REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-316/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ana Galoši Comisso, odvjetnica u Zagrebu, Vlaška ulica 83/I, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB 52508873833, Split, Domovinskog rata 61, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Vukina, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vukina & partneri d.o.o., Zagreb, Prilaz Gjure Deželića 30, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlozima za dopuštenje revizije stranaka protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4451/2023-2 od 24. rujna 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5999/2020-21 od 24. svibnja 2023., u sjednici održanoj 6. veljače 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
II. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.
III. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4451/2023- 2 od 24. rujna 2024. u dijelu (stavak I. izreke) kojom je njegova žalba odbijena i potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 5999/2020-21 od 24. svibnja 2023. podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) postavivši pravno pitanje za koje smatra da je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, a koje pravno pitanje glasi:
„Da li bez ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te ništetne valutne klauzule, kao bitnih odredbi Ugovora o kreditu, predmetni Ugovor o kreditu zaključen između tužitelja i tuženika odnosno ništetnog predmeta tj. valuta te djelomično cijene odnosno kamata, može opstati odnosno radi li se o ništetnom Ugovoru o kreditu?“.
2. Tuženik je protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 4451/2023-2 od 24. rujna 2024. u dijelu (stavak II. izreke) kojom je odbijena njegova žalba i potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 5999/2020-21 od 24. svibnja 2023. podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. ZPP. Tuženik je postavio dva pravna pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:
„1. Je li sud sukladno čl. 346. st. 3. i 5. ZOO-a obvezan utvrditi i dobitak koji je nastao za tužitelja, ako se tuženik poziva na takav tužiteljev dobitak (negativne razlike)? Mora li sud u tim slučajevima po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke provesti prijeboj ostvarenih koristi sa štetom?
2. Može li sud u postupcima u kojima tužitelj potražuje isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, tužbeni zahtjev tužitelja umanjiti s tzv. preplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama na temelju materijalnopravnih prigovora koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK/CHF bio manji od tečaja HRK/CHF na dan isplate kredita?“.
3. Tuženik smatra da su mu povrijeđena i temeljna ljudska prava i to pravo na pravično suđenje, povreda načela ustavnosti i zakonitosti, povreda prava na zaštitu od diskriminacije, povreda prava na jednakost pred zakonom, povreda prava vlasništva, povreda prava na poduzetničku i tržišnu slobodu te povreda zabrane nezakonitog oduzimanja imovine.
4. Odgovori na prijedloge stranaka za dopuštenje revizije nisu podneseni.
5. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ugovora o kreditu u CHF te isplata preplaćenih iznosa.
6. Prijedlozi za dopuštenje revizije nisu osnovani.
7. Tužiteljevo postavljeno pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, jer je u odnosu na navedeno pitanje već odgovoreno u odlukama ovog revizijskog suda poslovni broj Rev--259/22 i Rev-820/23, a prema kojim izraženim pravnim shvaćanjima ugovor o kreditu u CHF nije u cijelosti ništetan.
8. Budući da postavljeno tužiteljevo pravno pitanje nije važno pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odučiti kao u toč. I. izreke ovog rješenja.
9. Tuženikova pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, jer je u odnosu na navedena pitanja već odgovoreno u odluci ovog revizijskog suda poslovni broj Rev-549/2023, a nakon čega se ustalila praksa revizijskog suda (npr. Rev- 538/2024).
10. S obzirom da postavljena pravna pitanja u tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
11. U odnosu na povrede temeljnih ljudskih prava tuženikova tvrdnja da je istaknuo materijalnopravni prigovor prijeboja je u suprotnosti sa utvrđenjem drugostupanjskog suda koji je izričito naveo (točka 22. obrazloženja) da tuženik nije potraživao od tužitelja povrat „negativne razlike“ anuiteta, već je osporavao samo valjanost nalaza i mišljenja. Dakle, pobijanom odlukom dani su razlozi o svim odlučnim činjenicama u odnosu na tzv. „negativnu tečajnu razliku“, a zbog čega je pobijana odluka u skladu s ustaljenom sudskom praksom ovog revizijskog suda (naročito odlukom proširenog vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-549/2023), a zbog čega nije došlo do povrede prava na pravično suđenje, povrede načela ustavnosti i zakonitosti, povrede prava na zaštitu od diskriminacije, povrede prava na jednakost pred zakonom, povrede zaštita vlasništva, povrede prava na poduzetničku i tržišnu slobodu, a niti povrede zabrane nezakonitog oduzimanja imovine.
12. Slijedom navedenog, tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, a niti iz sadržaja tuženikove žalbe proizlazi da je tuženik prije podnošenja prijedloga za dopuštenje revizije iscrpio dopušteni pravni put, pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao u točki III. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 6. veljače 2025.
Predsjednik vijeća
dr.sc. Jadranko Jug
