Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-5025/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Manueli Ostoić Čačinović, uz sudjelovanje zapisničarke Marije Brcko, u upravnom sporu tužitelja Grada Zagreba, Zagreb, Trg S. Radića 1, OIB: 61817894937, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, (prije Ministarstvo pravosuđa i uprave Republike Hrvatske), Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Zagreb, Savska 41, radi naknade za oduzetu imovinu, nakon objave presude, 6. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/21-01/132, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-23-02 od 31. srpnja 2023.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem KLASA: UP/II-942-01/21-01/132, URBROJ: 514-04- 02-01-01/07-23-02 od 31. srpnja 2023. odbijena je kao neosnovana žalba ovdje tužitelja protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Sektora za upravno-pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Trećeg područnog odsjeka (Trešnjevka, Trnje, Peščenica), KLASA: UP/I- 942-02/20-11/2, URBROJ: 251-19-11-4/004-21-10 od 19. siječnja 2021.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora pobija zakonitost osporavanog rješenja pri tome navodeći da je osnovni preduvjet utvrđenja vlasništva u korist RH na određenoj imovini taj da je ista predmet naknade, odnosno da je oduzeta sukladno propisima i načinima iz čl. 2. i 3. Zakona o naknadi, a da pozadina svakog oduzimanja, da bi mogla biti nadoknađena, mora imati prisilan karakter, odnosno prisilan gubitak vlasništva na određenoj imovini, a da takvo što može biti jasno samo ukoliko se raspolaže aktom o oduzimanju.

2.1. Dalje je naveo kako Zakon o naknadi u čl.67.,toč.2.propisuje da se uz zahtjev za naknadu mora priložiti i akt o podržavljenju, odnosno podruštvovljenju imovine, a ukoliko takav akt ne dostavi niti na drugi način ne dokaže oduzimanje zahtjev će se odbiti.

2.2. Istaknuo je i da činjenica da su u konkretnom slučaju stanovi u predmetnoj zgradi bili predmetom otkupa ne utječe na osnovanost zahtjeva Republike Hrvatske, a iz spisa predmeta proizlazi da podnositeljica nije nesporno dokazala je li predmetna zgrada nacionalizirana.

2.3. Uputio je na čl.3. Zakona o naknadi te naveo da se isti ne odnosi na imovinu oduzetu faktično bez akta, već samo na imovinu oduzetu temeljem akta, ali donesenog u određenim slučajevima bez pozivanja na određeni propis, odnosno bez obzira na propise na koje se akt poziva jer akt uvijek mora postojati u slučaju primjene čl.3.Zakona o naknadi.

2.4. Naglasio je kako predlagateljica nije dostavila potrebnu dokumentaciju, tj. predmetni akt o oduzimanju temeljem kojeg bi sukladno čl.77. Zakona o naknadi stekla pravo vlasništva na imovini koja je predmet naknade za koju zahtjev za povrat nije podnesen ili je pravomoćno odbijen.

2.5. Istaknuo je kako je predmet naknade samo ona imovina koja je oduzeta sukladno čl.2. i 3. Zakona o naknadi, u protivnom imovina nije predmetom naknade i nema uvjeta za vođenje postupka sukladno Zakonu o naknadi.

2.6. Naveo je i kako je iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina] razvidno da je uknjiženo pravo vlasništva RH na predmetnom poslovnom prostoru, površine 33,31m2, te stoga RH nema pravni interes za vođenje ovog upravnog postupka.

2.7. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje i prvostupanjsko rješenje od 19.siječnja 2021.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje u cijelosti kod navoda i obrazloženja iznesenih u osporavanom rješenju.

3.1. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Zainteresirana osoba Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu se u odgovoru na tužbu poziva na razloge iz obrazloženja rješenja tuženika.

4.1. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

5. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24), o čemu su stranke bile upozorene u pozivu za raspravu.

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu

7. Odredbom članka 1. stavka 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj: 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02 dalje- Zakon o naknadi) propisano je da se tim Zakonom uređuju uvjeti i postupak naknade za imovinu koja je prijašnjim vlasnicima oduzeta od strane jugoslavenske komunističke vlasti, a koja je prenesena u općenarodnu imovinu, državno, društveno ili zadružno vlasništvo (u daljnjem tekstu: društveno vlasništvo) konfiskacijom, nacionalizacijom, agrarnom reformom i drugim propisima i načinima navedenim u ovom Zakonu.

7.1 Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Odredbom čl.2.Zakona o naknadi propisano je da se prijašnjem vlasniku utvrđuje pravo na naknadu za imovinu oduzetu temeljem propisa taksativno navedenih u tom članku, te na temelju akata i načina propisanih čl.3.Zakona o naknadi dok je toč.11.st.1.istog članka određeno da se prijašnjem vlasniku utvrđuje pravo na naknadu za imovinu oduzetu na teritoriju Republike Hrvatske na temelju propisa kao što su Zakon o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta.

9. Odredbom čl.3.Zakona o naknadi propisano je da se prijašnjem vlasniku utvrđuje pravo na naknadu za imovinu oduzetu presudama, odlukama, rješenjima i drugim aktima što su izdala civilna i vojna tijela od 15.svibnja 1945. do donošenja ili u provedbi propisa iz čl.2.ovog Zakona, kao i na naknadu imovine oduzete bez pravnog osnova ili bez propisa.

10. Odredbom čl.8.st.1. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta određeno je da zgrade i dijelovi zgrada i građevinska zemljišta koji su nacionalizirani ovim Zakonom postaju društveno vlasništvo danom stupanja na snagu ovog Zakona tj. na dan 26. prosinca 1958. O iznimkama, odnosno o izuzimanju od nacionalizacije sukladno odredbama ovog Zakona određivala je Komisija za nacionalizaciju.

11. Odredbom čl.77. Zakona o naknadi propisano je da Republika Hrvatska stječe pravo vlasništva na imovini koja je predmet naknade na temelju odredaba toga Zakona glede kojih zahtjev za naknadu nije podnesen ili je pravomoćno odbijen , ako Zakonom nije drukčije određeno.

12. Uvodno se napominje kako je za primjenu odredbe članka 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj 92/96., 92/99., 39/99., 42/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02. i 81/02. – dalje Zakon o naknadi) odlučno utvrditi radi li se o imovini koja je prenesena u društveno vlasništvo na temelju propisa članka 2. tog Zakona te akta i načina propisanih člankom 3. Zakona, glede kojih zahtjev za naknadu nije podnesen ili je pravomoćno odbijen odnosno odbačen te da se ne radi ni o jednoj od iznimki od vraćanja u vlasništvo propisanih odredbama članka 52. do 55. Zakona o naknadi.

13. Nesporno je kako u provedenom postupku nije pribavljen akt o oduzimanju predmetne nekretnine, a u trenutku donošenja Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine predmetna nekretnina bila je podijeljena u četiri stambene jedinice, od kojih jedna i to u podrumskim prostorijama zgrade nije otkupljena

14. U konkretnom slučaju RH smatra kako ima ovlaštenje podnijeti prijedlog za stjecanje prava vlasništva na imovini koja je predmet naknade na temelju odredaba ovog Zakona.

15. Tužitelj smatra kako RH, kao predlagateljica, treba dostaviti akt oduzimanja te da, zbog propuštanja dostave zahtjev nije osnovan, iz kojeg razloga se ne mogu primijeniti odredbe Zakona o naknadi.

16.1. Mora se raditi o oduzimanju imovine zbog prijenosa u općenarodnu imovinu, državno, društveno ili zadružno vlasništvo konfiskacijom, nacionalizacijom, agrarnom reformom i drugim načinima navedenim u Zakonu o naknadi.

17. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja utvrđeno je

-da su temeljem kupoprodajnog ugovora od 27.prosinca 1941.kao vlasnici nekretnina oznake z. k. č. [katastarska čestica] gradilište u Mandićevoj ulici površine 276 m2 i z. k. č. [katastarska čestica] , gradilište u Mandićevoj ulici ukupne površine 147 m2 sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina] uknjiženi HV i PV oboje iz [adresa] svaki u ½ dijela a koji upis je ostao nepromijenjen u zemljišnoj knjizi.

- da je temeljem kupoprodajnog ugovora od 18.srpnja 1947. z. k. č. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] otpisana iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina] i upisana u novi zk. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina] kao vlasništvo UV rođ. H:, a koja nekretnina nije predmet ovog upravnog spora

-da je po zahtjevu BV i ČV Gradsko poglavarstvo u Zagrebu temeljem zapisnika o očevidu od 13.kolovoza 1941 i tada važećeg zakonskog propisa izdalo građevinsku dozvolu u svrhu izgradnje jednokatne kuće na zemljištu oznake z.k.č 5538/4 k. o [katastarska općina] u Mandićevoj ulici, a temeljem zapisnika o očevidu od 14.kolovoza 1942,izdana je dozvola za upotrebu jednokatne stambene zagrade u Mandićevoj ulici 3 uz uvjet da se podrumske prostorije ne upotrebljavaju u stambene svrhe, o čemu svjedoče preslici dozvola koje je podnositeljica dostavila uz zahtjev od 07.ožujka 2008.

-da prema izvodu iz posjedovnog lista sa gruntovnom identifikacijom z. k. č. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] prema novoj izmjeri odgovara k. č. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] koja je u katastru zemljišta upisana kao kuća i dvorište na adresi [adresa] s upisanim posjedom u svaki u ½ dijela u korist HV i PV oboje iz

[adresa]

-da se prema obavijesti i dokumentaciji dostavljenim u podnescima Zagrebačkog Holdinga Podružnica Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo KLASA: 371-.05/07-02/8853 od 21.travnja 2008 i 21.studenog 2016.u predmetnoj zgradi danas nalaze 4 stana od kojih su tri otkupljena od strane ranijih nositelja stanarskog prava dok četvrti stan koji se nalazi u podrumu površine 33,31 m2 ranijeg nositelja stanarskog prava ŽV danas koristi bez valjane pravne osnove ĐV s obitelji. Iz priložene arhivske dokumentacije dostavljene u podnesku GSKG od 21.studenog 2016.,razvidno je da je predmetni stan u podrumu površine 33,31 m2 koji se sastoji od sobe, kuhinje, , smočnice i WC-a koristio stanar MV temeljem ugovora o korištenju sklopljenog sa Stanoinvestom iz Zagreba, Savska cesta 1 u studenom 1966., a koji stan je kasnije koristio kao nositelj stanarskog prava ŽV temeljem ugovora o korištenju koji je sklopljen sa Stanoinvestom u lipnju 1975. godine.

18.1 Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja .polazeći pritom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja i primjena prava nije dovedena u pitanje.

19. Člankom 12.točka1. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (Sl. list FNRJ, broj.52/58., 3/59., i 24/61-dalje Zakon o nacionalizaciji)), propisano je da se danom stupanja na snagu ovog zakona nacionaliziraju najamne stambene zgrade , tj. zgrade u građanskom vlasništvu sa više od dva stana, ili sa više od tri mala stana.

20. Člankom 12.točka 4 .Zakona o nacionalizaciji propisano je da se danom stupanja na snagu ovog zakona nacionaliziraju višak preko dva stana u vlasništvu jednog građanina.

21. Člankom 13.st.1. Zakona o nacionalizaciji propisano je da se izuzetno, može u vlasništvu građana ostaviti stambena zgrada koja uz dva stana, odnosno tri manja stana , ima još jedan sporedan stan, koji po svojoj namjeni, ili po svojoj strukturi ,položaju u zgradi ili udobnosti predstavlja sporedni dio zgrade.

22. Sud smatra kako zauzeti pravni stav da podnositelj zahtjeva treba dostaviti dokaze kojima dokazuje podruštvovljenja imovine u ovom slučaju nije primjenjiv. Navedeni stav iskazan je u slučajevima kada je podnositelj fizička osoba, a koja aktom podruštvovljenja dokazuje način oduzimanja i ovlaštenika povrata. Suprotno navedenom RH, na temelju čl.77. Zakona , stječe vlasništvo nakon ranijih vlasnika, iz kojeg razloga je njihova pozicija u konkretnom slučaju različita.

23. Ukazuje se kako je fizičkoj osobi imovina u prošlosti oduzeta, dok ju je država podruštvovljavanjem bila stekla i to sukladno naprijed citiranim propisima Zakona o nacionalizaciji ex lege, iz kojeg razloga je nelogično od ovdje zainteresirane osobe tražiti dostavu konkretnog akta o podruštvovljenju kada je u primjeni čl.77. Zakona o naknadi poznat i ovlaštenik naknade i način oduzimanja.

24. Sud smatra kako je u konkretnom slučaju trebalo utvrditi da li je predmetna nekretnina sukladno naprijed navedenim odredbama ex lege nacionalizirana.

25. Nesporno je utvrđeno kako se u smislu Zakona o nacionalizaciji u konkretnoj zgradi nalaze četiri manja stana, iz kojeg razloga je predmetna zgrada, upravo objekt, koji je sukladno čl.13.st.1.Zakona o nacionalizaciji mogao biti izuzet od nacionalizacije. Navedena okolnost je iznimka, a ne pravilo, iz kojeg razloga takvu okolnost treba dokazivati onaj tko se na nju poziva, a to je u konkretnom slučaju tužitelj.

26. I ovaj sud prihvaća obrazloženje tuženika u kojem se navodi da je predmetna nekretnina nacionalizirana po sili zakona stupanjem na snagu Zakona o nacionalizaciji, a sukladno kojem je nacionalizirana sva imovina u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba bez iznimke o čemu su donesena rješenja koja su imala deklaratorni karakter. O eventualnim iznimkama odnosno o izuzimanju od nacionalizacije odluku je donosila Komisija za nacionalizaciju.

27. U konkretnom slučaju činjenica da nije doneseno posebno rješenje ne znači da nacionalizacija nije provedena jer je nesporno da predmetan nekretnina nije u posjedu niti vlasništvu ranijih vlasnika odnosno njihovih nasljednika, a istom nekretninom je raspolagao kao nekretninom u društvenom vlasništvu Stanoinvest dodjelom na korištenje stanova u istoj zgradi trećim fizičkim osobama. Navedeno je kao nesporno utvrđeno i u odnosu na stan koji je predmet ovog postupka, a koji je u posjedu bespravnog korisnika.

28. Pravilno je tuženik utvrdio kako nije dokazano da predmetna zgrada nije nacionalizirana i postala društveno vlasništvo temeljem Zakona o nacionalizaciji, odnosno tužitelj nije dostavio dokaze iz kojih bi bilo razvidno da predmetni stan nije u društvenom vlasništvu.

29. Pravilno je rješenjem prvostupanjskog tijela Republika Hrvatska stekla pravo vlasništva na odgovarajućem suvlasničkim dijelovima grade u Zagrebu, što u naravi predstavlja stan u podrumu, površine 33,31 m2 koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, smočnice i WC-a.

30. Temeljem svega naprijed navedenog i u postupku utvrđenog, sud nalazi da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te da je osporeno rješenje doneseno temeljem potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu zakona.

31. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima riješio kao u izreci.

U Zagrebu 6. veljače 2025.

Sutkinja:

Manuela Ostoić Čačinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Grad Zagreb, [adresa] Zagreb, Trg S. Radića 1

2. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, [adresa] Zagreb, Ulica grada Vukovara 49

3. Županijsko državno odvjetništvu u Zagrebu, [adresa] Zagreb, Savska 41

4. U spis