REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-4491/2024-2

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivana Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice RI iz [adresa], zastupana po opunomoćeniku Martinu Sherriu, odvjetniku iz Zagreba, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi šutnje uprave-prestanak novčane pomoći za roditelja-odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovnog broja: UsI-256/2024-4 od 22. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 6. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice RI iz [adresa], i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovnog broja: UsI-256/2024-4 od 22. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Citiranim rješenjem upravnog suda, gornjeg poslovnog broja, odbačena je tužba tužiteljice (točka I. izreke), te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke rješenja).

2. Tužiteljica je protiv citiranog rješenja prvostupanjskog suda podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih razloga ističući da je 5. siječnja 2024. godine podnijela tužbu radi šutnje uprave koja šutnja je nastupila zbog nepostupanja tuženika da u zakonskom roku postupi po pravnom lijeku – prigovoru kojim je tužiteljica neposredno podnijela u skladu sa uputama o pravnom lijeku na rješenje koje je donio Gradski upravni ured, Grada Zagreba po službenoj dužnosti u upravnom postupku pozivom na odredbu članka 6. Odluke o dopunama i izmjenama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja-odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/22.), odnosno pozivom na odluku na odluku o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18., 20/21., 29/21. i 25/22.). Smatra da je šutnja uprave povodom prigovora nastupila nakon proteka roka od 8 dana od izjavljivanja prigovora sukladno članku 122. stavak 3. ZUP-a ili nakon isteka roka od 60 dana sukladno članku 121. istog Zakona. Sud je odbacio tužbu kao prijevremenu pozivom na članak 46. stavak 1. točka 1. ZUS-a, zauzimajući shvaćanje da šutnja uprave od strane tuženika nije niti nastupila, jer da nije protekao rok tuženiku za rješavanje prigovora po članku 121. (60 dana od dana podnošenja prigovora). Smatra pogrešnim pravno shvaćanje Suda da je u konkretnoj upravnoj stvari pravni lijek – prigovor uložen na pojedinačni upravni akt. Smatra da odredba članka 122. ZUP-a predstavlja lex generalis odredbi ZUP-a kao općeg propisa koji se u svezi članka 3. stavak 1. ZUP-a primjenjuje u postupanju u svim upravnim stvarima. Tužiteljica upućuje na pravno shvaćanje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izneseno u presudi poslovnog broja:

Usoz-254/2023-7 od 19. prosinca 2023. u kojoj je utvrđeno da je pravni lijek propisan u članku 10. Odluke zakonito propisan i da ne predstavlja narušavanje prava na pravično suđenje te dodatno upućuje na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke U-I-29111/2017 od 5. veljače 2019. Poziva se i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-1988/2021 od 19. lipnja 2012. godine. Iznosi žalbene razloge posebno na navode suda iz osporenog rješenja odnosno na primjenu u ovom sporu pravnog shvaćanja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iz rješenja poslovnog broja: Usž-1061/2024 od 11. rujna 2024. Nadalje, smatra da je rješenje nezakonito makar u dijelu pod točkom II. izreke jer u uputi o pravnom lijeku nije navedeno da bi predmetni pravni lijek prigovor trebao biti odnosno da će biti riješen prema pravilima o rješavanju žalbe od strane drugostupanjskog tijela u smislu članka 121. ZUP-a. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti osporeno rješenje prvostupanjskog suda, a sve uz naknadu troškova upravnog spora te troškova žalbenog postupka.

3. Tuženik se nije očitovao o žalbi, iako je dostava uredno iskazana.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući rješenje prvostupanjskog upravnog suda u granicama razloga navedenih u žalbi u smislu odredbe članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je rješenjem prvostupanjskog upravnog suda tužba tužiteljice pravilno odbačena.

6. Naime, prema podacima spisa predmeta da je tužiteljica dana 5. siječnja 2024. podnijela tužbu radi šutnje uprave u skladu s odredbom članka 3. stavak 1. točka 3. ZUS-a, ističući da tuženik nije odlučio o njenom prigovoru izjavljenom 24. travnja 2023. godine protiv rješenja Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektor za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjek za pronatalitetnu politiku, klase: UP/I-551-06/23-014/2541, urbroj. 251-09-22- 1/004-23-03 od 31. listopada 2023. Obzirom na navedeno i prema ocjeni ovoga Suda osnovano je zaključio prvostupanjski upravni sud da u konkretnom slučaju nisu postojale pretpostavke za vođenje spora sukladno mjerodavnim propisima.

7. Naime, prema odredbi članka 40. stavak 2. ZUS-a, pri pokretanju spora zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke ili propuštanja postupanja u propisanom roku tužba se sudu podnosi najranije 8 dana nakon propisanog roka.

8. Prema odredbi članka 10. stavak 1. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Sl.gl. grada Zagreba, br. 10/18., 20/21., 25/22. -dalje: Odluka/18) propisano je da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donese na temelju ove odluke podnosi Gradonačelniku Grada Zagreba u roku od 8 dana od dostave pojedinačnog akta nadležnog gradskog upravnog tijela.

9. Treba reći da citiranom odlukom nije propisan rok za podnošenje odluke o izjavljenom pravnom lijeku protiv prvostupanjskog rješenja (pojedinačne odluke). U konkretnom slučaju treba primijeniti odredbu članka 121. ZUP-a, prema kojoj je drugostupanjsko tijelo, a ovdje u konkretnom slučaju čelnik tijela, rješenje o pravnom lijeku – prigovoru sui generis izjavljenom protiv rješenja dužan donijeti i dostaviti stranci što je prije moguće, a najkasnije u roku od 60 dana od dana predaje pravnog lijeka, ako zakonom propisan kraći rok.

10. U ovoj upravnoj stvari je nadležno prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje kojim je odlučno o pravu i pravnom interesu stranke koja se prema pravnom shvaćanju ovog Suda izraženom u presudi poslovnog broja: Usoz-8/2022-68 od 5. srpnja 2022. te Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023., potvrđene u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-1744/2023 od 14. studenog 2023., smatra pojedinačnom odlukom (upravnim aktom), čija se zakonitost preispituje prvo prigovorom čelniku, a potom pred nadležnim upravnom sudom.

11. Sukladno navedenom proizlazi da se ovdje ne radi o prigovoru niti o jednoj od situacija u kojima ZUP propisuje prigovor odnosno slijedi da se ne radi o situaciji iz članka 42. (Inicijativa za pokretanje postupka po službenoj dužnosti), niti se radi o situaciji iz članka 155. (traženje obavijesti o uvjetima, načinu i postupku ostvarivanja ili zaštiti prava ili pravnog interesa zainteresirane osobe u određenoj upravnoj stvari) ne radi se niti o situaciji iz članka 156. (zaštita od drugih oblika postupanja javnopravnih tijela) te naposljetku niti o situaciji iz članka 157. i 158. ZUP-a (zaštita od postupanja pružatelja javnih usluga).

12. S obzirom na sve navedeno, prema ocjeni ovog Suda, bez obzira što je propisani pravni lijek protiv predmetne pojedinačne odluke u općem katu nazvan prigovorom, imajući pritom u vidu članka 12. stavak 1. i 3. ZUP-a ne dolazi do primjene odredbe članka 122. ZUP-a. Prema odredbi članka 12. stavak 1. ZUP-a protiv prvostupanjske odluke, odnosno ako javnopravno tijelo nije o pravnoj stvari riješilo u propisanom roku, stranka ima pravo žalbe, ako zakonom nije drukčije propisano dok prema stavku 3. istog članka ZUP-a stranka pravo na prigovor ima protiv upravnog ugovora ili drugog postupanja javnopravnog tijela ili pružatelja javnih usluga.

13. Stoga, obzirom da zakonom nije drukčije propisano, u ovom slučaju, tijelo kojem se, prema općem aktu, podnosi prigovor (gradonačelnik) nema obvezu o izjavljenom pravnom lijeku odlučiti u roku od 8 dana od dana njegovog izjavljivanja sukladno članku 122. stavak 3. ZUP-a.

14. Osim toga, prema ocjeni ovog Suda treba reći da u vrijeme podnošenja tužbe nisu bili ispunjeni procesni uvjeti za njezino podnošenje obzirom da nije protekao krajnji instruktivni rok propisan odredbom članka 121. ZUP-a, u kojem javnopravno tijelo mora odlučiti o pravnom lijeku. Konkretni prigovor tužiteljice podnesen je 24. studenoga 2023., pa je predmetna tužba zbog propušta tuženika da u zakonom propisanom roku odluči o pravnom lijeku, podnesena prije isteka roka iz odredbe članka 40. stavak 2. ZUS-a.

15. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, ovaj Sud ocjenjuje da je prvostupanjski upravni sud pravilno ocijenio da u konkretnom slučaju ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora povodom tužbe tužiteljice pa je tužbu odbacio pravilno na temelju odredbe članka 46. stavak 1. točka 1. ZUS-a, pri čemu je za svoju odluku dao valjane i dostatne razloge.

16. Pozivanje tužiteljice na presude ovog suda nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari. Naime, rješenjem ovog Suda poslovnog broj: Usž- 1061/2024 od 11. rujna 2024. godine poništeno je rješenje prvostupanjskog suda poslovnog broj: UsI-257/ 2024 od 1. veljače 2024. godine te je ovaj Sud ocijenio da je tužbu trebalo odbaciti jer nisu ostvarene pretpostavke za vođenje upravnog spora iz razloga prijevremenog podnošenja tužbe.

17. Obzirom da navodi žalbe nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drugačije odluke, odlučno je na temelju odredbe članka 135. stavak 1. i 128. ZUS-a i 147. stavak 1. ZUS-a, riješiti kao pod točkom I. i II. izreke.

U Zagrebu, 6. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner