optuženik se ima pravo braniti na način koji želi i ne odgovarati na pitanja tako da je ostalo neutvrđeno i od koga je optuženik saznao za suspenziju i kada točno odnosno je li to saznao od kolege HS kako je iznio u svojoj obrani ranije ili od preuzimatelja ureda PS koji je iznio da je optuženik bio iznenađen kada ga je uspio dobiti preko poziva s tim da točno vrijeme tog poziva nije utvrđeno ali prema iskazima upravo preuzimatelja ureda to bi bila druga polovica ožujka 2013. tako da u provedenom dokaznom postupku nisu utvrđene odlučne činjenice koje je potrebno utvrditi da bi se radilo o kaznenom djelu prijevare i kaznenoj odgovornosti optuženika niti je te činjenice moguće utvrditi imajući u vidu sve provedene dokaze i ispitane svjedoke.

29. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 453. stavka 1. točke 3. ZKP/08 sud je oslobodio optužbe optuženika za kojeg nakon provedenog dokaznog postupka nije utvrđeno da bi počinio kazneno djelo uz primjenu načela in dubio pro reo.

30. Na temelju odredbe članka 158. stavka 3. ZKP/08 oštećeni ŠS sa imovinskopravnim zahtjevom upućen je u parnicu jer je optuženi NS oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo prijevare.

31. Iz istog razloga, na temelju odredbe članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. -5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

32. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Pula-Pola, 6. veljače 2025.

Sutkinja

Nena Podrug

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste mogu podnijeti Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, optuženik i branitelj optuženika, a u korist optuženika i bračni i izvanbračni drug, srodnik u ravnoj lozi, zakonski zastupnik, posvojitelj, posvojenik, brat, sestra i hranitelj, s tim da u tom slučaju žalbeni rok teče od dana kad je optuženiku dostavljen prijepis presude. Žalba se podnosi Općinskom sud u Puli-Pola u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a odluku o žalbi donosi Županijski sud kao sud drugog stupnja. Oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu

DNA:

1. ODO Puli-Pola, K-DO-333/13

2. Optuženi NS, [adresa]

3. Branitelju optuženika, Radivoj Mačešić-Biscuoli, odvjetnik u Puli-Pola

5. Oštećeni ŠS