REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž R-8/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Berislava Devčića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Bodrožić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika VG Čistoća d.o.o., OIB:23915011506, Ulica kneza Ljudevita Posavskog 45, Velika Gorica, kojeg zastupa punomoćnik Vilko Kos, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kos & partneri u Zagrebu, i umješača na strani tuženika Euroherc osiguranja d.d.,OIB:22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Dajana Čepo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri u Zagrebu, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika i umješača na strani tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: Pr-70/2020- 44, od 25. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 6. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalbe tuženika VG Čistoća d.o.o. i umješača na strani tuženika Euroherc osiguranja d.d., odbijaju se kao neosnovane, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: Pr-70/2020-44, od 25. rujna 2024., u pobijenom dijelu (točka I. izreke), dok u nepobijanom dijelu (točka II. izreke) ostaje neizmijenjena.

r i j e š i o  j e

I. Žalbe tuženika VG Čistoća d.o.o. i umješača na strani tuženika Euroherc osiguranja d.d., odbijaju se kao neosnovane, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: Pr-70/2020-44, od 25. rujna 2024., u pobijenom dijelu (točke I., II., IV. i V. izreke).

II. Žalba umješača na strani tuženika Euroherc osiguranja d.d., odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: 29 Su-672/2021., od 25. studenog 2021.

III. U ostalom nepobijanom dijelu (točka III. rješenja) rješenje ostaje neizmijenjeno.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: Pr-70/2020- 44, od 25. rujna 2024., u točki I. izreke presude naloženo je tuženiku VG Čistoća d.o.o., da isplatiti tužitelju AT, ukupan iznos od 2.654,46 eura sa zateznim kamatama koje na iznos od 2.474,46 eura s osnova neimovinske štete teku od 9. ožujka 2018. pa do isplate, a na iznos od 180,00 eura s osnova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu teku od 8. studenoga 2024. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

1.1. U točki II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos od 180,00 eura na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu za razdoblje od 9. ožujka 2018. do 7. studenoga 2024., kao neosnovan.

1.2. Rješenjem sadržanim u presudi, u točki I. izreke rješenja nije dopuštena preinaka tužbe učinjena na ročištu 23. studenog 2021.

1.3. U točki II. izreke rješenja naloženo je tuženiku VG Čistoća d.o.o., da naknadi tužitelju AT troškove parničnog postupka u iznosu od 2.839,53 eura sa zateznim kamatama od 8. studenoga 2024. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

1.4. U točki III. izreke rješenja odbijen je zahtjev tužitelja AT za naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 448,92 eura sa zateznim kamatama od 8. studenoga 2024. pa do isplate kao neosnovan.

1.5. U točki IV. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.587,50 eura kao neosnovan.

1.6. U točki V. izreke odbijen je zahtjev umješača za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura kao neosnovan.

1.7. Rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: 29 Su-672/2021., od 25. studenog 2021., odbijen je kao neosnovan zahtjev za izuzeće sutkinje Zorane Matešić.

2. Protiv presude i rješenja žalbe su uložili tuženik VG Čistoća d.o.o. i umješač na strani tuženika Euroherc osiguranja d.d.

3. Tuženik je uložio žalbu protiv dosuđujućeg dijela presude i rješenja zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti i tuženiku dosude troškovi postupka, ili da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3.1. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku žalitelj vidi u tome što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer je obrazloženje kontradiktorno samo sebi i dokazima koji prileže spisu, a dokazni prijedlozi tuženika i umješača su neosnovano odbijeni.

3.2. U sadržaju žalbe tuženik prvenstveno ustraje kod prigovora da se radi o povredi na radu za koju tuženik nije odgovoran jer je šteta nastala radnjom treće osobe na koju poslodavac nije mogao utjecati niti je posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Pri tome tuženik ponavlja navode koje je iznosio tijekom postupka da je poduzeo sve potrebne radnje zaštite na radu i osigurao zaštitnu opremu i da ne postoji ništa što je tuženik mogao dodatno učiniti da eliminira rizik od napada treće osobe na svog radnika, osim da angažira zaštitare da u svako doba prate sve njegove radnike, u svrhu njihove zaštite od napada trećih osoba, što je potpuno nerealno očekivati od bilo kojeg poslodavca. Dodatno se navodi i da je sud trebao prihvatiti prijedloge tuženika i umješača za provođenjem daljnjih dokaza u vidu provođenja vještačenja po vještaku za zaštitu na radu.

3.3. Glede troškova postupka tuženik smatra da je zbog pogrešne odluke o glavnoj stvari posljedično pogrešna i odluka o troškovima postupka.

4. Umješač na strani tuženika je u svojoj žalbi posebno naveo da je podnio zahtjev za izuzeće sutkinje o kojem je odlučeno rješenjem od 25. studenog 2021., protiv kojega nije dopuštena posebna žalba, pa umješač ovom žalbom pobija i rješenje broj Su:672/2021 od 25. studenog 2021. Navedeno rješenje predsjednice suda smatra nezakonitim jer osim izjave sutkinje i citiranja odredaba ZPP-a obrazloženje ne sadrži nikakve navode o subjektivnom i objektivnom testu (ne)pristranosti, pa se isto ne može ni ispitati čime je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, a zbog očitih okolnosti koje upućuju na pristranost sutkinje, počinjena je i bitna povreda iz čl. 71. st. 1. t. 7. u vezi sa čl. 354. st. 1. ZPP-a.

4.1. Žalba je uložena protiv dosuđujućeg dijela presude i rješenja sadržanog u presudi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti i umješaču dosude troškovi postupka, ili da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

4.2. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točka 11. ZPP- a, umješač nalazi u činjenici da zaključak prvostupanjskog suda o odgovornosti tuženika za nastalu štetu ne proizlazi iz izvedenih dokaza.

4.3. U sadržaju žalbe umješač osporava uzročno posljedičnu vezu između odustajanja tužitelja da isprazni kantu za smeće i napada na tužitelja, smatrajući da su to dvije radnje koje nisu međusobno povezane. Stoga tvrdi da nije utvrđeno da je tužitelj napadnut u svezi sa obavljanjem svoga rada, te navodi da je dostavio svu potrebnu dokumentaciju iz koje proizlazi da je tuženik poduzeo sve one mjere koje osiguravaju sigurnost i zaštitu na radu, ali nije mogao predvidjeti da će tužitelj biti napadnut od strane treće osobe niti je ikakvim mjerama mogao spriječiti napad od strane treće osobe.

4.4. U dijelu žalbe koje se odnosi na rješenje sadržano u presudi, umješač smatra da je rješenje suda kojim tek u presudi ne dopušta preinaku tužbe povišenjem zahtjeva nezakonito, obrazlažući to tvrdnjom da se na taj način direktno utjecalo na odluku o troškovima postupka na štetu umješača i tuženika, nezakonitim i pristranim postupanjem suda u ovome predmetu.

4.5. Glede ukupnih troškova postupka umješač smatra da je sud trebao donijeti odluku kojim se tužbeni zahtjev odbija, pa bi tada tužitelj bio dužan umješaču nadoknaditi troškove postupka. Glede pojedinih dosuđenih troškova posebno se osporavaju troškovi medicinskog vještačenje jer je visina štete bila nesporna. Isto tako svi troškovi tužitelja nakon ročišta 12.9.2021. su nastali krivnjom samog tužitelja. jer se nakon tog ročišta samo i isključivo utvrđivala nesporna visina štete.

4.6. Umješač smatra i da prvostupanjski sud nije dao nikakvih razloga zašto umješač nema pravo na trošak za povučeni dio tužbe kada se radilo o prešutnom dopuštanju preinake povišenjem zahtjeva jer je u odnosu na preinačeni zahtjev prvostupanjski sud provodio dokaz medicinskim vještačenjem.

5. Odgovor na žalbe nije podnesen.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Rješenjem predsjednice Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj 29 Su- 672/2021., odbijen je zahtjev za izuzeće uređujuće sutkinje u ovom predmetu, pa kako protiv toga rješenja nije dozvoljena posebna žalba, umješač je to rješenje pobijao žalbom protiv presude i o žalbi protiv toga rješenja drugostupanjski sud odlučio je prije odluke o žalbi na presudu i rješenje sadržano u toj presudi.

7.1. Zahtjev za izuzeća suca podnesen je na zapisnik sa glavne rasprave održane 23. studenog 2021. i temelji se na tvrdnji da umješaču nije omogućeno ostvarivanje prava na pravično i nepristrano suđenje, jer je sud prihvatio provođenje medicinskog vještačenja iako je punomoćnica umješača učinila nespornim visinu tužbenog zahtjeva.

7.2. Nasuprot navodima žalbe, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi umješač ili tuženik na bilo koji način bili omogućeni u ostvarivanju prava na pravično i nepristrano suđenje, jer procesna odluka da se provedu dokazi medicinskim vještačenjem ničim nije utjecala na njihova prava kao stranke u postupku. Utjecaj procesnih odluka uređujućeg suca tuženik i umješač mogu i jesu osporavali žalbom o kojoj je u konačnici odlučio drugostupanjski sud, pa je žalba umješača u odnosu na rješenje predsjednice Općinskog suda u Velikoj Gorici odbijena kao neosnovana.

O žalbama na presudu.

8. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

8.1. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude, pa su neosnovani žalbeni razlozi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku.

8.2. Nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 71. st. 1. t. 7. ZPP-a, budući je drugostupanjski sud potvrdio rješenje predsjednice Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: 29 Su-672/2021., od 25. studenog 2021., kojim je odbijen zahtjev za izuzeću uređujuće sutkinje u ovom predmetu.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio kao posljedicu ozljeđivanja na radu i koju potražuje od tuženika kao svog poslodavca temeljem odredbi Zakona o zaštiti na radu, odnosno odredbi Zakona o obveznim odnosima.

10. U postupku nije sporno:

- da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 20. svibnja 2014. na radnom mjestu kao radnik na sakupljanju i odvozu komunalnog otpada,

- da je tužitelj 9. listopada 2017. radio na lokaciji u [adresa], kada je fizički i verbalno napadnut od strane tada još NN osobe, i tom prilikom zadobio tjelesne ozljede,

- da je tužitelju zadobivena povreda priznata kao ozljeda na radu,

- da je tuženik bio osiguran kod Euroherc osiguranja d.d. policom osiguranja odgovornosti za štetu prema djelatnicima za štete nastale na radu ili u svezi sa radom,

- da se tužitelj u mirnom postupku obratio tuženiku zahtjevom za mirno rješenje spora 9. ožujka 2018., i da je tijekom postupka postala nesporna i visina tužbenog zahtjeva od 2.654,46 eura.

10.1. U prvostupanjskom, kao i u drugostupanjskom postupku sporno je pitanje odgovornosti za štetu, odnosno, da li su ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe članka 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) kojom je propisano da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti, ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala krivnjom treće osobe na koju poslodavac nije mogao utjecati, niti je posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu.

11. Iz dokumentacije u spisu, utvrđeno je:

- da je uvidom u Potvrdu MUP-a od 31. listopada 2017. utvrđeno kako je dana 9. listopada 2017. u 8,47 sati Policijska postaja Velika Gorica zaprimila telefonsku dojavu da je u [adresa] u [adresa] napadnut djelatnik poduzeća „V.G. Čistoća“ AT kao i da je policijska postaja protiv počinitelja Prekršajnom sudu u Velikoj Gorici podnijela optužni prijedlog zbog počinjenja prekršaja iz čl. 6. stavak 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 41/77., 52/87., 47/89., 55/89., 05/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22. i 47/23.)

- da je uvidom u pravomoćnu odluku Prekršajnog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pp J-716/17 od 30. studenoga 2017. utvrđeno je da je okrivljenik GT oglašen krivim što je dana 9. listopada 2017. narušavao javni red i mir u [adresa] u [adresa] ispred kućnog broja 10. na naročito drzak i nepristojan način tako što je prvo verbalno a kasnije i fizički napao djelatnika „VG Čistoće“ AT zbog čega je isti zadobio vidljivu tjelesnu ozljedu lijeve strane lica.

- da je uvidom u prijavu o ozljedi na radu utvrđeno je da je istu sastavio tuženik kao poslodavac te je u istoj naveo da je tužitelj kao radnik nastradao dok je na pražnjenju posuda s komunalnim otpadom na radnom mjestu u [adresa] u [adresa] zadobio udarac glavom u glavu od strane treće osobe, te da je tom prilikom tužitelj koristio osobna zaštitna sredstva.

12. Budući je tijekom prvostupanjskog postupka osnovno sporno činjenično i pravno pitanje vezano uz odgovornost za nastalu štetu, pravilno je prvostupanjski sud saslušanjem svjedoka i tužitelja utvrdio sve relevantne činjenice.

12.1. Iz analize iskaza tužitelja i svjedoka VT, u čemu su ti iskazi suglasni gotovo u potpunosti, proizlazi da je tužitelj fizički i verbalno napadnut od strane tada nepoznate osobe, u trenutku dok je istovarivao smeće iz kanti u kamion, pri čemu je ga je tada nepoznata osoba lupila svojom glavom o njegovu glavu uslijed čega je pao i udario glavom o ogradu. Tužitelj smatra da je napadnut iz razloga što toga dana ispred jedne kuće nije ispraznio kantu za smeće iz razloga što se u istoj nalazi kamenje koje nije komunalni otpad, postupajući pri tome po pravilima kako ih je propisao poslodavac, a što je ponukalo napadača da ga napadne i ozljedi.

13. Pravni okvir spora glede odgovornosti za ozljedu pravilno je postavljen pozivanjem na:

- odredbu članka 111. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17,), kojom je propisano da je poslodavac dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava ako radnik pretrpi štetu na radu, ili u svezi s radom.

- odredbu članka 25. st. 1., i 2. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) kojom je propisano da se ozljeda na radu, i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove smatra da potječe od rada, i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti, ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom, ili krajnjom nepažnjom radnika, ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati, niti je njegove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu. Pri tome treba imati u vidu i da

- odredbu članka 1063. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO), prema kojoj se za štetu od opasne djelatnosti odgovara po objektivnoj odgovornosti, jer se za štetu nastalu u vezi s opasnom djelatnošću smatra da potječe od te djelatnosti, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete.

14. Shodno navedenom u konkretnom slučaju drugostupanjski sud smatra pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj je pretrpio štetu uzrokovanu na radu, ili u vezi s radom, da postoji uzročna veza između štete, i procesa rada i postoji objektivna odgovornost poslodavca. Sporno je da li postoje okolnosti koje bi oslobodile tuženika kao poslodavca od odgovornosti za štetu ili da li postoji doprinos tužitelja kao radnika nastanku štete.

14.1. Analizom cjelokupnog dokaznog postupka drugostupanjski sud smatra da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio isključivu odgovornost tuženika za nastalu štetu i da nisu utvrđene činjenice koje bi ukazivale na postojanje doprinosa tužitelja nastaloj šteti.

15. Naime, u postupku je utvrđeno da tužitelj svojim ponašanjem nije dao povoda napadu od strane napadača GT, niti je između tužitelja i napadača postojao neki raniji sukob, niti su se uopće poznavali. Stoga je logičan i prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda da je napad isprovociran načinom rada po pravilima tuženika kao poslodavca.

15.1. S druge strane tužitelj obavlja poslove javne usluge i po logici stvari prilikom obavljanja poslova dolazi u doticaj s građanima korisnicima usluge, pri čemu je tužitelj dužan postupati prilikom odvoza otpada po pravilima tuženika kao poslodavca. Točno je da je tuženik osigurao tužitelju svu zaštitnu opremu koja ga treba štititi od uobičajenih rizika kao što su mehaničke ozljede ili mogućnosti infekcije, ali pri tome treba imati u vidu da sva potencijalna nezadovoljstva javnom uslugom građani prvo ispoljavaju prema radnicima na terenu, i u tim situacijama ne pomaže uobičajena zaštitna oprema.

15.2. Iz rezultata provedenih dokaza drugostupanjski sud smatra s izvjesnošću dokazanim da napad na tužitelja nije posljedica radnji treće osobe koja bi bila neovisna od karaktera poslova koje je obavljao tužitelj, već je upravo u vezi s tim poslovima. Osim toga, upravo segmenti pravila obavljanja komunalne usluge koje je propisao tuženik i po kojima tužitelj mora postupati, dovode do mogućih sporova i potencijalnih sukoba oko tumačenja tih pravila, što tužitelja kao terenskog djelatnika uslijed profesionalnog rizika dovodi do potencijalnih nesuglasica na terenu kao i do mogućih sukoba, pa se u tom segmentu poslovi tužitelja mogu smatrati opasnom djelatnošću. Stoga je odgovornost tuženika objektivna kako primjenom odredbe članka 25. st. 1., i 2. Zakona o zaštiti na radu, tako i odredbe članka 1063. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.

15.3. Kako u postupku nisu utvrđene okolnosti koje bi ukazivale na grubu nepažnju tužitelja, ili višu silu, već se radi o napadu kojem on nije doprinio svojim ponašanjem, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da nema njegovog doprinosa nastaloj šteti, pa je tuženik odgovoran za nastalu štetu sukladno odredbi članka 111. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17. - dalje: ZR).

16. Težina i posljedice tjelesnih povreda koje je pretrpio tužitelj utvrđene su provedenim vještačenjem medicinskog vještaka prof. dr. sc. Žarka Rašića, prim. dr. med i prim. OT, dr. med., specijalistu psihijatru. Iz nalaza i mišljenja vještaka prof. dr. sc. Žarka Rašića, proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio natučenje glave, istegnuće mišića vrata i akutnu reakciju na stres, uslijed čega je trpio bolove jakog intenziteta, trajnog karaktera 2 dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera 8 dana, bolove slabijeg intenziteta trajnog karaktera 45 dana, dok su povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani kroz smanjenje životnih aktivnosti. Zadobivene ozljede kralježnice smanjile su životnu aktivnost tužitelja 2%. Tuđa pomoć i njega tužitelju je bila potrebna u trajanju od 15 dana po 2 sata dnevno, te još 15 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku u trgovinu i slično.

16.1. OT, dr. med., specijalist psihijatar, iskazao je da je tužitelj trpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta. Do smirivanja akutnih simptoma psihotraume i prilagodbe na novonastalo stanje trpio je umjereni do jaki oscilirajući strah sveukupno do 3 dana, te potom umjereni oscilirajući strah do sveukupno 7 dana, te slabiji oscilirajući strah sveukupno još 4 tjedna. Tužitelju je zaostao kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta, u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj. Status psihičkih funkcija stabiliziran je 14. veljače 2018. Duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti nema.

17. Intenzitet i dužina trajanja posljedica pretrpljenih tjelesnih ozljeda, opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, po kriterijima pretrpljenih bolova, straha i smanjenih životnih aktivnosti sukladno članku 1100. stavak 1. u svezi sa člankom 19. i člankom 1046. ZOO-a.

17.1. Drugostupanjski su polazeći od činjenice da je neimovinska šteta po osnovi povrede prava osobnosti jedinstvena šteta, a pojedine manifestacije te štete su tek kriteriji za određivanje visine štete, cijeneći da je nesporan iznos ukupne imovinske i neimovinske štete, smatra da je ukupno dosuđeni iznos od 2.474,46 eura primjerena je novčana satisfakcija po osnovi neimovinske štete, uz dosuđeni iznos od 180,00 eura s osnova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu.

18. Zatezna kamata pravilno je tužitelju dosuđena za neimovinsku štetu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tj. od 9. ožujka 2018., a za imovinsku štetu, budući se radi o nerepariranoj šteti od dana presuđenja odnosno 8. studenoga 2024. do isplate.

O žalbi na rješenje.

19. Neosnovano se tužitelj i umješač na strani tužitelja žale na odluku prvostupanjskog suda kojim ne dopušta preinaku tužbe povišenjem zahtjeva, jer je iz sadržaja raspravnog zapisnika od 23. studenog 2021. utvrđeno da su se tužitelj i umješač izričito protivili povećanju – preinaci tužbenog zahtjeva, a to njihovo protivljenje prvostupanjski sud smatrao je osnovanim.

20. Nije osnovana žalba ni glede troškova postupka o kojima je prvostupanjski odlučio temeljem odredbe članka 155. i 154. stavak 1. ZPP-a, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23 u daljnjem tekstu: Tarifa).

20.1. Tužitelju su opravdano priznati trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora prema Tbr. 32 Tarife od 100 bodova, sastav tužbe od 28. listopada 2020. prema Tbr. 7/1 Tarife od 100 bodova, sastav podneska od 20. rujna 2021. prema Tbr 8/1 Tarife od 100 bodova, za pristup na ročište 27. rujna 2021. prema Tbr. 9/1 Tarife od 100 bodova, za pristup na ročište 23. studenoga 2021. prema Tbr. 9/1 Tarife od 100 bodova, sastav podneska od 16. svibnja 2022. prema Tbr 8/4 Tarife od 25 bodova, za pristup na ročište 12. rujna 2022. prema Tbr. 9/1 Tarife od 100 bodova, sastav podneska od 28. veljače 2023. prema Tbr 8/4 Tarife od 25 bodova, za pristup na ročište 15. prosinca 2023. prema Tbr. 9/1 Tarife od 100 bodova, sastav podneska od 23. rujna 2024. prema Tbr 8/1 Tarife od 100 bodova, za pristup na ročište 25. rujna 2024. prema Tbr. 9/1 Tarife od 100 bodova, odnosno ukupno 950 bodova, trošak PDV-a od 25 % i trošak plaćenog predujma od 464,53 eura za provođenje medicinskog ili ukupno 2.839,53 eura.

20.2. Prigovor da su troškovi medicinskog vještačenja bili nepotrebni jer je visina štete bila nesporna, te da su svi troškovi tužitelja nakon ročišta 12. rujna 2021. nastali krivnjom samog tužitelja, jer se nakon tog ročišta samo i isključivo utvrđivala nesporna visina štete, nije osnovan.

20.3. Tuženik i umješač na strani tuženika kroz cijeli postupak protivili su se svojoj odgovornosti za nastalu štetu, osporavajući osnov tužbenog zahtjeva. Upravo cijeneći tu činjenicu, kao i da na pravilnu primjenu materijalnog prava drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, opravdano je prvostupanjski sud proveo medicinsko vještačenje radi utvrđenja razmjera nastale štete.

20.4. Tuženiku i umješaču na strani tuženika nisu priznati troškovi postupka jer su u cijelosti izgubili spor.

21. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Požegi 6. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Ribičić