REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-446/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Andrej Garić i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Rački i kolege u Zagrebu, Pisarnica u Slavonskom Brodu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB 66486182714, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Karlovac, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv dijela presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-669/2022-3 od 10. studenoga 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj Pr-240/2017-45 od 2. veljače 2022., u sjednici održanoj 6. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženice, ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž R-669/2022-3 od 10. studenoga 2022. u dijelu pod točkama I.a). i III. izreke i presuda Općinskog suda u Karlovcu broj Pr-240/2017-45 od 2. veljače 2022. u dijelu pod točkama I. i IV. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o naknadi troška revizijskog dijela postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike plaće iznos od 10.383,36 kn bruto sa zateznom kamatom koja teče:

-za ožujak 2012.g. na iznos od 1.745,79 kn počev od 16. travnja 2012.g. do isplate -za travanj 2012.g. na iznos od 5.184,41kn počev od 16. svibnja2012.g. do isplate -za ožujak 2013.g. na iznos od 527,99 kn počev od 16. travnja 2013.g. do isplate

-za lipanj 2013.g. na iznos od 1.774,01 kn počev od 16. srpnja2013.g. do isplate

-za srpanj 2013.g. na iznos od 241,04 kn počev od 16. kolovoza 2013.g. do isplate

-za rujan 2013.g. na iznos od131,99 kn počev od 16. listopada 2013.g. do isplate

-za studeni 2013.g. na iznos od 197,99 kn počev od 16. prosinca 2013.g. do isplate

-za travanj 2014.g. na iznos od 580,14 kn počev od 16. svibnja 2014.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015.g. do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 3%-tna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenom iznosu bruto plaće, u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor iznos od 8.654,09 kn bruto sa zateznom kamatom koja teče:

-za prosinac 2012.g. na iznos od 827,63kn počev od 16. siječnja 2013.g. do isplate

-za siječanj 2013.g. na iznos od 827,13 kn počev od 16. veljače 2013.g. do isplate

-za kolovoz 2013.g. na iznos od 1.292,39 kn počev od 16.rujna 2013.g. do isplate

-za prosinac 2013.g. na iznos od 321,99 kn počev od 16. siječnja 2014.g. do isplate

-za siječanj 2014.g. na iznos od 482,59 kn počev od 16. veljače 2014.g. do isplate

-za svibanj 2014.g. na iznos od 779,66 kn počev od 16. lipnja 2014.g. do isplate

-za lipanj 2014.g. na iznos od 644,41kn počev od 16. srpnja2014.g. do isplate

-za srpanj 2014.g. na iznos od 392,25 kn počev od 16. kolovoza 2014.g. do isplate

-za srpanj 2015.g. na iznos od 874,85 kn počev od 16. kolovoza 2015.g.do isplate

-za kolovoz 2015.g. na iznos od 147,41 kn počev od 16. rujna 2015.g. do isplate

-za prosinac 2015.g. na iznos od 623,09 kn počev od 16. siječnja 2016.g. do isplate

-za siječanj 2016.g. na iznos od 303,30 kn počev od 16. veljače 2016.g. do isplate

-za srpanj 2016.g. na iznos od 1.137,39 kn počev od 16. kolovoza 2016.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015.g. do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 3%-tna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto naknade plaće, u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike neisplaćenog terenskog dodatka iznos od 565,00 kn neto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015.g. do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 3%-tna poena koje teku kako slijedi:

-za svibanj 2012.g. na iznos od 340,00 kn počev od 15. lipnja 2012.g. do isplate

-za lipanj 2013.g. na iznos od 225,00 kn počev od 16. srpnja 2013.g. do isplate sve u roku od 8 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 13.999,50 kuna, sa zateznom kamatom tekućom od 2. 2. 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućom polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

V. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za iznos od 953,85 kuna.“.

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Djelomično se odbija žalba tuženice kao neosnovana te se djelomično potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: 10 Pr-240/2017-45 od 2. veljače 2022:

a) u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke.,

b) u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom II. izreke u kojem je tužitelju dosuđen bruto iznos od 4.531,39 kuna sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče:

-za prosinac 2012.g. na iznos od 827,63kn počev od 16. siječnja 2013.g. do isplate

-za siječanj 2013.g. na iznos od 827,13 kn počev od 16. veljače 2013.g. do isplate

-za kolovoz 2013.g. na iznos od 1.292,39 kn počev od 16.rujna 2013.g. do isplate

-za prosinac 2013.g. na iznos od 321,99 kn počev od 16. siječnja 2014.g. do isplate

-za siječanj 2014.g. na iznos od 482,59 kn počev od 16. veljače 2014.g. do isplate

-za svibanj 2014.g. na iznos od 779,66 kn počev od 16. lipnja 2014.g. do isplate,po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015.g. do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 3%-tna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto naknade plaće, u roku od 8 dana.

II. Djelomično se preinačava presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: 10 Pr-240/2017-45 od 2. veljače 2022., u dosuđujućem dijelu pod točkom II. izreke preko dosuđenog iznosa od 4.531,39 kuna do dosuđenog iznosa od 8.654,09 kuna (dakle za razliku od 4.122,70 kune ) te u dijelu dosuđene zatezne kamate koja teče:

-za lipanj 2014.g. na iznos od 644,41kn počev od 16. srpnja2014.g. do isplate

-za srpanj 2014.g. na iznos od 392,25 kn počev od 16. kolovoza 2014.g. do isplate

-za srpanj 2015.g. na iznos od 874,85 kn počev od 16. kolovoza 2015.g.do isplate

-za kolovoz 2015.g. na iznos od 147,41 kn počev od 16. rujna 2015.g. do isplate

-za prosinac 2015.g. na iznos od 623,09 kn počev od 16. siječnja 2016.g. do isplate

-za siječanj 2016.g. na iznos od 303,30 kn počev od 16. veljače 2016.g. do isplate

-za srpanj 2016.g. na iznos od 1.137,39 kn počev od 16. kolovoza 2016.g. do isplate na način da se u ovom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženici da u roku 8 dana s osnova nadoknade parničnog troška isplati tužitelju iznos od 12.419,50 kuna / 1.648,36 eura.“.

3. Rješenjem ovog suda broj Revd-904/2023-2 od 4. srpnja 2023. tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u dijelu točke I. izreke, kojim je potvrđena prvostupanjska presuda pod točkom I. izreke, zbog pravnih pitanja:

„Pripada li tužitelju (djelatnoj vojnoj osobi) pravo na isplatu povećane plaće za prekovremeni rad na terenu za koji je ostvario i iskoristio slobodne dane, a koji slobodni dani su evidentirani u evidencijama rada, odnosno je li trebalo od ostvarenih sati prekovremenog rada oduzeti nesporno iskorištene slobodne dane koje je tužitelj dobivao s osnove prekovremenog rada?

Na kojoj od stranaka je teret dokazivanja po kojoj osnovi su korišteni slobodni dani vidljivi iz dostavljenih evidencija o radu tužitelja?“.

4. Tuženica je sukladno navedenom dopuštenju protiv drugostupanjske presude podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja radi kojih je dopuštena revizija. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu odnosno ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje. Traži trošak sastava revizije.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u djelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 3. ZPP).

8. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev tužitelja, djelatne vojne osobe da mu tuženica s osnova neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom i noću, isplati iznos 10.383,36 kuna bruto sa pripadajućim zateznim kamatama za razdoblje od 1. ožujka 2012. do 30. travnja 2014.

8.1. Navedeno potraživanje tužitelj temelji na odredbama Zakona o obrani („Narodne novine“, broj 33/02, 58/02 i 76/07), Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09 - dalje: ZSOS/02), Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 73/13 - dalje: ZSOS/13), Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“, broj 118/09 i 118/12 - dalje: Odluka/09) i Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“, broj 50/08, 142/08, 118/09, 99/12 i 55/13 - dalje: Pravilnik 08).

9. U revizijskom stupnju postupka prema sadržaju pitanja zbog kojeg je dopuštena revizija, sporan je način utvrđivanja iskorištenih slobodnih dana u situaciji kada o tome nije doneseno posebno rješenje, te u svezi s tim na komu je teret dokaza po kojoj su osnovi korišteni slobodni dani vidljivi iz evidencija o radu tuženice.

10. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kao djelatna vojna osoba,

- da je tužitelj u spornom razdoblju obavljao službene poslove i zadaće na terenu na način da je bio radno angažiran prekovremeno, subotom i nedjeljom, blagdanima i u smjenama,

- da na temelju dostavljene dokumentacije nije moguće utvrditi po kojoj osnovi je tužitelj koristio slobodne dane, jer tuženica nije dostavila rješenja o preraspodjeli radnog vremena tužitelja na terenu u utuženom razdoblju,

- da je u nalazu i mišljenju knjigovodstveni vještak izračunao dvije varijante trajanja prekovremenog rada za vrijeme rada na terenu, i to prvu varijantu-bez odbijanja iskorištenih slobodnih dana s osnova prekovremenog rada na terenu, te drugu varijantu-uz odbijanje iskorištenih slobodnih dana s osnova prekovremenog rada na terenu prema dokumentaciji priležećoj spisu.

11. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da je obveza tuženice u smislu odredbi čl. 4. st. 1. i 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09 - dalje: ZR) voditi preciznu i točnu evidenciju o radnom vremenu, kao i evidenciju o korištenju slobodnih dana, koja bi sadržavala precizne podatke o tome po kojoj točno osnovi su isti korišteni i odobreni, kao i da o korištenju slobodnih dana donese posebno rješenje. Također je zaključio da je u slučaju spora u svezi s radnim vremenom teret dokazivanja radnog vremena na poslodavcu, ukoliko poslodavac ne vodi evidenciju iz odredbe čl. 4. st. 1. i 2. ZR, što je propisano odredbama čl. 131. st. 4. ZR. Stoga je, ocjenjujući da u vezi korištenja slobodnih dana između stranaka postoji spor, zaključio da je teret dokaza na tuženici u smislu odredbe čl. 131. st. 4. ZR.

11.1. Nadalje ocjenjujući da je zbog propusta tuženice da dostavi točan podatak po kojoj su osnovi korišteni slobodni dani i inzistiranju tuženice da se samo koristi evidencija koja je dostavljena po tuženici, te u nedostatku rješenja o preraspodjeli radnog vremena zbog ostvarenih prekovremeni sati rada tužitelja na terenu u utuženom razdoblju, sud prvog stupnja je prihvatio izračun nalaza i mišljenja vještaka knjigovodstvene struke u prvoj varijanti u kojoj se prekovremeni rad ne umanjuje za korištene slobodne dane.

12. Drugostupanjski sud je prihvatio utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, te je potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen zahtjev za isplatu iznosa razlike plaće 10.383,36 kuna bruto po osnovi prekovremenog rada.

13. Tuženica u reviziji navodi da iz dokumentacije koju je priložila tijekom postupka proizlazi da je tuženica vodila evidenciju radnog vremena u kojoj su bilježeni kako prekovremeni sati ostvareni radom na terenu tako i slobodni dani koji su tužitelju odobravani po više osnova te da su tužitelju davane na uvid tako vođene evidencije radnog vremena, koje je isti potpisivao i na njih nije nikada iznio primjedbe, niti je tužitelj u upravnom postupku prije podnošenja tužbe osporio evidencije o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor, te smatra da sud nije mogao ne uzeti u obzir slobodne dane, koje je tuženica dokazala evidencijama o radu tužitelja.

13.1. Nadalje, navodeći da je tuženica vodila evidenciju radnog vremena, te postupala u skladu s odredbama čl. 4. st. 1. i 2. ZR u svezi s odredbom čl. 131. ZR i čl. 8. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima („Narodne novine“, broj 37/11), a iz kojih je vidljivo kada je tužitelj koristio slobodne dane, tuženica smatra da je na tužitelju teret dokaza spornih činjenica u ovom postupku (da je tužitelj trebao dokazati da je slobodne dane dobio po nekoj drugoj osnovi, a ne po osnovi preraspodjele radnog vremena za odrađeni prekovremeni rad). Pri tom se poziva na pravno shvaćanje revizijskog suda izraženo u odluci Rev-4029/2019-2 od 26. siječnja 2021.

14. Prema odredbi čl. 169. st. 1. ZSOS/02 plaća djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika sastoji se od osnovne plaće i dodataka na plaću, a prema odredbi čl. 97. st. 5. ZSOS/02 djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku pripada povećana plaća za prekovremeni rad pod uvjetima i u iznosu koji su uređeni općim propisima, a st. 6. citiranog članka da se pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad ne ostvaruje ako je moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena.

15. Prema odredbi čl. 4. st. 1. i 2. ZR poslodavac je dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a koja mora sadržavati podatke o radnicima i o radnom vremenu, a prema odredbi čl. 131. st. 4. ZR, u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz čl. 4. st. 1. ovoga Zakona na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu.

16. Prema odredbi čl. 221.a ZPP ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja, a prema čl. 8. ZPP koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

17. Pravnim pitanjima zbog kojih je dopuštena revizija u bitnom se problematizira način utvrđivanja nesporno iskorištenih slobodnih dana u situaciji kada o tome nije doneseno posebno rješenje, te u svezi s tim na komu je teret dokaza po kojoj su osnovi korišteni slobodni dani vidljivi iz evidencija o radu tuženice.

18. Ovaj sud je u činjenično i pravno podudarnom predmetu zauzeo shvaćanje u odluci Rev-445/2023-2 od 12. rujna 2023., prema kojem:

„...15. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno da je tužitelj prema evidencijama radnog vremena koristio slobodne dane po osnovi dežurstva ili straže (koji oblici rada na temelju čl. V. i VIII. Odluke/09 ne predstavljaju prekovremeni rad), ali i po drugim osnovama, pa kraj takve, iako u postupku ocjenjenom manjkave, pisane evidencije, sudovi su dužni pažljivo razmotriti sadržaj zakonskih odredbi, poslovnu praksu i običaje koji su prevladavali u mjerodavno vrijeme te ocijeniti sadržaj i narav te evidencije, odnosno utvrditi kakva je ta evidencija bila i kakva je trebala biti, te zavisno od toga prosuditi o kvaliteti evidencije radnog vremena, koju je vodila tuženica, a u kojoj su bilježeni kako prekovremeni sati ostvareni radom na terenu (prekovremeno, noću, subotom, nedjeljom pod oznakom RRV, službeni put-Sp, sahrana, straža-STR, dežurstvo-DEŽ, teren-TR i dr.) tako i slobodni dani koji su tužitelju odobravani po više osnova. Pri tomu je nužno imati u vidu jesu li tužitelju davane na uvid tako vođene evidencije radnog vremena, je li je potpisivao i na tu evidenciju tužitelj do pokretanja sudskog postupka iznosio primjedbe, i je li nakon prijema obračuna plaće kroz utuženo razdoblje imao primjedbu na (ne)obračunate prekovremene sate rada, te je li tužitelj eventualno u upravnom postupku, prije podnošenja tužbe osporavao evidencije o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor, neovisno o tome što se to pitanje može rješavati, kao prethodno pitanje i u ovoj parnici, a sve to posebno imajući u vidu protek vremena nakon kojeg se osporava točnost predmetne evidencije radnog vremena. Ovo stoga, jer je na tužitelju teret dokaza da je slobodne dane koristio po drugoj osnovi od one za koju u evidencijama radnog vremena stoji da je korištena odnosno da mu slobodni dani za prekovremeni rad nisu odobreni. To je ujedno i odgovor na postavljena pitanja.

16. Tuženica kao poslodavac mora dokazati da su tužitelju odobreni slobodni dani, a to što ne postoje rješenja o preraspodjeli radnog vremena ne znači da se ostvareni slobodni dani koji su odobreni i iskorišteni za rad koji se smatra prekovremenim radom ne trebaju umanjiti za slobodne dane koji su po toj osnovi nesporno iskorišteni, jer uz naprijed navedena utvrđenja, i evidencijom radnog vremena tuženica može dokazati da su tužitelju i za prekovremeni rad odobreni slobodni dani.

17. Kada na temelju međusobno proturječnih tvrdnji stranaka nije moguće utvrditi je li postojeća evidencija radnog vremena uredno vođena, sudovi su ovlašteni odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom pravila o teretu dokazivanja, jer ni presumpcije o činjenicama ili pravu, ni pravila o teretu dokazivanja određena domaćim pravom, nisu sami po sebi nespojivi s postupovnim zahtjevima prava na pravično suđenje (vidi Tiemann protiv Francuske, br. 47457/99 i 47458/99, odluka od 27. travnja 2009.; Lady S.R.L. protiv Moldavije, br. 39804/06 § 27., presuda od 23. listopada 2008.)...“.

19. Reafirmirajući navedeno pravno shvaćanje, dat je i odgovor na postavljeno pravno pitanje zbog kojeg je u ovom predmetu dopuštena revizija.

20. Slijedom navedenog, a s obzirom da je tužitelj svoj tužbeni zahtjev temeljio na tvrdnji o pogrešno obračunatom prekovremenom radu, odnosno pogrešno vođenoj evidenciji radnog vremena, to su prema ocjeni ovog suda, a s obzirom na sve naprijed navedeno, pogrešno nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su u navedenim okolnostima tužbeni zahtjev tužitelja ocijenili osnovanim.

21. Stoga, s obzirom da zbog pogrešnog pravnog pristupa u ocjeni dokaza sudovi nisu u dovoljnoj mjeri raspravili osnovanost tužbenog zahtjeva, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti obje nižestupanjske presude u pobijanom dijelu kao i u odluci o troškovima postupka, te predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (točka I. izreke).

22. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP (točka II. izreke).

Zagreb, 6. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina