REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4090/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Indonezije, OIB 11495028061, s Veleposlanstvom u Republici Hrvatskoj, Zagreb, Medveščak 56, koju zastupa punomoćnik Darko Markušić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Markušić i Maretić j.t.d. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž R-20/2024-3 od 23. svibnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2343/2019- 125 od 30. studenoga 2023., u sjednici održanoj 6. veljače 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž R-20/2024-3 od 23. svibnja 2024. zbog pravnih pitanja navedenih u prijedlogu te je uz navedena pitanja istaknula i to da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno pravo na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14, - dalje Ustav RH).
2. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Tuženica je u prijedlogu postavila sljedeća pitanja:
„1. Može li veleposlanstvo neke države u Republici Hrvatskoj imati pravnu osobnost i stranačku sposobnost (ius standi in iudicio) u skladu s odredbama Bečke konvencije i relevantnih odredbi Zakona o parničnom postupku?
2. Smije li tužitelj podneskom umjesto prvobitno označenog tuženika naznačiti drugog tuženika (umjesto Veleposlanstva Republike Indonezije tužiti Republiku Indoneziju) a da sud navedeno tretira kao puki ispravak naziva tuženika, a ne subjektivnu preinaku tužbe, kojom se umjesto prvobitno naznačenog tuženika tuži sasvim drugi pravni entitet zastupan po drugom zakonskom zastupniku, a koji novoznačeni tuženik formalnopravno nikada nije dobio poziv za davanje odgovora na tužbu?“.
5. Prvo pitanje iz prijedloga nije važno za odluku u sporu s obzirom na to da je u ovome predmetu tuženica Republika Indonezija, a ne njeno veleposlanstvo. Drugo pitanje iz prijedloga nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu s obzirom na to da su odluke koje tuženica navodi kao razlog važnosti donesene u drugoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. Podredno, valja reći i to da iz odluke revizijskog suda poslovni broj Revr-997/2009-2 od 7. rujna 2011., a koju tuženica navodi kao razlog važnosti, proizlazi kako je prvostupanjski sud pozvao tužiteljicu da izvrši potrebne ispravke u tužbi na strani tuženika, tj. da umjesto Veleposlanstva Japana kao tuženika označi stranku koja to može biti u postupku, pa iz navedenog proizlazi kako prvostupanjski sud i u tom predmetu to nije tretirao kao preinaku tužbe.
6. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389. b. st. 1. i 2. ZPP riješio kao u toč. I. izreke rješenja.
7. Tuženica je istaknula i to da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno pravo na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava RH. Tuženica nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje s obzirom na to da joj je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima tužitelja, sama je iznosila činjenice i predlagala dokaze te je na taj način ravnopravno sudjelovala u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženice, dok tuženica uz prijedlog nije u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP dostavila raspravni zapisnik sa ročišta od 21. rujna 2022., na sadržaj kojega se pozvala kod obrazlaganja povrede prava na pravično suđenje. Slijedom navedenog tuženica nije učinila vjerojatnim da bi joj zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje, pa je prijedlog tuženice u tom dijelu na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. trebalo odbaciti (toč. II. izreke rješenja).
Zagreb, 6. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
