Poslovni broj: Usž-4473/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Arme Vagner Popović i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te više sudske savjetnice Ivana Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja KM iz [adresa] ZM iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Nora Erceg, odvjetnica u Rijeci, Zagrebačka 5/I, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Senju, Senj, Frankopanski trg 5, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, odlučujući o žalbama protiv presude i rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-598/2024 od 26. rujna 2024. na sjednici vijeća održanoj 6. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalbe se odbijaju i potvrđuje presuda i rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-598/2024 od 26. rujna 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja ZM za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim su tužitelji tražili poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-362-02/21-16/18, urbroj: 443-02-02-20- 24-47 od 12. ožujka 2024., te zahtjev za naknadu troškova upravnog spora. Rješenjem prvostupanjskog suda, isti poslovni broj i datum, odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.
2. Navedenim rješenjem tuženika utvrđuje se da tužitelji kao investitori i JM nisu postupili po izvršnom inspekcijskom rješenju, klasa: UP/I-362-02/21-16/18, urbroj: 443-02-02-20-22-1 od 26. studenog 2021., jer nisu uklonili tim rješenjem opisanu građevinu sanitarnog čvora izgrađenu bez akta za građenje na posebno zaštićenom području pomorskog dobra na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u [adresa] niti nakon izricanja druge novčane kazne, zbog čega se prisiljavaju na izvršenje rješenja izricanjem treće novčane kazne u iznosu od 13.272,28 €, sve na način i pod uvjetima iz tog rješenja.
3. Tužitelj VM je protiv presude i rješenja prvostupanjskog suda izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Smatra da je rješenje tuženika doneseno protivno izričitoj odredbi članka 115. stavak 3. Zakona o Državnom inspektoratu, a kako se u konkretnom slučaju radi o pomorskom dobru trebalo je donijeti rješenje kojim bi se rješenje o uklanjanju izvršilo putem treće osobe bez prethodnog izricanja novčanih kazni. Smatra da je trebalo udovoljiti zahtjevu za odgodnim učinkom tužbe jer je nezaposlen i da bi mu se izvršenjem pobijanog rješenja nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti. Predlaže da Sud uvaži žalbu.
4. Tužitelj ZM je protiv presude i rješenja prvostupanjskog suda podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Također ističe da je trebalo primijeniti odredbu članka 115. stavak 3. Zakona o Državnom inspektoratu jer se radi o pomorskom dobru. U odnosu na odgodni učinak ističe da ostvaruje jedina primanja kao vlasnik obrta u kojem su zaposlenica njegova supruga i sin i da bi mu izvršenjem rješenja o uklanjanju bila ugrožena životna egzistencija. Predlaže da Sud uvaži žalbu uz naknadu troškova spora.
5. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dao odgovor na žalbu.
6. Žalbe nisu osnovane.
7. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude i rješenja u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da su osporena presuda i rješenje pravilni i zakoniti kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene materijalnog prava te ne nalazi povrede pravila sudskog postupka.
8. Osnovano prvostupanjski sud potvrđuje da je rješenje tuženika doneseno pravilnom primjenom mjerodavne odredbe članka 114. stavak 3. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj: 115/18. i 117/21.) i odredbama Naputka o dopunama Naputka o načinu rada građevinske inspekcije ("Narodne novine", broj: 80/20.), budući je u postupku nedvojbeno utvrđeno da nije postupljeno po rješenju o uklanjanju od 26. studenog 2021., koje je postalo izvršno 16. prosinca 2020. i pravomoćno 13. rujna 2023. (presuda Visokog upravnog suda RH, poslovni broj Usž- 471/23 od 13. rujna 2023.), da gradnja nije uklonjena niti nakon dva mjeseca od izvršnosti rješenja od 29. srpnja 2022., kojim je izrečena druga novčana kazna, a koje rješenje je postalo i pravomoćno dana 18. siječnja 2024., donošenjem presude ovoga Suda, posl.br. Usž-1878/23, slijedom čega je osnovano sukladno navedenom Naputku tužiteljima i ostalim investitorima izrečena treća novčana kazna u propisanom iznosu. Dakle ostvareni su uvjeti za prisilno izvršenje rješenja izricanjem treće novčane kazne kako je to i zapriječeno točkom 3. izreke rješenja o uklanjanju, koji je izvršni naslov u ovoj stvari. Stoga nisu osnovani niti žalbeni navodi vezani uz primjenu odredbe članka 115. stavak 3. Zakona o Državnom inspektoratu jer je ista bila na snazi i u vrijeme donošenja rješenja o uklanjanju koje je ovdje izvršni naslov i kojim su tužitelji upozoreni da će se na izvršenje rješenja o uklanjanju prisiliti izricanjem tri novčane kazne, a tek nakon toga da će se izvršenju pristupiti putem treće osobe, na što ispravno ukazuje i prvostupanjski sud. Odredba članka 115. stavak 3. Zakona o Državnom inspektoratu, na koju u žalbi ukazuju tužitelji, nije bila na snazi u vrijeme donošenja rješenja o uklanjanju.
9. U odnosu na ostale prigovore koji se odnose na razloge nepostupanja po rješenju o uklanjanju, ovaj Sud je već odgovorio na te prigovore u naprijed navedenim presudama na koje se poziva i prvostupanjski sud.
10. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, i ovaj Sud nalazi da nije bilo zakonske osnove udovoljiti prijedlogu za određivanje odgodnog učinka tužbe jer nisu ispunjeni kumulativno propisani uvjeti iz odredbe članka 42. Zakona o upravnim sporovima kojom je propisano da tužba nema odgodni učinak osim kada je to zakonom propisano (stavak 1.), da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu (stavak 2.). U predmetnoj upravnoj stvari materijalnopravni propis je Zakon o Državnom inspektoratu sukladno kojem građevinska inspekcija obavlja inspekcijske nadzore radi zaštite javnog interesa po službenoj dužnosti, između ostalog, nadzore građenja u posebno zaštićenim područjima i izvan građevinskog područja i/ili protivno planiranoj namjeni te nadzora nad bespravnom gradnjom u kom slučaju je ovlaštena donositi zakonom propisane mjere, što je konkretno slučaj pa je osnovan zaključak prvostupanjskog suda da je u postupku izvršenja rješenja o uklanjanju bespravne gradnje odgodni učinak bio protivan javnom interesu. Stoga ni navodi o nastanku štete koja bi se teško mogla popraviti, a što tužitelji nisu niti dokazali, nije od utjecaja na drugačiju odluku obzirom da već nije ispunjen jedan od kumulativno propisanih uvjeta iz članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima.
9. Kako tužitelji žalbenim razlozima nisu doveli u sumnju zakonitost presude i rješenja prvostupanjskog suda, to ovaj Sud nije našao osnove za uvaženje žalbi. Ovo osobito imajući u vidu da tužitelji pravilnost osporene odluke pobijaju ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je prvostupanjska odluka utemeljena ali ih drukčije tumači, dajući u stvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na drugačije rješenje ove stvari.
10. Kako tužitelj ZM nije uspio sa žalbom, to u smislu odredbe članka 147. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima nije osnovan niti njegov zahtjev za naknadu troškova sastava iste putem punomoćnika.
11. Imajući u vidu sve navedeno, trebalo je temeljem odredbe članka 135. stavak 1. i članka 148. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu, 6. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Mirjana Čačić
