REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-372/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Kusaliću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika PZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Robertu Jančiku, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-456/2024-3 od 6. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2433/2018-58 od 4. travnja 2024., u sjednici održanoj 6. veljače 2025.,
r i j e š i o j e:
I. U odnosu na pravna pitanja naznačena pod rednim brojem 1., 2., 3., 4. i 5. prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
II. U odnosu na pravna pitanja naznačena pod rednim brojem 6. i 7. prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-456/2024-3 od 6. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2433/2018-58 od 4. travnja 2024. tužitelj je u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) podnio prijedlog za dopuštenje revizije naznačivši slijedeća pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu: "1. Može li sud presudu temeljiti isključivo na iskazima stranaka i svjedoka na način da iz istih izvodi zaključak koji ne proizlazi iz iskaza niti jedne parnične stranke i/ili od svjedoka, odnosno koji je proturječan iskazima svih parničnih strana i svjedoka?,
2. Mora li sud obrazložiti odluku koju temelji na činjeničnom stanju koje proizlazi iz iskaza stranaka i svjedoka, u slučaju kada je zaključak suda o činjeničnom stanju suprotan zapisnicima o iskazima stranaka i svjedoka, odnosno u slučaju kada sud nije povjerovao tim iskazima?,
3. Mogu li nasljednici koji su sudjelovali u ostavinskom postupku, nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju ostvariti svoja prava na temelju naknadno pronađene oporuke, iako su možda obavješteni o mogućem postojanju oporuke, ali ako nedvojbeno nisu u vrijeme ostavinskog postupka bili upoznati sa sadržajem oporuke, a što se posebno odnosi na identitet te oporuke, nasljednika i imovinu kojom se oporučno raspolaže,
4. Je li, da bi se nasljednicima onemogućilo ostvarivanje prava na temelju naknadno pronađene oporuke, potrebno da su imali saznanje o postojanju točno određene oporuke, točno određenog sadržaja, uključujući podatke o oporuci nasljednika i imovini kojom se oporučno raspolaže ili je dovoljno da su imali opće saznanje kako je ostavitelj sastavio neku oporuku bez da znaju u čiju korist i kojom imovinom je raspolagao?,
5. Može li se naknadnim raspolaganjem ostavitelja, kojim se opoziva oporuka, smatrati dogovor njegovih nasljednika i ostavitelja glede vlasništva, odnosno načina korištenja nekretnine koje nisu bile u vlasništvu ostavitelja?,
6. Može li zakonski nasljednik (koji je znao za postojanje oporuke u vrijeme provođenja ostavinskog postupka, ali nije o tome obavijestio sud niti druge zakonske nasljednike) koji je na temelju ustupa nasljedstva od strane drugih zakonskih nasljednika (koji nisu znali za postojanje oporuke u vrijeme provođenja ostavinskog postupka), a oporukom bi stekao manji nasljedni dio, odnosno, samo nužni dio, profitirati nasljeđivanjem?,
7. Jesu li zakonski nasljednici dovedeni u zabludu od strane drugog zakonskog nasljednika ako je taj znao za postojanje oporuke ostavitelja, ali o tome nije obavijestio nadležni sud u vrijeme ostavinskog postupka?".
1.1. Tuženik se odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije protivi prijedlogu tužitelja.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj revizijski sud ocijenio je slijedeće.
2.1. U odnosu na pravna pitanja navedena pod brojevima 1., 2., 3., 4. i 5. tužitelj nije jasno naznačio razloge važnosti tih pravnih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu (čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP).
2.2. Pravna pitanja navedena pod rednim brojem 6. i 7. nisu važna za odluku u ovom sporu. Ovo stoga što se ta pravna pitanja zasnivaju na činjeničnim pretpostavkama koje su suprotne utvrđenju nižestupanjskih sudova. Naime, nižestupanjski sudovi su utvrdili da su svi zakonski nasljednici u vrijeme vođenja predmeta ostavinskog postupka znali za postojanje oporuke ostavitelja.
2.3. Tužitelj nije postupio niti sukladno odredbi čl. 387. st. 3. ZPP jer uz prijedlog za dopuštenje revizije nije priložio niti žalbu, a niti odgovarajuće dijelove spisa koji su vezani za predmetna pravna pitanja.
3. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.a st. 1. i st. 3. ZPP odlučiti kao pod st. I. izreke ovog rješenja odnosno, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.b st. 1. i st. 2. ZPP odlučiti kao pod st. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 6. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
