Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-944/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća te mr. sc. Bojane Skenderović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Azimir Cerić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, kojeg zastupa punomoćnica Petra Glavinić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 15. travnja 2024. poslovni broj Pn-777/2020-50, u sjednici vijeća održanoj dana 6. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 15. travnja 2024. poslovni broj Pn-777/2020-50:

- potvrđuje pod toč. I izreke

- potvrđuje u odluci o troškovima postupka sadržanoj u toč. III izreke presude u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi troškove postupka u iznosu od 1.390,66 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15. travnja 2024. do isplate

- preinačuje u odluci o troškovima postupka sadržanoj u toč. III izreke presude u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 122,82 EUR na način da se odbija zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka od 122,82 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15. travnja 2024. do isplate.

II. Nepobijana toč. II izreke presude ostaje neizmijenjena.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 900,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 17. siječnja 2020. do isplate, dok je toč. II izreke odbijen njegov zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 474,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama. Pod toč. III izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.513,48 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 15. travnja 2024. do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženik pod toč. I i III izreke zbog bitne povrede postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu na način da odbije zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu parničnih troškova kao i troškova žalbe tuženiku, podredno predlaže presudu ukinuti u smislu žalbenih navoda te vratiti na ponovno suđenje, a sve uz naknadu parničnih troškova tuženiku, kao i troškova radi sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika djelomično je osnovana samo u dijelu u kojem pobija odluku o troškovima postupka.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete, koju je pretrpio zbog povreda zadobivenih u prometnoj nezgodi dana 23. rujna 2019. u [adresa] u [adresa].

6. Prvostupanjski sud svoju odluku o djelomičnoj osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva temelji na tijekom postupka utvrđenim činjenicama, koje proizlaze iz iskaza svjedoka BT i HT te samog tužitelja, kao i iz priložene dokumentacije, da se dana 23. rujna 2019. dogodila prometna nezgoda na kolniku [adresa] u [adresa] u podvožnjaku, da je tužitelj stradao kao pješak kada ga je nepoznato vozilo udarilo u lijevi bok i bedro od čega je pokleknuo, a vozilo se nije zaustavilo nego se nastavilo kretati još 8-10 metara, a kako zbog vode nije moglo proći zaustavilo se i vratilo u istom smjeru iz kojeg je došlo. Također je utvrđeno da tužitelj navedeno vozilo nije čuo niti vidio, jer je zajedno s kolegom radio na bučnom stroju za ispumpavanje vode, što je bio njegov radni zadatak te je utvrđeno da vozilo nije očekivao, jer je cesta na tome dijelu bila zatvorena. Kako se vozilo nakon prometne nezgode nije zaustavilo, a tužitelj je bio ozlijeđen te su mu kolege pritekle u pomoć, to niti jedan od njih trojice nije uspio upamtiti niti zapisati registarsku oznaku vozila. Sud je utvrdio i da je kolega koji je s tužiteljem radio na ispumpavanju nakon toga i trčao za vozilom odnosno do djelatnika policije koji su bili zaustavljeni dvjestotinjak metara od njih, a koji su naveli da će oni vozilo zaustaviti, o čemu nema podataka. Iz navedenog je razloga vozilo koje je udarilo tužitelja i ozlijedilo ga, prema utvrđenju prvostupanjskog suda ostalo nepoznato.

7. Temeljem nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. Božidara Šebečića u kojem je utvrđen opseg posljedica predmetnog štetnog događaja na zdravlje tužitelja, sud je zbog povrede prava osobnosti za pretrpljenu neimovinsku štetu, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja i orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH pravičnom novčanom naknadom ocijenio iznos od 900,00 EUR, dok je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za daljnji iznos od 474,00 EUR.

8. U prvostupanjskom postupku nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19. dalje: ZPP), na koju tuženik upire u žalbi, ali niti bilo koja druga bitna povreda na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. istog Zakona. Suprotno žalbi, pobijana presuda se u cijelosti može ispitati, a prvostupanjski sud je stajalište o djelomičnoj osnovanosti tužbenog zahtjeva obrazložio određenim razlozima.

9. Polazeći od utvrđenja prvostupanjskog suda o mehanizmu nastanka štetnog događaja, kao i od razloga zašto smatra vozača nepoznatog vozila isključivo odgovornim za njegov nastanak, a u okviru utvrđenja posljedica prometne nezgode i prema ocjeni ovoga suda povrijeđeno je pravo osobnosti tužitelja u opsegu koji opravdava dosuđenje novčane naknade štete.

10. Tvrdnje tuženika da tužiteljev nemar, odnosno neobavještavanje policije čiji bi djelatnici poduzeli radnje u cilju utvrđivanja kako subjekata štetnog događaja, tako i načina na koji je došlo do ozljeđivanja tužitelja te tvrdnje da neistiniti i suspektni navodi tužitelja ne smiju i ne mogu potvrđivati postojanje i odgovornost nepoznatog vozila kao takvog, ocijenjene su neosnovanim kraj ispravnog utvrđenja suda o mehanizmu nastanka prometne nezgode. Naime, slika štetnog događaja proizlazi upravo iz istoznačnih navoda očevica i samog tužitelja te uz to i iz navoda stručne osobe vještaka prof.dr.sc. Božidara Šebečića da postoji uzročno-posljedična veza između u medicinskoj dokumentaciji evidentiranih ozljeda i štetnog događaja, koji se dogodio na način kako ga tužitelj opisuje u tužbi i na pregledu. Samu prijavu štetnog događaja djelatnicima policije, koji su osiguravali podvožnjak, opisuje svjedok CT, a sudjelovanje u prometnoj nezgodi zabilježeno je i prilikom prijema u hitnu pomoć, tako da činjenica da nije napravljen očevid na licu mjesta (jer tužitelj nije prijavio nesreću) nije posljedica grubog nemara tužitelja, kako to proizvoljno tvrdi tuženik. Daljnji navodi kako je obzirom na zabranu prometa na mjestu obavljanja radova, na mjestu prometne nezgode moglo biti samo tužitelju poznato vozilo, dakle vozilo koje je imalo dozvolu prilaza i boravka na mjestu obavljanja radova na kolniku, također su neosnovani kraj jasnih navoda očevidaca da je nepoznato vozilo unatoč zabrani prometovanja došlo u podvožnjak, retrovizorom udarilo u tijelo tužitelja, srušilo ga i vratilo se natrag radi nemogućnosti danjeg prometovanja podvožnjakom.

11. Dakle, iako nedvojbeno nije proveden očevid neposredno nakon prometne nezgode kao niti predloženi dokaz rekonstrukcije prometne nezgode, ovaj sud nalazi kako ocjena prvostupanjskog suda čini zatvoreni krug indicija, koje sa potrebnom mjerom vjerojatnosti dokazuju da se štetni događaj odvio upravo na način kako ga opisuje tužitelj i saslušani svjedoci i da je sud izveo pravilan zaključak da je tužitelj pretrpio povredu prava osobnosti upravo od nepoznatog vozila te da niti na jedan način nije doprinio njegovu nastanku niti je propustima učinio da štetnik ostane neotkriven ili da šteta bude veća nego je utvrđena.

12. Upravo suprotno žalbenim tvrdnjama tuženika o osnovanosti njegova prigovora promašene pasivne legitimacije, nedokazane odgovornosti nepoznatog vozila, samog osnova i visine štete, stav je i ovoga suda da je tužitelj dokazao sve pretpostavke za ostvarivanje prava na naknadu štete iz čl. 30. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14 dalje ZOOP). Uzimajući u obzir i visinu zatražene naknade štete, kao i činjenicu da je šteta nastala 2019., ispravno je sud prvog stupnja odbio prijedloge tuženika za provođenjem daljnjih dokaza sukladno čl. 10. st. 1. ZPP-a, koji propisuje da sud, stranke i drugi sudionici postupka moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova.

13. Nadalje, ocjena je ovog suda da je pobijanom presudom dosuđeni iznos naknade neimovinske štete adekvatan i da pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete u konkretnom slučaju sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., dalje ZOO) predstavlja iznos od 900,00 EUR. Uzmu li se u obzir vrste zadobivenih ozljeda, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, neugodnosti koje je tužitelj trpio tijekom liječenja (mirovanje, uzimanje analgetika), trajanje i intenzitet straha, dob tužitelja u vrijeme štetnog događaja (22 godine) te okolnosti ozljeđivanja (tužitelja je na radnom mjestu prilikom obavljanja radnih zadataka na koje je bio raspoređen udario automobil) i ovdje prvostupanjski sud zakonito i ispravno ocjenjuje da opseg utvrđenih posljedica ukazuje na osnovanost dosuđenja naknade, a da su promašene tvrdnje kako se radi o neznatnoj povredi prava osobnosti.

14. Imajući u vidu izneseno, to je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi toč. I izreke presude.

15. Odluka prvostupanjskog suda u dijelu u kojem odlučuje o naknadi troškova postupka ispravno je utemeljena na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a. Pogrešna je žalbena tvrdnja tuženika da je tužitelju neosnovano priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva, jer prema čl. 151. st. 1. ZPP-a parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka, pa kako se tužitelj obratio s odštetnim zahtjevom tuženiku, pravilno je sud priznao taj trošak tužitelju kao parnični trošak. Isto tako, neosnovane su žalbene tvrdnje o tome da je sud pogrešno priznao tužitelju trošak sudske pristojbe na presudu koji trošak mu niti nije nastao jer ga nije platio, budući upravo suprotno proizlazi iz eSpisa u kojem je evidentirano da je tužitelj platio sudsku pristojbu na presudu dana 16. travnja 2024. u iznosu od 53,09 EUR, koji iznos i potražuje. Međutim, osnovano tuženik ukazuje da tužitelj nema pravo na naknadu troška sastava podneska od 24. siječnja 2023. po Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23., dalje OT), budući njime po pozivu suda samo iskazuje suglasnost na nalaz i mišljenje vještaka i određuje svoj zahtjev u skladu s nalazom, kojom prilikom ne daje bilo kakvo obrazloženje, zbog čega ovdje ne možemo govoriti o obrazloženom podnesku, u kom smislu je tužitelju trošak sastava ovog podneska valjalo priznati po Tbr. 8/4 OT u visini 25 % nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8. OT, ali ne više od 25 bodova.

16. Stoga je odluku suda prvog stupnja u toč. III izreke valjalo djelomično potvrditi za iznos od 1.390,66 EUR i djelomično preinačiti i odbiti njegov zahtjev za daljnjim iznosom od 122,82 EUR u smislu odredbe čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP-a.

17. Nepobijana toč. II izreke presude ostaje neizmijenjena.

18. Trošak žalbe tuženiku nije dosuđen, jer je isti uspio samo s neznatnim dijelom zahtjeva u pogledu troškova postupka, koji nije mjerodavan za ocjenu uspjeha kada je pobijana i odluka o glavnoj stvari (čl. 35. ZPP-a).

U Varaždinu 6. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun