REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5017/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], OĆ, OIB [osobni identifikacijski broj] i AĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], odvjetnika u [obrt], [adresa], koje zastupa punomoćnik Josip Firi, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojega zastupa punomoćnik Toni Smrček, odvjetnik u odvjetničkom društvu Tus Novokmet Smrček d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-1164/2020-2 od 29. svibnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-2010/2019-10 od 23. listopada 2020. u sjednici održanoj 6. veljače 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na postavljena pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na naznačene povrede ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-1164/2020-2 od 29. svibnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-2010/2019-10 od 23. listopada 2020.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika nije osnovan i nije dopušten.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19. i 80/22. - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je utvrdio da je tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio pravna pitanja za koja smatra da su važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, te da se pozvao na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
5. Tuženik postavlja u prijedlogu sljedeća pravna pitanja:
„1. Može li treća osoba koja nije član uprave niti ima bilo kakvu ovlast za zastupanje opunomoćitelja niti predstavljanje opunomoćitelja davati punomoćniku nalog temeljem punomoći u ime opunomoćitelja i odnosno može li za treću osobu koja nije ovlaštena za zastupanje osobe (društva) opunomoćitelja nastati kakva obveza odnosno trošak vezano uz izvršavanje naloga od strane punomoćnika po punomoći takve treće osobe?
2. Predstavlja li odvjetničku uslugu zastupanja odvjetnika u parničnom postupku ukupnost svih poduzetih parničnih radnji koje je odvjetnik poduzeo do pravomoćnog okončanja parničnog postupka u kojem je odvjetnik zastupao stranku, a ne svaka pojedinačna radnja odvjetnika poduzeta u parničnom postupku odnosno je li odvjetnička usluga zastupanja u parničnom postupku obavljena u trenutku pravomoćnosti sudske presude u postupku u kojem je zastupanje obavljeno?“.
6. Predmet ovog spora koji je proizašao iz ovršnog postupka pokrenutog na temelju vjerodostojne isprave je zahtjev tužitelja za naplatu potraživanja koji se odnosi na pružene odvjetničke usluge, a prema računu 437PP1/1 od 19. kolovoza 2018.
7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da su 11. travnja 2003. prednik tuženika Slavonska banka d.d. i tužitelji PĆ, OĆ i ĐĆ sklopili ugovor o pružanju pravne pomoći i zastupanja, te su iste ugovorne strane 11. prosinca 2003. sklopile aneks br. 1. gornjeg ugovora kojim je određeno da odvjetnički ured za potrebe prednika tuženika preuzima obavljanje pravnih poslova između ostalih i provedbu uknjižbe prava vlasništva prednika tuženika na nekretninama bivše Investbanke d.d., Beograd, Poslovne jedinice Osijek. Za tako preuzeti pravni posao prednik tuženika obvezao se isplatiti nagradu po uspješnom okončanju svakog pojedinačnog posla po ispostavljenom računu, a pod uspješnim okončanjem posla između ostaloga se smatra izvršena uknjižba prava vlasništva na nekretninama Investbanke d.d. na ime prednika tuženika ili društva Slavoning d.d.,
- da je između istih stranaka 11. srpnja 2004. sklopljen i dodatak aneksa br. 1 kojim su ugovorne strane odredile da preuzimanje obavljanja pravnih poslova od strane odvjetničkog ureda obuhvaća provedbu uknjižbe prava vlasništva prednika tuženika na nekretninama bivše Investbanke d.d., Beograd, Poslovna jedinica Osijek i to nekretnina u [adresa] (prizemlje), [adresa] (I kat) i [adresa], a nagrada za obavljeni pravni posao uknjižbe prava vlasništva na navedenim nekretninama) određuje se u visini 10 % od tržišne vrijednosti tih nekretnina koju su stranke sporazumno utvrdile u iznosu od 578.286,00 EUR, uvećano za PDV,
- da je 14. rujna 2015. sklopljen ugovor o pružanju pravne pomoći i zastupanju između tuženika Addiko Bank d.d. (tada pod nazivom Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) i tužitelja kojim se za sve radnje obavljene u zastupanju nalogodavac obvezao isplatiti nagradu prema važećoj odvjetničkoj Tarifi, te su ugovorne strane ugovorile da potpisom ugovora prestaje važiti ugovor zaključen 11. travnja 2003., a za sve radnje obavljene u predmetima u kojima naznačeni odvjetnički ured već zastupa nalogodavca, a koje su poduzete do dana potpisa ugovora, nalogodavac se obvezuje isplatiti nagradu u skladu s odredbama ugovora o zastupanju od 11. travnja 2003 (članak 13. stavak 3.),
- da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 13. rujna 2017. (Rev- 2099/2014) preinačena presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž- 2543/2013 od 8. svibnja 2014 i presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-635/2012 od 13. travnja 2013. na način da je prihvaćen zahtjev tužitelja Allegheny Financial d.o.o. protiv tuženice Republike Hrvatske za utvrđenje prava vlasništva na nekretninama upisanim u z. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] (nekretnine u [adresa]) nekretnine u pisane u z. ul. [broj ZK uloška] od AII u K. O. [katastarska općina] (koje se nalaze u zgradi u [adresa]) jer je utvrđeno da je prednik tužitelj društvo Slavoning stekao pravo vlasništva na temelju zakona na navedenim nekretninama,
- da je u zemljišnoj knjizi kao vlasnik navedenih nekretnina uknjiženo društvo Allegheny Financial d.o.o.,
8. Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev na temelju činjeničnih utvrđenja da je između stranaka zaključen ugovor o nalogu kojim su tužitelji za prednika tuženika preuzeli obvezu obavljanja određenih pravnih poslova koji su se odnosili na provedbu uknjižbe prava vlasništva na nekretninama bivše Invest bank banke d.d., Poslovne jedince u [adresa] (prizemlje) i [adresa] (I kat), a za tako obavljeni pravni posao prednik tuženika im se obvezao isplatiti nagradu u visini 10 % tržišne vrijednosti nekretnina sporazumno utvrđene u iznosu od 578.286,00 EUR, te se pod uspješnim okončanjem posla smatra izvršena uknjižba na ime prednika tuženika ili Slavoning d.d. Kako se predmetna nekretnina uknjižila na Allegheny financial d.o.o. slijednika društva Slavoning d.o.o. tuženik je u obvezi isplatiti tužiteljima nagradu za obavljeni posao na temelju članka 763. i članka 775. u vezi s člankom 342. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO).
9. Stoga od odgovora na postavljena pitanja ne ovisi ishod ovog spora. Naime, tuženik prvim pitanjem sugerira da tužitelji nisu radili za njegov račun jer on nije nalogodavac, a što da proizlazi iz članka 13. stavak 2. i 3. ugovora o pružanju pravne pomoći i zastupanju od 14. rujna 2015. („Novi ugovor“), što ne proizlazi iz utvrđenog činjeničnog stanja, te je na identične prigovore već odgovorio drugostupanjski sud. 9.1. Drugo pitanje također nije važno za odluku u ovom sporu obzirom da tužiteljima sukladno članku 763. stavak 2. i članka 776. ZOO, a prema članku 19. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“, broj 09/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11, 126/21) pripada ugovorena nagrada koja prema članku 2. Dodatka aneksa br.1 ugovora o pružanju pravne pomoći i zastupanja od 1. srpnja 2004. iznosi 10% od utvrđene vrijednosti nekretnine od 578.286,00 EUR, dakle 57.828,60 EUR koja na dan ispostavljanja računa a prema tečaju 1 EUR=7,424479 kn, iznosi 429.347,22 kn, a uvećano za PDV iznosi 536.684,02 kn i umanjeno za iznos parničnog troška koji su tužitelji naplatili u parnici radi utvrđenja prava vlasništva protiv Republike Hrvatske iznosi ukupno 442.542,82 kn, a kako su to utvrdili nižestupanjski sudovi.
10. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke.
11. Tuženik se u prijedlogu za dopuštenje revizije, izražavajući svoje neslaganje sa nižestupanjskim odlukama, poziva i na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, pozivajući se na arbitrarnost u odlučivanju.
11.1. Obzirom da nisu ispunjene niti pretpostavke predviđene u odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP za dopuštenost revizije, jer vjerojatnost teških postupovnih ili materijalnopravnih povreda u postupku nije učinjena vjerojatnima, revizija je u tom dijelu odbačena na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je riješeno kao u točki II. izreke ove odluke.
Zagreb, 6. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
