REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-2163/23-51
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivani Požar kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja FI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Igoru Metelku, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320, zastupanog po Damiru Metelku, odvjetniku iz odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 27. siječnja 2025. godine, u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnika tužitelja odvjetnika Igora Metelka i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetničkog vježbenika ŽI, a po čl. 335. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje u tekstu ZPP-a), dana 6. veljače 2025. godine
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320 isplatiti tužitelju FI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 794,04 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to:
EUR 9.42 počev od 9/4/2009/ do isplate
EUR 9.46 počev od 12/5/2009/ do isplate
EUR 9.34 počev od 9/6/2009/ do isplate
EUR 9.30 počev od 28/7/2009/ do isplate
EUR 9.25 počev od 11/8/2009/ do isplate
EUR 9.37 počev od 15/9/2009/ do isplate
EUR 9.26 počev od 13/10/2009/ do isplate
EUR 9.35 počev od 13/11/2009/ do isplate
EUR 9.32 počev od 11/12/2009/ do isplate
EUR 9.57 počev od 13/1/2010/ do isplate
EUR 9.66 počev od 12/2/2010/ do isplate
EUR 9.62 počev od 12/3/2010/ do isplate
EUR 9.80 počev od 13/4/2010/ do isplate
EUR 9.89 počev od 11/5/2010/ do isplate
EUR 10.16 počev od 11/6/2010/ do isplate
EUR 10.07 počev od 11/8/2010/ do isplate
EUR 10.97 počev od 10/9/2010/ do isplate
EUR 10.60 počev od 7/10/2010/ do isplate
EUR 10.34 počev od 4/11/2010/ do isplate
EUR 10.62 počev od 9/11/2010/ do isplate
EUR 10.94 počev od 9/12/2010/ do isplate
EUR 11.47 počev od 11/1/2011/ do isplate
EUR 11.15 počev od 8/2/2011/ do isplate
EUR 11.06 počev od 8/3/2011/ do isplate
EUR 10.90 počev od 8/4/2011/ do isplate
EUR 11.26 počev od 6/5/2011/ do isplate
EUR 11.72 počev od 4/7/2011/ do isplate
EUR 13.02 počev od 4/8/2011/ do isplate
EUR 12.70 počev od 2/9/2011/ do isplate
EUR 11.95 počev od 4/10/2011/ do isplate
EUR 8.89 počev od 6/10/2011/ do isplate
EUR 8.93 počev od 7/11/2011/ do isplate
EUR 8.80 počev od 8/12/2011/ do isplate
EUR 9.01 počev od 5/1/2012/ do isplate
EUR 9.14 počev od 7/2/2012/ do isplate
EUR 9.13 počev od 6/3/2012/ do isplate
EUR 9.05 počev od 6/4/2012/ do isplate
EUR 9.08 počev od 7/5/2012/ do isplate
EUR 9.17 počev od 6/6/2012/ do isplate
EUR 9.08 počev od 5/7/2012/ do isplate
EUR 9.10 počev od 7/8/2012/ do isplate
EUR 9.04 počev od 6/9/2012/ do isplate
EUR 8.98 počev od 5/10/2012/ do isplate
EUR 9.07 počev od 7/11/2012/ do isplate
EUR 9.05 počev od 7/12/2012/ do isplate
EUR 9.09 počev od 7/1/2013/ do isplate
EUR 8.99 počev od 6/2/2013/ do isplate
EUR 8.94 počev od 8/5/2013/ do isplate
EUR 8.83 počev od 30/7/2013/ do isplate
EUR 8.92 počev od 30/8/2013/ do isplate
EUR 9.01 počev od 27/9/2013/ do isplate
EUR 8.98 počev od 29/10/2013/ do isplate
EUR 8.98 počev od 29/10/2013/ do isplate
EUR 8.98 počev od 29/10/2013/ do isplate
EUR 9.06 počev od 6/12/2013/ do isplate
EUR 8.97 počev od 8/1/2014/ do isplate
EUR 9.11 počev od 6/2/2014/ do isplate
EUR 9.09 počev od 7/4/2014/ do isplate
EUR 9.05 počev od 30/5/2014/ do isplate
EUR 9.05 počev od 27/6/2014/ do isplate
EUR 9.12 počev od 30/7/2014/ do isplate
EUR 9.20 počev od 29/8/2014/ do isplate
EUR 9.19 počev od 30/9/2014/ do isplate
EUR 9.18 počev od 30/9/2014/ do isplate
EUR 9.18 počev od 30/9/2014/ do isplate
EUR 9.26 počev od 29/12/2014/ do isplate
EUR 9.26 počev od 29/12/2014/ do isplate
EUR 9.26 počev od 29/12/2014/ do isplate
EUR 9.28 počev od 9/1/2015/ do isplate
EUR 9.29 počev od 12/2/2015/ do isplate
EUR 119.72 počev od 17/2/2015/ do isplate
po stopi koja se do 31.07.2015. godine obračunava prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana
II Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320 isplatiti tužitelju FI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 7.684,37 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to:
EUR 0.60 počev od 12/5/2006/ do isplate
EUR 1.33 počev od 12/6/2006/ do isplate
EUR 0.95 počev od 13/9/2006/ do isplate
EUR 0.78 počev od 12/10/2006/ do isplate
EUR 4.18 počev od 11/11/2008/ do isplate
EUR 14.59 počev od 12/1/2009/ do isplate
EUR 18.46 počev od 11/2/2009/ do isplate
EUR 24.95 počev od 11/3/2009/ do isplate
EUR 14.11 počev od 9/4/2009/ do isplate
EUR 15.12 počev od 12/5/2009/ do isplate
EUR 11.40 počev od 9/6/2009/ do isplate
EUR 9.96 počev od 28/7/2009/ do isplate
EUR 8.28 počev od 11/8/2009/ do isplate
EUR 12.34 počev od 15/9/2009/ do isplate
EUR 8.64 počev od 13/10/2009/ do isplate
EUR 11.51 počev od 13/11/2009/ do isplate
EUR 10.75 počev od 11/12/2009/ do isplate
EUR 18.78 počev od 13/1/2010/ do isplate
EUR 21.75 počev od 12/2/2010/ do isplate
EUR 20.52 počev od 12/3/2010/ do isplate
EUR 26.23 počev od 13/4/2010/ do isplate
EUR 29.19 počev od 11/5/2010/ do isplate
EUR 37.99 počev od 11/6/2010/ do isplate
EUR 34.98 počev od 11/8/2010/ do isplate
EUR 64.66 počev od 10/9/2010/ do isplate
EUR 52.54 počev od 7/10/2010/ do isplate
EUR 43.91 počev od 4/11/2010/ do isplate
EUR 52.93 počev od 9/11/2010/ do isplate
EUR 63.60 počev od 9/12/2010/ do isplate
EUR 80.84 počev od 11/1/2011/ do isplate
EUR 70.37 počev od 8/2/2011/ do isplate
EUR 67.39 počev od 8/3/2011/ do isplate
EUR 62.28 počev od 8/4/2011/ do isplate
EUR 74.00 počev od 6/5/2011/ do isplate
EUR 88.86 počev od 4/7/2011/ do isplate
EUR 131.37 počev od 4/8/2011/ do isplate
EUR 120.93 počev od 2/9/2011/ do isplate
EUR 96.47 počev od 4/10/2011/ do isplate
EUR 93.16 počev od 6/10/2011/ do isplate
EUR 94.74 počev od 7/11/2011/ do isplate
EUR 89.15 počev od 8/12/2011/ do isplate
EUR 98.16 počev od 5/1/2012/ do isplate
EUR 103.89 počev od 7/2/2012/ do isplate
EUR 103.44 počev od 6/3/2012/ do isplate
EUR 100.08 počev od 6/4/2012/ do isplate
EUR 101.11 počev od 7/5/2012/ do isplate
EUR 105.16 počev od 6/6/2012/ do isplate
EUR 101.04 počev od 5/7/2012/ do isplate
EUR 102.03 počev od 7/8/2012/ do isplate
EUR 99.33 počev od 6/9/2012/ do isplate
EUR 96.84 počev od 5/10/2012/ do isplate
EUR 100.91 počev od 7/11/2012/ do isplate
EUR 100.07 počev od 7/12/2012/ do isplate
EUR 101.83 počev od 7/1/2013/ do isplate
EUR 97.32 počev od 6/2/2013/ do isplate
EUR 95.00 počev od 8/5/2013/ do isplate
EUR 90.44 počev od 30/7/2013/ do isplate
EUR 94.42 počev od 30/8/2013/ do isplate
EUR 98.06 počev od 27/9/2013/ do isplate
EUR 97.06 počev od 29/10/2013/ do isplate
EUR 97.06 počev od 29/10/2013/ do isplate
EUR 97.06 počev od 29/10/2013/ do isplate
EUR 100.28 počev od 6/12/2013/ do isplate
EUR 96.42 počev od 8/1/2014/ do isplate
EUR 102.37 počev od 6/2/2014/ do isplate
EUR 101.57 počev od 7/4/2014/ do isplate
EUR 99.95 počev od 30/5/2014/ do isplate
EUR 100.10 počev od 27/6/2014/ do isplate
EUR 103.18 počev od 30/7/2014/ do isplate
EUR 106.28 počev od 29/8/2014/ do isplate
EUR 105.96 počev od 30/9/2014/ do isplate
EUR 105.96 počev od 30/9/2014/ do isplate
EUR 105.96 počev od 30/9/2014/ do isplate
EUR 109.50 počev od 29/12/2014/ do isplate
EUR 109.50 počev od 29/12/2014/ do isplate
EUR 109.50 počev od 29/12/2014/ do isplate
EUR 110.32 počev od 9/1/2015/ do isplate
EUR 110.59 počev od 12/2/2015/ do isplate
EUR 2,222.04 počev od 17/2/2015/ do isplate
po stopi koja se do 31.07.2015. godine obračunava prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana
III Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320, prema tužitelju FI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], s osnove razlike u depozitu u iznosu od 2.294,51 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 18.02.2015. po stopi koja se do 31.07.2015. godine obračunava prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana
IV Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika istaknuta radi prebijanja s osnova manje plaćenih anuiteta zbog tečajne razlike (kada je tečaj CHF bio niži od početnog) u iznosu od 227,88 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od: EUR
0,62 od 12.4.2006. pa do isplate EUR
1,57 od 13.7.2006. pa do isplate EUR
2,23 od 11.8.2006. pa do isplate EUR
3,27 od 11.11.2006. pa do isplate EUR
1,76 od 14.12.2006. pa do isplate EUR
4,43 od 13.1.2007. pa do isplate EUR
7,26 od 14.2.2007. pa do isplate EUR
6,18 od 14.3.2007. pa do isplate EUR
8,96 od 13.4.2007. pa do isplate EUR
13,00 od 12.5.2007. pa do isplate EUR
13,74 od 15.6.2007. pa do isplate EUR
15,42 od 13.7.2007. pa do isplate EUR
12,08 od 11.8.2007. pa do isplate EUR
11,67 od 13.9.2007. pa do isplate EUR
17,73 od 13.10.2007. pa do isplate EUR
11,01 od 14.11.2007. pa do isplate EUR
16,12 od 13.12.2007. pa do isplate EUR
8,38 od 12.1.2008. pa do isplate EUR
6,38 od 13.2.2008. pa do isplate EUR
2,30 od 13.3.2008. pa do isplate EUR
2,10 od 12.4.2008. pa do isplate EUR
12,13 od 15.5.2008. pa do isplate EUR
8,52 od 12.6.2008. pa do isplate EUR
11,72 od 12.7.2008. pa do isplate EUR
12,99 od 14.8.2008. pa do isplate EUR
11,45 od 11.9.2008. pa do isplate EUR
2,49 od 11.10.2008. pa do isplate EUR
2,37 od 11.12.2008. pa do isplate po stopi koja se do 31.07.2015. godine obračunava prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine
V Utvrđuje se da ne postoji tražbna tuženika istaknuta radi prebijanja s osnova razlike tečaja kod korištenja depozita za plaćanje anuiteta, u ukupnom iznosu 1.158,53 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:
EUR 1,61 od 5.11.2010. pa do isplate
EUR 1,13 od 4.12.2010. pa do isplate
EUR 23,98 od 3.6.2011. pa do isplate
EUR 91,57 od 5.7.2011. pa do isplate
EUR 134,10 od 5.8.2011. pa do isplate
EUR 65,88 od 3.9.2011. pa do isplate
EUR 5,81 od 5.10.2011. pa do isplate
EUR 28,45 od 31.7.2013. pa do isplate
EUR 45,23 od 31.8.2013. pa do isplate
EUR 46,55 od 28.9.2013. pa do isplate
EUR 13,49 od 31.5.2014. pa do isplate
EUR 87,78 od 28.6.2014. pa do isplate
EUR 37,98 od 31.7.2014. pa do isplate
EUR 60,00 od 30.8.2014. pa do isplate
EUR 255,18 od 1.10.2014. pa do isplate
EUR 259,79 od 30.12.2014 pa do isplate po stopi koja se do 31.07.2015. godine obračunava prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine
VI Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.909,75 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 06. veljače 2025. godine pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom dana 28.03.2006. sklopio Ugovor o kreditu prema kojem mu je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 39.280,50 CHF prema srednjem tečaju HNB. Navodi da je pored iznosa glavnice tužitelj prema Ugovoru bio dužan tuženiku platiti i redovnu kamatu, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru bila promjenjiva u skladu s važećim Odlukama o kamatnim stopama banke, a na dan sklapanja ugovora ona je iznosila 7,99 % godišnje. Ističe da je za trajanja otplate kredita redovna kamatna stopa jednostranom odlukom tuženika više puta mijenjana na štetu tužitelja. Kako je tužitelj zbog ugovorene promjenjive redovne kamatne stope plaćao povećane iznose, to isti, smatrajući da su korištene nepoštene ugovorne odredbe i pozivajući se na presudu Visokog trgovačkog suda Pž-7129/13, drži ništetnima odredbe Ugovora o tome da je kamatna stopa promjenjiva temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika. Tužitelj nadalje ističe da je u pokrenutom kolektivnom sporu utvrđeno također i da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Stoga tužitelj smatra ništetnima i odredbe Ugovora o valutnoj klauzuli te konačno postavljenim zahtjevom traži da sud naloži tuženiku isplatu preplaćenog iznosa redovnih kamata i razlike u valutnom tečaju u ukupnom iznosu kao u izreci, sve sa zakonskim zateznim kamatama koje na mjesečne iznose preplaćenih iznosa teku od dana uplata pojedinih anuiteta, sve to uz naknadu parničnog troška.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se zahtjevu protivi. Ističe da je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima te da je odredba o promjeni kamatne stope bila razumljiva, kao i da zasigurno nije dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Navodi da je tužitelju bila dostavljena Metodologija utvrđivanja promjene kamatnih stopa i temeljem iste je provedeno usklađenje s primjenom od 01.01.2014., pa je od tada i tužitelj mogao definirati elemente promjenjive kamatne stope jer je sukladno zakonu definiran parametar, fiksna marža i razdoblja promjena kamatnih stopa. U pogledu navoda tužitelja vezanih za valutnu klauzulu tuženik ističe da je o svemu tužitelj bio informiran još u fazi pregovora i to na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica veže uz valutu CHF, odnosno bio je obaviješten o svim eventualnim rizicima. Stoga navedena odredba nije nepoštena, već je jasna, lako uočljiva i razumljiva, a tužitelju kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama. Tuženik ukazuje da su za vrijeme otplate kredita postojala razdoblja u kojima je tečaj CHF bio niži od onog na dan isplate ugovora, pa tuženik ističe prigovor radi prebijanja na način da predlaže da sud utvrdi postojanje njegove tražbine u iznosu od 1.716,94 kn na ime nižeg tečaja, sve sa zateznim kamatama. Također navodi da je ugovorom o kreditu kao instrument osiguranja kredita ugovoren i depozit u visini od 30,00 % od iznosa kredita, što prema Ugovoru o oročenom depozitu broj [broj depozita] iznosi 11.784,15 CHF. U trenutku uplate sredstava depozita na depozitnu partiju na dan 29.03.2006. taj depozit je vrijedio 54.689,06 kn, a prilikom otplate kredita u više je navrata korišten parcijalno za podmirenje dospjelih neplaćenih anuiteta po predmetnom ugovoru o kreditu, da bi u konačnici nakon otplate kredita ostatak toga depozita povučen i vraćen tužitelju. Zbog rasta tečaja tijekom trajanja otplate predmetnim depozitom u korist tužitelja, tužitelj je profitirao iznosom od 26.016,93 kn, pa i za navedeni iznos tuženik izjavljuje prigovor radi prebijanja svoje tražbine s tražbinom tužitelja i to s kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa kada je taj depozit iskorišten. Konačno tuženik ističe i prigovor zastare potraživanja tužitelja. Slijedom navedenog tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troška.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu od 28.03.2006. (list 12), pregled prometa (list 17), otplatni plan (list 26), nalaz i mišljenje vještaka Centar za financijska vještačenja d.o.o., VI (list 217), dopunu nalaza vještaka (list 312), iskaz tužitelja (list 592).
4. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8 ZPP-a, sud je našao tužbeni zahtjev osnovanim u cijelosti, dok je prigovor radi prebijanja utvrđen neosnovanim.
5. Nesporna je činjenica da je dana 28.03.2006. sklopljen među strankama ugovor o kreditu u valuti švicarskog franka, te da se radilo o kreditu s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom u skladu s Odlukom tuženika o kamatnim stopama kreditora, s time da je početna kamatna stopa ugovorena u visini 7,99 % godišnje. Isto tako nije sporno da je tijekom otplate kredita početno ugovorena kamatna stopa mijenjana u više navrata, o kojim povećanjima je tuženik obavještavao tužitelja, kao i to da je za vrijeme otplate kredita tečaj švicarskog franka rastao. Nije prijeporna niti činjenica da je ugovorom o kreditu ugovoren depozit u visini od 30 % iznosa kredita, odnosno 11.784,15 CHF. Također je nesporna i činjenica da je predmetni depozit u više navrata korišten radi zatvaranja iznosa kredita koje tužitelj nije podmirio. Sporno je da li su promjene u kamatnoj stopi i valuti bile u skladu sa odredbama zakona koji su uređivali pitanje zaštite potrošača odnosno potrošačkog kreditiranja, te da li su kao takve bile u skladu sa općim odredbama i načelima obveznog prava koje se tiče zasnivanja ovakve vrste obveza, odnosno posljedično tome da li se radi o ništavim odredbama. Nadalje je sporna i visina zahtjeva, odnosno razlika između više naplaćene kamate u odnosu na kamatu utvrđenu predmetnim ugovorom i otplatnim planom, kao i razlike između tečaja CHF na dan isplate ugovora u odnosu na tečaj na dan pojedinog plaćanja. Konačno sporna je i osnovanost istaknutog prigovora radi prebijanja koji se odnosi na razdoblja kada je tečaj CHF bio niži od početno ugovorenog, kao i na novčane iznose koji su iskorišteni iz ugovorenog deviznog depozita, a zbog rasta tečaja CHF istima je zatvaran veći iznos u kunskoj protuvrijednosti.
6. U odnosu na nepoštene ugovorne odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P- 1401/2012. Istom je utvrđeno da je tuženik (kao jedna od banaka) u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita koristeći u ugovorima o kreditu ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, koristeći u ugovorima o kreditu ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača. Presudom je utvrđeno da je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
7. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.
8. Nadalje, u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača vezano za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula) utvrđeno je sljedeće:
- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. preinačio prvostupanjsku presudu i odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva,
- Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem poslovni broj Revt-249/14- 2 od 9. travnja 2015. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva,
- Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U- III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. ukinuo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je odbijen zahtjev upravljen na utvrđenje da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu,
- Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu,
- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.,
- Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.
9. Prema odredbi čl. 502c Zakona o parničnom postupku, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. navedenog Zakona da su određenim postupanjem, uključujući propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Riječ je u konkretnom slučaju dakle o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava i to samo u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni.
10. Nadalje, i prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštitite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Kako se u konkretnom slučaju tužitelj dakle poziva upravo na pravno utvrđenje iz rečene presude kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio prava tužitelja kao potrošača i ujedno korisnika kredita, a u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovarao promjenjivost kamatne stope, a da nije tužitelja u cijelosti informirao o parametrima bitnim za donošenje takve odluke o promjeni kamatne stope, kao i da su ništetne i nepoštene odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, to je nepotrebno posebno analizirati tvrdnje tuženika o razlozima promjene kamatne stope, odnosno o kriterijima i parametrima koji su utjecali na takvu promjenu, kao niti tvrdnje vezane za rizik rasta valute CHF, uz okolnost da je Trgovački sud u Zagrebu u navedenoj odluci upravo takve odredbe ugovora, odnosno takvu praksu u ugovorima o kreditu, pravomoćno već utvrdio ništetnim. Naime, odredbe ZPP-a i ZZP- a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a.
11. Stoga, s obzirom na citirani sadržaj izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak saslušanjem sudionika ugovornog odnosa jer bi u suprotnom, a s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a. U tom smislu sud je sukladno čl. 10. i 220. u svezi sa čl. 311. st. 2. ZPP-a odbio predložene personalne dokazne prijedloge saslušanja.
12. Za navesti je da je Ustavni sud Republike Hrvatske 10. lipnja 2020. donio odluku broj U-III-2233/19 kojom je odbio tužbu RBA banke vezano za reviziju Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, broj Rev-3142/18. Naime, RBA banka tražila je da se ukine odluka Vrhovnoga suda po reviziji Rev-3142/18 kojom revizijom je Vrhovni sud RH je odlučio: 1. Da se kod utvrđivanja prava potrošača koji potpadaju pod kolektivnu presudu u slučaju franak ne moraju izvoditi dokazi, nego je kolektivna presuda direktno primjenjiva na pojedinačni privatni sudski postupak, 2. Da nema zastare potraživanja za preplaćene anuitete u pojedinačnim postupcima koji su pokrenuti na temelju kolektivne sudske presude u slučaju franak. Ustavni sud je u citiranoj Odluci naveo: „Ako se vodi privatni postupak na temelju kolektivne sudske presude, i ako se kredit s valutnom klauzulom CHF potrošača koji je tužio banku odnosi na jednu od osam tuženih banaka, onda nije potrebno provoditi dokaze radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredaba koje su kolektivnom presudom utvrđene ništetnima, nego je kolektivna presuda direktno primjenjiva, i jedino što je potrebno jest vještačenjem utvrditi visinu iznosa koji banka mora vratiti potrošaču.“ Ustavni sud je tom presudom dakle dodatno potvrdio raniji stav Vrhovnoga suda Republike Hrvatske da nije potrebno provoditi dokazni postupak, nego se uvidom u konkretni ugovor s ništetnim ugovornim odredbama utvrđuje odnosi li se taj ugovor na utvrđenja iz kolektivne presude.
13. Međutim, tuženik je u ovom predmetu predložio provođenje dokaza saslušanjem tužitelja, a sve na okolnost obaviještenosti o rizicima i značenju ugovornih odredbi.
14. S obzirom na utvrđenja Ustavnog suda RH iz presude U-III-5458/2021 od 30.06.2022., koja govori o povredi prava na jednakost oružja, odnosno o potrebi provođenja predloženih dokaza na okolnost obaviještenosti konkretnog potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora, a koja ne bi bila predmetom utvrđivanja u kolektivnom sporu, to je sud proveo dokaz saslušanjem tužitelja iz čijeg iskaza proizlazi da je predmetni kredit podignut za izgradnju kuće, sredstva su i iskorištena u tu svrhu, a kuću je koristio isključivo za osobne potrebe. Bio je redovno zaposlen u INA rafinerija Sisak i nikada nije obavljao poduzetničku djelatnost. Kada se raspitivao za uvjete kreditiranja, službenica u banci mu je rekla da je prema isplatnim listama kreditno sposoban jedino za kredit u valuti CHF iako je tužitelj namjeravao podignuti EUR-ski. Ona ga je praktički nagovarala, rekla mu je da je CHF stabilna i sigurna valuta i da nema o čemu brinuti. O kamatnoj stopi uopće nisu razgovarali, ona je bila takva kakvu je odredila i propisala banka. Nakon nekog vremena rate kredita počele su rasti, a i kamatna stopa se mijenjala na više, tužitelj je dolazio u banku i tražio da se kamata smanji, ali nisu mu htjeli izaći u susret. U pisanim obrazloženjima navedeno je da se kamata diže zbog loše financijske situacije na tržištu ili tako nešto, no svakako ništa konkretno nije mu objašnjeno. Ugovor je sastavila banka i tužitelj ga je preuzeo gotovog radi ovjere. Zbog rasta kamate i tečaja došao je u probleme s otplatom kredita pa je banka aktivirala sredstva koja su bila na depozitu. Naime, prilikom ugovaranja kredita uvjet je bio da se položi depozit u iznosu od 1/3 kredita i iz tog depozita su sva sredstva iskorištena da se plate rate i da se zatvori kredit nakon 10 godina. Dakle, ništa mu od depozita nije vraćeno, odnosno čim su se ispunili uvjeti kredit je depozitom zatvoren, odnosno depozit je u cijelosti iskorišten za plaćanje kredita.
15. Sud navedenom iskazu vjeruje u cijelosti jer je logičan i životan te je u skladu s ostalim provedenim dokazima. Pritom sud vjeruje da tužitelju djelatnik banke nije posebno pojašnjavao odredbe ugovora te da pregovaranje u biti nije bilo niti vođeno, a niti je u biti ono bilo moguće, s obzirom da je ugovor bio unaprijed pripremljen, odnosno od strane dužnika preuzet tek radi ovjere.
16. Nadalje, sud vjeruje tužitelju, a što je podudarno i s rezultatima vještačenja privedenog tijekom dokaznog postupka (list 11 nalaza), da je prilikom ugovaranja kredita uvjet bio da se položi depozit u iznosu od 1/3 kredita, da su iz tog depozita sredstva iskorištena da se plate anuiteti s kojima je tužitelj kasnio prilikom otplate, kao i da se zatvori kredit nakon 10 godina.
17. Pritom valja istaknuti da tuženik tijekom postupka nije predložio, odnosno odustao je od dokaznog prijedloga saslušanja osobnog bankara, kao i djelatnika banke koji je sudjelovao u pregovorima i sklapanju predmetnog ugovora. Stoga je na konkretnu pravnu situaciju i upitna primjena utvrđenja Ustavnog suda RH iz presude U-III-5458/2021 od 30.06.2022., jer tuženik zapravo u ovom pojedinačnom potrošačkom sporu nije predložio relevantan dokaz na okolnost obaviještenosti konkretnog potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora, a koja ne bi bila predmetom utvrđivanja u kolektivnom sporu.
18. Slijedom navedenog, iz provedenog konkretnog dokaznog postupka, a također i iz spomenute kolektivne tužbe, za koju odluku Visokog trgovačkog suda je ovaj sud vezan, kao što je to ranije obrazloženo, sud nalazi utvrđenim osnov tužbenog zahtjeva, koji se ogleda u činjenici da je tuženik, iskoristivši činjenicu da nije bilo propisa koji mu je to nalagao, kao banka tužitelju kao potrošaču nametnuo ugovorne odredbe koje potrošača stavljaju u neravnopravni položaj, pa su te odredbe uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, a što je u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja, zbog čega je valjalo utvrditi ništetnim one odredbe koje se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF, kao i na jednostranu promjenu kamatne stope.
19. Iz toga nadalje proizlazi da je tuženik u obvezi vratiti tužitelju onaj novčani iznos koji je primio povrh promijenjene kamatne stope tijekom otplate kredita, u odnosu na onu prvotno ugovorenu, jer su promjene koje su u utuženom razdoblju obavljane bile protivne naprijed zakonskim odredbama te općim načelima obveznog prava u zasnivanju obveza. Nadalje, tužitelj ima pravo i na povrat preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa koji su plaćeni na temelju obračuna promjene valute i iznosa obračunatog prema tečaju CHF na dan isplate ugovora.
20. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Centar za financijska vještačenja d.o.o., VI, sa zadatkom utvrditi da li je bilo i kolika je bila preplata u mjesečnim iznosima anuiteta po Ugovoru o kreditu od 28.03.2006 ako bi se smatralo da je za čitavo vrijeme trajanja ugovornog odnosa bila ugovorena kamata u visini brojčano izraženoj u tom ugovoru. Također je vještačenjem bilo potrebno utvrditi eventualnu preplatu na mjesečnoj razini ako bi se kao tečaj valute CHF uzeo onaj tečaj na dan isplate ugovora te primijenio na čitavo ugovorno razdoblje trajanja kredita. Konačno, sud je vještakinji dao u zadatak i utvrditi razdoblja u kojima je tečaj CHF bio niži od početno ugovorenog kao i očitovati se o razlici novčanog depozita koji bi se isplatio da se primjenjivao tečaj CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita u odnosu na iznos koji je zaista isplaćen po tečaju CHF na dan kada je isti iskorišten.
21. Iz nalaza proizlazi da razlika u preplaćenim anuitetima iznosi 794,04 EUR na ime primjene kamatne stupe, te 7.684,37 EUR na ime promjene tečaja valute CHF, sve s iznosima i datumima dospijeća upravo kako je to tužitelj i precizirao u svom konačno postavljenim zahtjevu. Nadalje, vještakinja je utvrdila da je tužitelj zbog promjene tečaja na niže manje platio iznos od 227,88 EUR, te da se s oročenog depozita podmirivalo dugovanje po kreditu u onim razdobljima kada je tužitelj kasnio s podmirenjem dospjelih anuiteta. Zbog rasta tečaja depozita u CHF, preračunato u kune, tužitelj je ukupno iz depozita zbog internog prijenosa u korist kredita i zbog povlačenja depozita ostvario razliku od koje 2.294,51 EUR otpada na razliku u trenutku povlačenja depozita (nakon prijevremene otplate 17.02.2015.), a preostali iznosi od 1.158,53 EUR otpadaju na razliku u trenutku pojedinog internog prijenosa kojim su zatvarani pojedinačni anuiteti.
22. Dopunom pisanog nalaza i mišljenja od 08.11.2021. vještakinja je na zahtjev tuženika iskazala i razlike po datumima povlačenja depozita, odnosno paralelne iznose tečajne razlike u kunama po svakom povlačenju depozita, prema čemu je tuženik precizirao svoj prigovor radi prebijanja.
23. Stranke nalazu nisu prigovarale, a sud ga je prihvatio kao stručan, obrazložen i sačinjen u skladu s dokumentacijom u spisu, smatrajući pritom da je zadatak vještaku određen upravo sukladno utvrđenjima iz presude Visokog trgovačkog suda RH u parnici Potrošač, za koja je sud vezan, kako je to ranije obrazloženo, pri čemu se ne radi o ugovaranju fiksne kamatne stope već o jedinom obračunu koji je moguće izvršiti imajući u vidu da je promjenjiva kamatna stopa utvrđena ništetnom.
24. Pritom valja ukazati da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Rev- 308/2022-2 od 19. travnja 2022. izrazio pravno shvaćanje da potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora, u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika.
25. Slijedom navedenog, a kako je tužbeni zahtjev na isplatu bio po visini identičan nalazu vještaka to je isti valjalo prihvatiti i presuditi kao u točki I izreke.
26. U odnosu na istaknuti prigovor tuženika radi prebijanja, koji je suprotno navodima tužitelja tuženik u ovom postupku istaknuo pravovremeno (već u odgovoru na tužbu, dakle do zaključenja prethodnog postupka ), a u dijelu koji se odnosi na nastale razlike u periodima kada je tečaj CHF bio niži od onog početno ugovorenog, ovaj sud ocjenjuje da je isti neosnovan. To sve iz razloga što plaćanjem anuiteta, pa i onih nižih zbog nižeg tečaja, tužitelj nije ništa primio, pa stoga ne postoji niti njegova obveza vraćanja nečeg što nije primio, a time ne postoji niti tražbina tuženika. Nadalje, u odnosu na valutnu klauzulu, tj. manje plaćene anuitete zbog nižeg tečaja CHF od onog koji je bio trenutku isplate kredita, posebno valja istaknuti da tuženik nema svojstvo potrošača te se ne njega nje primjenjuje zaštita koja je potrošačima pružena u kolektivnom sporu, jer je tuženik tamo sudjelovao kao pasivno legitimirana strana. Naime, tuženik je banka, tj. financijska institucija čija je osnovna funkcija da pruža usluge u vezi s izdavanjem kredita, što znači da mu je itekako bila poznata mogućnost pada tečaja CHF i taj rizik je preuzeo kao rizik poslovanja.
27. Stoga, s obzirom da tuženik nije potrošač, to nema pretpostavki da se zaštita pružena korisnicima kredita u kolektivnom sporu primjenjuje i na tuženika niti u pogledu pitanja prekida zastare, pa u tom smislu, čak i kada bi se prihvatio navod tuženika da predmetni ugovorni odnos iz ugovora o kreditu treba gledati sveobuhvatno, odnosno cijeniti koristi, prava i obveze obiju ugovornih strana, za tražbinu tuženika koju je stavio u prijeboj nastupila je zastara prije nego što su se pretpostavke za eventualni prijeboj ostvarile. Naime, zadnji iznos za koji je tuženik istaknuo prigovor radi prebijanja po osnovi nižeg tečaja dospio je u prosincu 2008., pa kako je prigovor radi prebijanja podnesen u odgovoru na tužbu 24.07.2019., to je jasno da je protekao i petogodišnji zastarni rok, dakle čak i pod pretpostavkom da se i na pravnu poziciju tuženika mogu primijeniti pravna pravila o stjecanju bez osnove.
28. Slijedom navedenog sud zaključuje da ne postoji potraživanje tuženika istaknuto radi prebijanja za manje plaćene anuiteta zbog tečajne razlike u iznosu od 227,88 EUR s pripadajućim kamatama.
29. Što se pak tiče prigovora radi prebijanja u dijelu koji se odnosi na razliku u vrijednosti depozita, koji depozit je ugovoren u valuti CHF, a nesporno je korišten za podmirenje pojedinih anuiteta kredita u razdobljima u kojima je tužitelj kasnio s njihovim plaćanjem, valja istaknuti da je taj depozit doista obračunat po višem tečaju CHF od onog koji je vrijedio kada je isti ugovoren. Međutim, sud smatra da niti s tog osnova ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju, jer je isti korišten za zatvaranje dospjelih kreditnih obveza tužitelja, pa je dakle svejedno da li ih je platio tužitelj ili su korištene iz depozita. Za predmetne uplate vrijedi u pogledu prijeboja isto obrazloženje kakvo je navedeno za tzv. negativne razlike s osnova nižeg tečaja, dakle, za isto se ne mogu primijeniti pravna pravila o stjecanju bez osnove jer tužitelj plaćanjem anuiteta iz depozita nije ništa stekao, slijedom čega je o predmetnom prigovoru sud odlučio kao u izreci, utvrdivši da tuženikovo potraživanje u iznosu od 1.158,53 EUR ne postoji.
30. Konačno, utvrđen je neosnovanim i prigovor radi prebijanja za onaj dio depozita koji je povučen nakon zatvaranja kredita. Naime, predmetni iznos od 2.294,51 EUR je prema rezultatima provedenog vještačenja povučen dana 17.2.2015. u svrhu prijevremene otplate predmetnog kredita, a kako to proizlazi iz dokumenta Izvod prometa po računu, što potvrđuje i tužitelj u svom iskazu. Stoga se ne radi o iznosu koji bi bio vraćen tužitelju, već je u potpunosti iskorišten za prijevremeno zatvaranje kredita, što znači da na strani tuženika nema nikakvog stjecanja, jer je taj iznos iskorišten da se podmire dospjele obveze.
31. Konačno, što se tiče istaknutog prigovora zastare u pogledu tražbine tužitelja, među strankama je bilo prijeporno je li postupak koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu u tzv. kolektivnoj parnici potrošača doveo do prekida zastare tj. do primjene odredbe čl. 241. ZOO-a prema kojem se zastara prekida podnošenjem tužbe odnosno do primjene odredbe čl. 245. st. 1 ZOO-a, a koji propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je preteklo prije prekida se ne računa u zakonom određeni rok za zastaru.
32. Prema shvaćanju Vrhovnog suda RH iz presude Rev-2245/17 od 20.03.2018. pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (ovdje 13. lipnja 2014.), zbog čega zastara nije nastupila. Prilikom donošenja takvog shvaćanja posebice se imalo na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328. ZOO/05). Dakle, u nedostatku posebnih zakonskih odredaba koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći i računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom čl. 140. Zakona o zaštiti potrošača propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, revizijski sud nalazi da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO/05, jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla.
33. Pritom valja posebno istaći da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora bio na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 – dalje: ZZP/03) koji je također sadržavao odredbe o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima. Tako je odredbom čl. 81. st. 2. i 3. ZZP/03 bilo propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj. Nastavno, i odredba čl. 96. st. 1. ZZP/07 i dalje uređuje pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima. Prilikom donošenja navedenog shvaćanja sud je imao na umu i odredbu čl. 502.c ZPP o proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presude, prema kojem propisu se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP za zaštitu kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U takvom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati (čl. 502.c ZPP).
34. Slijedom navedenog dakle, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, pa je prigovor tuženika u tom smislu neosnovan, dok je tužitelju valjalo dosuditi pune iznose preplaćenih anuiteta, kao je to navedeno u toč. I i II izreke.
35. S druge pak strane, niti tražbina koju je tuženik prema tužitelju stavio u prijeboj s osnova razlike u depozitu zbog povećanog tečaja CHF nije zastarjela, jer je ista dospjela 18.02.2015., a prigovor radi prebijanja tuženik je podnio u odgovoru na tužbu 24.07.2019., dakle unutar petogodišnjeg zastarnog roka.
36. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 1114 ZOO-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, a iste su dosuđene od dana kada je tužitelj obavio plaćanje više zaračunatih iznosa na ime redovnih kamata, s obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatnih stopa rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio iako je toga morao biti svjestan, pa mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.
37. Kamate su dosuđene do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
38. Temeljem čl. 154 st. 1 ZPP-a, tužitelju zastupanom po odvjetniku, a s obzirom na konačno postavljeni tužbeni zahtjev i vrijednost predmeta spora dosuđena je naknada koja se odnosi na: sastav tužbe (Tbr. 7/1) - 100 bodova, sastav četiri obrazložena podneska (Tbr. 8/1) - po 100 bodova i zastupanje na ročištima 28.01.2021., 06.07.2022. i 27.01.2025. (Tbr. 9/1) - po 100 bodova, sastav žalbe protiv presude (Tbr. 10/1) 125 bodova, ukupno 925 bodova odnosno 1.850,00 EUR. Tom iznosu pridodan je PDV u iznosu od 462,50 EUR, trošak vještačenja od 331,80 EUR, pristojba na tužbu i na presudu od 265,45 EUR, pa ukupan trošak tužitelja iznosi 2.909,75 EUR, sve primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Zakona i tarife sudskih pristojbi te čl. 155 ZPP-a.
39. Na tako utvrđeni trošak tužitelju pripada zakonska zatezna kamata od dana donošenja odluke po stopi čl. 29 ZOO-a jer trošak ima značaj glavnice, pa obveza tuženika na naknadu tog troška dospijeva s danom donošenja presude kao ovršne isprave, sve u smislu čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona.
U Zagrebu 6. veljače 2025. godine
Sudac:
Ivana Požar
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.
DNA:
1. tužitelju po punomoćniku
2. tuženiku po punomoćniku
