REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1525/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Nitor d.o.o. u stečaju, iz Splita, Marmontova 14, OIB 97553872697, kojeg zastupaju punomoćnice Meri Blaslov- Pavasović i Eciji Kiljiš-Bajić, odvjetnice u Splitu, protiv tuženika Dobrovoljno vatrogasno društvo Split, Starčevićeva 16, OIB 12234130842, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Zović, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gžp-977/2014 od 23. travnja 2015. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pi-692/2011 od 7. srpnja 2014., u sjednici vijeća održanoj 6. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 783.270,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kako je to specificirano u točki I. izreke te presude, dok je za više zatraženo a u iznosu od 94.160,00 kuna sa zatraženim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 31. siječnja 2008. godine pa do isplate tužbeni zahtjev odbijen.
1.1. Prvostupanjskim rješenjem odbačen je prigovor stvarne nenadležnosti kao nepravovremen ( točka I. izreke). Točkom II. izreke tog rješenja obvezan je tuženik naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 89.478,12 kuna.
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda kao i rješenje. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se ista preinači podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija nije osnovana.
6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz st. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka revizijski sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
7.1. Pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u pobijanoj presudi navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka, a drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP niti iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju ukazuje tuženik.
8. Tuženik reviziju podnosi i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te se tuženikova revizija najvećim dijelom sastoji od osporavanja činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova. Međutim valja tuženiku napomenuti da sukladno čl. 385. ZPP pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije dopušten revizijski razlog pa zbog tog razloga revizijski sud nije ispitivao pobijanu odluku.
9. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).
10. Predmet ovog spora je zahtjev za isplatu s osnove povrata uplaćenih sredstava prema ugovoru od 28. lipnja 2006., a koji je raskinut od strane tužitelja 13. lipnja 2011.
11. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:
- da su stranke zaključile osnovni ugovor o suinvestitorstvu i poslovnoj suradnji od 28. lipnja 2006. u svrhu realizacije projekta izgradnje poslovno-stambenog objekta u [adresa] u [adresa], odnosno na lokaciji koja obuhvaća nekretnine označene kao čest. zem [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] te čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina],
-da je prema navedenom ugovoru obveza tužitelja bila financiranje izgradnje poslovno stambenog kompleksa u [adresa] u [adresa],
-da je prema tom ugovoru obveza tuženika bila davanje svih prava tužitelju na navedenoj lokaciji i svim navedenim nekretninama koje obuhvaća ta lokacija,
-da je tuženik tim ugovorom jamčio tužitelju da je jedini i isključivi vlasnik nekretnina u KO [katastarska općina] označenih kao čest. zem [katastarska čestica] i čest zgr. [katastarska čestica], upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] na ime Društva dobrovoljnih vatrogasaca u Splitu, kao i da je izvanknjižni vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] sve upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina],
-da je po prijedlogu Grada Splita izvršen upis prava vlasništva nekretnina označenih kao čest zem. [katastarska čestica] i čest zgr. [katastarska čestica], u korist Grada Splita,
-da je tužitelj u izvršavanju predmetnim ugovorom preuzetih obveza isplatio tuženiku u devet navrata ukupno iznos od 783.270,00 kuna,
-da je tužitelj u više navrata pozivao tuženika na ispunjenje ugovornih obveza, što tuženik nije učinio, pa je tužitelj 13. lipnja 2011. izvijestio tuženika da raskida osnovni ugovor o suinvestitorstvu i poslovnoj suradnji od 28. lipnja 2006.
12. Na temelju takvih utvrđenja sudovi su pravilnom primjenom materijalnog prava i to odredbe članka 360., 362., odnosno 363. i 368. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 125/11, - dalje ZOO) obvezali tuženika da isplati tužitelju iznos od 783.270,00 kuna sa zateznom kamatom.
13. Svojim revizijskim navodima tuženik osporava utvrđeno činjenično stanje po nižestupanjskim sudovima te daje svoju ocjenu izvedenih dokaza, uglavnom ističući kako sudovi nisu pravilno utvrdili pravnu prirodu predmetnog ugovora. Svojim navodima međutim ničim ne argumentira pogrešnu primjenu materijalnog prava.
14. Iz provedenog postupka jasno proizlazi da su stranke sklopile Ugovor o suinvestitorstvu i poslovnoj suradnji, te da tuženik nije ispunio svoje obveze preuzete navedenim Ugovorom uslijed čega je tužitelj opravdano i valjano raskinuo predmetni ugovor sve sukladno odredbi čl. 360. i 363. ZOO koja propisuje da u dvostranoobveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete, dok čl. 363. ZOO propisuje da vjerovnik može raskinuti ugovor bez ostavljanja dužniku naknadnog roka za ispunjenje ako iz dužnikova držanja proizlazi da on svoju obvezu neće ispuniti ni u naknadnom roku.
15. Obzirom da je tužitelj svoju obvezu ispunio, te tuženiku do dana raskida ugovora isplatio iznos od 783.270,00 kuna, dok tuženik od sklapanja ugovora 2006. do raskida 2011. nije ispunio svoju obvezu, tužitelj je opravdano predmetnom tužbom tražio povrat navedenog iznosa sa zateznom kamatom od dana isplate, a sve sukladno odredbi čl. 368. st. 2. ZOO koja propisuje da ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala, te odredbi čl. 368. st. 5. ZOO koja propisuje da je strana koja vraća novac dužna platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila.
16. Zbog svega navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 6. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
