REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: Gž-590/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od Dubravke Šimić predsjednice vijeća, Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te mr.sc. Zlatka Pirca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Hrstiću, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB:02535697732, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, kao punomoćnicima, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-1592/19 od 29. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 6. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba tuženika Privredne banke Zagreb d.d. odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-1592/19 od 29. svibnja 2024., u cijelosti.
r i j e š i o j e
I. Žalba tuženika Privredne banke Zagreb d.d. odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-1592/19 od 29. svibnja 2024.
II. Tuženik se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova podnesene žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., [adresa], 10000 Zagreb, OIB: 02535697732 da tužitelju ŽP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 4.074,92 EUR sa zateznom kamatom, po kamatnoj stopi od 15% godišnje do 31.12.2007, od 01.01.2008. do 30.06.2011. po kamatnoj stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. do 31.07.2015. po kamatnoj stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015. do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023.godine do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sukladno Zakonu o obveznim odnosima, tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa:
72,83 EUR od 05.10.2007. do isplate,
36,31 EUR od 09.11.2007. do isplate,
73,38 EUR od 15.01.2008. do isplate,
37,08 EUR od 08.02.2008. do isplate,
65,56 EUR od 12.03.2008. do isplate,
64,89 EUR od 14.04.2008. do isplate,
62,79 EUR od 11.06.2008. do isplate,
126,41 EUR od 18.07.2008. do isplate,
124,97 EUR od 25.09.2008. do isplate,
65,60 EUR od 20.11.2008. do isplate,
65,13 EUR od 04.12.2008. do isplate,
65,36 EUR od 29.12.2008. do isplate,
66,87 EUR od 31.12.2008. do isplate,
69,37 EUR od 19.02.2009. do isplate,
136,04 EUR od 18.04.2009. do isplate,
66,94 EUR od 13.05.2009. do isplate,
65,99 EUR od 09.06.2009. do isplate,
130,22 EUR od 12.08.2009. do isplate,
65,32 EUR od 19.09.2009. do isplate,
130,10 EUR od 18.11.2009. do isplate,
64,77 EUR od 09.12.2009. do isplate,
66,00 EUR od 22.02.2010. do isplate,
66,58 EUR od 11.03.2010. do isplate,
66,35 EUR od 10.04.2010. do isplate,
204,65 EUR od 11.06.2010. do isplate,
71,11 EUR od 09.07.2010. do isplate,
69,20 EUR od 06.08.2010. do isplate,
142,32 EUR od 18.10.2010. do isplate,
131,65 EUR od 07.12.2010. do isplate,
61,94 EUR od 26.02.2011. do isplate,
120,14 EUR od 25.03.2011. do isplate,
58,29 EUR od 08.04.2011. do isplate,
60,01 EUR od 10.06.2011. do isplate,
103,35 EUR od 06.07.2011. do isplate,
98,70 EUR od 22.09.2011. do isplate,
83,09 EUR od 03.11.2011. do isplate,
40,71 EUR od 12.12.2011. do isplate,
41,85 EUR od 27.01.2012. do isplate,
41,66 EUR od 08.02.2012. do isplate,
41,22 EUR od 11.04.2012. do isplate,
40,92 EUR od 14.05.2012. do isplate
40,96 EUR od 08.06.2012. do isplate,
40,99 EUR od 11.07.2012. do isplate,
40,47 EUR od 13.08.2012. do isplate,
40,18 EUR od 01.10.2012. do isplate,
79,52 EUR od 20.10.2012. do isplate,
39,88 EUR od 21.12.2012. do isplate,
39,50 EUR od 14.01.2013. do isplate,
78,18 EUR od 27.02.2013. do isplate,
38,72 EUR od 27.03.2013. do isplate,
37,56 EUR od 04.06.2013. do isplate,
74,49 EUR od 19.06.2013. do isplate,
37,19 EUR od 02.09.2013. do isplate,
37,22 EUR od 04.10.2013. do isplate,
37,11 EUR od 04.11.2013. do isplate,
37,08 EUR od 02.12.2013. do isplate,
36,75 EUR od 13.01.2014. do isplate,
73,55 EUR od 05.03.2014. do isplate,
sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., [adresa], 10000 Zagreb, OIB: 02535697732 da tužitelju ŽP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 7.758,82 EUR sa zateznom kamatom, po kamatnoj stopi od 15% godišnje do 31.12.2007, od 01.01.2008. do 30.06.2011. po kamatnoj stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. do 31.07.2015. po kamatnoj stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015. do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023.godine do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sukladno Zakonu o obveznim odnosima, tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa:
1,01 EUR od 06.06.2006. do isplate
1,00 EUR od 10.07.2006. do isplate
0,74 EUR od 08.09.2006. do isplate
1,56 EUR od 07.10.2006. do isplate
4,58 EUR od 20.11.2008. do isplate
2,93 EUR od 04.12.2008. do isplate
4,93 EUR od 29.12.2008. do isplate
13,76 EUR od 31.12.2008. do isplate
27,87 EUR od 19.02.2009. do isplate
44,15 EUR od 18.04.2009. do isplate
17,77 EUR od 13.05.2009. do isplate
13,62 EUR od 09.06.2009. do isplate
20,63 EUR od 12.08.2009. do isplate
12,88 EUR od 19.09.2009. do isplate
25,30 EUR od 18.11.2009. do isplate
12,90 EUR od 09.12.2009. do isplate
20,68 EUR od 22.02.2010. do isplate
24,95 EUR od 11.03.2010. do isplate
24,78 EUR od 10.04.2010. do isplate
122,24 EUR od 11.06.2010. do isplate
56,02 EUR od 09.07.2010. do isplate
46,63 EUR od 06.08.2010. do isplate
119,30 EUR od 18.10.2010. do isplate
144,17 EUR od 07.12.2010. do isplate
96,08 EUR od 26.02.2011. do isplate
170,19 EUR od 25.03.2011. do isplate
74,66 EUR od 08.04.2011. do isplate
88,84 EUR od 10.06.2011. do isplate
213,17 EUR od 06.07.2011. do isplate
272,05 EUR od 22.09.2011. do isplate
233,19 EUR od 03.11.2011. do isplate
110,22 EUR od 12.12.2011. do isplate
125,44 EUR od 27.01.2012. do isplate
125,45 EUR od 08.02.2012. do isplate
122,60 EUR od 11.04.2012. do isplate
121,36 EUR od 14.05.2012. do isplate
124,16 EUR od 08.06.2012. do isplate
126,88 EUR od 11.07.2012. do isplate
123,15 EUR od 13.08.2012. do isplate
122,15 EUR od 01.10.2012. do isplate
241,24 EUR od 20.10.2012. do isplate
125,92 EUR od 21.12.2012. do isplate
123,85 EUR od 14.01.2013. do isplate
245,47 EUR od 27.02.2013. do isplate
122,20 EUR od 27.03.2013. do isplate
110,33 EUR od 04.06.2013. do isplate
220,99 EUR od 19.06.2013. do isplate
113,96 EUR od 02.09.2013. do isplate
235,66 EUR od 04.10.2013. do isplate
118,64 EUR od 04.11.2013. do isplate
121,16 EUR od 02.12.2013. do isplate
119,80 EUR od 13.01.2014. do isplate
249,58 EUR od 05.03.2014. do isplate
125,22 EUR od 06.03.2014. do isplate
125,46 EUR od 24.03.2014. do isplate
120,83 EUR od 02.06.2014. do isplate
121,58 EUR od 12.07.2014. do isplate
123,75 EUR od 27.08.2014. do isplate
125,96 EUR od 18.09.2014. do isplate
126,78 EUR od 20.10.2014. do isplate
130,23 EUR od 13.11.2014. do isplate
262,61 EUR od 29.12.2014. do isplate
132,35 EUR od 09.02.2015. do isplate
132,99 EUR od 11.03.2015. do isplate
132,99 EUR od 07.04.2015. do isplate
265,98 EUR od 29.05.2015. do isplate
132,99 EUR od 07.07.2015. do isplate
265,98 EUR od 14.08.2015. do isplate
132,99 EUR od 11.09.2015. do isplate
265,98 EUR od 19.10.2015. do isplate
sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.969,50 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 29. svibnja 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“
2. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja dopuštena je preinaka tužbe.
3. Protiv prvostupanjske presude i rješenja žalbu je pravodobno podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te je predložio drugostupanjskom sudu da pobijanu presudu preinači na način da odbije u cijelosti tužbeni zahtjev i da obveže tužitelja da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka, kao i troškove žalbenog postupka ili da istu presudu ukine i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3.1. Tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud odlučivao o tužbenom zahtjevu koji se temelji na tvrdnji o ništetnosti dijela odredbi Ugovora o kreditu broj 911155174, a da pri tome nije imao u vidu da je tužiteljev kredit konvertiran u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015, dalje u tekstu: ZID ZPK), te da je konverzija izvršena upravo sa svrhom i na način da se u obračun uključe sva plaćanja od početka trajanja kredita i to na način kao da je kredit početno bio u EUR, a da je preplata priznata potrošaču na ime plaćanja budućih obroka koji će dospijevati, pa da je iz tog razloga neosnovano vraćanje na početno ugovorenu kamatnu stopu iz kredita u kojem je ugovorena otplata uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, kao i da je donesenom presudom tužitelj ostvario pravo koje je protivno člancima 19.a, 19.b i 19.c ZID ZPK.
2.2. Dodatno ističe da se ne može prihvatiti tvrdnja da tužitelju nije bilo omogućeno pregovaranje u pogledu sklapanja Dodatka navedenog Ugovora o kreditu, obzirom da je samim zakonom propisan rok u kojem su banke, kao kreditori, bili dužni ponuditi sklapanje takvog Dodatka korisnicima kredita u valuti CHF, a da je potrošačima ostavljen rok od 30 dana u kojem su se trebali izjasniti prihvaćaju li konverziju, odnosno ponudu za sklapanje novog ugovora o kreditu, te nalazi da prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude nije imao u vidu odluke Suda EU C-260/18 i C-567/20, odluke Vrhovnog suda RH, kao i pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH izneseno u oglednom postupku koji se vodio pod poslovnim brojem: Gos-1/2019, a prema kojem pravnom shvaćanju da je sklapanjem Sporazuma o konverziji osigurano otklanjanje nepoštenih ugovornih odredbi uz istovremeno održavanje valjanosti ugovora, odnosno da je konverzijom kredita u potpunosti riješeno pitanje obeštećenja potrošača jer da su ekonomski dovedeni u situaciju kao da su otpočetka koristili kredit u EUR-ima.
2.3. Osim navedenog tuženik smatra da se iz ponašanja tužitelja može zaključiti da su mu bile jasne ugovorne odredbe te njegova prava i obveze, tim više što se tužitelj nije nikada obratio ovlaštenoj osobi, odnosno nadležnoj službi tuženika kako bi dobila dodatna pojašnjenja vezano za razloge i kriterije promjene kamatne stope i promjene tečaja po spornom kreditu, a da iz toga nesporno proizlazi da su tužitelju takve promjene bile jasne i razumljive, dok je tuženik mogao mijenjati kamatnu stopu i takvo pravo ugovoriti s klijentom, ali da je pri tome bio dužan postupati sukladno odredbama relevantnih propisa i izvršavati obveze u pogledu obavještavanja klijenata, što je tuženik i učinio, s tim da je tijekom ugovornog odnosa s tužiteljem mijenjao ugovornu kamatu zbog promjena tržišnih uvjeta, a da ista nikada nije bila viša od zakonom dopuštene najviše kamatne stope, kao i da je valutna klauzula izričito dopuštena temeljem članka 22. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO), pa da se iz navedenih razloga presuda pogrešno temelji na vještačenju provedenom po prijedlogu tužitelja da se njegova obveza iz predmetnog Ugovora o kreditu utvrdi sa početnom kamatnom stopom i početnim tečajem.
3.4. Nadalje se žalbenim navodima ukazuje da se činjenica podnošenja kolektivne tužbe Udruge Franak u kolektivnom sporu ne može smatrati radnjom tužitelja u smislu prekida zastare, te da se prvostupanjski sud nije mogao pozvati na utvrđenja iz tog postupka pa da je svakako osnovan prigovor zastare, a zaključno navodi da je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14- Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) iz razloga što je presuda nerazumljiva i proturječi sama sebi i razlozima presude, a da su navedeni razlozi nejasni i proturječni, te da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika. Zbog pogrešne odluke o glavnoj stvari tuženik osporava i odluku o troškovima postupka.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba tuženika nije osnovana.
6. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući je izreka pobijane presude razumljiva i ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a u obrazloženju su navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Ovaj sud, također, nije našao niti da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a od onih na koje se sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 4.074,92 eura s osnova ništetnih odredbi iz predmetnog Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa od 7.758,82 eura s osnova ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli.
8. Među strankama tijekom postupka nisu bile sporne slijedeće činjenice:
- da su tužitelj i tuženik dana 14. travnja 2006. sklopili Ugovor o kreditu broj 9011155174 kojim je tuženik kao kreditor tužitelju, kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti 78.780,00 CHF protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita, da je predmetni kredit tužitelju odobren za kupnju i uređenje građevinskog zemljišta, da je ugovoren rok otplate kredita od 192 mjeseca, da je na dan sklapanja Ugovora o kreditu godišnja kamatna stopa iznosila 4,75 % godišnje i da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste kreditora važećeg na dan plaćanja;
- da je vraćanje kredita u navedenim ugovorima bilo vezano za tečaj CHF, te da se tijekom trajanja razdoblja u kojem su se vraćali anuiteti kredita mijenjala visina kamatne stope Odlukama banke, kao i tečaj CHF;
- da su 16. prosinca 2015. tužitelj i tuženik zaključili Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9011155174 temeljem odredbi ZID ZPK, odnosno da je provedena konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR;
-da je prema izračunu konverzije utvrđeno da je tužitelj preplatio iznos od 3.829,18 eura.
9. Prema žalbenim navodima tuženika sporno je da li tužitelj ima pravni interes za podnošenje tužbe obzirom da je kredit konvertiran na način da je naknadno zaključen Dodatak Ugovoru o kreditu, da li su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi u predmetnim Ugovorima o kreditu ništetne i da li tužitelju pripada pravo na isplatu preplaćenog iznosa na temelju stjecanja bez osnove, te od kada tužitelj ima pravo na zatezne kamate i da li je nastupila zastara potraživanja.
10. Prvostupanjski sud je prije svega pobijanim rješenjem pravilno dopustio preinaku tužbenog zahtjeva od 24. siječnja 2024., a nakon provedenog vještačenja, jer je prema članku 190. stavku 2. ZPP-a, tužitelj i nakon zaključenja prethodnog postupka mogao preinačiti tužbu nakon što je financijskim vještačenjem utvrđen točan iznos kojeg je tužitelj platio tuženiku temeljem nepoštenih odredbi ugovora o kreditu, s tim da je člankom 191. stavkom 2. ZPP-a propisano da ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, da se tuženik takvoj preinaci ne može protiviti, zbog čega je valjalo žalbu tuženika u tom dijelu odbiti kao neosnovanu, a pobijano rješenje potvrditi.
11. Prvostupanjski sud je, nadalje, pravilno zaključio da nije osnovan tuženikov prigovor nedostatka pravnog interesa tužitelja za vođenje ovog postupka zbog sklapanja Dodatka Ugovora kojim je provedena konverzija kredita, budući da prema pravnom stajalištu iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 2868/2018-2 od 12. veljače 2019. tužitelj, kao korisnik kredita, ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvario eventualna prava za koja smatra da mu pripadaju bez obzira na to što je sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditu na temelju ZID ZPK kojim je provedena konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR.
12. Iako je ugovaranje valutne klauzule dopušteno jer tako proizlazi iz članka 22. stavka 1. ZOO-a, a što osnovano ističe i tuženik u žalbi, odredba u Ugovoru o kreditu prema kojoj se visina anuiteta veže uz tečaj valute švicarski franak u vrijeme plaćanja anuiteta tako da korisnik kredita u cijelosti snosi rizik promjene tečaja, ne bi se mogla izuzeti od primjene Direktive 93/13 i ne može se isključiti ispitivanje njezine nepoštenosti, jer valutna klauzula sadržana u odredbi članka 22. stavka 1. ZOO-a nije i ne bi smjela biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka bilo kojih ugovora pa tako niti ugovora o kreditu kao potrošačkih ugovora, kako je to smatrao i Ustavni sud RH u rješenju broj: U-I-392/2011. od 13. prosinca 2016.
13. Odlučujući o ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, kao o prethodnom pitanju, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su navedene odredbe ništetne, budući je banka postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja vodeći računa samo o svom interesu i ne uvažavajući interes potrošača, a kako se o predmetnim odredbama nije pregovaralo, da su nametnute ugovorne odredbe tužitelja stavila u neravnopravni položaj. Naime, cijeneći iskaz tužitelja pravilno je utvrđeno da je podnio zahtjev za kredit u eurima, ali da su mu djelatnici tuženika savjetovali da uzme kredit u CHF, te da mu prilikom razgovora nitko od djelatnika banke nije spomenuo nikakve rizike vezane uz valutu CHF, niti uz promjenjivu kamatnu stopu, tako da je prihvatio ponuđeni ugovor. 14. Imajući u vidu da iz provedenog dokaznog postupka, a osobito iz iskaza tužitelja, proizlazi da prilikom zaključenja predmetnog ugovora o kreditu stranke nisu pojedinačno pregovarale na način da bi tuženik dao tužitelju odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba, a da je predmetni Ugovor o kreditu bio unaprijed pripremljen od tuženika i da tužitelj nije mogao utjecati na njegov sadržaj, kao i da je iz priloženog Ugovora o kreditu vidljivo da se radi o standardnom ugovoru koji sadrži odredbu o valutnoj klauzuli u kojoj je sav rizik razlika na ime ugovorene valutne klauzule prebačen na tužitelja kao korisnika kredita, te da sadrži odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je određena u visini od 4,75 %, a da pri tome nisu navedeni kriteriji na temelju kojih će se ta kamatna stopa nadalje mijenjati, kao i da tuženik tijekom postupka nije predložio saslušanje svog djelatnika koji je sudjelovao u postupku obrade i sklapanja kredita iako je teret dokaza bio na njemu, te vodeći računa o ishodu kolektivne tužbe u kojoj je tuženik sudjelovao kao stranka, a koja se vodila kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 i kod Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-7129/2013 i Pž-6632/2017, te primjenjujući odredbe članka 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje u tekstu: ZZP) u vezi sa člankom 4. ZOO-, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio, kao o prethodnom pitanju, da su ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno članku 87. ZZP-a, kao i članku 322. ZOO-a.
15. Prihvaćajući tužbeni zahtjev prvostupanjski sud je na temelju članka 326. stavka ZOO-a pravilno zaključio da u situaciji kada su ugovorne odredbe ništetne po samom zakonu iste ne mogu postati valjane niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, kako to tvrdi tuženik pozivajući se na činjenicu sklapanja Dodatka Ugovora o kreditu. Nadalje, iako Dodatak Ugovora o kreditu predstavlja akt kojeg su banke bile dužne sklopiti na temelju zakona odnosno odredbe članka 19. b. ZID ZPK, a sve u cilju da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti EUR, to ne znači da je tužitelj kao korisnik kredita izgubio pravo potraživati stečeno bez osnove zbog ništetnih ugovornih odredbi ukoliko se u postupku utvrdi da Sporazumom o konverziji tužitelj nije u cijelosti obeštećen, odnosno da sklapanjem Dodatka Ugovora o kreditu nisu sanirane posljedice ništetnosti Ugovora o kreditu.
16. U postupku je, nadalje, utvrđeno da je tuženik ponudom konverzije postupio sukladno odredbama ZID ZPK koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u Euro na način da se položaj potrošača u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u Eurima.
17. Prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka za računovodstvo i financije ABC utvrdio da preplaćeni iznos s osnova promjenjive kamatne stope iznosi 4.074,92 eura, a s osnova promjene tečaja 7.758,82 eura, s tim da negativna tečajna razlika iznosi 263,87 eura, te da razlika s osnova nedospjele glavnice iznosi 2.186,88 eura.
18. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je u smislu članka 1115. ZOO-a tuženik nepošteni stjecatelj jer je odgovoran za ugovaranje ništetnih ugovornih odredbi kojima je povrijedio interese i prava tužitelja kao potrošača jer je sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nametnuo tužitelju bez mogućnosti pregovaranja, pa je stoga tužitelj ovlašten tražiti zatezne kamate tekuće od dana plaćanja anuiteta jer je tuženik kao nesavjestan stjecatelj dužan platiti kamatu od dana stjecanja predmetnog iznosa.
19. Tuženik je tijekom prvostupanjskog postupka istakao i prigovor zastare koji je prvostupanjski sud pravilno ocijenio neosnovanim iz razloga što zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a u konkretnom slučaju se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina sukladno članku 225. ZOO-a jer se radi o vraćanju stečenog bez osnove. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH iznesenom u presudi i rješenju poslovni broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., te pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na sjednici održanoj 31. siječnja 2022., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, zastarni rok restitucijskih zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
19.1. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnesena je 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu P-1401/2012, čime je došlo do prekida zastare, a zastara je počela teći iznova od dana kad je spor pravomoćno okončan, i to u odnosu na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi od 14. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli od 15. lipnja 2018. Obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 7. lipnja 2019., ista je podnesena unutar zastarnog roka od 5 godina.
19.2. U odnosu na prigovor tuženika da je svakako nastupila zastara potraživanja u odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev prvostupanjski sud je pravilno zaključio da isti nije osnovan obzirom da prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH zauzetom na sjednici od 27. svibnja 2024. u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove moguća i dopuštena, da se zastara prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno da do prekida zastare ne dolazi u trenutku preinačenje tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.
20. Imajući u vidu sve izneseno, te da je tužitelj tužbenim zahtjevom zatražio, sukladno nalazu i mišljenju vještaka, isplatu iznosa od 7.758,82 eura s osnova ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli i isplatu iznosa od 4.074,92 eura s osnova ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao i da su primjedbe tuženika na navedeni nalaz i mišljenje samo pravne naravi, odnosno da tuženik smatra da je vještačenje nepotrebno obzirom na provedenu konverziju, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je sukladno odredbi članka 1111. i 1115. ZOO-a u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, imajući pri tome u vidu da u slučaju ništetnosti odredbi predmetnog Ugovora o kreditu tužitelj ima pravo na razliku preplaćenog iznosa prema početnoj ugovorenoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, zbog čega je valjalo žalbu tuženika u tom dijelu odbiti kao neosnovanu, a pobijanu presudu u točki I. i II. izreke potvrditi.
21. Pravilno je odlučeno i o troškovima postupka (točka III. izreke) temeljem članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP-a, budući je tužitelj u cijelosti uspio sa svojim tužbenim zahtjevom, i to na način da su dosuđeni samo oni troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice, a koji troškovi su obračunati sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23).
22. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe jer s istom nije uspio, a temeljem članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.
23. Zbog iznesenog odlučeno je temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a kao u izreci.
Slavonski Brod, 6. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Dubravka Šimić
