Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž R-45/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Milina, predsjednice vijeća, mr. sc. Ane Beloglavec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Predraga Jovanića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Močić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Zagreb, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: Pr-308/2020-32 od 7. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 6. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženice, preinačuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: Pr-308/2020-32 od 7. veljače 2024. te se sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja OG koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku: REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana, isplati tužitelju: OG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 22.892,40 eur/ 172.482,77 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, a koja teče na pojedine iznose kako slijedi:

- 886,25 eur/6.677,42 kn od 10. listopada 2016. godine,

- 886,25 eur/6.677,42 kn od 10 studenog 2016. godine,

- 833,34 eur/6.278,81 kn od 10. prosinca 2016. godine,

- 110,42 eur/831,95 kn od 10. ožujka 2017. godine,

- 253,93 eur/1.913,26 kn od 10. travnja 2017. godine,

- 842,34 eur/6.346,60 kn od 10. svibnja 2017. godine,

- 842,34 eur/6.346,60 kn od 10. lipnja 2017. godine,

- 842,34 eur/6.346,60 kn od 10. srpnja 2017. godine,

- 868,14 eur/6.541,00 kn od 10. kolovoza 2017. godine,

- 2.709,58 eur/20.415,33 kn od 10. rujna 2017. godine,

- 857,48eur/6.460,70 kn od 10. listopada 2017. godine,

- 883,80 eur/6.658,97 kn od 10. studenog 2017. godine,

- 830,71 eur/6.258,97 kn od 10. prosinca 2017. godine,

- 522,79 eur/3.938,97 kn od 10. siječnja 2018. godine,

- 1.176,83 eur/8.866,81 kn od 10. veljače 2018. godine,

- 684,12 eur/5.154,51 kn od 10. ožujka 2018. godine,

- 869,28 eur/6.549,62 kn od 10. travnja 2018. godine,

- 878,96 eur/6.622,52 kn od 10. svibnja 2018. godine,

- 518,75 eur/3.908,52 kn od 10. lipnja 2018. godine,

- 688,90 eur/5.190,52 kn od 10. srpnja 2018. godine,

- 878,96 eur/6.622,52 kn od 10. kolovoza 2018. godine,

- 5.026,89 eur/37.875,14 kn od 10. rujna 2018. godine, pa sve do isplate, po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. godine određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1.1.2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena."

2. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka, uključujući i trošak žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku: REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana, isplati tužitelju: OG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 22.892,40 eur/ 172.482,77 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, a koja teče na pojedine iznose kako slijedi:

- 886,25 eur/6.677,42 kn od 10. listopada 2016. godine,

- 886,25 eur/6.677,42 kn od 10 studenog 2016. godine,

- 833,34 eur/6.278,81 kn od 10. prosinca 2016. godine,

- 110,42 eur/831,95 kn od 10. ožujka 2017. godine,

- 253,93 eur/1.913,26 kn od 10. travnja 2017. godine,

- 842,34 eur/6.346,60 kn od 10. svibnja 2017. godine,

- 842,34 eur/6.346,60 kn od 10. lipnja 2017. godine,

- 842,34 eur/6.346,60 kn od 10. srpnja 2017. godine,

- 868,14 eur/6.541,00 kn od 10. kolovoza 2017. godine,

- 2.709,58 eur/20.415,33 kn od 10. rujna 2017. godine,

- 857,48eur/6.460,70 kn od 10. listopada 2017. godine,

- 883,80 eur/6.658,97 kn od 10. studenog 2017. godine,

- 830,71 eur/6.258,97 kn od 10. prosinca 2017. godine,

- 522,79 eur/3.938,97 kn od 10. siječnja 2018. godine,

- 1.176,83 eur/8.866,81 kn od 10. veljače 2018. godine,

- 684,12 eur/5.154,51 kn od 10. ožujka 2018. godine,

- 869,28 eur/6.549,62 kn od 10. travnja 2018. godine,

- 878,96 eur/6.622,52 kn od 10. svibnja 2018. godine,

- 518,75 eur/3.908,52 kn od 10. lipnja 2018. godine,

- 688,90 eur/5.190,52 kn od 10. srpnja 2018. godine,

- 878,96 eur/6.622,52 kn od 10. kolovoza 2018. godine,

- 5.026,89 eur/37.875,14 kn od 10. rujna 2018. godine, pa sve do isplate, po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. godine određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1.1.2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 7.088,30 Eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena."

2. Protiv presude tuženica je pravovremeno podnijela žalbu iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 80/22., 144/22., 155/23., dalje: ZPP). Tuženica prigovora ocjeni izvedenih dokaza, osporava pasivnu odgovornost tuženice, te ističe da tužitelj nije dokazao propisane pretpostavke za naknadu štete. Pobija odluku o troškovima postupka i predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu tuženici troškova žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Prvostupanjski sud je utvrdio činjenice koje su od utjecaja na osnovanost tužbenog zahtjeva, ali je iz činjenica što ih je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica, a na tim činjenicama je utemeljena pobijana presuda, što je dovelo i do pogrešne primjene materijalnog prava.

6. Na temelju izvedenih dokaza, u pravilnu primjenu odredaba Zakona o ustanovama („Narodne novine“, br. 76/23., 29/77., 47/99., 35/08., 127/19., 151/22) i Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“, br. 123/03., 198/03., 105/04., 174/04., 2/07., 46/07., 45/09., 63/11., 94/13., 139/13., 101/14., 60/15., 131/17., dalje: ZZDVO), navedenih u točki 6. obrazloženja pobijane presude, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tuženica pasivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari, cijeneći predmet ovog spora i utvrđeni tijek postupaka radi utvrđivanja nastavne izvrsnosti u postupku odabira znanstvenika i nastavnika za produljenje ugovora o radu nakon navršene šezdeset pete godine života.

7. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je u tom dijelu savjesno i brižljivo ocijenio provedeni dokazni postupak, kako svaki dokaz zasebno, tako i dokazni postupak kao cjelinu, u skladu s člankom 8. ZPP, uz pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja, sukladno članku 221.a ZPP i dao je jasne razloge što je utvrdio na temelju kojeg od izvedenih dokaza.

8. Naime, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza pravilno i potpuno utvrdio tijek postupka koji su provela nadležna tijela radi utvrđivanja ispunjava li tužitelj kriterije znanstvene i nastavne izvrsnosti, propisane odredbama ZZDVO, u vezi sa mogućnošću sklapanja ugovora o radu tužitelja sa Sveučilištem u Dubrovniku, kao izvanrednog profesora, nakon navršene šezdeset pete godine života, od podnošenja prijedloga Stručnog povjerenstva Fakultetskog vijeća Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Splitu od 20. svibnja 2016., preko mišljenja Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj (dalje: Nacionalne vijeće) od 15. rujna 2016., koje je poništeno presudom Upravnog suda u Splitu presudom od 28. travnja 2017. i predmet je vraćen na ponovni postupak, presude Visokog trgovačkog suda poslovni broj: Usž-3349/2017-2 od 7. lipnja 2018., do ponovnog mišljenja Nacionalnog vijeća od 29. lipnja 2017. i presude Upravnog suda u Splitu od 25. svibnja 2018. (kojom je poništeno mišljenje Vijeća od 29. lipnja 2017. i predmet je vraćen Nacionalnom vijeću (tuženiku) na ponovni postupak (točke 9. do 13.1. obrazloženja presude), što većim dijelom nije ni sporno među strankama.

8.1. Prvostupanjski sud je izveo dokaz i saslušanjem tužitelja i pravilno je cijenio iskaz tužitelja glede provedenog postupka radi utvrđenja ispunjava li tužitelj propisane kriterije znanstvene i nastavne izvrsnosti prema odredbama ZZDVO.

9. U tom dijelu prvostupanjska odluka ima jasne razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, što žalba nije uspjela dovesti u sumnju.

10. Svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, kako je to određeno člankom 219. stavkom 1. ZPP.

11. U slučaju kada tuženica osporava pasivnu legitimaciju, pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, tužitelj je bio dužan dokazati da je tuženica pasivno legitimirana (što je dokazao), ali i da su ispunjene sve propisane pretpostavke za naknadu štete, u skladu sa člankom 219. stavkom 1. ZPP, a što tužitelj u odnosu na tuženicu po ocjeni ovog suda nije dokazao.

12. Odredbama ZZDVO je propisana mogućnost zasnivanja radnog odnosa s osobama starijim od 65 godina, pod određenim uvjetima, u skladu sa potrebama rada znanstvene ustanove, a ne i obveza zasnivanja radnog odnosa s takvim osobama, čak i u slučaju da ispunjavaju propisane uvjete za nastavak rada nakon navršenih 65 godina života.

13. Odredbama Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti ("Narodne novine", br. 119/22., dalje: Zakon), koji je stupio na snagu 22. listopada 2022. (i čijim stupanjem na snagu su prestale vrijediti odredbe ZZDVO), člancima 86. do 89. Zakona, su propisani poslovi, sastav, izbor i razrješenje članova Nacionalnog vijeća, dok je člankom 115. toga Zakona propisana obveza imenovanja Nacionalnog vijeća u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu toga Zakona.

14. Samim time što nakon donošenja odluka Upravnog suda u Splitu, (kojima su poništena mišljenja Nacionalnog vijeća) nije u ponovnom postupku pribavljeno očitovanje nadležnih tijela Sveučilišta u Dubrovniku, odnosno potvrda o ispunjenju kriterija izvrsnosti za tužitelja, zbog nekompletnosti sastava Nacionalnog vijeća, tužitelj nije dokazao protupravnost u postupanju nadležnih tijela za čiji je rad odgovorna tuženica, tim više što nije izvjesno da li bi u ponovnom postupku nadležna tijela Sveučilišta u Dubrovniku ostala kod prethodno izraženog mišljenja, da tužitelj ne zadovoljava kriterije znanstvene i nastavne izvrsnosti propisane odredbama ZZDVO ili bi dalo pozitivno mišljenje.

15. Nadalje, radi utvrđivanja visine štete, zbog nemogućnosti rada tužitelja u razdoblju od 1. listopada 2016. do 1. listopada 2018., i to razlike između redovnih primanja tužitelja u tom razdoblju (mirovina + drugi dohodak) i neto primanja koje bi ostvario tužitelj da je radio, provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po [obrt]“. U skladu s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka tužitelj je konačno odredio tužbeni zahtjev, kako je to odlučeno i točkom I. izreke pobijane presude, odnosno prvostupanjski sud je svoju odluku glede visine štete utemeljio na provedenom vještačenju (točka 16. i 17. obrazloženja).

16. Protivno zaključku prvostupanjskog suda, u smislu da je visina štete utvrđena na temelju stručnog i nepristranog nalaza i mišljenja, ovaj sud smatra da je vještačenje provedeno u skladu s uputom suda, ali na temelju podataka dobivenih samo od strane tužitelja i uz pogrešnu primjenu materijalnog prava u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata.

16.1. Naime, u prilog svojih navoda glede odlučnih činjenica, npr. koliko dugo bi tužitelj radio na Sveučilištu u Dubrovniku, na kojim poslovima, s kojom satnicom i sl., o čemu bi ovisila i plaća tužitelja, tužitelj nije priložio odgovarajuće dokaze, potvrdu ili očitovanje od Sveučilišta u Dubrovniku, Sveučilišta u Splitu, odnosno drugog ovlaštenog tijela i/ili znanstvene ustanove.

16.2. Izgubljena zarada bi u ovom slučaju trebala odgovarati plaći koju bi tužitelj ostvario da je radio u utuženom razdoblju, a tužitelj potražuje izgubljenu zaradu, između ostalog, i po osnovi ostvarenih prekovremenih sati, dakle, čak i više od plaće redovitog profesora.

16.3. Tužitelj je prije odlaska u mirovinu radio na Sveučilištu u Dubrovniku kao izvanredni profesor, a nakon odlaska u mirovinu još određeno vrijeme (pola godine), ali samo na nekoliko sati, na ugovor o djelu (iskaza tužitelja – točka 8. obrazloženja prvostupanjske presude). Podaci prema kojima je provedeno financijsko- knjigovodstveno vještačenje predstavljaju osobnu procjenu tužitelja o njegovom radu u utuženom razdoblju, a ne odražavaju stvarnu potrebu za njegovim radom na Sveučilištu u Dubrovniku, uzimajući pri tome u obzir i da se radi o osobi starijoj od 65 godina koja je u mirovini.

17. Osim toga, člankom 92. stavkom 4. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23., 64/23., dalje: ZR) propisano je da se plaća, naknada plaće i ostali primici isplaćuju u rokovima određenim kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu, a najkasnije petnaestog dana tekućeg mjeseca za prethodni mjesec.

17.1. Provedenim vještačenjem dan je izračun izgubljene zarade, kao naknade štete, polazeći od dospijeća svakog mjesečnog iznosa, počevši od 10. u tekućem mjesecu za prethodni mjesec. Tužitelj nije dokazao da su ispunjene propisane pretpostavke za nastanak obveze poslodavca u konkretnom slučaju za isplatu plaće za prethodni mjesec prije petnaestog dana u tekućem mjesecu. Stoga je obračun izgubljene zarade u odnosu na tijek zakonske zatezne kamate protivan odredbama ZR, članku 92. stavku 4. ZR, što dovodi u pitanje i obračun ukupne visine štete.

17.2. Slijedom toga, tužitelj nije dokazao ni visinu tužbenog zahtjeva.

18. Stoga je, uz pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja i pravilnu primjenu materijalnog prava, tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan, pa je žalba tuženice uvažena, preinačena je prvostupanjska presuda u odnosu na glavnu stvar i odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude (članak 373. točka 2. ZPP).

19. Cijeneći odlučne okolnosti ovog predmeta, odnosno da je tužitelj uspio u više navrata u upravnom postupku poništiti mišljenja nadležnih tijela tuženice, na čemu je utemeljio svoja očekivanja u uspjeh u ovoj parnici, a u sporu nije dokazao propisane pretpostavke za odgovornost tuženice, da je tuženica tijekom cijelog postupka osporavala i pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, uključujući i trošak žalbenog postupka (članak 166. ZPP, u vezi sa člankom 154. i 373. ZPP).

Sisak, 6. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Milina