Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-782/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Drage Grubeše, predsjednika vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Sanje Sušilović i sutkinje Snježane Androš, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zoran Šarić, odvjetnik iz Osijeka, protiv tužene Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, koju zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetniku iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru od 28. travnja 2023., poslovni broj P- 944/2022-10, u sjednici vijeća održanoj 6. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru, poslovni broj P-944/2022-10 od 28. travnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je :

"I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 4. Ugovora o kreditu broj 5140030242- 60010447502/2005 sklopljenog 14. 07. 2005. godine između tužiteljice i tužene u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva sukladno jednostranoj odluci tužene.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 3. st. 4. Ugovora o kreditu broj 5140030242-60010447502/2005, a kojom odredbom je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

III. Nalaže se tuženoj Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonske avenije 6, OIB:14036333877, da tužiteljici PC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na osnovu stečenog bez osnove, isplati 11.502,24 eur/86.665,86 kn i to:

- iznos od 26,34 kn sa zak.zat.kamatama koje teku od 28. 02. 2007.

- iznos od 105,73 kn sa zak.zat.kamatama koje teku od 31. 10. 2007.

- iznos od 108,79 kn sa zak.zat.kamatama koje teku od 30. 11. 2007.

- iznos od 106,00 kn sa zak.zat.kamatama koje teku od 31. 12. 2007.

- iznos od 109,25 kn sa zak.zat.kamatama koje teku od 31. 01. 2008.

- iznos od 110,46 kn sa zak.zat.kamatama koje teku od 28. 02. 2008.

- iznos od 104,60 kn sa zak.zat.kamatama koje teku od 31. 03. 2008.

- iznos od 112,93 kn sa zak.zat.kamatama koje teku od 30. 04. 2008.

- iznos od 105,81 kn sa zak.zat.kamatama koje teku od 31. 05. 2008.

- iznos od 107,87 kn sa zak.zat.kamatama koje teku od 30. 06. 2008.

- iznos od 105,51 kn sa zak.zat.kamatama koje teku od 31. 07. 2008.

- iznos od 106,29 kn sa zak.zat.kamatama koje teku od 31. 08. 2008.

- iznos od 106,28 kn sa zak.zat.kamatama koje teku od 30. 09. 2008.

- iznos od 104,07 kn sa zak.zat.kamatama koje teku od 31. 10. 2008.

- iznos od 178,27 kn sa zak.zat.kamatama koje teku od 30. 11. 2008.

- iznos od 105,72 kn sa zak.zat.kamatama koje teku od 31. 12. 2008.

- iznos od 276,78 kn sa zak.zat.kamatama koje teku od 31. 01. 2009.

- iznos od 300,01 kn sa zak.zat.kamatama koje teku od 28. 02. 2009.

- iznos od 316,35 kn sa zak.zat.kamatama koje teku od 31. 03. 2009.

- iznos od 289,53 kn sa zak.zat.kamatama koje teku od 30. 04. 2009.

- iznos od 283,28 kn sa zak.zat.kamatama koje teku od 31. 05. 2009.

- iznos od 409,80 kn sa zak.zat.kamatama koje teku od 30. 06. 2009.

- iznos od 316,73 kn sa zak.zat.kamatama koje teku od 31. 07. 2009.

- iznos od 328,03 kn sa zak.zat.kamatama koje teku od 31. 08. 2009.

- iznos od 329,97 kn sa zak.zat.kamatama koje teku od 30. 09. 2009.

- iznos od 316,10 kn sa zak.zat.kamatama koje teku od 31. 10. 2009.

- iznos od 323,85 kn sa zak.zat.kamatama koje teku od 30. 11. 2009.

- iznos od 316,53 kn sa zak.zat.kamatama koje teku od 31. 12. 2009.

- iznos od 337,34 kn sa zak.zat.kamatama koje teku od 31. 01. 2010.

- iznos od 374,05 kn sa zak.zat.kamatama koje teku od 28. 02. 2010.

- iznos od 364,34 kn sa zak.zat.kamatama koje teku od 31. 03. 2010.

- iznos od 432,59 kn sa zak.zat.kamatama koje teku od 30. 04. 2010.

- iznos od 411,55 kn sa zak.zat.kamatama koje teku od 31. 05. 2010.

- iznos od 440,90 kn sa zak.zat.kamatama koje teku od 30. 06. 2010.

- iznos od 620,88 kn sa zak.zat.kamatama koje teku od 31. 07. 2010.

- iznos od 578,21 kn sa zak.zat.kamatama koje teku od 31. 08. 2010.

- iznos od 726,09 kn sa zak.zat.kamatama koje teku od 30. 09. 2010.

- iznos od 648,56 kn sa zak.zat.kamatama koje teku od 31. 10. 2010.

- iznos od 589,64 kn sa zak.zat.kamatama koje teku od 30. 11. 2010.

- iznos od 773,16 kn sa zak.zat.kamatama koje teku od 31. 12. 2010.

- iznos od 847,02 kn sa zak.zat.kamatama koje teku od 31. 01. 2011.

- iznos od 763,75 kn sa zak.zat.kamatama koje teku od 29. 02. 2011.

- iznos od 774,71 kn sa zak.zat.kamatama koje teku od 31. 03. 2011.

- iznos od 730,88 kn sa zak.zat.kamatama koje teku od 30. 04. 2011.

- iznos od 743,91 kn sa zak.zat.kamatama koje teku od 31. 05. 2011.

- iznos od 70.087,41 kn sa zak.zat.kamatama koje teku od 15. 06. 2011.

-iznos od 936,31 kn sa zak.zat.kamatama koje teku od 30. 06. 2011.koju kamatnu stopu određuje Zakon o kamatama i Uredba o visini zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2007. godine a od 01. siječnja 2008. godine sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 1. siječnja 2023. do konačne isplate po stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

IV. Nalaže se tuženoj Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonske avenije 6, OIB:14036333877, da tužiteljici PC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 2.981,18 eur/22.461,70 kn, koje teku od presuđenja pa do isplate po stoji zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači prvostupanjska presuda i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova tuženiku uvećano za trošak žalbe, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Nasuprot žalbenim navodima tuženika prvostupanjska presuda sadržava iscrpne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, a između razloga presude i sadržaja isprava nema proturječnosti, pa stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

6. Prvostupanjski sud nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11., 12. i 13. ZPP-a time što je dopustio tužiteljici postavljanje tužbenog zahtjeva nakon što je provedeno vještačenje, jer upravo takvo postupanje propisuje čl. 186.b st. 4. u vezi st. 3. ZPP-a.

6.1. Naime, kako je tužiteljica nakon provedenog vještačenja postavila određeni zahtjev, to nije odlučno je li joj je sud za navedeno odredio rok. Također se tuženik pogrešno poziva na propis čl. 190. ZPP-a, jer se u konkretnom slučaju ne radi o preinaci tužbe.

7. Razmatrajući postupak koji je prethodio donošenju pobijane presude, ovaj sud nije uočio da bi prvostupanjski sud onemogućio tuženika u raspravljanju pred sudom, niti je povrijedio zajamčeno pravo stranaka (tuženika) na jednakost oružja pred sudom, a niti je postupak proveo protiv načela zajamčenog prava na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

8. Suprotno sadržajnim žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, jer tuženik nije onemogućen u raspravljanju pred sudom.

9. U iscrpno provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da su stranke dana 14. srpnja 2005. zaključile Ugovor o kreditu broj 5140030242-60010447502/2005 (u daljnjem tekstu: Ugovor), a prema kojem je tužena kao kreditor tužiteljici kao korisniku kredita odobrila i stavila na raspolaganje kredit u iznosu 65.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita, uz rok otplate kredita u trajanju od 15 godina,

- da je tužiteljica je sukladno čl. 4 i čl. 3 točka 4. Ugovora bila dužna tuženoj platiti i redovnu kamatu koja je ugovorena kao promjenjiva, i tijekom postojanja obveze po Ugovoru se mijenjala u skladu s Odlukom tuženika, a na dan sklapanja Ugovora je iznosila 5,17 % godišnje, te da je ugovoreno da tužiteljica (korisnik) prihvaća sve naknadne izmjene kamatne stope sukladno izmjenama i dopunama odluke o kamatnim stopama Banke, bez posebnog zaključivanja aneksa ugovora,

- da je na okolnost pojedinačnog pregovaranja o rizicima ugovaranja valutne klauzule saslušana tužiteljica,

- da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u kojoj je utvrđeno da je prednik tuženika od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zbog povrede načela transparentnosti zajamčenog Zakonom o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03., dalje: ZZP/03), a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. postupio suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., dalje: ZZP/07) i odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) (valutna klauzula), kao i da je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita povredom načela transparentnosti u pogledu ugovaranja promjenjive kamatne stope (P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013- 4 od 13. lipnja 2014.),

-da je da je tužiteljica tijekom otplate kredita isti preplatila u ukupnom iznosu od 86.925,54 kuna i to temeljem ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, koji iznos proizlazi iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Bernarde Hunjadi.

10.Neosnovano se žalbenim navodima ističe da predmetni ugovor nije sklopila tužena, nego Slavonska banka d.d. kao samostalni pravni subjekt. Ovo iz razloga jer je Slavonska banka d.d. u veljači 2009. pripojena Hypo Alpe Adria Bank d.d., a tužena je pravni sljednik te banke koju je preuzela u srpnju 2015.

11. Pregledom ugovora o kreditu proizlazi da je Ugovor o kreditu zaključen u Osijeku, da su Ugovor potpisali P i R kao zastupnici banke, dok se predložena svjedokinja RC ne pojavljuje kao osoba koja je sudjelovala pri sklapanju Ugovora. Ispravno se u žalbi prigovara da se nakon donošenja oduke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. odstupilo od pravnog shvaćanja da tužba za zaštitu kolektivnih prava i interesa nema direktni učinak (čl. 502.c ZPP-a) ali samo u dijelu pojedinačnog pregovaranja u predugovornoj fazi sklapanja ugovora o kreditu. Kako iz isprava proizlazi da svjedokinja RC nije osobni bankar koja je pojedinačno pregovarala s potrošačem, prvostupanjski sud je pravilno odbio prijedlog tuženika za saslušanjem navedene svjedokinje jer pravilno zaključuje da i iz podnesaka iste proizlazi kako nema osobnih saznanja o predmetu spora.

12.Tuženiku na žalbene navode valja odgovoriti da se na direktni učinak parnica za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz čl. 502.a ZPP-a potrošači mogu pozivati po odredbi čl. 502.c u svemu osim u pogledu pojedinačnih pregovora o rizicima ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule. Ovo shvaćanje je zauzeto nakon donošenja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.

12.1. Prvostupanjski sud je savjesno i brižljivo ocijenio iskaz tužiteljice, te ispravno zaključio uz primjenu čl. 221.a ZPP-a da tuženik na kome je teret dokazivanja po odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03., u daljnjem tekstu: ZZP/03) činjenice da je sa potrošačem pojedinačno pregovarao nije dokazao, da je potrošača upoznao s rizicima ugovaranja kredita s promjenjivom kamatnom stopom i uz valutnu klauzulu, te za ovaj odlučan prigovor tuženika dao iscrpne i valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

13. Prvostupanjski sud je zaključio da se u skladu s odredbom čl. 81. ZZP/03 između stranaka nije pojedinačno pregovaralo, da parametri kamatne stope osim početno ugovorene kamatne stope nisu određeni niti odredivi, da su čl. 3. st. 4. i čl. 4. Ugovora suprotni načelu savjesnosti i poštenja, da uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te da su stoga ove odredbe nepoštene i ništetne po odredbi čl. 87. ZZP/03.

14. Kako tuženik nije dokazao da se o odredbi čl. 4. (promjenjiva kamatna stopa) i odredbi čl. 3. st. 4. (valutna klauzula) u predugovornoj fazi pojedinačno pregovaralo, te da utvrđenja iz parnica po kolektivnoj tužbi iz čl. 502.a i c. ZPP-a imaju direktan učinak u individualnoj parnici potrošača, osim u dijelu pojedinačnog pregovaranja u predugovornoj fazi, suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je ispravno primijenio materijalno pravo prihvaćanjem tužbenog zahtjeva pod toč. I. i II. izreke. Odluka prvostupanjskog suda je i u skladu s odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-5458/21 od 30. lipnja 2021.

15. Na žalbene navode valja odgovoriti i da je točno da zakonom nije bilo zabranjeno ugovarati promjenjivu kamatnu stopu, kao i da je bilo zakonom dozvoljeno ugovarati kredit s valutnom klauzulom. Međutim, sama ta činjenica ne čini tuženika poštenim i savjesnim obzirom na sva ona znanja vezano uz razloge i način promjene kamatne stope, kao i rizik valutne klauzule s kojima je tuženik raspolagao i s kojima nije upoznao tužiteljicu čime ju je nužno doveo u nepovoljniji položaj.

16. Nepostojanje propisa u spornom razdoblju koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde način i uvjete promjenjivosti kamatne stope ne daje bankama ovlaštenje da kamatnu stopu mijenjaju po svom nahođenju i time jednostrano mijenjaju visinu obveze potrošača. Osim toga, nije pošteno mijenjati obvezu potrošača prema odlukama banke bez unaprijed dogovorenih preciznih kriterija.

17. Načelno i valutna klauzula sadržana u odredbi čl. 22. st. 1. ZOO/05 nije i ne bi smjela biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka bilo kojih ugovora pa tako ni ugovora o kreditu kao potrošačkih ugovora tako da se Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj U-I-392/2011 od 12. prosinca 2016. izjasnio kako je ta odredba po svojoj naravi dispozitivna odredba koja je neutralna prema svojim adresatima što znači da u pravnom smislu osigurava jednakost obiju ugovornih strana određenog pravnog posla. Kako u konkretnom slučaju predmetni Ugovor sadrži odredbu kojom je sav rizik tečajnih razlika prebačen na tužiteljicu kao korisnika kredita, pravilno je utvrđeno da je time ta ugovorna odredba unijela neravnotežu u prava i obveze stranaka na štetu korisnika kredita (tužiteljice).

18. Nadalje, neodlučni su žalbeni prigovori da sud nije ocjenjivao činjenicu da je tužiteljica po struci ekonomist jer se sustav zaštite potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi temelji na činjenici da je potrošač slabija stranka jer ugovor ne ulazi u područje njegove profesionalne djelatnosti i u podređenom je položaju u odnosu na trgovca koji naprotiv sklapa ugovor u području koje ulazi u njegovu profesionalnu djelatnost. Za primjenu odredbi ZZP/03 o zaštiti od nepoštenih ugovornih odredbi odlučan je podređeni položaj potrošača pa se na temelju većeg znanja i iskustva određenog potrošača, takvu osobu ne isključuje kao potrošača u smislu čl. 3. toč. 1.ZZP/03. Time što je tužiteljica ekonomist kako se tvrdi u žalbi nije imala mogućnost pregovaranja o općim uvjetima tuženika koji se primjenjuju na kredite pa tužiteljica, kao i svi ostali potrošači, dijeli u odnosu na banku jednaki podređeni položaj.

19. Prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka knjigovodstveno financijske struke Bernarde Hunjadi utvrdio da je početni tečaj na dan 1. kolovoz 2005. iznosio 1 CHF / 4,679202 HRK, da se tečaj CHF mijenjao tijekom otplate kredita, te da je tužiteljica zbog tečajnih razlika, bez uračunavanja negativnih tečajnih razlika, preplatila iznos od 86.925,54 kuna.

20. Prvostupanjski sud je ispravno utvrdio opseg restitucijskog zahtjeva, te je ispravno primijenio materijalno pravo prihvaćanjem restitucijskog zahtjeva potrošača i pravilno svoju odluku utemeljio na odredbi čl. 1111. ZOO-a.

21. U svezi prigovora tuženika da je restitucijski zahtjev trebalo umanjiti za negativne tečajne razlike, na navode žalbe tuženika valja odgovoriti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023. zauzeo pravno shvaćanje koje glasi: U slučaju izostanka prigovora radi pobijanja ili materijalno pravnog prigovora prijeboja (čl. 195. i čl. 196. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) ili protutužbenog zahtjeva u postupcima u kojima tužitelj potražuje isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa o ništetnosti odredbe u CHF valutnoj klauzuli sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. preplaćenim iznosima odnosno negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK i CHF bio manji od tečaja HRK i CHF na dan isplate kredita.

22. Također, suprotno žalbenim navodima tuženika i po ocjeni ovog suda tuženik je nesavjesni stjecatelj od uplate svakog povišenog anuiteta pa tužiteljici zatezna kamata pripada po čl. 1115. ZOO-a od uplate svakog anuiteta potrošača pa do isplate.

23. Prvostupanjski sud je ispravno zaključio da zastara restitucijskog zahtjeva počinje teći po promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nakon donošenja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., da prigovor zastare nije osnovan jer je zastarni rok od pet godina (čl. 225. ZOO) prekinut prije podnošenja tužbe, a kako je tužba podnesena 28. siječnja 2019., to je pravilan stav suda prvog stupnja da nije protekao rok od pet godina za podnošenje tužbe.

24. Tuženiku valja odgovoriti i da je odbijanje prigovora zastare tuženiku sukladno Objedinjenom pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. poslovni broj Su-IV-33/2022-2. Što se tiče prekida zastare tuženiku valja ukazati da je zauzeto sljedeće pravno shvaćanje: Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, pa se stoga žalbeni prigovor da tužbom za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (čl. 502.a ZPP-a) zastara ne prekida ne prihvaća.

25. Slijedom iznijetog, prvostupanjski sud je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, prihvaćanjem tužbenih zahtjeva pod toč. I, II. i III. izreke ispravno primijenio materijalno pravo.

26. Prvostupanjski sud je ispravno odluku o troškovima parničnog postupka utemeljio na odredbama čl. 154. st. 1., a visinu troškova pravilno odmjerio sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22).) te ispravno i iscrpno obrazložio.

27. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava žalbe jer sa žalbom nije uspio (čl. 166. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a), slijedom čega je odlučeno kao pod II. izreke presude.

28. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, a niti razlozi za žalbu na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi presudu suda prvog stupnja (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

Osijek, 6. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Drago Grubeša