REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1327/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KB, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Josip Valić, odvjetnik u Puli, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Zagreb, Magazinska 69, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Poldan i dr., odvjetnici u Rijeci, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-552/2023-2 od 21. rujna 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-146/2022-47 od 17. travnja 2023., u sjednici održanoj 6. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužiteljice i preinačuje se presuda Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-552/2023-2 od 21. rujna 2023. u točki I.c u dijelu koji se odnosi na iznos od 189,32 EUR-a i sudi:

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-146/2022-47 od 17. travnja 2023., u dijelu izreke koji se odnosi na iznos od 189,32 EUR-a.

II. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 168,75 EUR-a na ime troška revizijskog postupka u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova za sastav odgovora na reviziju i sudske pristojbe na odgovor na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev kojim je naloženo tuženiku isplatiti iznos od 2.772,70 eura sa zateznim kamatama kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude sve u roku od 15 dana. Rješenjem u točki I. su odbačeni zahtjevi za utvrđenje ništetnim odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 2. Ugovora o kreditu br.114-50-3467645 koji je zaključen 16. svibnja 2006. te solemniziran 17. svibnja 2006. zatim za utvrđenje ništetnom odredbe Ugovora o kreditu br. 114-50-3467645 koji je zaključen između tužitelja i tuženika dana 16. svibnja 2006. te solemniziran 17. svibnja 2006. kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka sadržane u odredbi čl. 1. te u odredbi čl. 7., te za isplatu zakonskih zateznih kamata koje na iznos od 61,32 EUR-a/462,05 kn teku počevši od 31. prosinca 2010. do 31. siječnja 2011., te na iznos od 73,79 EUR- a/555,97 kuna počevši od 31. kolovoza 2011. do 30. rujna 2011. U točki II. naloženo je tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.975,81 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove presude do isplate, sve u roku od 15 dana. U točki III. odbijen je dio zahtjeva tužiteljice za isplatom parničnog troška u iznosu od 2.001,29 EUR-a/15.078,75 kuna kao neosnovan. U točki IV. odbijen je zahtjev tuženika za isplatom parničnog troška u iznosu od 3.507,75 EUR- a/26.429,14 kuna kao neosnovan.

2. Presudom i rješenjem suda drugog stupnja odlučeno je :

"I Djelomično se odbijaju kao neosnovane žalba tužiteljice i tuženika, a djelomično prihvaćaju kao osnovane te se presuda i rješenje Općinskog suda u Puli- Pola poslovni broj P-146/2022-47 od 17. travnja 2023.:

- potvrđuje

a) za dosuđeni iznos iz izreke presude od 2.583,38 eura/19.464,49 kuna sa zakonskom zateznom kamatom kako je to pobliže navedeno u izreci drugostupanjske odluke sve u roku od 15 dana-

b) točka II. i IV. izreke rješenja

c) točka III. izreke rješenja za odbijajući dio parničnog troška u iznosu od 1.690,23 eura/12.735,00 kuna,

- preinačuje u preostalom dosuđujućem dijelu iz izreke presude i u preostalom odbijajućem dijelu iz točke III. izreke rješenja i sudi:

„Odbija se tužiteljica sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 189,32 eura/1.426,43 kune.“

„Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 311,06 eura/2.343,75 kuna, u roku od 15 dana.“

II. U nepobijanom dijelu točka I. izreke rješenja ostaje neizmijenjena.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak žalbe u iznosu od 65,88 eura/496,41 kuna, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe kao neosnovanim."

3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-1807/2024-2 od 30. travnja 2024. dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude u odnosu na pitanje:

„Može li sud u postupcima u kojima tužitelj potražuje povrat (isplatu) preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, bez istaknutog prigovora radi prijeboja od strane tuženika tužbeni zahtjev umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima dakle s negativnim razlikama kada je tečaj CHF-a bio manji od početnih parametara?“

4. Postupajući po navedenom dopuštenju protiv navedene presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu članka 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP-a.). Predlaže preinačiti drugostupanjsku odluku u pobijanom dijelu, odnosno podredno ukinuti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti nižestupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak za sastav prijedloga za dopuštenje revizije te za sastav revizije.

5. Odgovor na reviziju je podnesen. Tuženik traži trošak za sastav odgovora na reviziju i sudske pristojbe na odgovor.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja za povrat preplaćenih iznosa po osnovi ništetnih odredbi ugovora o kreditu temeljem stečenog bez osnove.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:

- da je tužitelj sa Raiffiesenbank Austria d.d. zaključio Ugovor o kreditu broj_114-50- 3467645 od 17. svibnja 2006. i to u kunskoj protuvrijednosti od 20.651,81 CHF s rokom otplate od 84 mjeseci te da je namjena kredita bila kupnja motornog vozila

- da je čl. 2. Ugovora o kreditu ugovorena kamatna stopa od 2,95 % godišnje, te da je ugovoreno da je kamata promjenjiva, ugovorena je promjenjivost kamatne stope koju promijenjenu kamatu se ovlašćuje banka na promjenu sukladno Odluci o kamatnim stopama banke, a korisnik se istu obvezao plaćati

- tuženik je početnu kamatnu stopu mijenjao tijekom trajanja kredita

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF. Pri tome prvostupanjski sud nije uzimao u obzir niti je umanjivao preplaćene iznose kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita, dok je drugostupanjski sud to učinio.

10. Prema odredbi članka 391. stavka 1. ZPP-a u povodu revizije iz članka 382. tog zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

11. U reviziji prema odredbi članka 391. stavka 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

12. Sporno je, trebaju li se plaćeni iznosi zbog nepoštenosti i ništetnosti odredbi o CHF valutnoj klauzuli umanjiti za one iznose za koje je tužitelj platio manji anuitet zbog toga što je tečaj CHF bio manji od onoga na dan isplate.

13. O tome je revizijski sud izrazio pravno shvaćanje u odluci Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023., a koje shvaćanje glasi:

„…Međutim, da bi se uopće moglo odlučivati o potraživanju jedne od strane ugovor koji je djelomično ništetan potrebno je da takva strana u tom smislu postavi tužbeni zahtjev, odnosno ako se radi o tuženiku da postavi protutužbeni zahtjev ili procesnopravni prigovor radi prebijanja. Također je moguće da se postavi materijalnopravni prigovor prijeboja u smislu odredbi čl. 195. i čl. 196. ZOO. Jedino tada sud može odlučivati o potraživanju tuženice na ime restitucije temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu. Kod toga prošireno vijeće ističe da protutužba i procesni prigovor radi prebijanja mogu staviti do zaključenja prethodnog postupka, a materijalnopravni prigovor prijeboja može se istaknuti do zaključenja glavne rasprave, s time da sukladno odredbi čl. 288.a st. 6. ZPP se radi opravdanja takvog prigovora ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi osim u slučaju iz čl. 299. st. 2. ZPP-a. Slijedom toga, valja naglasiti da prigovor radi prebijanja (sudski prijeboj do kojeg dolazi u parnici odlukom suda) u postupovnopravnom smislu ne postoji ako ga tuženik na nesumnjiv način ne istakne te ako određeno ne navede koju tražbinu stavlja prijeboj, s tim da tražbina koju je tuženik istaknuo takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena. Jednako je tako i u odnosu na građanskopravni prijeboj, ali uz razlike koje proizlaze iz pravne prirode ovih instituta i odredbi čl. 333. st. 3. ZPP-a, kao i onih prekluzivne naravi iz čl. 288.a st. 6. ZPP-a. U tom smislu, ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određeni način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl.333. ZPP- a ili materijalnopravni prigovor prijeboj (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnopravnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF…“

14. Stoga odgovorom na postavljeno pitanje reafirmira se pravno shvaćanje izraženo u odluci Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023., a koje glasi:

„U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovni ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK- CHF bio manji od tečaja HRK-CHF na dan isplate kredita.“

15. Obzirom na navedeno, valjalo je temeljem odredbe članka 391. stavka 6. ZPP-a prihvatiti reviziju tužitelja i preinačiti pobijanu drugostupanjsku odluku u dijelu koji se odnosi na iznos od 189,32 EUR-a (koji iznos predstavlja negativnu tečajnu razliku prema provedenom vještačenju u spisu, a za koji iznos je drugostupanjski sud djelomično preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev u dijelu točke I.c) te odlučiti kao u izreci pod točkom I.

16. Temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a u vezi s Tbr.7. i 10. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023) odlučeno je o zahtjevu tužiteljice za naknadu troškova za sastav prijedloga za dopuštenje revizije te za sastav revizije, te joj je dosuđen iznos od 168,75 EUR-a (25 bodova uz uvećanje od 50% prema Tbr.10/5 te PDV), jer je tužitelj uspio u revizijskom stupnju postupku, te je odlučeno kao u izreci pod točkom II. Dok je u odnosu na zahtjev tuženika za naknadom troškova revizijskog postupka, taj zahtjev valjalo odbiti temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a, jer takav trošak nije bio potreban za vođenje postupka te je odlučeno kao u izreci presude pod točkom III.

Zagreb, 6. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek