REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-437/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mate Glibota, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnica Iris Šanjug, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ćurković & Šanjug u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-593/2024-2 od 29. kolovoza 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2449/2019-38 od 17. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 6. veljače 2025.,
r i j e š i o j e :
Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž- 593/2024-2 od 29. kolovoza 2024. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2449/2019-38 od 17. lipnja 2024. podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) postavivši deset pravnih pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:
"1. Može li sud, primjenom čl. 502.c ZPP-a u tužbi tužitelja kao potrošača na kojeg se odnose presude VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17, donesenim povodom tužbe Udruge "Franak" za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, izvesti pravno utvrđenje i činjeničnu presumpciju da je tuženik kao banka u konkretnom ugovoru o kreditu donosio jednostrane odluke o promjeni kamatne stope koje su dovele do bitne neravnoteže, bez obzira što banka, ovdje tuženik, u parnici tvrdi da u spornom ugovoru o kreditu nije donosio jednostrane odluke o promjeni kamatne stope, a ako i jest, da promjene kamatne stope nisu dovele do bitne neravnoteže, a za koje tvrdnje predlaže adekvatne materijalne i personalne dokaze, posebice u vidu saslušanja djelatnika tuženika?
2. Može li sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika propustio informirati tužitelja o pravnim i ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule CHF, iako je banka kao tuženik tvrdila tijekom postupka da je informirala tužitelja u konkretnom ugovoru o kreditu te predložila adekvatne dokaze na tu okolnost, posebice u vidu saslušanja djelatnika tuženika?
3. Je li sud omogućio raspravljanje o činjenicama koje su predmet vještačenja u parnici ako nije prihvatio dokazni prijedlog za usmenim saslušanjem vještaka na glavnoj raspravi na okolnost istaknutih prigovora na pisani nalaz i mišljenje ili je na taj način počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a što presudu čini nezakonitom i nepravilnom?
4. Je li sud pravilno primijenio materijalno pravo u slučaju kada prilikom odmjeravanja troška stranci za parnične radnje poduzete prije 05. studenog 2022. godine prizna trošak prema vrijednosti boda od 15,00 kn sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje u tekstu: Tarifa/22), dakle i za razdoblje prije stupanja na snagu Tarife/22 ili je za parnične radnje poduzete prije 05. studenog 2022. godine potrebno primijeniti tada važeću odvjetničku tarifu i vrijednost boda od 10,00 kn?
5. Može li se podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (i kojom se ne traži utvrđivanje, osiguranje ili ispunjenje točno određene, individualne tražbine vjerovnika, već je svrha iste zaštita potrošača na općenitoj razini) smatrati vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom/drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja konkretne tražbine, a kojom se radnjom prekida zastara u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a?
6. Je li u primjeni čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, ovlašten izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika bio nepošten od dana stjecanja slijedom čega je dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja a ne podnošenja zahtjeva?
7. Da li je presuda nezakonita i nepravilna i da li je počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ako sud izostavi razloge o pravnoj osnovi dosude zatezne kamate, a osobito o tijeku zateznih kamata, tj. o dospijeću tražbine?
8. Je li sud u individualnoj parnici radi naknade štete, koja se temelji na utvrđenjima iz presuda VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe Udruge "Franak" za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, prilikom određivanja financijskog vještačenja radi izračuna preplate ovlašten samostalno popuniti pravnu prazninu koja može nastati u slučaju utvrđenja ništetnim dijela odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, na način da odredi izračun razlike temeljem fiksne kamatne stope i temeljem fiksnog tečaja na dan sklapanja ugovora, protivno odredbama članka 324. i 319. Zakona o obveznim odnosima, ili je potrebno navedenu prazninu popuniti na način da se za sve izračune koristi promjenjiva kamatna stopa primjenjiva na HRK kredite za predmetno razdoblje?
9. Je li sud u individualnoj parnici radi naknade štete, koja se temelji na utvrđenjima iz presuda VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe Udruge "Franak" za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, bez suglasnosti i protivno volji ugovornih strana, ovlašten samostalno, urediti postojeći ugovorni odnos na način da pravne praznine nakon ništetnosti pojedinih odredbi, popuni novim ugovornim odredbama o nepromjenjivosti početno ugovorene kamatne stope i ukidanjem valutne klauzule, iako zakon dopušta ugovaranje valutne klauzule i promjenjivu kamatnu stopu, te iako postoji protivljenje jedne ugovorne strane takvom popunjavanju pravne praznine?
10. Je li presuda nezakonita i nepravilna i jeli počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ako sud izostavi razloge o popunjavanju pravne praznine u ugovorima o kreditu nastale zbog utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i na ugovaranje valutne klauzule, a osobito ako se jedna ugovorna strana protivi popunjavanju pravne praznine kako predlaže druga ugovorna strana?"
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
4. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli Ugovora o kreditu u CHF i isplata pretplaćenog iznosa.
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. U odnosu na prvo i drugo postavljeno pitanje, treba reći da je suprotno tuženikovim navodima iz ovih pravnih pitanja, sud prvog stupnja saslušao djelatnicu tuženika svjedoka BR, koja nema nikakva saznanja o sklapanju predmetnog ugovora, jer su ugovor obrađivali djelatnici iz drugog odjela. Zbog navedenog ova postavljena pravna pitanja nisu važna za odluku u sporu.
7. Treće postavljeno pitanje nije važno za odluku u sporu, jer nije bilo primjedbi na nalaz i mišljenje s obzirom na pravilnost izračuna, već iz razloga što sud nije dao zadatak da se vještačenje nadopuni na način kao da se radilo o Ugovoru o kreditu u kunama, a na koju okolnost prvostupanjski sud je odbio provesti vještačenje.
8. Četvrto postavljeno pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, jer je na postavljeno pitanje već odgovoreno, a pobijana odluka je u skladu s ustaljenom praksom revizijskog suda kao npr. Rev-562/2024, Rev-940/2020, Rev-847/2021 itd., a nije riječ o pitanju u odnosu na koje bi trebalo preispitati sudsku praksu.
9. U odnosu na peto, šesto i sedmo postavljeno pravno pitanje odgovoreno je u odlukama revizijskog suda, s time da pravno shvaćanje pobijane odluke ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u presudama poslovni broj Revt- 249/2014, Rev-3142/2018, Rev-1172/2018, Rev-2245/2017, Rev-308/2022 itd., a nije riječ o pitanjima glede kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu, pa postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
10. Postavljena osmo, deveto i deseto pravna pitanja nisu važna za odluku u sporu, jer se u konkretnom slučaju ne radi o popunjavanju pravne praznine radi izračuna preplaćenog iznosa na temelju nišetnih ugovornih odredbi, već se radi o izračunu na temelju Ugovora o kreditu bez ništetnih ugovornih odredbi.
11. Budući da postavljena pravna pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 6. veljače 2025.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
