Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1862/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Melite Novoselac, predsjednika vijeća, Svjetlane Tolj suca izvjestitelja i člana vijeća te suca Jelene Bušić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Margareta Krivić, odvjetnica u Osijeku, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, koga zastupa punomoćnik Marko Kallay, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kallay & partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P- 1119/2019-30 od 18. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 6. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana te se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P- 1119/2019-30 od 18. listopada 2024.:

a) potvrđuje u pobijanom dijelu pod toč. I. i II. izreke i u dijelu pod toč. III. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka do iznosa od 2.102,46 eur zajedno s pripadajućim zateznim kamatama počev od 18. listopada 2024.

b) preinačuje u pobijanom dijelu pod toč. III. i to na način da se preko dosuđenog iznosa parničnog troška od 2.102,49 eur zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tužitelj odbija s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška u iznosu od 102,46 eura.

II. Zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I/ Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o kreditu broj: 528-50-4376503 o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF koji ugovor je sklopljen između tužitelja ĆĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, poslovnica Osijek potvrđen po javnom bilježniku Dragici Dumančić iz Osijeka pod brojem: OV-114546/07 dana 13. rujna 2007. i to: Odredba čl. 2. u dijelu koji glasi: „promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“ Odredba čl. 7. u dijelu koji glasi: „u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća ...“

II/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 isplatiti tužitelju ĆĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 5.600,91 eura s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni iznos preplate od dospijeća do 31.07.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena, od 01.08.2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023.g. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023.g. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:

na iznos od 14,74 eura od 30.11.2007. pa do isplate

na iznos od 14,55 eura od 31.12.2007. pa do isplate

na iznos od 16,48 eura od 31.01.2008.g. pa do isplate

na iznos od 20,51 eura od 28.02.2008.g. pa do isplate

na iznos od 26,80 eura od 31.03.2008.g. pa do isplate

na iznos od 17,35 eura od 30.04.2008.g. pa do isplate

na iznos od 17,80 eura od 31.05.2008.g. pa do isplate

na iznos od 20,62 eura od 30.06.2008.g. pa do isplate

na iznos od 17,30 eura od 31.07.2008.g. pa do isplate

na iznos od 17,04 eura od 31.08.2008.g. pa do isplate

na iznos od 18,19 eura od 30.09.2008.g. pa do isplate

na iznos od 48,72 eura od 31.10.2008.g. pa do isplate

na iznos od 28,27 eura od 30.11.2008.g. pa do isplate

na iznos od 54,27 eura od 31.12.2008.g. pa do isplate

na iznos od 58,27 eura od 31.01.2009.g. pa do isplate

na iznos od 60,08 eura od 28.02.2009.g. pa do isplate

na iznos od 62,35 eura od 31.03.2009.g. pa do isplate

na iznos od 63,32 eura od 30.04.2009.g. pa do isplate

na iznos od 55,57 eura od 31.05.2009.g. pa do isplate

na iznos od 49,87 eura od 30.06.2009.g. pa do isplate

na iznos od 51,39 eura od 31.07.2009.g. pa do isplate

na iznos od 54,39 eura od 31.08.2009.g. pa do isplate

na iznos od 54,13 eura od 30.09.2009.g. pa do isplate

na iznos od 51,09 eura od 31.10.2009.g. pa do isplate

na iznos od 56,80 eura od 30.11.2009.g. pa do isplate

na iznos od 61,37 eura od 31.12.2009.g. pa do isplate

na iznos od 67,87 eura od 31.01.2010.g. pa do isplate

na iznos od 66,38 eura od 28.02.2010.g. pa do isplate

na iznos od 75,21 eura od 31.03.2010.g. pa do isplate

na iznos od 73,53 eura od 30.04.2010.g. pa do isplate

na iznos od 76,80 eura od 31.05.2010.g. pa do isplate

na iznos od 105,05 eura od 30.06.2010.g. pa do isplate

na iznos od 99,23 eura od 31.07.2010.g. pa do isplate

na iznos od 117,00 eura od 31.08.2010.g. pa do isplate

na iznos od 110,86 eura od 30.09.2010.g. pa do isplate

na iznos od 100,99 eura od 31.10.2010.g. pa do isplate

na iznos od 121,82 eura od 30.11.2010.g. pa do isplate

na iznos od 148,32 eura od 31.12.2010.g. pa do isplate

na iznos od 129,56 eura od 31.01.2011.g. pa do isplate

na iznos od 136,14 eura od 28.02.2011.g. pa do isplate

na iznos od 127,77 eura od 31.03.2011.g. pa do isplate

na iznos od 129,27 eura od 30.04.2011.g. pa do isplate

na iznos od 164,80 eura od 31.05.2011.g. pa do isplate

na iznos od 168,26 eura od 30.06.2011.g. pa do isplate

na iznos od 197,04 eura od 31.07.2011.g. pa do isplate

na iznos od 181,82 eura od 31.08.2011.g. pa do isplate

na iznos od 165,15 eura od 30.09.2011.g. pa do isplate

na iznos od 161,30 eura od 31.10.2011.g. pa do isplate

na iznos od 160,02 eura od 30.11.2011.g. pa do isplate

na iznos od 167,93 eura od 31.12.2011.g. pa do isplate

na iznos od 174,84 eura od 31.01.2012.g. pa do isplate

na iznos od 175,76 eura od 29.02.2012.g. pa do isplate

na iznos od 1.186,57 eura od 08.03.2012.g. pa do isplate

sve u roku 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 platiti tužitelju ĆĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.204,92 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 18. listopada 2024. pa sve do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana. "

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Zahtijeva trošak sastava žalbe i pristojbe na žalbu.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba protiv odluke o glavnoj stvari je neosnovana, a protiv odluke o troškovima djelomično osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio kao i žalbene navode tuženika ovaj je sud utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Presuda suda prvog stupnja je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati, tako da donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tuženik ukazuje u žalbi.

7. U postupku pred sudom prvog stupnja potpuno su i istinito utvrđene sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, te je na takvo utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo u odnosu na odluku o glavnoj stvari, dok je dijelom pogrešno primijenjeno materijalno pravo u odluci o trošku.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu broj 528-50-4376503 od 12. rujna 2007. u dijelu kojim je ugovoren način promjenjive kamatne stope i primjena valutne klauzule, te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa koji su posljedica ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu i koje iznose je tuženik stekao bez osnove.

9. U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno je:

- da su stranke 12. rujna 2007. sklopile Ugovor o kreditu broj 528-50-4376503 kojim je ugovorena glavnica kredita u iznosu od 32.085,98 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika s rokom otplate od pet godina,

- da je namjena kredita bila kupnja osobnog vozila,

- da je tužitelj u tom ugovornom odnosu potrošač,

- da je tužitelj u cijelosti podmirio svoje obveze proistekle iz Ugovora o kreditu prije ugovorenog roka,

- da je predmetnim Ugovorom ugovorena otplata u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća i da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se može mijenjati u skladu s Odlukom o kamatnim stopama, s tim da kamatna stopa na dan sklapanja ugovora iznosi 5,49 % godišnje,

- da je tuženik u više navrata svojim odlukama povećavao ugovorenu kamatnu stopu zbog čega je tužitelj platio više 847,18 eur,

- da je tužitelj za vrijeme otplate kredita, a na temelju ugovorene valutne klauzule platio više 4.753,73 eur,

- da tuženik nije dokazao da je tužitelju kao potrošaču u predugovornoj fazi predočio informacije koje sadrže jasne i razumljive kriterije da bi potrošač mogao predvidjeti ekonomske posljedice ugovaranja instituta valutne klauzule kao i kriterije promjenjivosti kamatne stope,

- da su odredbe ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula ništetne.

10. U vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu 12. rujna 2007. na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12., 56/13. i 41/14. – dalje ZZP/07).

11. Neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da su sukladno čl. 502.c ZPP-a stavovi iz kolektivne presude za zaštitu interesa potrošača obvezujući za sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete, a u konkretnom slučaju se radi o potraživanju s osnove stjecanja bez pravne osnove. Naime, to što se u konkretnom slučaju radi o potraživanju s osnove stjecanja bez pravne osnove, ne znači da se predmetne odredbe ne primjenjuju u konkretnom slučaju. Te se odredbe ne mogu doslovno tumačiti u smislu da se odnose samo na postupke radi isplate s osnove naknade štete. Naknada štete, kao i obveza naknade ostvarene koristi su posljedice ništetnosti ugovorne obveze pa se pravila ugovorne odgovornosti trebaju primijeniti kako na štetu koju savjesna strana trpi zbog ništetnosti ugovora, tako i na druge postupke u kojima se zahtjeva vraćanje onoga što je druga strana primila po osnovi ništetnih odredbi. Tužitelj ne može biti doveden u neravnopravni položaj time što svoje potraživanje ostvaruje s druge pravne osnove, a ne s osnove naknade štete.

12. Nadalje, nije osnovan žalbeni navod da se odredba čl. 502.c ZPP-a ne može primijeniti na konkretan slučaj s obzirom da je zakonska izmjena odredbe čl.502.c ZPP-a dodavanjem iza riječi "naknada štete" riječi "ili isplata" stupila na snagu 1. rujna 2019., odnosno nakon što je tužitelj podnio tužbu (5. lipnja 2019.), jer takvo formalističko i gramatičko tumačenje ne bi bilo prihvatljivo, slijedom čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 502.c ZPP-a.

13. Neosnovano u žalbi tuženik smatra kako nije opravdano tumačenje suda prvog stupnja da bi odredbe Ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno vraćanje kredita uz primjenu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule bile ništetne primjenom odredbe čl.502.c ZPP-a, jer je u postupku kolektivne zaštite riječ o apstraktnoj zaštiti. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbe čl. 502.c. ZPP-a zauzimanjem stava da je riječ o nepoštenim, a time i ništetnim ugovornim odredbama.

14. Nije osnovan žalbeni navod tuženika da ne bi bilo dopušteno provoditi test poštenja ugovorenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, jer da su iste jasne, razumljive i uočljive. Naime, odredbom članka 96. st. 1. ZZP/07 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom stavka 2. istoga članka propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

15. Pravilno se u svojoj odluci sud prvog stupnja pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., kojom je utvrđeno da je i tuženik između ostalih u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koje je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora ista banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate na štetu potrošača kao i da je u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. ovdje tuženik povrijedio kolektivne interese potrošača-korisnika kredita, koristeći u Ugovorima o kreditu ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a tuženik i potrošači nisu pojedinačno pregovarali o istoj odredbi, koja presuda je u pogledu ništetnosti načina promjene kamatne stope potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. a u pogledu načina ugovaranja valutne klauzule presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

16. Pri ocjeni žalbenih navoda tuženika da je sud prvog stupnja svoju odluku pogrešno utemeljio na pravnim shvaćanjima iz presude donesene povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača potrebno je navesti da tuženik u žalbi potpuno zanemaruje okolnost da je predmetnoj parnici prethodila parnica u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača koja je vođena u skladu s odredbama čl. 131. do 141. b . ZZP/07.

17. S obzirom da predmetnu parnicu tužitelj pokreće kao pojedinačni potrošač u smislu odredbe čl. 140. ZZP/07, i to nakon prethodno pravomoćno okončanog kolektivnog spora za zaštitu interesa i prava potrošača, u predmetnoj parnici on se je, u skladu s odredbom članka 502.c ZPP-a, bio ovlašten pozvati na pravno utvrđenje suda iz navedenog kolektivnog spora, kao što je i sud u predmetnoj parnici, u skladu s odredbom čl. 138.a ZZP/07, vezan tim pravnim utvrđenjem iz pravomoćne presude kojom je u kolektivnom sporu utvrđena povreda prava i interesa potrošača.

18. Činjenica da tužitelj nije tražio raskid ugovora, niti za vrijeme otplate kredita osporavao odredbe ugovora koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, a svojim potpisom na ugovoru pristao na sklapanja istog, nije od nikakvog utjecaja na tužiteljevo pravo koje ostvaruje u ovom postupku. U skladu s čl. 328. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23; dalje ZOO) u konkretnom slučaju pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi.

19. Provođenjem dokaza saslušanjem tužitelja sud je pravilno utvrdio sve okolnosti, te pravilno utvrdio da su odredbe Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne. Iz spisa predmeta proizlazi da je tuženik na pripremnom ročištu održanom 12. travnja 2024. odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka RĐ, djelatnika tuženika i Javnog bilježnika Dragice Dumančić, pa nije osnovan žalbeni navod tuženika da sud prvog stupnja nije utvrđivao jesu li ugovorne odredbe tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive, je li se o istima pojedinačno pregovaralo, te uzrokuje li znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

20. Neosnovani su i navodi žalbe da tužitelj nema status potrošača i da je presuda prvog stupnja donesena u suprotnosti s odredbom čl. 388. st. 4. ZPP-a. Sud prvog stupnja je utvrdio i obrazložio status potrošača tužitelja na temelju iskaza tužitelja i sadržaja Ugovora o kreditu pa je pravilno utvrdio status potrošača tužitelja jer je predmetni Ugovor tužitelj sklopio kao fizička osoba za kupnju osobnog vozila. Stoga, suprotno žalbenim navodima tuženika nije niti bilo potrebno pribavljati podatke nadležne Porezne uprave (čl. 220. st. 2. ZPP-a).

21. Pravilno je sud prvog stupnja otklonio istaknuti prigovor zastare potraživanja obzirom da je pravomoćnost odluke donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u odnosu na valutnu klauzulu nastupila 14. lipnja 2018., odnosno od 13. lipnja 2014. u odnosu na ugovornu odredbu o načinu promjene kamatne stope, pa do dana podnošenja tužbe 5. lipnja 2019. nije protekao opći zastarni rok od pet godina (čl. 225. ZOO-a).

22. Sud prvog stupnja je pravilno, suprotno žalbenim navodima tuženika, odredio i tijek zakonskih zateznih kamata na pojedinačne iznose i to sukladno čl. 1115. ZOO- a, jer time što je u konkretnom slučaju utvrđeno da su pojedine odredbe ugovora o kreditu nepoštene i time ništetne, isto podrazumijeva i nesavjesnost tuženika kao kreditne institucije.

23. U odnosu na odluku o parničnim troškovima, osnovano tuženik ističe kako odluka o parničnim troškovima nije pravilna jer je sud prvog stupnja pogrešno tužitelju priznao trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 102,46 eur.

24. Naime, odredbom čl. 6. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 51/23.), koje su izmjene stupile na snagu 25. svibnja 2023. određeno je da se u čl. 11. st. 1. točka 20. mijenja i glasi: „20. potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa“.

25. Nesporno je da je tužitelj pokrenuo postupak na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, te da je na temelju citirane odredbe čl. 11. st. 2. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18. i 51/23. – dalje ZSP) oslobođen plaćanja sudskih pristojbi, pa je zahtjev tužitelja za naknadu troškova sudske pristojbe na presudu u iznosu od 102,46 eur neosnovan i valjalo ga je odbiti u tom dijelu.

26. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a i isti troškovi nisu dosuđeni tuženiku s obzirom da sa žalbom nije uspio u pogledu glavne stvari već samo u pogledu dijela troškova parničnog postupka.

27. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučiti kao u toč. I. izreke.

Osijek, 6. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Melita Novoselac