REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: U-zpz-32/2021-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u upravnom sporu tužiteljice OOJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Sanja Radolović Kuprešak, odvjetnica u Zagrebu, Trnjanska cesta 63, protiv tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, Zagreb, Palmotićeva 5, radi rasporeda na radno mjesto, odlučujući o zahtjevu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj GZ-DO- 234/2020-4 od 14. travnja 2021. za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI-999/2019-7 od 9. listopada 2020., kojom je poništeno rješenje Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-112-07/18-01/555, URBROJ: 566-01/10-19-3 od 7. veljače 2019. godine, u sjednici održanoj 6. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI-999/2019-7 od 9. listopada 2020. u dijelu pod toč. I. izreke.
Obrazloženje
1. Rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Središnjeg ureda, KLASA: UP/I- 112-01/15-01/155, URBROJ: 513-07-21-08/18-12 od 5. lipnja 2018. je:
– u točki I. izreke određeno da se tužiteljica, magistrica znanosti, polje ekonomije, s ostvarenim radnim stažem od 18 godina, 7 mjeseci i 21 dan, raspoređuje s danom 9. siječnja 2015. na radno mjesto više inspektorice za nadzor poreza na dobit i doprinosa u Ministarstvo financija, Poreznu upravu, Područni ured Središnja Hrvatska, Odjel za nadzor poreza na dobit i doprinosa (red.broj 3.3.4.4. Sistematizacije radnih mjesta u Poreznoj upravi, Područnom uredu Središnja Hrvatska);
– u točki II. izreke određeno da će se tužiteljici plaća obračunavati na osnovi koeficijenta 1,697 i osnovice za izračun plaće, s time da se ta plaća uvećava za 9 % za navršenih 18 godina radnog staža;
– u točki III. izreke određeno da je Služba za računovodstvene poslove obvezna uvećavati plaću iz točke II. tog rješenja za 0,5 % za svaku sljedeću navršenu godinu radnog staža tužiteljice;
– u točki IV. izreke određeno da se tužiteljici uvećava osnovna plaća za 8 % za znanstveni stupanj magistra znanosti;
– u točki V. izreke određeno da tužiteljica ostvaruje pravo na dodatak za posebne uvjete rada od 10 % na osnovnu plaću;
– u točki VI. izreke određeno da će se plaća prema tom rješenju isplaćivati od 9. siječnja 2015.;
– u toč. VII. izreke utvrđeno da je tužiteljica položila državni stručni ispit za visoku stručnu spremu dana 29. lipnja 2000.;
– u toč. VII. izreke određeno da žalba protiv tog rješenja o rasporedu na radno mjesto ne odgađa izvršenje rješenja.
2. Rješenjem tuženika – Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-112-07/18-01/555, URBROJ: 566-01/10-19-3 od 7. veljače 2019. je odbijena žalba tužiteljice protiv rješenja iz toč. 1. ovoga obrazloženja.
3. Pobijanom presudom je suđeno:
„I. Poništava se rješenje Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-112-07/18-01/555, URBROJ: 566-01/10-19-3 od 7. veljače 2019. godine.
II. Nalaže se tuženiku da u roku od 30 dana od dana dostave presude donese novu odluku o žalbi tužiteljice.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 6.250,00 kn, a u roku 15 dana“.
4. Protiv pravomoćne presude prvostupanjskog suda, u dijelu pod točkom I. izreke (protiv kojeg nije dopuštene žalba), Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložilo je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske preinačiti presudu.
5. Odgovor na zahtjev tužiteljica nije podnijela.
6. Zahtjev je neosnovan.
7. Predmet spora je zahtjev za poništenje upravnih rješenja iz toč. 1. i 2. ovoga obrazloženja kojima je tužiteljica (u bitnom) raspoređena na drugo radno mjesto, a činjenična utvrđena nižestupanjskih sudova, na kojima su utemeljili odluku (svedena na bitno), su sljedeća:
– da je prvostupanjsko rješenje doneseno nakon stupanja na snagu Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva financija (…) od 8. siječnja 2015., koji je donesen temeljem Uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva financija („Narodne novine“, broj 154/14.) i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Poreznoj upravi („Narodne novine“, broj 141/14.);
– da se, pritom, tuženik pozvao na čl. 127. st. 1. Zakona o državnim službenicama („Narodne novine“, broj 92/2005, 140/2005, 142/2006, 77/2007, 107/2007, 27/2008, 34/2011, 49/2011, 150/2011, 34/2012, 38/2013, 37/2013, 1/2015, 138/2015, 102/2015, 61/2017 – dalje: ZDS) te čl. 98. st. 5. Zakona o upravnom postupku;
– da je u Područnom uredu Zagreb ukinut Sektor za nadzor poreznih obveznika i u njegovom sastavu Služba za planiranje, pripremu i analizu nadzora, Služba za nadzor malih i srednjih poreznih obveznika, Služba za nadzor fizičkih osoba i Služba za nadzor PDV-a (u kojem prije spornog prerasporeda bila raspoređena tužiteljica);
– da je reorganizacijom Porezne uprave ustrojen Područni ured Središnja Hrvatska, kojem su pripojeni bivši Područni ured Karlovac, Područni ured Sisak i dio tzv. „zagrebačkog prstena“, osim Ispostave Sesvete, pa da je bilo potrebno razmjerni broj službenika Područnog ureda Zagreb, zbog promjene nadležnosti tzv. „zagrebačkog prstena“, rasporediti u Područni ured Središnja Hrvatska i novo ustrojene jedinice tog tijela;
– da je u Područnom uredu Zagreb ukinut Sektor za planiranje, pripremu i analizu nadzora, kao i radno mjesto načelnice Sektora – pomoćnice pročelnika za nadzor, na koje je bila raspoređena tužiteljica.
– da su za radno mjesto višeg inspektora za nadzor poreza na dobit i doprinosa Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem redu od 8. siječnja 2015. godine, propisani jednaki stručni uvjeti kao i za prijašnje radno mjesto – položaj tužiteljice, načelnice Sektora – pomoćnice pročelnika za nadzor;
– da je, dakle, tužiteljica raspoređena na radno mjesto za koje je propisan isti stupanj obrazovanja i potrebno radno iskustvo u jednakom trajanju, kao i za radno mjesto na kojem je bila raspoređena tužiteljica do 9. siječnja 2015. i to primjenom članka 127. stavka 3. ZDS prema potrebama službe i stručnom znanju, a na prijedlog tadašnjeg ravnatelja Porezne uprave.
8. Sud je u pobijanoj odluci izrazio bitno pravno shvaćanje da u konkretnom slučaju nije moguće utvrditi okolnosti zbog kojih je upravo tužiteljica raspoređena na novo radno mjesto u novom sektoru, a posebno imajući u vidu činjenicu da je prethodno bila raspoređena na radno mjesto načelnik potpuno drugog sektora i područnog ureda. Također, taj sud smatra da iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja nije moguće utvrditi razloge zbog kojih je tužiteljica raspoređena iz Područnog ureda Zagreb u Područni ured Središnja Hrvatska i da prvostupanjsko javnopravno tijelo nije navelo konkretne razloge kojima se rukovodilo pri donošenju odluke, a koji bi s obzirom na utvrđeno činjenično stanje upućivali na zaključak da je tužiteljica raspoređena na radno mjesto za koje ispunjava uvjete, prema potrebama službe i stručnom znanju tužiteljice. U tom smislu upućuje i na sadržaj čl. 3. Uredbe o klasifikaciji radnih mjesta u državnoj službi („Narodne novine“, broj 77/07, 13/08 i 81/08). Navodi da iz upravnih rješenja nije moguće nedvojbeno utvrditi ni mjesto rada tužiteljice nakon donošenja rješenja o rasporedu i upućuje na ostale nejasnoće u tim rješenjima.
9. Ovo sudsko vijeće prvenstveno naglašava da, sukladno odredbi čl. 78. st. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21 – dalje: ZUS), Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu odluku ispituje samo u granicama zahtjeva.
10. U zahtjevu Državno odvjetništvo Republike Hrvatske navodi da prethodno zaposlenje tužiteljice ne predstavlja njezino stečeno pravo te da je čl. 127. st. 3. ZDS neprimjenjiv u ovom slučaju, kada je došlo do reorganizacije radnih mjesta učinjeno Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem redu i kada je to radno mjesto ukinuto te da je tužiteljica raspoređena na radno mjesto za koje ispunjava uvjete.
11. No, imajući uvidu da je nižestupanjski sud odluku donio uz primarno obrazloženje da nižestupanjska upravna tijela nisu dala dostatna obrazloženja za svoje odluke (v. toč. 8. ovoga obrazloženja), svi navodi iz zahtjeva ne mogu dovesti do promjene pobijane odluke, jer ne problematiziraju na adekvatan i sadržajan način takvo pravno shvaćanje nižestupanjskog suda o postupovnopravnim propustima upravnih tijela, a sud je pobijanom odlukom prvenstveno zbog takvih propusta poništio drugostupanjsko rješenje i naložio tuženiku donijeti novu oduku o žalbi.
12. Slijedom svega navedenog, ovaj je sud, na temelju čl. 78. ZUS, odbio zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude.
Zagreb, 6. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
