Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž R-243/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Bjelousov predsjednice vijeća, te suca izvjestitelja i člana vijeća mr. sc. Krunoslava Barana i sutkinje Jasne Bratek članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja ĆL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II-tužitelja ŠL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te III-tužitelja DL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku u Bjelovaru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB:52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 12. lipnja 2024., poslovni broj Pr-2167/2021-28, u sjednici vijeća održanoj 6. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženice se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu od 12. lipnja 2024. poslovni broj Pr-2167/2021-28.
II. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu, odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Nalaže se tuženoj REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB: 52634238587, da 1. tužitelju NL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike naknade plaće isplati: a) bruto iznos od 2.133,80 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja
Europske središnje banke, koje teku:
- na iznos od 53,07 eura od 15.09.2016. godine - na iznos od 41,61 eura od 15.10.2016. godine - na iznos od 23,12 eura od 15.01.2017. godine - na iznos od 47,16 eura od 15.02.2017. godine - na iznos od 70,56 eura od 15.09.2017. godine - na iznos od 5,04 eura od 15.10.2017. godine - na iznos od 20,56 eura od 15.01.2018. godine - na iznos od 29,44 eura od 15.04.2018. godine - na iznos od 159,09 eura od 15.01.2019. godine - na iznos od 265,63 eura od 15.02.2019. godine - na iznos od 57,52 eura od 15.04.2019. godine - na iznos od 72,50 eura od 15.08.2019. godine - na iznos od 12,30 eura od 15.09.2019. godine - na iznos od 28,26 eura od 15.10.2019. godine - na iznos od 824,50 eura od 15.08.2020. godine - na iznos od 321,29 eura od 15.09.2020. godine - na iznos od 102,15 eura od 15.10.2020. godine pa sve do isplate, b) neto iznos od 80,80 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koje teku: - na iznos od 3,08 eura od 15.02.2019. godine - na iznos od 1,30 eura od 15.04.2019. godine - na iznos od 18,75 eura od 15.08.2019. godine - na iznos od 3,18 eura od 15.09.2019. godine - na iznos od 28,60 eura od 15.10.2019. godine - na iznos od 5,75 eura od 15.09.2020. godine - na iznos od 9,20 eura od 15.10.2020. godine - na iznos od 10,94 eura od 15.09.2021. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženoj REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB: 52634238587, da 2. tužitelju ŠL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike naknade plaće isplati: a) bruto iznos od 821,73 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koje teku: - na iznos od 5,86 eura od 15.10.2016. godine - na iznos od 6,13 eura od 15.11.2016. godine - na iznos od 5,86 eura od 15.12.2016. godine - na iznos od 46,71 eura od 15.01.2017. godine - na iznos od 93,86 eura od 15.08.2017. godine - na iznos od 6,51 eura od 15.01.2018. godine - na iznos od 35,67 eura od 15.02.2018. godine - na iznos od 20,51 eura od 15.03.2018. godine - na iznos od 6,24 eura od 15.06.2018. godine - na iznos od 5,44 eura od 15.08.2018. godine - na iznos od 87,52 eura od 15.09.2018. godine - na iznos od 51,86 eura od 15.04.2019. godine - na iznos od 5,84 eura od 15.05.2019. godine - na iznos od 70,58 eura od 15.09.2019. godine - na iznos od 5,86 eura od 15.12.2019. godine - na iznos od 5,66 eura od 15.01.2020. godine - na iznos od 10,16 eura od 15.02.2020. godine - na iznos od 14,36 eura od 15.03.2020. godine - na iznos od 21,18 eura od 15.04.2020. godine - na iznos od 80,78 eura od 15.09.2020. godine - na iznos od 32,94 eura od 15.10.2020. godine - na iznos od 63,23 eura od 15.01.2021. godine - na iznos od 29,57 eura od 15.02.2021. godine - na iznos od 109,40 eura od 15.08.2021. godine pa sve do isplate, b) neto iznos od 75,96 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koje teku: - na iznos od 1,57 eura od 15.08.2018. godine - na iznos od 27,42 eura od 15.09.2018. godine - na iznos od 2,32 eura od 15.04.2019. godine - na iznos od 0,03 eura od 15.05.2019. godine - na iznos od 22,01 eura od 15.09.2020. godine - na iznos od 8,98 eura od 15.10.2020. godine - na iznos od 1,17 eura od 15.01.2021. godine - na iznos od 0,09 eura od 15.02.2021. godine - na iznos od 12,37 eura od 15.08.2021. godine, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženoj REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB: 52634238587, da 3. tužitelju GL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike naknade plaće isplati: a) bruto iznos od 3.279,42 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koje teku: - na iznos od 32,36 eura od 15.01.2017. godine - na iznos od 3,46 eura od 15.07.2017. godine - na iznos od 61,59 eura od 15.08.2017. godine - na iznos od 17,99 eura od 15.12.2017. godine - na iznos od 15,08 eura od 15.01.2018. godine - na iznos od 3,60 eura od 15.04.2018. godine - na iznos od 3,83 eura od 15.05.2018. godine - na iznos od 3,55 eura od 15.06.2018. godine - na iznos od 11,13 eura od 15.08.2018. godine - na iznos od 47,50 eura od 15.09.2018. godine - na iznos od 9,87 eura od 15.10.2018. godine - na iznos od 8,87 eura od 15.11.2018. godine - na iznos od 3,79 eura od 15.02.2019. godine - na iznos od 14,19 eura od 15.03.2019. godine - na iznos od 1.781,90 eura od 15.11.2019. godine - na iznos od 622,95 eura od 15.12.2019. godine - na iznos od 323,21 eura od 15.01.2020. godine - na iznos od 83,90 eura od 15.02.2020. godine - na iznos od 105,69 eura od 15.04.2020. godine - na iznos od 71,31 eura od 15.05.2020. godine - na iznos od 47,13 eura od 15.06.2020. godine - na iznos od 6,52 eura od 15.07.2020. godine, pa sve do isplate, b) neto iznos od 37,03 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koje teku: - na iznos od 3,08 eura od 15.02.2019. godine - na iznos od 9,10 eura od 15.03.2019. godine - na iznos od 2,50 eura od 15.02.2020. godine - na iznos od 14,79 eura od 15.04.2020. godine - na iznos od 3,93 eura od 15.05.2020. godine - na iznos od 2,97 eura od 15.06.2020. godine - na iznos od 0,66 eura od 15.07.2020. godine, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici pod točkom I.a), I.b), i I.c), izreke.
V. Nalaže se tuženoj REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB: 52634238587, da 1. tužitelju NL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelju ŠL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 3. tužitelju GL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak u iznosu 3.250,00 EUR, sa zz kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke tekućom od 12. lipnja 2024. pa do isplate, sve u roku od 15 dana."
2. Tuženica je podnijela pravovremenu žalbu i pobija presudu suda prvog stupnja zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te glede odluke o parničnom trošku, s prijedlogom da sud drugog stupnja uvaži žalbu tuženice i pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, podredno pobijanu presudu ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troškova parničnog postupka. Tuženica traži trošak žalbe u iznosu od 750,00 Eur-a.
3. U odgovoru na žalbu tužitelji se protive svim navodima iz žalbe tuženice te predlaže sudu drugog stupnja žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja kao osnovanu, pravilnu i zakonitu. Tužitelji traže trošak odgovora na žalbu u iznosu od 300,00 Eur-a.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nalazi da pri njezinu donošenju nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj: 53/9, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2,07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), niti je počinjena bilo koja druga povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti ( čl. 365. st. 2. ZPP-a), jer pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva ne proturječi sama sebi ili razlozima presude.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu razlike naknade plaće za godišnji odmor i to za razdoblje od 13. kolovoza 2016. do 13. kolovoza 2021. za I- tužitelja i II- tužitelja, te za razdoblje od 13. kolovoza 2016. pa do 30. lipnja 2020. za III-tužitelja.
7. Pravilno je sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev za što je dao valjane i uvjerljive razloge koje u cijelosti prihvaća kao pravilne i ovaj sud drugog stupnja.
8. Suprotno žalbenim navodima tuženice, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da, je čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (Narodne novine, broj 54/14, dalje - Pravilnik/14) određeno da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a čl. 3. je određeno da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena. Člankom II. Odluke o rasporedu radnog vremena (Narodne novine, broj 66/14) je propisano da je radno vrijeme razdoblje u kojem su djelatne vojne osobe obvezne obavljati poslove dužnosti koju obnašaju prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadređene osobe, dok je čl. III. određeno da se radnim vremenom podrazumijeva redovno radno vrijeme i radno vrijeme prema posebnom rasporedu.
9. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da se u konkretnom slučaju, s obzirom na razdoblje za koje se traži naknada, ima primijeniti i odredba čl. 64. Zakona o izmjena i dopunama Zakona o službi u oružanim snagama (Narodne novine broj 30/18 - dalje ZID ZOSOS/18), koji je stupio na snagu 7. travnja 2018., a kojim je izmijenjen čl. 142. ranijeg Zakona iz 2013. tako da je sada propisano da “djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.“
10. Na temelju navedenog ZID ZOSOS/18 donijet je i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (Narodne novine broj 70/18, dalje-Pravilnik/18) koji je stupio na snagu 9. kolovoza 2018., u kojem je izmijenjen čl. 4. st. Pravilnika/14, tako da je propisano da „ djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.“
11. Uslijed navedenog suprotno žalbenim navodima tuženice dodatak na vojnu službu se tužiteljima isplaćuje i kad rade samo u redovnom radnom vremenu, a i u radnom vremenu prema posebnom rasporedu.
12. Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve djelatne vojne osobe na temelju samog rasporeda na određenu dužnost u propisanim iznosima i taj dodatak je sastavni dio redovne plaće ostvarene u redovnom radnom vremenu svake djelatne vojne osobe. Dodatak za vojnu službu se isplaćuje uz osnovnu plaću neovisno o drugim dodacima na plaću i drugim materijalnim pravima koja pripadaju djelatnim vojnim osobama na temelju Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske i propisima donesenim na temelju tog Zakona.
13. Uslijed navedenog pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba/14 kao izmijenjeni Pravilnik/18 i pri čemu valja napomenuti da je pravo na obračunavanje dodatka djelatnoj vojnoj osobi u razdoblju nakon 8. svibnja 2014. izrazio Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj revizijskoj odluci pod posl. broj Rev- 989/2022-2 od 22. svibnja 2014. u kojoj zauzima shvaćanje da "Djelatnoj vojnoj osobi u razdoblju nakon 8. svibnja 2014. do kraja utuženog razdoblja (srpnja 2017.) pripada pravo na isplatu naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora kao da je radila u redovnom radnom vremenu uračunavajući osnovnu plaću i dodatak na plaću za vojnu službu".
14. Odredbom čl. 136. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine, broj:73/13, 75/15, 50/16, 30/18, 125/19, dalje-ZSOSRH) je određeno da plaću djelatne vojne osobe čini osnovna plaća i dodaci na plaću.
15. Prema tome, ako svaka djelatna vojna osoba kao redovnu plaću prima mjesečni iznos koji se sastoji od osnovne plaće i dodatka za vojnu službu, onda je dodatak za vojnu službu neodvojiv od redovne plaće koja se isplaćuje za redovno radno vrijeme djelatne vojne osobe te, kao sastavni dio redovne plaće ostvarene u redovnim radnom vremenu, prilikom obračuna naknade za godišnji odmor treba uračunati iznose tog dodatka prema odredbi čl. 142. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske i čl. 2. st. 2. Pravilnika/14 te Pravilnika /18, o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba.
16. Pravilno je sud prvog stupnja prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka, a za što je dao valjane i uvjerljivo razloge koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.
17. S obzirom da tužiteljima primjenom naprijed citiranih propisa pripada pravo na obračun i isplatu naknade plaće za godišnji odmor prema prosječnoj plaći isplaćenoj u prethodna tri mjeseca, pravilno je sud prvog stupnja dosudio tužiteljima razliku naknade za godišnji odmor u utuženom razdoblju, a kako je tu naknadu izračunao financijsko-knjigovodstveni vještak. Dodatak za vojnu službu pripada djelatnoj vojnoj osobi temeljem samog rasporeda na određenu dužnost te je sastavni dio redovne plaće, ostvarene u redovnom radnom vremenu, a što je u konkretnom slučaju i vidljivo iz obračuna plaće tužitelja u spisu. S obzirom da je dodatak za vojnu službu sastavni dio redovne plaće koja se isplaćuje za redovno radno vrijeme, prilikom obračuna naknade za godišnji odmor valjalo je uračunati i iznose tog dodatka.
18. Stoga nije osnovan žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnoga prava u pobijanoj presudi suda prvog stupnja kojim je tužiteljima dosuđena razlika naknade za godišnji odmor.
19. Pravilna je odluka suda prvog stupnja o zateznim kamatama koje su određene sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22).
20. Pravilna je i odluka o parničnim troškovima. Neosnovano tuženica osporava odluku o parničnim troškovima. Navodi tuženice su paušalni jer tuženica ističe kako je nepravilna odluka o troškovima postupka, odnosno pogrešno je primijenjena odredba čl. 154. i 155. ZPP-a.
21. Imajući u vidu navedeno nisu osnovani žalbeni navodi tuženice pa je stoga valjalo odbiti žalbu tuženice i potvrditi presudu suda prvog stupnja primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.
22. Tužiteljima nisu priznati troškovi odgovora na žalbu, jer to u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a nisu nužno potrebni troškovi.
21. Slijedom izloženog presuđeno je kao u izreci.
Osijek, 6. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Vesna Bjelousov
