REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-972/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Šimić predsjednice vijeća, mr. sc. Zlatka Pirc, člana vijeća i suca izvjestitelja i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republika Hrvatska – Ministarstvo poljoprivrede, OIB: 52634238587, koje zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel, protiv tuženika SO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Vesna Škare Ožbolt, odvjetnica u Zagrebu, radi ispravka zemljišnoknjižnog upisa, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici broj P-340/2021-16 od 4. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 6. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj P-340/2021-16 od 4. listopada 2024.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova podnesene žalbe te tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koji glasi:

" Utvrđuje se nevaljanim besteretni otpis kč. br. [katastarska čestica] šuma Maločev jarek površine 1 jutro i 115 čhv, kč. br. [katastarska čestica] livada [adresa] u ... ... čhv, kč. br. [katastarska čestica] livada ... u ... ... čhv, kč. br. [katastarska čestica] livada ... u ... ... čhv, kč. br. [katastarska čestica] šuma ... u ... ... jutro i 932 čhv i kč. br. [katastarska čestica] pašnjak ... u ... ... čhv sa imena i vlasništva Republike Hrvatske te prijenos u novi zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva za korist SO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ovdje tuženog, te se utvrđuje da je tužiteljica, Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, vlasnica nekretnina i to kč. br. [katastarska čestica] šuma ... površine 1 jutro i 115 čhv, kč. br. [katastarska čestica] livada ... u ... Vrhu površine 250 čhv, kč. br. [katastarska čestica] livada ... u ... ... čhv, kč. br. [katastarska čestica] livada ... u ... ... čhv, kč. br. [katastarska čestica] šuma ... u ... ... jutro i 932 čhv i kč. br. [katastarska čestica] pašnjak ... u ... ... čhv, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i nalaže se ispravak zemljišnoknjižnog stanja na način da se briše pravo vlasništva tuženog SO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na istim nekretninama te izvrši upis prava vlasništva u korist tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587.''

II./ Nalaže se tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587, nadoknaditi tuženom SO, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu 875,00Eur (slovima: osamstotinasedamedesetpeteura) u roku 15 dana.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužiteljica zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. -3. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP).

2.1. Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP jer da je obrazloženje nerazumljivo, a u presudi da nedostaju i nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno istu su nejasni i nepotpuni.

2.2. Navodi kako je prvostupanjski sud iznio stav o samostalnom i nesmetanom posjedu, no, da ne iznosi razloge o stjecaju prava vlasništva uzurpacijom odnosno o stjecanju nekretnina koje su bile u režimu zemljišnih zajednica pa niti ne ocjenjuje navode tužiteljice da predmetna dioba zemljišne zajednice nije bila okončana i da zbog toga nije došlo do stjecanja istih u privatno vlasništvo, a obrazlažući svoje tvrdnje poziva se na odredbe Zakona o uređenju imovinskih odnosa nastalih samovlasnim zauzećem (uzurpacijom) zemljišta u općenarodnoj imovini.

2.3. Tvrdnji je da nisu bile ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću jer da rok s obzirom na vrijeme nije protekao, a da nema mjesta pozivanju na shvaćanja iz presude [naziv] protiv [adresa].

2.4. Pobija i odluku o troškovima postupka te predlaže da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ukoliko prihvaćanjem žalbe ne preinači presudu i usvoji tužbeni zahtjev. Traži troškove podnesene žalbe.

3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu u kojem ističe da je presuda zakonita i pravilna, poglavito stoga što su žalbeni razlozi paušalno navedeni. Osporava tvrdnje žalitelja o bilo kakvoj uzurpaciji te ističe da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, budući je tuženik sa svojim prednicima u posjedu nekretnine preko 60 godina, a tvrdnjama tužitelja da se u rok stjecanja prava vlasništva na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu ne računa vrijeme proteklo prije 8. listopada 991. suprotstavlja odluke VSRH kao i Europskog suda za ljudska prava te sudsku praksu hrvatskih sudova.

3.1. Predlaže da se žalba odbije i potvrdi prvostupanjska presuda te traži troškove podnesenog odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pravcu žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP koju u žalbi ističe tužitelj, ovaj sud je stajališta da prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, sadrži valjane razloge kao i razloge o odlučnim činjenicama koji razlozi su jasni i potpuni.

6. Ne nalazi se ni da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP od onih na koje se u skladu s odredbom članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

7.Tužbenim zahtjevom tužiteljica traži utvrđenjem nevaljanim besteretnog otpisa nekretnina pobliže navedenih u petitu tužbenog zahtjeva s imena i vlasništva RH te prijenosa u novi z.k.zl.br. k. o. [katastarska općina] iz z.k.zl.br. 631 u korist SO te utvrđuje da je tužiteljica vlasnica istih nekretnina kao i nalog da se raspravi zemljišnoknjižno stanje na način da se krše prava tuženoj.

7.1. U tužbi navodi da smatra da je sud prilikom donošenja rješenja pogrešno utvrdio činjenično stanje odnosno pogrešno izveo zaključak o postojanju zakonskih pretpostavki da se tuženik upiše kao vlasnik spornih nekretnina. Iz obrazloženja spornog rješenja proizlazi da sud smatra da je predlagatelj, ovdje tuženik, dokazao osnovanost svog prijedloga za ispravak upisa prava vlasništva u pojedinačnom zemljišnoknjižnom ispravnom postupku budući je u katastru upisan kao posjednik predmetnih nekretnina, a tijekom postupka je utvrđeno da je u faktičnom posjedu istih te da je predmetne nekretnine stekla temeljem zakona, budući predstavljaju poljoprivredno zemljište i to sukladno odredbi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima , a u svezi odredbi čl. 3. st. 1. i čl. 2. st. 1. i 2. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine, broj 34/1991.) koji upis je izvršen temeljem ovosudnog rješenja posl. br. Z-4356/2004, a prije tog upisa je bilo upisano pravo vlasništva u korist ....

7.2. Također navodi da su zemljišne zajednice prestale postojati stupanjem na snagu Zakona o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina općenarodnom imovinom („Narodne novine“, broj 36/47.) i to dana 19. travnja 1947., da je odredbom članka 1. Zakona o proglašenju bilo propisano da se imovina zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovinskih općina proglašava općenarodnom imovinom, također da su člankom 3. navedenog zakona bile propisane iznimke od općeg pravila iz članka 1. i to da su pojedini ovlaštenici dobili u svoje privatno vlasništvo prije 6. travnja 1941., odnosno na temelju dobrovoljnog dovršenja diobenog postupanja pokrenutog prije 6. travnja 1941., s time da dovršenje postupka pokrenutog prije 6. travnja 1941. odobravaju okružne komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju, a da u konkretnom slučaju tuženik nije dokazala navedene pretpostavke pa isti nije niti mogao steći vlasništva na navedenim nekretninama.

7.3. Navodi da je u vrijeme važenja Zakona o proglašenju na snazi bio Opći građanski zakonik koji je u paragrafu 846. propisao da se o učinjenoj diobi mora sastaviti isprava te da dionik nepokretne stvari dobiva stvarno pravo na svoj dio tek onda kad je pravo upisano u javne knjige na temelju isprava sastavljenih radi diobe. Budući se vlasništvo nekretnina stjecalo upisom u javne knjige na temelju isprave sastavljen radi diobe, a u vrijeme kada je pravni prednik tuženika mogao postati privatni vlasnik nekretnine koje su ulazile u zemljišne zajednice takav upis nije izvršen to i tuženik nije postao vlasnik istih nekretnina, te konačno smatra da nisu ispunjeni niti uvjeti za stjecanje prava vlasništva na navedenim nekretninama dosjelošću s obzirom da se u rok za stjecanje prava vlasništva na nekretninama koje su 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije 8. listopada 1991., pa s obzirom da je potrebno 40 godina samostalnog posjedovanja nekretnina jer tuženik nema valjani pravni temelj posjedovanja, to je očito da u trenutku podnošenja prijave nisu bile ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

7.4. Tvrdnji je da svoje pravo može ostvarivati pred sudom temeljem odredbe čl. 205. Zakona o zemljišnim knjigama (NN broj 63/2019.), podnosi predmetnu tužbu koju predlaže usvojiti u cijelosti.

8. Prvostupanjski sud je utvrđenja:

- - da je predmet postupka tužba radi ispravka upisa na nekretninama upisanima u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (prije otpisa upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]), a koje se sastoje od:

rek površine 1 jutro i 115 čhv,

šuma ... u ... ... jutro i 932 čhv i

- da su predmetne nekretnine bile dio Zemljišne zajednice plemića sela [adresa], koje su nakon 1948. upisane za korist općenarodne imovine pod upravnom N...., a 2003. za korist tužiteljice

- da su prednici tuženika njegovi roditelji - majka AO i otac RO (utvrđeno temeljem iskaza svjedoka ŽO danog na zapisnik u priloženom predmetu posl. br. Z-2956/21, a tužiteljica navedenu činjenicu nije sporila)

- da je prednik tuženika, njegov otac RO (zajedno s drugim žiteljima [adresa]) 18. ožujka 1960. podnio molbu radi priznanja prava vlasništva uzurpiranog zemljišta općenarodne imovine i to upravo na predmetnim nekretninama (str. 93 spisa)

- da je Gradska komisija za uzurpaciju za područje Velike Gorice 14. ožujka 1961. donijela rješenje kojim se ne priznaje pravo vlasništva RO na predmetnoj nekretnini,

- da se prednik tuženika i svi ostali podnositelji molbi za priznanje prava vlasništva uzurpacijom tijekom cjelokupnog postupka vodio pod zajedničkim nazivnikom HO i dr.

- da je povodom žalbe RO Državni sekretarijat za poslove financija, Uprava za zemljišnoknjižne odnose (dalje u tekstu: Državni sekretarijat) odlukom broj 07/2545/3-1961 od 30. prosinca 1961. ukinuo rješenje Gradske komisije od 14. ožujka 1961. i vratio predmet na ponovni postupak

9. U obrazloženju prvostupanjske presude prvostupanjski sud se poziva na odredbe Zakona o zemljišnim knjigama (NN 91/96, 68/98, 137/99, 114/01 i 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 – u daljnjem tekstu: ZZK), odredbe Pravilnika o unutarnjem uređenju, vođenju zemljišnih knjiga i obavljanju drugih poslova u zemljišnoknjižnim odjelima (NN 81/98, 109/02, 123/02, 153/02, 14/05 i 60/10. dalje: PZK), odredbe Zakona o uređenju imovinskih donosa nastalih samovlasnim zauzećem (uzurpacijom) zemljišta u općenarodnoj imovini (NN 31/58, 20/77, 34/79- dalje Zakon o uzurpaciji) te odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 94/17, dalje: ZVDSP).

10. Obrazlažući primjenu gornjih odredbi prvostupanjski sud navodi:

"Prvenstveno se ističe da pojedinačni ispravni postupak sukladno odredbi čl. 200. ZZK u vezi čl. 108. -114. PZK predstavlja postupak koji je u pravni sustav uveden sa svrhom učinkovitog sredstva za usklađenje zemljišnog i katastarskog stanja u onim slučajevima u kojima stvarno i katastarsko stanje ne odgovara upisanom zemljišno knjižnom stanju. Pojedinačni ispravni postupak treba voditi uvijek kada postoji neko knjižno pravo koje nije upisano u zemljišne knjige, a ne postoji perfektna isprava na temelju koje se to pravo može upisati, a pojam "opravdanog razloga" zakonodavac pojašnjava u odredbi stavka 3. istoga članka te upućuje kako takav razlog postoji kad je nekom ispravom učinjeno vjerojatnim da nekoj osobi pripada pravo koje nije u njezinu korist upisano i radi čijeg bi upisa trebalo ispraviti određene zemljišnoknjižne upise, a radi se o pravu koje po odredbama ovoga Zakona može biti predmet zemljišnoknjižnog upisa. Stoga razloga takav postupak treba predstavljati učinkovito pravo sredstvo za usklađivanjem katastarskog i zemljišnoknjižnog stanja u slučajevima u kojima predlagatelji raspolažu ispravama iz kojih proizlazi opravdanost i osnovanost pokretanja takvog postupka (isti stav izražen u odluci VSRH Rev- 410/2022 od 04.04.2023.)

Nadalje, stjecanje vlasništva po osnovi uzurpacije zemljišta u općenarodnoj imovini pretpostavlja zauzeće konkretnog zemljišta u društvenom vlasništvu do 6. travnja 1941. od strane fizičke osobe koja isto zemljište posjeduje stalno i nesmetano te ga koristi za svoje potrebe. Konačno rješenje o priznanju prava vlasništva na zauzetom zemljištu s odobrenim tehničkim elaboratom zavoda za katastar i geodetske poslove jest osnova za uknjižbu prava vlasništva na uzurpiranoj nekretnini.

Za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti je nužno utvrditi i ispuniti zakonom propisane uvjete za stjecanje vlasništva, a koji su kao takvi propisani odredbom čl. 159. ZV-a te se odnose ne samo na različite rokove stjecanja već i kvalitetu posjedovanja koja je različita za kvalificiranog posjednika u odnosu na posjednika koji je samo pošten i čije poštenje se kao takvo presumira.

Iz priklopljenog predmeta koji je tuženik pokrenuo kao predlagatelj pred zemljišnoknjižnim odjelom ovoga suda proizlazi da je isti dostavio materijalnu dokumentaciju kojom dokazuje opravdanost pokretanja pojedinačnog ispravnog postupka. Tuženik je tako dostavio Potvrdu o povijesti katastarskih čestica iz kojih je razvidno da su predmetne nekretnine unazad više od 50 godina (tj. ranije od 1968. kao godine od koje postoje podaci odnosno od kada je promijenjen prvi upis, a za koji nema podataka kada je evidentiran, ali svakako prije 1968.) vođene kao izvanknjižno vlasništvo njegovih prednika te je predložio izvođenje dokaza uviđajem na licu mjesta, kojim su na nedvojben način identificirane predmetne nekretnine, i dokaz saslušanjem svjedoka ŽO koji je potvrdio navode tuženika o dugogodišnjem posjedovanju nekretnina koje su predmetom postupka od strane tuženika i njegovih roditelja AO i RO.

Stoga, dokazi koje je tuženik kao predlagatelj dostavio u pojedinačnom ispravnom postupku u vidu navedene Potvrde o povijesti katastarskih čestica, Posjedovnog lista te izjave svjedoka, predstavljaju dokaze koje ukazuju na visoki stupanj vjerojatnosti da upravo tuženiku pripada pravo koje nije u njegovu koristupisano i radi čijeg se upisa trebalo ispraviti zemljišnoknjižne upise (čl. 200. st. 3. ZZK), odnosno ukazuju na postojanje opravdanog razloga za vođenjem ispravnog postupka.

Pri tome valja ukazati na, između stranaka nespornu činjenicu, da su predmetne nekretnine bile upisane kao vlasništvo [obrt], potom su iste upisane kao općenarodna imovina, a potom 2003. kao vlasništvo tužiteljice te da je prednik tuženika RO zajedno s ostalim uzurpantima (postupak se vodio pod zajedničkim nazivnikom HO i drugi) molbom pokrenuo 18. ožujka 1960. postupak radi priznanja prava vlasništva uzurpiranog zemljišta općenarodne imovine na predmetnim nekretninama sve sukladno Zakonu o uzurpaciji.

Između stranka nije sporno da je takav postupak pokrenut i vođen, ali je sporno da li je pravomoćno dovršen donošenjem rješenja Gradske komisije za uzurpaciju za područje Velike Gorice.

Provedenim dokaznim postupkom utvrđeno je da zbog proteka vremena tuženik nije u posjedu takvog rješenja, niti Katastar koji u svom dopisu od 20. ožujka 2024. navodi da zbog poplave ne posjeduje izvornike rješenja, ali isto tako navodi (kao što navodi i u Povijesti promjena na katastarskim česticama (str. 38 spisa)), da su sve promjene u katastarskom operatu evidentirane na temelju konačnog rješenja donesenog u upravnom postupku.

Kada se navedena činjenica (da Katastar sve promjene evidentira na temelju konačnog rješenja donesenog u upravnom postupku) dovede u vezu sa zakonskom obvezom Katastra iz čl. 25. Zakona o uzurpaciji da konačno rješenje Komisije za uzurpaciju mora provesti i unijeti u evidenciju općenarodne imovine te jedan primjerak rješenja s odobrenim tehničkim elaboratom dostaviti nadležnom kotarskom sudu radi provedbe u zemljišnim knjigama, a u konkretnom slučaju postoji potvrda Kotarskog suda o dostavi na provedbu Prijavnog lista s naznakom razloga promjene: dioba uzurpacijom to proizlazi da je Gradska komisija za uzurpaciju za područje Velike Gorice donijela odluku o priznanju prava vlasništva uzurpacijom predlagateljima u predmetu HO i drugi te istu dostavila Katastru (koju je Katastar u cijelosti prema Prijavnom listu proveo), a Katastar je isto dostavio Gruntovnici (koja je promjene iz Prijavnog lista provela samo u odnosu na parcelaciju čestica, ali ne i u odnosu na korisnike pojedine parcele). Pritom se ističe da je Prijavni list javna isprava jer ga je izradilo za to nadležno tijelo u granicama svoje ovlasti i u propisanom obliku, a vjerodostojnost koje u ovom postupku tužiteljica ni na koji način nije osporila. Ovaj prvostupanjski sud pritom ostavlja mogućnost neformalnog postupanja Gradske komisije nakon donošenja odluke o uzurpaciji u kojem je nadležnom katastru dostavila na provedbu Prijavni list (za katastar), a potom je isti Prijavni list (za gruntovnicu) dostavio Kotarskom sudu obzirom prije istog postupanja postoji obimna dokumentacija koja kronološki slijedi postupak, a nakon navedene dokumentacije (Prijavni list za gruntovnicu) više nema drugih isprava ili odluka (što se ukazuje nelogičnim i neživotnim obzirom na činjenicu da je Gradska komisija nakon ukidne prvostupanjske odluke provela postupak kako je istim drugostupanjskim rješenjem upućena, a da onda ne bi donijela nikakvu odluku o tome).

Isti zaključak (da je Gradska komisija za uzurpaciju za područje Velike Gorice donijela odluku o priznanju prava vlasništva uzurpacijom predlagateljima u predmetu HO) potvrđuje i činjenica da spisu prileži dokaz o zaključku Gradske komisije za uzurpaciju donesenom na zapisnik 29. listopada 1962. (str. 76 spisa) da se ima priznati pravo vlasništva svim uzurpantima u predmetu HO i drugi kao i s činjenicom da je iste te godine (1962.) Prijavni list proveden u katastarskom operatu za k. o. [katastarska općina] kada je promijenjeno i posjedovno stanje u korist prednika tuženika (koje je potom naslijedio tuženik koji je i danas upisan kao posjednik predmetnih nekretnina u Posjedovnom listu). Pritom se ukazuje da je provedenim postupkom utvrđeno da je Gradska komisija u smislu odredbe čl. 5. st. 2. Zakona o uzurpaciji sa stručnjakom šumarske struke na licu mjesta utvrđivala ispunjenje uvjeta za priznanje prava vlasništva stečenog uzurpacijom i na šumi (koju vrstu nekretnine je iznimno bilo moguće steći uzurpacijom općenarodne imovine), a sve sukladno uputi drugostupanjske odluke kojom je predmet vraćen na ponovni postupak Gradskoj komisiji. 17. Nadalje, u prilog istog zaključka ide i činjenica da istovremeno ne postoji odluka Gradske komisije za uzurpaciju u smislu odredbe čl. 24. Zakona o uzurpaciji odnosno odluka kojom se predniku tuženika ne priznaje pravo vlasništva na zauzetom zemljištu nakon provedenog ponovljenog postupka uzurpacije, a temeljem koje odluke je organ uprave narodnog odbora općine, nadležan za imovinsko pravne poslove, administrativnim putem odstranjivao posjednika sa zauzetog zemljišta već je ovim postupkom utvrđeno upravo suprotno da je posjednik nastavio posjedovati predmetne nekretnine pa i njegovi nasljednici bez da bi im to itko ikada osporavao. 18. Stav je ovog suda da postupanje općinskog (tada kotarskog) suda kada je predmetnu diobu uzurpacijom proveo u zemljišnoj knjizi u odnosu na parcelaciju čestica prema Prijavnom listu, ali ne i u odnosu na osobe navedene u Prijavnom listu ne može ići na štetu tuženika, a imajući u vidu da od stjecanja posjeda predmetnih nekretnina niti prednike tuženika niti tuženika nitko nije smetao u posjedu istih, a niti tužiteljica u ovom postupku tvrdi i dokazuje da je ikada bila u faktičnom posjedu predmetnih čestica.

Osim što je tuženik u pojedinačnom ispravnom postupku dostavila, u vidu navedene Potvrde o povijesti katastarskih čestica, Posjedovnog lista, isprave koje ukazuju na visoki stupanj vjerojatnosti da upravo tuženiku pripada pravo koje nije u njegovu korist upisano, isto je dokazano i u ovom parničnom postupku, u kojemu je jasno i nedvosmisleno identificirana nekretnina uviđajem na licu mjesta izvedenim u spisu posl br. Z-2956/21 kojem su nazočili predlagatelj i svjedok ŽO. Ujedno, tuženik je dokazao da se predmetne nekretnine nalaze u njegovom posjedu i posjedu njegovih prednika od najmanje 1960. Naime, iste godine je otac tužitelja zajedno s ostalim uzurpantima podnio molbu Gradskoj komisiji za uzurpaciju za utvrđenje prava vlasništva na predmetnim nekretninama koje uživa s obitelji. Osim toga, bitno je naglasiti da prvi upisani podatak o izvanknjižnom vlasništvu nekretnina glasi upravo na majku tužitelja pri čemu nije naznačena godina upisa, ali već prva promjena tog upisa potječe iz 1968. te glasi na IO (oca tuženika, AO (majku tuženika) i samog tuženika. Ujedno iz žalbe oca tuženika Državnom sekretarijatu protiv prvostupanjske odluke (poleđina stranice 56 spisa) razvidno je da isti već tada navodi da je predmetna nekretnina stekao nasljeđivanjem iza oca, a koje nekretnine su on kao njegovi pretci nesmetano i samovlasno uživali i plaćali porez za iste. Navedeno se ističe obzirom da takvi dokazi i činjenice ukazuju na utvrđenje prema kojemu su preci tuženika u neprekidnom posjedu predmetnih nekretnina zasigurno više od 60 godina, a vrlo vjerojatno i više od 100 godina. Dakle, provedenim postupkom je utvrđeno priznanje prava vlasništva predniku tuženika u postupku uzurpacije koje utvrđenje ukazuje na neosnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice, ali je, obzirom na izostanak odluke komisije o rezultatima provedenog (ponovljenog) postupka uzurpacije (i to bilo kakve- pozitivne ili negativne za uzurpante), ovaj prvostupanjski sud ocjenjivao i drugi pravni temelj stjecanja istih na koji se poziva tuženik (koji je dokazivao u pojedinačnom ispravnom postupku) odnosno postojanje zakonskih pretpostavki za sjecanje prava predmetnih nekretnina temeljem dosjelosti.

U odnosu na isti pravni temelj, pri čemu se ističe da se ne radi o stjecanju dosjelošću nekretnina zemljišne zajednice već nekretnina u društvenom vlasništvu (općenarodna imovina), tuženik je dokazao da se predmetna nekretnina nalazi u njegovom neprekidnom posjedu i posjedu njegovih prednika u kojem ih nitko nikada nije ometao, pa niti tužiteljica i to od najmanje 1960., dakle kroz vremenski period u trajanju od više od 60 godina, koja utvrđenja su isto tako od utjecaja na pitanje osnovanosti postavljenog tuženoga zahtjeva pa ukazuju na neosnovanost istoga, obzirom je tuženik pravo vlasništva stekao i temeljem dosjelosti, a u pojedinačnom ispravnom postupku je dostavio isprave kojima je ukazivao na osnovanost svog prijedloga.

U odnosu na navode tužiteljice prema kojima se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana, ovaj prvostupanjski sud ukazuje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Rev-2776/2016-2 od 29. siječnja 2019., a iz koje proizlazi kako na primjenu i učinke odredbe čl. 388 st. 4. ZV- a, a koja je ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999., valja primijeniti pravna shvaćanja koja su izražena u odlukama Europskog suda za ljudska prava (... protiv Hrvatske br. 35298/04., [naziv] i drugi protiv Hrvatske br. 37685/10 te [naziv] protiv Hrvatske br. 22768/12) prema kojima se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, treba računati i vrijeme posjedovanja koje je proteklo prije toga dana odnosno prije 8. listopada 1991., naravno ako su pretpostavke za dosjedanje ispunjene u razdoblju do 17. studenog 1999. i ako na nekretnini ne postoji suprotstavljeni privatni interes trećih osoba (VSRH Rev-1480/2016 od 5. studeni 2019.), a koje pretpostavke su u konkretnoj pravnoj stvari ispunjene.

Prema tome, iz navedene odluke VSRH, a koja je u skladu sa pravnim stajalištima Europskog suda za ljudska prava iznesenim u navedenim odlukama, proizlazi da se u vrijeme dosjelosti može računati i vrijeme koje je teklo prije 8. listopada 1991., pa kada se takvo utvrđenje poveže sa činjenicom prema kojoj su prednici tuženika uživali predmetne nekretnine više od 40 godina do 17. studenog 1999. (obzirom na posjedovanje od prije 1960.), to jasno i nedvosmisleno ukazuje da je tuženik kao predlagatelj stekao pravo vlasništva temeljem dosjelosti, a obzirom je protekao vremenski period od 40 godina u sklopu kojega je njegov posjed bio obilježen karakteristikama poštenja (koje se presumira) i samostalnosti, i pri čemu se u to vrijeme uračunava i vrijeme za koje su njegovi prednici neprekidno posjedovali nekretnine kao pošteni samostalni posjednici.

Iz iznesenog proizlazi kako dokazi koje je tuženik kao predlagatelj dostavio i temeljem kojih je pokrenut pojedinačni ispravni postupak, predstavljaju opravdane razloge za pokretanjem tog postupka te ovaj prvostupanjski sud ne pronalazi razloge za ispravkom zemljišnoknjižnog stanja, obzirom da je pojedinačni ispravni postupak predstavljao usklađivanje stvarnog i katastarskog sa zemljišnoknjižnim stanjem temeljem isprava koje su ukazivale na opravdanost takvog postupanja.

U odnosu na troškove postupka tuženiku sukladno činjenici uspjeha u sporu pripada pravo na isti u smislu čl. 154., čl. 155. i čl. 164. ZPP, kao i temeljem kao i temeljem odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/22., 138/23.; dalje Tarifa), uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a koji trošak se odnosi na: trošak sastava odgovora na tužbu od 2. lipnja 2021. – 100 bodova (Tbr. 8.1. Tarife), trošak sastava podneska od 10. kolovoza 2023. - 100 bodova (Tbr. 8.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu 7. ožujka 2024. na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima (pripremno ročište) – 50bodova (Tbr. 9.2. Tarife), zastupanja na ročištu 6. rujna 2024. - 100 bodova (Tbr. 9.1. Tarife) što zbrojeno čini ukupno 350 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda 2,00Eur (Tbr. 54. Tarife) daje iznos priznatog troška postupka od 700,00 Eur, koji uvećan za trošak PDV-a od 25 % (Tbr. 46. Tarife) ukupno iznosi 875,00 Eur."

11. Ovakav materijalno pravni pristup prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud. Poglavito stoga što je ocjena ovoga suda da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva, a tužiteljica u žalbi ne iznosi određene činjenice i dokaze koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga koje je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijanu presudu već se poziva na tvrdnje koje je iznosio tijekom prvostupanjskog postupka o kojima je donoseći odluku prvostupanjski sud zauzeo svoje stajalište te pravilnom primjenom materijalnog prava donio pobijanu presudu.

12. Dakle, prvostupanjski sud je na temelju utvrđenja kako je predmet tužitelja 18. ožujka 1960. podnio molbu radi priznanja prava vlasništva uzurpiranog zemljišta općenarodne imovine na predmetnim nekretninama koje su bile dio zemljišne zajednice plemića sela ... još prije 1948. godine:

1. da proizlazi da je (ranija) kčbr. [katastarska čestica] bila pogrešno upisana na Zemljišnu zajednicu plemića sela Cerovski Vrh dok je uistinu oduvijek u posjedu prednika tuženika koji su plaćali i porez svaki za svoju površinu o čemu u katastru postoji i nacrt star preko 100 godina

2. da je prvostupanjska komisija 30. lipnja 1962. sačinila zapisnik na licu mjesta u ... te donijela zaključak kojim se nalaže premjera zemljišta (str. 24 spisa)

3. da je na javnoj raspravi održanoj 6. listopada 1962. prednik tuženika RO nadopunio svoj prijašnji zahtjev tako da isti obuhvaća i čestice koje su ustanovljene nakon premjera zemljišta, a koje kao i one obuhvaćene ranijim zahtjevom koristi i uživa od davnine (pozadina lista 79 spisa)

4. da je prvostupanjska komisija (predsjednik, dva člana i predstavnik šumarije) 29. listopada 1962. zaključila da se priznaje vlasništvo HO i drugim žiteljima [adresa] (str. 76 spisa)

5. da je Prijavni list za komisiju za uzurpaciju sastavljen je 18. srpnja 1962. te je u katastar predan 6. listopada 1962.

6. da je Prijavni list za gruntovnicu predan i zaprimljen 11. studenog 1963. na Kotarski sud u Velikoj Gorici pod brojem Z-586/63 i izvršena je provedba prijavnog lista (str. 95-100 spisa)

7. da proizlazi da se mijenja dosadašnje stanje uz naznaku da se promjena vrši zbog: diobe uzurpacijom

8. da spis predmeta Z-586/1963 (koji se nalazi u Državnom arhivu) sadrži samo navedeni Prijavni list (za gruntovnicu) (str. 114-121 spisa)

9. da se prilikom prvog upisa u katastarskom operatu sa sadašnjeg posjednika Jele .... upis mijenja (zbog darovanja) na RO u 1/3 dijela, SO u 1/3 dijela i AO u 1/3 dijela, potom se 1984. upis mjenija (nasljeđivanje) na nove posjednike SO u 2/3 dijela i RO u 1/3 dijela, potom 1997. mijenja se upis (nasljeđivanje) na na novog posjednika-ovdje tuženika u cijelosti (utvrđeno uvidom u Povijest promjena na katastarskim česticama – list 38 spisa)

10. da je Odjel za katastar nekretnina Velika Gorica obavijestio sud da izvornik rješenja katastra na temelju kojeg je po konačnosti provedena promjena u katastarskom operatu (redni broj promjena 16/85) ne posjeduju u arhivi budući je 2000. arhivska građa uslijed poplave otpisana (stranica 150 spisa)

11. da je Zemljišno-knjižni odjel, temeljem prijedloga tuženika (tamo predlagatelja) od 26. lipnja 2019. pod brojem: Z-5248/2019, pokrenuo pojedinačni zemljišnoknjižni ispravni postupak za gore navedenu nekretninu tada upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], rješenjem istog poslovnog broja od 3. rujna 2019. (utvrđeno temeljem uvida u priklopljeni zemljišnoknjižni spis, a koja činjenica u postupku nije sporna),

- da je tužiteljica uložila prigovor kojim se protivila prijedlogu za provođenjem pojedinačnog zemljišnoknjižnog ispravnog postupka,

- da je zemljišnoknjižni sud rješenjem broj: Z-2956/2021 (Z-5284/2019) od 12. travnja 2021. udovoljio prijedlogu predlagatelja te naložio uknjižbu prava vlasništva u njegovu korist na nekretninama u dotadašnjem vlasništvu Republike Hrvatske,

12. da tuženik uživa predmetne nekretnine osobno i po svojim prednicima više od 60 godina (utvrđeno uvidom u ovosudni spis Z-2956/2021 (Z-5284/2019)).

13. Prvostupanjski sud, na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja, zaključuje da je tuženik provedenim dokazima dokazao da je osobno i preko svojeg prednika u samostalnom i nesmetanom posjedu predmetnih čestica preko četrdeset godina, da su pošteni posjednici te da je njihov posjed zakonit i istinit, odnosno da je tuženik temeljem odredbe čl. 159. st. 2. u vezi st. 4. ZV-a, a u svakom slučaju i temeljem odredbe čl. 159. st. 3. u vezi st. 4. ZV-a stekao dosjelošću pravovlasništva predmetnih nekretnina, slijedom čega je, primjenom navedenih zakonskih odredbi i pozivajući se na recentnu sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (odluku Rev-291/2014-2 od 17. travnja 2018.) i presude Europskog suda za ljudska prava ([naziv] protiv Hrvatske, [naziv] i dr. protiv Hrvatske, [naziv] protiv Hrvatske, [naziv] protiv Hrvatske) odbio zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

14. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjski sud je ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a pravilno zaključio da je tuženik dokazao ispunjenje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Neosnovano tužiteljica smatra da nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva jer da nema pravomoćnog rješenja budući utvrđenja prvostupanjskog suda je očito da je tuženikov prednik pokušao ozakoniti postojeće stanje pri čemu očito nije uspio s obzirom da nikakva odluka nije provedena u zemljišnim knjigama, s obzirom da proizlazi da su tuženik i njegovi prednici u zakonitom, istinitom, neprekinutom posjedu u trajanju više od četrdeset godina, a što žalbenim navodima tužiteljice nije dovedeno u sumnju, a s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev tuženik ima osnovani prigovor kojim negira tužbeni zahtjev tužitelja.

15. S druge strane valja navesti da suprotno žalbenim navodima tuženik je temeljem izvorne verzije članka 388. stavka 4. ZV stekao pravo vlasništva na originaran način, a što je u skladu s presudama Europskog suda za ljudska prava na koje se u presudi poziva prvostupanjski sud, pa dakle nije osnovan osnov tužbe na koju se u tužbi poziva tužiteljica.

16. Zbog iznesenog valjalo je odbiti žalbu tužitelja te potvrditi prvostupanjsku presudu, kako u odluci o glavnom zahtjevu tako i u odluci o troškovima postupka koji su, kako po osnovi tako i visini pravilno odmjereni i pri kojoj odluci je prvostupanjski sud imao u vidu odredbu članka 155. ZPP, dakle, vodeći računa o tome koji su troškovi bili potrebni za uspješno vođenje postupka.

17. Odluka o zatraženim troškovima podnesene žalbe temelji se na odredbi čalnka 166. stavka 1. ZPP, a o zatraženim troškovima odgovora na žalbu odlučeno je na temelju članak 155. ZPP. Isti trošak, naime, po ocjeni ovoga suda, nije bio neophodan za uspješno vođenje postupka.

18. Na temelju članka 369. stavak 1. ZPP presuđeno je kao u izreci.

U Slavonskom Brodu, 6. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Šimić