Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1375/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović kao izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Branimiru Zorici, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika FS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici mr.sc. Vesni Čulinović-Weygand, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1748/2021-48 od 24. listopada 2023., na sjednici vijeća 6. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1748/2021-48 od 24. listopada 2023. u cijelosti.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

''I. Utvrđuje se da je tužiteljica ČS, OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnik u neodređenom udjelu nekretnine katastarske oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kuća i dvorište površine 379 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji suvlasnički udio je povezan s vlasništvom posebnog dijela nekretnine i to peterosobnog stana na prvom katu zgrade, ukupne površine 144,02 m2 koji se sastoji od pet soba, kuhinje s nusprostorijama i drvarnice sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, upisanog kao etaža E-2 u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužiteljica, temeljem ove presude, uknjiži kao vlasnik za cijelo na navedenim nekretninama, uz istovremeno brisanje istog prava s imena tuženika, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 9.724,57 EUR, što odgovara iznosu od 73.269,77 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od dana presuđenja (24. listopada 2023.) pa do isplate, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, preko dosuđenog, zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.''

2. Navedenu presudu pravodobnom žalbom pobija tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te bitnih povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti pobijanu presudu i odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice, uz obvezivanje tužiteljice da mu naknadi trošak postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice da se utvrdi suvlasnicom u neodređenom udjelu nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kuća i dvorište površine 379 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji suvlasnički udio je povezan s vlasništvom posebnog dijela nekretnine - peterosobnog stana na prvom katu zgrade, ukupne površine 144,02 m2 koji se sastoji od pet soba, kuhinje s nusprostorijama i drvarnice sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade upisanog kao etaža E-2 u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji zahtjev činjenično temelji na tvrdnji da je vlasništvo predmetnog stana i s njime povezanog odgovarajućeg suvlasničkog dijela nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] stekla temeljem darovnog ugovora sklopljenog sa NS **.**.1991. i da je rješenjem naslovnog suda broj Z-775/93 od 8. kolovoza 1994. upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasnica tog stana, time da ističe da se je tuženik upisao u knjigu položenih ugovora kao vlasnik tog istog stana temeljem ugovora o darovanju zaključenog s majkom PS **.**.1992., a koja ga je stekla temeljem ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo broj 555 od 23. listopada 1992., koji ugovor je pravomoćnom presudom istog suda utvrđen ništavim, te da je rješenjem broj Z-22657/17, RZ-143/14 došlo do povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisa prava vlasništva, zbog čega sada egzistira istovremeni upis prava vlasništva na njezino ime i na ime tuženika.

5. Prvostupanjski sud je, postupajući po uputi drugostupanjskog suda iz ukidne odluke (rješenjem ovog suda poslovni broj Gž819/2020-4 od 26. kolovoza 2021. prihvaćena je žalba tuženika te ukinuta u cijelosti presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1442/2018-27 od 22. travnja 2020. i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na novi prethodni postupak – napomena ovog suda), radi razjašnjenja što je točno predmet spora te da li se u zemljišnoj knjizi upisano pravo Etažnog vlasništva (E-13) i Etažno vlasništvo (E-2) odnose na isti peterosobni stan na prvom katu zgrade sagrađene na čest. 9439 k. o. [katastarska općina], u ponovnom postupku proveo uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje građevinskog vještaka JS, te utvrđuje slijedeće činjenice:

- da se stambena građevina izgrađena na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi uz samu [adresa], da je kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] formirana u obliku i površini tlocrta predmetne stambene zgrade te omeđena [adresa] i [adresa], te se sastoji od prizemlja i četiri etaže tj. četiri kata, da su na prvom katu zatečena ukupno troja vrata time da se od stepeništa lijevo nalazi stan sa natpisom „ĆS“ za koji tužiteljica navodi da čini predmet spora (u isti je punomoćnica tuženika omogućila pristup radi razgledavanja),

- da je predmet spora samostalna funkcionalna uporabna jedinica koja se nalazi unutar stambene građevine izgrađene na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da se u predmetnoj građevini izgrađenoj na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi ukupno 12 samostalnih funkcionalno uporabnih cjelina, dok iz očitovanja upravitelja predmetne zgrade Zadar-Stan d.o.o. od 31. kolovoza 2023. proizlazi da se je na adresi [adresa] evidentirano 9 stanova i 3 poslovna prostora,

- da prema nalazu i mišljenju vještaka, detaljno opisanom pod točkama 10. i 12. obrazloženja, stan oznake Etažno vlasništvo (E-13) i Etažno vlasništvo (E-2) predstavljaju jedan te isti stan, a što je utvrdio na osnovu opisa etažnih jedinica u vlasničkom listu, gdje je za Etažnu jedinicu (E-2) utvrđeno da se radi o peterosobnom stanu na zapadnoj strani prvog kata predmetne stambene građevine, te da površina stana na prvom katu površine 144,02 m2 u vlasništvu ovdje tužiteljice navedena u Popisu suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelovima i udjelom troška održavanja priloženom uz Međuvlasnički ugovor sklopljen 10. lipnja 1999. između suvlasnika zgrade u [adresa] odgovara površini stana upisanog kao Etažno vlasništvo (E-2), dok u navedenom popisu suvlasnika nije vidljivo prezime ĆS, koje je upisano u rješenju o povezivanju Knjige položenih ugovora i glavne knjige poslovni broj Z-22657/2017 od 26. rujna 2017., te da se u predmetnoj građevini nalazi

12 samostalnih funkcionalnih uporabnih cjelina,

- da iz identifikacije čestica izdane od Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zadar od 2. rujna 2022., priložene u nalazu i mišljenju vještaka, proizlazi da kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (po novoj izmjeri) odgovara dijelu čest. zgr. [katastarska čestica] i dijelu čest. zgr. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] stari (po staroj izmjeri).

6. Analizom iskaza tužiteljice i zemljišnoknjižnog referenta, te uvidom u dokumentaciju priloženu u spis, prvostupanjski sud utvrđuje slijedeće činjenice:

- da tužiteljica, iako je upisana na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (etaža E-13 – napomena ovog suda), ima pravni interes za podnošenje tužbe jer nije upisana na etažnom vlasništvu E-2, a na kojoj etaži traži utvrđenje svog vlasništva, koje joj tuženik osporava, zbog čega je prigovor tuženika o nedostatku pravnog interesa za podnošenje tužbe neosnovan,

- da iz priloženog rodnog lista i podataka o osobnom identifikacijskom broju jasno proizlazi da su ČS i ZS ista osoba, zbog čega je neosnovan prigovor identiteta tužiteljice,

- da iz iskaza tužiteljice u bitnome proizlazi da joj je stan darovao GS (nećak KS), da joj je tuženik plaćao najamninu kao zaštićeni najmoprimac do 1. siječnja 2018., da ona nikada nije živjela u predmetnom stanu jer su u njemu, i u trenutku darovanja, živjeli Č, koji su u stan uselili temeljem dozvole tadašnjeg vlasnika KS i kod njega živjeli kao podstanari, da je roditeljima tuženika prije otprilike 30 godina ponudila sukladno pravu prvokupa otkup predmetnog stana a što su oni odbili, da ju je darovatelj OS prilikom darovanja uveo u posjed stana i rekao da tamo postoje najmoprimci,

- da je rješenjem Uprave društvenih prihoda od 24. siječnja 1992. tužiteljici razrezan porez na dar nekretnine, peterosobnog stana u [adresa], sagrađenog na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 137 m2, prema darovnom ugovoru od 3. prosinca 1991. sklopljenim sa NS,

- da iz prijepisa posjedovnog lista za čest. 9439 k. o. [katastarska općina] proizlazi da je kao posjednik upisan SS pok. F,

- da je uvidom u spis Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu poslovni broj Z- 22657/2017, Rz-143/2014 (ranije Z-2260/2014) utvrđeno da je postupak povezivanja knjige položenih ugovora i glavne knjige pokrenut prijedlogom suvlasnika stambene zgrade [adresa] od 9. svibnja 2013., u kojem je bilo navedeno da je u vlastovnici evidentirana zabilježba Z-775/93 da je iz nacionalizacije izuzet jedan peterosoban stan na prvom katu lijevo (zapadni dio zgrade) zgrade pod oznakom kčbr. [katastarska čestica] te se kao vlasnik istog naznačuje ZS, te da je rješenjem o povezivanju Knjige položenih ugovora i glavne knjige poslovni broj Z-22657/2017, Rz- 143/2014 (ranije Z-2260/2014) od 26. rujna 2017. peterosobni stan na prvom katu površine 144,02 m2 upisan za korist FS time da je u novoformirani zk.ul. određen prijenos zabilježbe poslovnim brojem Z-775/93,

- da iz ostavinskog spisa istog suda broj O-682/71 iza pok. KS pok. F, umrlog **.**.1971. proizlazi da je kao njegova ostavinska imovina utvrđen jedan peterosobni stan na prvom katu lijevo (zapadni dio zgrade) koji se sastoji od 5 soba, kuhinje i drugih nusprostorija koji se nalazi u kući za stanovanje sagrađenoj na parceli zgr. 1650/2, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a kao nasljednik je proglašen nećak MS za cijelo,

- da iz spisa broj Z-775/93 proizlazi da je rješenjem od 8. kolovoza 1994., na temelju prijedloga tužiteljice za ispravak upisa u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] od 6. svibnja 1993., darovnog ugovora sklopljenog između HS kao darovatelja i tužiteljice kao daroprimateljice u [adresa] 3. prosinca 1991. ovjerenog pod brojem Ov- 32160/92 i punomoći sklopljene u Bolzanu 11. studenog 1992. ovjerene u sudu u Bolzanu broj 11/93, dozvoljena zabilježba da je izuzet iz nacionalizacije jedan peterosoban stan na prvom katu lijevo (zapadni dio zgrade) koji se sastoji od pet soba, kuhinje i drugih nusprostorija u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i uknjižba u korist US pok. N, te uknjižba prava vlasništva istog stana sa US u korist ZS žene P, a kojem spisu prileži, između ostalog, i uvjerenje Općinskog zavoda za katastar i geodetske poslove Zadar od 30. travnja 1993. iz kojeg proizlazi da čest. zgr. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina]- Stari odgovaraju čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da je pod poslovnim brojem Z-1010/60 rješenjem od 27. listopada 1960., na temelju rješenja Komisije Narodnog odbora Općine Zadar broj: 06-5630/10-1958 od 5. listopada 1960., uknjiženo društveno vlasništvo na kući za stanovanje u [adresa]. sagrađenoj na parceli zgr. 1650/2 zk. tijelo 2., zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] dotadašnje vlasnosti dr. KS pok. F za cijelo i na kući u [adresa], sagrađenoj na parceli zgr. 1650/3 zk. tijelo 2., zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dotadašnje vlasnosti dr. KS pok. F za ½ dijela,

- da je rješenjem istog suda poslovni broj Zs-823/92 od 3. studenog 1992., na temelju ugovora o darovanju od 5. listopada 1992. ovjerenog pod brojem Ov-2361/92 dozvoljena u zk. ul. br [broj ZK uloška], [broj poduloška] uknjižba prijenosa prava vlasništva stana u [adresa], u [adresa], površine 144,02 m2, koji se sastoji od 5 soba, kuhinje s nusprostorijama, sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade i drvarnice koji se nalazi na prvom katu zgrade u [adresa], sagrađene na čest. br. 9439 k. o. [katastarska općina] sa

PS u korist FS,

- da je uvidom u spis istog suda poslovni broj P-452/1993 utvrđeno da je tužitelj MS dana 20. travnja 1993. podnio tužbu protiv tuženika Općine Zadar, Fonda u stambenom gospodarstvu i PS radi poništenja ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od 23. listopada 1992., predmet kojega je bio peterosoban stan u [adresa], površine 144,02 m2 koji se sastoji od 5 soba, kuhinje sa nusprostorijama sa zajedničkim dijelovima zgrade i uređajima zgrade i drvarnice, koji se nalazi na prvom katu zgrade u [adresa], sagrađene na čest. 9439 k. o. [katastarska općina]; da je presudom poslovni broj P-452/1993 od 1. travnja 1994. utvrđen ništavim ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo broj 555 od 23. listopada 1992. koji je zaključen između tuženika jer je predmetni stan bio vlasništvo tužitelja obzirom da je dokaznim postupkom utvrđeno da je u predmetu Z-1010/60 od 8. listopada 1960. na temelju rješenja Komisije za nacionalizaciju pri NOO Zadar broj 06/1-5630/10-1959 od 26. kolovoza 1959. kuća upisana kao društveno vlasništvo, a naknadnim rješenjem, isti broj od 17. studenog 1959., u predmetu broj Z-1011/60 od 8. listopada 1960. izuzet je iz nacionalizacije jedan peterosobni stan na prvom katu lijevo (zapadni dio zgrade) koji se sastoji od 5 soba, kuhinje, nusprostorija, a vlasnik je bio OS dr. J kojega je po rješenju o nasljeđivanju tog suda broj O- 682/71 od 11. studenog 1976. naslijedio RS,

- da je zemljišnoknjižna referentica u svom iskazu detaljno i jasno opisala sve promjene vezano za čest. zgr. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Stari, te čest. zem. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da iz sadržaja ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 9. rujna 1997. proizlazi da su stranke istoga tužiteljica kao vlasnica stana-najmodavac i tuženik kao najmoprimac, da je predmetom tog ugovora stan u [adresa], prvi kat lijevo, koji se sastoji od 5 soba, kuhinje, nusprostorija u ukupnoj površini od 144,02 m2, te drvarnicom, pa iako isti nije potpisan od strane tuženika, da iz priložene korespondencije između stranaka i izvoda iz prometa računa tužiteljice o izvršenim uplatama tuženika na ime zaštićene najamnine proizlazi zaključak da je predmetni ugovor o najmu sklopljen i realiziran, a u prilog čemu govori i činjenica da je tužiteljica protiv tuženika podnijela tužbu zbog neplaćanja najamnine za razdoblje od siječnja 2018. nadalje,

- da iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], etažno vlasništvo s neodređenim omjerima proizlazi da je u posjedovnici upisana čest. 9439 kuća i dvorište ukupne površine 379 m2, dok je u vlastovnici izvršen upis posebnog dijela nekretnine – suvlasnički dio s neodređenim omjerom – Etažno vlasništvo pod toč. 2. Etažno vlasništvo (E-2), peterosobni stan na prvom katu zgrade, ukupne površine 144,02 m2 koji se sastoji od 5 soba, kuhinje s nusprostorijama i drvarnice sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade na kojem je uknjiženo pravo vlasništva u korist ovdje tuženika na temelju prijedloga zaprimljenog pod brojem Zs-823/92 od 2. studenog 1992. i ugovora o darovanju zaključenog u [adresa] **.**.1992. sa PS, dok je pod rednim brojem 13. upisano Etažno vlasništvo (E-13) – upis posebnog dijela nekretnine Z-775/93 kojim je zabilježeno da je izuzet iz nacionalizacije jedan peterosoban stan na prvom katu lijevo (zapadni dio zgrade) pod oznakom čest. 9439, koji se sastoji od 5 soba, kuhinje i drugih nusprostorija, te uknjižba prava vlasništva u korist ZS žene P temeljem rješenja istog suda, Stalne službe u Pagu broj Rz-143/14 od 26. rujna 2017. i čl. 200. ZZK,

- da je između darovatelja ĐS i tužiteljice kao daroprimateljice došlo do prave predaje stana sa zadržavanjem korištenja stana od strane zaštićenih najmoprimaca jer je darovatelj u čl. IV. ugovora o darovanju ustupio tužiteljici kao daroprimateljici ''sukoristovno i vlasničko pravo i posjed trenutkom potpisivanja ugovora, garantira da stan nije založen niti opterećen služnošću, ali da je neuseljiv jer u njemu stanuje obitelj Ć', te ju ovlastio da može sva njegova prava prema obitelji Ć realizirati, čime je tužiteljica došla u položaj faktično izvršavati svoju vlast na stvari, a što je ona realizirala naplatom najamnine od tuženika kao zaštićenog najmoprimca temeljem ugovora o najmu sa zaštićenim najmoprimcem, a koju najamninu joj je tuženik kao zaštićeni najmoprimac plaćao do početka 2018., pa je stoga predmetni ugovor o darovanju, iako nije sklopljen u potrebnoj formi sudskog zapisnika odnosno javnobilježničkog akta, valjan u smislu pravnih pravila paragrafa 943. i 431. Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ),

- da tuženik nije bio u dobroj vjeri niti je postupao s povjerenjem u zemljišne knjige kako u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju tako i u vrijeme upisa prava vlasništva u knjigu položenih ugovora i zemljišnu knjigu jer je zajedno sa svojim roditeljima živio u predmetnom stanu zajedno sa pok. LS kao isključivim vlasnikom toga stana, za to su plaćali naknadu određenu zakonom, sam tuženik naknadno je s tužiteljicom sklopio ugovor o najmu predmetnog stana i plaćao joj zaštićenu najamninu,

- da su neosnovane tvrdnje tuženika da predmetom darovnog ugovora između tužiteljice i ĐS nije bio predmetni stan već stan na čest. 1650/2 upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina]-Stari, jer je danom otvaranja novoosnovane zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zatvorena i stavljena izvan uporabe ranija zemljišna knjiga k. o. [katastarska općina]-Stari (zemljišna knjiga za Zadar Stari stavljena je izvan snage 15. studenoga 1982., a iz priloženog uvjerenja Općinskog zavoda za katastar i geodetske poslove Zadar priloženog u predmetu broj P-452/93 i spisu broj Z-775/93 proizlazi da čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Stari odgovara čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]).

7. Prvostupanjski sud, na temelju činjeničnih utvrđenja navedenih pod točkama 5. i 6. ovog obrazloženja, zaključuje da se Etažno vlasništvo (E-13) i Etažno vlasništvo (E-2) odnosi na isti peterosobni stan na prvom katu zgrade sagrađene na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da je upravo stan oznake E-2 stan iz darovnog ugovora iz prosinca 1991. Polazeći od utvrđenja da je tuženik upisan na prijepornom stanu temeljem darovnog ugovora sklopljenog s majkom koja nije bila vlasnica istog jer je ugovor temeljem kojeg je stekla predmetni stan pravomoćno utvrđen ništavim (a što je u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u Rev-573/1997, prema kojem nije valjan upis prava vlasništva u zemljišne knjige kad isprava temeljem koje je izvršen upis nije bila takva isprava na temelju koje se može steći vlasništvo i izvršiti upis), a tuženik i njegova prednica predmetni stan nisu mogli steći ni po nekoj drugoj pravnoj osnovi jer su znali da stan nije njihov, te činjenice da je tužiteljica dokazala neprekinuti valjani pravni slijed načina stjecanja prava vlasništva prijepornog stana, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

8. Tuženik u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije raspravio sporna pitanja navedena u njegovoj žalbi izjavljenoj protiv ranije presude iz 2020., da nije proveo njegove dokaze prijedloge (prijedlog za saslušanje svjedoka DS i grafološko vještačenje predložene vezano za datum sklapanja ugovora o darovanju temeljem koje se tužiteljica poziva na stjecanje prava vlasništva) niti je u pobijanoj presudi obrazložio razloge zbog kojih nije proveo te dokaze, pa je time počinjena bitna i apsolutno bitna povreda pravila parničnog postupka, te je povrijeđeno pravo pravičnosti postupka odnosno pravo na pošteno suđenje, koje uključuje i načelo jednakosti oružja.

8.1. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga tuženika, ovaj sud utvrđuje da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju obrazlaže tuženik u žalbi, jer suprotno tvrdnji tuženika, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Protivno tvrdnji tuženika, a imajući u vidu da je prvostupanjski sud iz provedenih dokaza utvrdio da je ugovor o darovanju sklopljen između tužiteljice i TS valjan u smislu pravnih pravila paragrafa 943. i 431.OGZ-a jer je izvršena prava predaja stana, to neprovođenjem predloženih dokaza (saslušanje svjedoka DS i grafološko vještačenje predloženih vezano za datum sklapanja ugovora o darovanju temeljem kojeg se tužiteljica poziva na stjecanje prava vlasništva) nije povrijeđeno načelo jednakosti oružja. Prvostupanjski sud je pri utvrđivanju relevantnih činjenica ocijenio svaki za odluku o predmetu spora odlučan dokaz u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, pa nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, pri čemu valja reći da je pravo na ocjenu provedenih dokaza odredbama parničnog postupka pridržano za prvostupanjski sud (čl. 8. ZPP- a), kojemu pripada i ovlast (čl. 304. ZPP-a) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju tuženika, prvostupanjski sud nije ostvario povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a. Prvostupanjski sud nije počinio niti bilo koju drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a na koje povrede ovaj sud osnovom čl. 365. st. 2. ZPP- a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

9. Tuženik u opširnoj žalbi analizira i ocjenjuje provedene dokaze te i u žalbenoj fazi postupka ustraje u tezi o pogrešnoj identifikaciji zgrade u katastru i pogreškama u pogledu površine, tvrdeći da zgrada na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čini jedinstvenu zemljišnoknjižnu česticu (sada jedinstvenu zgradu) te da se čestica 1650/2 površine 200 m2 iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Stari (po staroj izmjeri to je čestica zgrade u kojoj se nalazi sporni stan) ne može odnositi na nekretninu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (novi) koja ima površinu 388 m2, a u prilog svoje teze poziva se na geodetski elaborat od 23. studenoga 2022. (tužiteljica se protivila da se isti koristi kao dokaz jer je priložen nakon zaključenja prethodnog postupka – napomena ovog suda), a iz kojeg proizlazi da današnje čestice 9439 i 9440 k. o. [katastarska općina] oblikom odgovaraju česticama stare izmjere 1650/2 i 1650/1 ali ne i površinom, da zapadni dio zgrade na sadašnjoj kčbr. [katastarska čestica] ima površinu 174 m2 (na toj strani bi se trebala nalaziti čestica 1650/2), a površina istočnog dijela zgrade (na kojem bi se trebala nalaziti stara čestica 1650/1 sa 166 m2) ima površinu 214 m2, radi čega osporava sadržaj isprave o identifikaciji katastra (moguće je došlo do zamjene čestica), te ukazuje da je vlasnik čestice 1650/1 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Stari je bio ŠS, a od 1956. Narodni odbor općine Zadar, kao i da tužiteljica u svom iskazu navela da na prvom katu postoji jedan stan desno od stepenica u kojem živi obitelj Ć, odnosno da se stan nalazi na istočnoj strani zgrade, a što bi odgovaralo njegovim prigovorima o neispravnosti i neistinitosti sadržaja javne isprave sačinjene od katastra glede identifikacije spornih čestica.

10. Prema stanju spisa, tuženik je tijekom cijelog prvostupanjskog postupka (kako postupka prije ukidne odluke, tako i u ponovljenom postupku) osporavao pravilnost identifikacije spornih čestice izvršene po nadležnom katastru. Rješenjem ovog suda poslovni broj Gž-819/2020-4 od 26. kolovoza 2021. po žalbi tuženika u cijelosti je ukinuta presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1442/2018-27 od 22. travnja 2020. i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na novi prethodni postupak, te je prvostupanjski sud u ponovljenom postupku održao pripremno ročište 15. prosinca 2021. (pripremna ročišta zakazana za dan 12. listopada 2021. i 10. studenoga 2021. odgođena su po prijedlogu tuženika te je tuženiku određen rok za pribavljanje i dostavljanje daljnje dokumentacije) na kojem je zaključen prethodni postupak, no međutim, prije zaključenja prethodnog postupka tuženik, iako je ustrajao na tezi o pogrešnoj identifikaciji spornih čestica po katastru i tvrdio da se radi o drugoj zgradi, nije predložio dokaze na okolnosti identifikacije sporne čestice, već je geodetski snimak od 23. studenoga 2022. izrađen po dipl. ing. geod. VS, a na kojem temelji svoju žalbu i tezu o pogrešnoj identifikaciji, dostavio sudu 24. studenoga 2022. (dakle u ponovljenom postupku nakon zaključenja prethodnog postupka i obavljenog uviđaja 10. ožujka 2022.).

10.1. Obzirom da je odredbom čl. 299. st. 2. ZPP-a propisano da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, te imajući u vidu da tuženik u podnesku od 24. studenoga 2022. nije obrazložio razloge zbog kojih i ranije nije mogao dostaviti predmetni geodetski snimak od 23. studenoga 2022. kao dokaz o identifikaciji sporne čestice, to navedeni geodetski snimak u smislu odredbe čl. 299. st. 3. ZPP-a predstavlja novi dokaz predložen tijekom glavne rasprave protivno čl. 299. st. 2. ZPP-a, te ga pravilno prvostupanjski sud nije uzeo u obzir pri utvrđivanju odlučnih činjenica vezano za identifikaciju sporne čestice i predmeta spora, a iz istog razloga ga nije uzeo u obzir niti ovaj sud pri odlučivanju u žalbenom postupku.

10.2. Prvostupanjski sud je, stoga, temeljem činjeničnih utvrđenja navedenih pod točkama 5. i 6. ovog obrazloženja pravilno identificirao spornu predmetnu česticu i nekretninu, te ih pravilnim prihvaća i ovaj sud, pa je pozivanje tuženika na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje neosnovano.

11. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima tvrdi da sporni stan nije utvrđen kao ostavinska imovina iza pok. CS jer se rješenje o nasljeđivanju od 11. studenoga 1976. odnosi na kčbr. [katastarska čestica] zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a takva čestica postoji i danas, obzirom da iz uvjerenja Općinskog zavoda za katastar i geodetske poslove Zadar od 30. travnja 1993. i identifikacije čestica izdane od Državne geodetske uprave, Područnog ureda za Katastar Zadar od 2. rujna 2022. jasno proizlazi da čest. zgr. [katastarska čestica] i dio čest. zgr. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina]-Stari (po staroj izmjeri) odgovaraju čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (po novoj izmjeri).

12. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima tvrdi da kčbr. [katastarska čestica] nije optanska imovina i da je zgrada prešla u društveno vlasništvo temeljem međunarodnog ugovora (ugovor o miru s Italijom) te od 1948. (Z-493/48) upisana kao društveno vlasništvo, radi čega nije mogla biti nacionalizirana niti izuzeta iz nacionalizacije, jer iz priloženog povijesnog izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška], čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Stari (stara izmjera), kao i postupka povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora provedenog pod brojem Z-22657/2017) jasno proizlazi da je 8. listopada 1960. iz nacionalizacije bio izuzet posebni dio kuće sagrađene na kčbr. [katastarska čestica] i to jedan peterosobni stan na prvom katu lijevo (zapadni dio zgrade) kojeg je vlasnik BS, a kojeg je kasnije temeljem ugovora o darovanju sklopljenog s NS stekla tužiteljica.

13. Protivno žalbenim navodima tuženika kojima tvrdi da je pošteni stjecatelj spornog peterosobnog stana jer je vlasništvo istoga stekao 3. studenoga 1992. temeljem darovnog ugovora sklopljenog s majkom (dozvoljena uknjižba vlasništva pod Zs- 823/92-8 u knjizi položenih ugovora – napomena ovog suda), a u kojem trenutku za sporni stan nije bila upisana nikakva zabilježba (zabilježba Z-775/93 kojim je upisana zabilježba izuzimanja iz nacionalizacije upisana je 6. svibnja 1993. – napomena ovog suda), a njegova majka PS kao nositelj stanarskog prava sporni stan je stekla kupnjom od ovlaštenog prodavatelja, prvostupanjski sud je, polazeći od utvrđenja da je presudom istog suda poslovni broj P-452/1993 od 1. travnja 1994. utvrđen ništavim ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo broj 555 od 23. listopada 1992. zaključen između Općine Zadar, Fonda u stambenom gospodarstvu i PS, da je tuženik upisan kao vlasnik spornog stana temeljem darovnog ugovora sklopljenog s majkom koja nije bila vlasnica predmetnog stana jer je ugovor temeljem kojeg je stekla predmetni stan utvrđen ništetnim, da su prednici tuženika i tuženik živjeli u predmetnom stanu zajedno s pok. ŽS kao vlasnikom i plaćali za isti zakonom propisanu zaštićenu najamninu, te da je i tuženik temeljem ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 9. rujna 1997. kao najmoprimac plaćao tužiteljici kao vlasnici stana-najmodavcu zaštićenu najamninu, pravilno zaključio da tuženik nije bio u dobroj vjeri, odnosno da nije pošten stjecatelj, što prihvaća pravilnim i ovaj sud. Žalbeni navodi tuženika da je od 1997. plaćao najamninu tužiteljici iz straha da mu obitelj ne bude iseljena jer mu je MS 2008. prijetio iseljenjem iz predmetnog stana, a on je bio pomorac do 2014. pa je u strahu za svoju obitelj plaćao i ono što nije trebao, ne mogu se prihvatiti životnim i uvjerljivim obzirom na duljinu razdoblja u kojem je tuženik plaćao tužiteljici zaštićenu najamninu (od 1997. do početka 2018., dakle tužiteljici je plaćao zaštićenu najamninu jedanaest godina prije zahtjeva TS za iseljenje) temeljem sklopljenog ugovora o najmu sa zaštićenom najamninom, kojega tuženik ne osporava niti tvrdi da bi isti bio sklopljen zbog mana volje.

14. Tuženik i u žalbenom postupku osporava valjanost ugovora o darovanju sklopljenog između tužiteljice i ĐS dana 3. prosinca 1991. tvrdnjom da isti nije zadovoljavao uvjete ugovora o darovanju, da je na originalnom ugovoru korektiran datum sklapanja pa je ugovor bio nepodoban za uknjižbu, da u ugovoru o darovanju nema prihvata darovanja, da sud nije naveo kada je tužiteljica stekla posjed stana i kada je došlo do prave predaje da bi se moglo ugovor o darovanju smatrati valjanim, niti se iz iskaza tužiteljice može utvrditi kada je prihvatila darovanje i kada je došlo do prave predaje nekretnine, niti je tužiteljica dokazala da je u posjedu stana odnosno da je ikad bila u posjedu stana i izvršavala vlast nad stvari, te da se MS još 1993. (kao tužitelj podnio tužbu u predmetu P-452/92 za utvrđenje ništetnim ugovora o kupoprodaji kojim je PS stekla predmetni stan) i 2008. smatrao vlasnikom predmetnog stana (odvjetnica DS se kao punomoćnica ĐS **.**.2008. obratila tuženiku radi predaje stana u posjed, a u slučaju odbijanja predaje da će podnijeti tužbu za iseljenje i tražiti isplatu najamnine, ali da je i spreman prodati stan tuženiku).

15. Posjed stvari može se izvršavati neposredno ili posredno putem treće osobe koja tada neposredno posjeduje stvar ali voljom i uz pristanak i znanje izvornog posjednika, pa ako se posjed stvari izvršava posredno voljom darovatelja tada se i takvo izvršavanje posjeda predajom stvari posrednom posjedniku koji posjed izvodi iz očitovanja volje darovatelja ima smatrati pravom predajom u smislu odredbe paragrafa 943. OGZ-a (pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci Rev-617/2021-2 od 15. svibnja 2024.).

16. Kako je iz provedenog dokaznog postupka utvrđeno da je u ovom konkretnom slučaju tužiteljica, iako nije stanovala u predmetnom stanu, posjed stvari izvršavala posredno voljom darovatelja na način da je svoje posjedovne čine izvršavala u obliku naplate zaštićene najamnine od obitelji PS, a koju najamninu joj je tuženik nesporno i plaćao temeljem sklopljenog ugovora o najmu sa zaštićenom najamninom, kao i da je ugovor o darovanju izvršen jer joj je darovani stan predan u posjed, to i prema ocjeni ovog suda u okolnostima ovog konkretnog slučaja predaja u posredan posjed tužiteljice predstavlja ''pravu predaju'', pa stoga nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima osporava valjanost ugovora o darovanju.

17. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima u žalbenom postupku osporava identitet tužiteljice tvrdnjom da je tijekom postupka u Splitu umrla osoba imena ZS, jer prema podacima Jedinstvenog registra osoba MUP RH po osobnom identifikacijskom broju (OIB-u) tužiteljica je živa.

18. Pravilnom i zakonitom ovaj sud ocjenjuje i odluku o troškovima postupka sadržanu u točki II. izreke pobijane presude, a koju odluku tuženik pobija vezano za osporavanje osnovanosti glavnog zahtjeva, jer je ista donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, dok je visina pravilno utvrđena sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015 i 37/2022.).

19. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer isti nije uspio sa svojom žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Varaždinu 6. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun