Poslovni broj: Usž-3483/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Arme Vagner Popović i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te više sudske savjetnice Ivana Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja JT i CT, oboje iz [adresa], zastupanih po punomoćniku Franji Matkoviću, odvjetniku u Rijeci, Zagrebačka 5, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, Uprave za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2437/2023 od 1. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 6. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2437/2023 od 1. srpnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim su tužitelji tražili poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-320-02/21-21/133, urbroj: 526-06/195-23-2 od 24. travnja 2023. i rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj, klasa: UP/I-320-03/21- 01/136, urbroj: 2170/1-08-02/3-21-4 od 26. listopada 2021. te je pod točkom II. odbijen zahtjev za naknadu troškova upravnog spora. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog upravnog tijela od 26. listopada 2021., kojim je tužiteljima kao investitorima gradnje stambene građevine- obiteljske kuće s dva vanjska bazena na zemljištu oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 1.250 m[2] , katastarske kulture pašnjak, određena naknada za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u visini od 22.499,37 kn.

2. Tužitelji su protiv presude prvostupanjskog suda podnijeli žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navode u bitno da je predmetna čestica već bila tretirana kao građevinsko zemljište objavljenim natječajem Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine od 16. studenog 2019., a što proizlazi iz dopisa Porezne uprave od 17. rujna 2021., a činjenica da je nekretnina u zemljišnim knjigama i katastru bila označena kao pašnjak ne znači da se radi o poljoprivrednom zemljištu. Do prenamjene čestice ne može doći davanjem građevinske dozvole, odnosno na temelju izvršnog akta kojim se odobrava građenje, već do prenamjene poljoprivrednog zemljišta u nepoljoprivredne svrhe dolazi temeljem odgovarajućeg akta (dokumenta prostornog uređenja). Ističu da se radi o zemljištu koje u naravi predstavlja pretežito betoniranu površinu, a dijelom i kamenjar, a ne pašnjak ili neku drugu kulturu koja bi se analogijom mogla svrstati pod poljoprivredno zemljište. Predlažu da Sud uvaži žalbu uz naknadu troškova sastava iste.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dao odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je osporena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja pravilna i zakonita, kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povrede pravila sudskog postupka.

7. I prema mišljenju ovoga Suda osnovano je prvostupanjski sud ocijenio zakonitim rješenja upravnih tijela donesenih sukladno odredbi članka 23. stavak 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine, broj 20/18., 115/18. i 98/19.) budući se u konkretnom slučaju radi o poljoprivrednom zemljištu u smislu odredbe članka 3. stavak 1. istog Zakona, jer iz posjedovnog lista nadležnog područnog ureda za katastar od 28. siječnja 2021., proizlazi da je predmetna nekretnina po kulturi pašnjak. Naime, radi se o podacima katastra nekretnina koje vode nadležna tijela za katastar i o tome izdaju, između ostalog, i izvatke koji su javne isprave, pa neosnovano žalitelji smatraju da je način uporabe predmetne čestice odnosno njezinu kulturu trebalo utvrditi na drugi način.

8. Naime, odredbom članka 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, koji Zakon je materijalnopravni propis koji se primjenjuje u predmetnoj upravnoj stvari, je propisano da se poljoprivrednim zemljištem u smislu tog Zakona smatraju poljoprivredne površine koje su po načinu uporabe u katastru opisane, između ostalog, i kao pašnjak, što je konkretno slučaj.

9. U odnosu na prigovor vezano uz način promjene namjene poljoprivrednog u građevinsko zemljište, pravilno se prvostupanjski sud i upravna tijela pozivaju na odredbu članka 23. stavak 1. istog Zakona kojom je izričito propisano da se jednokratna naknada za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta zbog umanjenja vrijednosti i površine poljoprivrednog zemljišta kao dobra od interesa za Republiku Hrvatsku plaća prema površini građevinske čestice utvrđene na temelju izvršnog akta kojim se odobrava građenje, odnosno prema površini zemljišta ispod zgrade ozakonjene rješenjem o izvedenom stanju.

10. U konkretnom slučaju utvrđeno je kao nesporno da je građevinskom dozvolom od 22. listopada 2020., tužiteljima odobrena gradnja stambenog objekta na predmetnoj čestici koja je u vrijeme izdavanja te dozvole u evidencijama katastra bila označena kao pašnjak, dakle poljoprivredno zemljište, slijedom čega je u primjeni citirane zakonske odredbe prvostupanjsko tijelo kao nadležno tijelo za donošenje rješenja kojim se utvrđuje naknada za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta odredilo naknadu u utvrđenom iznosu. Dakle, kako to i proizlazi iz zakonske odredbe do promjene namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko dolazi upravo na temelju izvršnog akta, što je u konkretnom slučaju navedena građevinska dozvola, a ne na temelju prostornog plana kako to pogrešno zaključuju tužitelji. Pravilno prvostupanjski sud ukazuje da je prostorni plan dokument prostornog uređenja kojim se uređuju uvjeti za građenje i provedbu drugih zahvata u prostoru na određenoj lokaciji odnosno prostornim planom se predviđa građevinska zona, a time se ne mijenja kultura zemljišta jer je to u nadležnosti katastra nekretnina.

11. Kako tužitelji žalbenim navodima nisu doveli u sumnju zakonitost presude prvostupanjskog suda, to ovaj Sud nije našao osnove za uvaženje žalbe.

12. Kako tužitelji nisu uspjeli sa žalbom, to u smislu odredbe članka 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) nije osnovan niti njihov zahtjev za naknadu troškova sastava iste.

13. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 79. stavak 1. i članka 79. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 6. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić