Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Poslovni broj Gž R-127/2024-2
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i Vesne Gašparuš - Horvat članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Marku Bebeku, odvjetniku iz Siska, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo pravosuđa i uprave, OIB: 72910430276, Ul. grada Vukovara 49, Zagreb, zastupan po Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-34/2023-31 od 30. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 6. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužiteljice LH kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-34/2023-31 od 30. kolovoza 2024. u dijelu pod toč. II. izreke i dijelu točke III. izreke kojim tužiteljici nije dosuđena naknada troškova postupka preko 350,00 EUR.
II Preinačuje se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-34/2023-31 od 30. kolovoza 2024. u dijelu pod toč. I. i III. izreke i za navedeno sudi:
1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice LH koji glasi:
„Nalaže se tuženici Republika Hrvatska, Ministarstvo pravosuđa i uprave, OIB: 72910430276 da tužiteljici LH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati na ime razlike plaće iznos od 610,71eura bruto (slovima: šetodeserteura i sedamdesetjedancet) kao i da joj plati zakonsku zateznom kamatu tekuću od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate i to na iznos od: 52,38 eur počevši od 15. srpnja 2021. pa do isplate
155,63 eur počevši od 15. rujna 2021. pa do isplate
25,43 eur počevši od 15. listopada 2021. pa do isplate
90,08 eur počevši od 15. studenog 2021. pa do isplate
34,16 eur počevši od 15. prosinca 2021. pa do isplate
47,72 eur počevši od 15. siječnja 2022. pa do isplate
18,37 eur počevši od 15. veljače 2022. pa do isplate 55,66 eur počevši od 15. travnja 2022. pa do isplate
105,64 eur počevši od 15. lipnja 2022. pa do isplate
25,62 eur počevši od 15. srpnja 2022. pa do isplate
po stopi koja se u razdoblju od dospijeća do 31. prosinca 2022. godine obračunava po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a u razdoblju od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, umanjenom za iznos zakonske zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u dosuđenom bruto iznosu, sve u roku 15 dana.“
2. Odbija se zahtjev tužiteljice LH za naknadu troškova postupka od 350,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 30. kolovoza 2024. do isplate.
III. Nalaže se tužiteljici LH naknaditi tuženiku Republici Hrvatskoj trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 950,00 EUR, u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tužiteljici LH naknaditi tuženiku Republici Hrvatskoj trošak sastava žalbe u iznosu od 150,00 EUR u roku od 15 dana.
V. Odbija se tužiteljica LH sa zahtjevom za naknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 781,25 EUR.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
"I. Nalaže se tuženici Republika Hrvatska, Ministarstvo pravosuđa i uprave, OIB: 72910430276 da tužiteljici LH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati na ime razlike plaće iznos od 610,71eura bruto (slovima: šetodeserteura i sedamdesetjedancet) kao i da joj plati zakonsku zateznom kamatu tekuću od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate i to na iznos od: 52,38 eur počevši od 15. srpnja 2021. pa do isplate
155,63 eur počevši od 15. rujna 2021. pa do isplate
25,43 eur počevši od 15. listopada 2021. pa do isplate
90,08 eur počevši od 15. studenog 2021. pa do isplate
34,16 eur počevši od 15. prosinca 2021. pa do isplate
47,72 eur počevši od 15. siječnja 2022. pa do isplate
18,37 eur počevši od 15. veljače 2022. pa do isplate
55,66 eur počevši od 15. travnja 2022. pa do isplate
105,64 eur počevši od 15. lipnja 2022. pa do isplate 25,62 eur počevši od 15. srpnja 2022. pa do isplate
po stopi koja se u razdoblju od dospijeća do 31. prosinca 2022. godine obračunava po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a u razdoblju od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, umanjenom za iznos zakonske zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u dosuđenom bruto iznosu, sve u roku 15 dana.
II. Odbija se djelomično tužbeni zahtjev tužitelja LH koji glasi:
"Nalaže se tuženici Republika Hrvatska, Ministarstvo pravosuđa i uprave, OIB: 72910430276 da tužiteljici LH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati na ime razlike plaće i naknade za pripravnost, za period od 1. svibnja 2021. do 30. lipnja 2022., iznos od 1.756,13 eura bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate i to:
21,09 eur počevši od 15. lipnja 2021. pa do isplate
177,18 eur počevši od 15. srpnja 2021. pa do isplate
308,02 eur počevši od 15. rujna 2021. pa do isplate
94,73 eur počevši od 15. listopada 2021. pa do isplate
202,73 eur počevši od 15. studenog 2021. pa do isplate
61,52 eur počevši od 15. prosinca 2021. pa do isplate
188,64 eur počevši od 15. siječnja 2022. pa do isplate
96,49 eur počevši od 15. veljače 2022. pa do isplate
68,84 eur počevši od 15. ožujka 2022. pa do isplate
158,99 eur počevši od 15. travnja 2022. pa do isplate
63,74 eur počevši od 15. svibnja 2022. pa do isplate
218,78 eur počevši od 15. lipnja 2022. pa do isplate
96,40 eur počevši od 15. srpnja 2022. pa do isplate
po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, umanjenom za iznos zakonske zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u dosuđenom bruto iznosu, sve u roku 15 dana." kao neosnovan.
III. Nalaže se tuženici Republika Hrvatska, Ministarstvo pravosuđa i uprave, OIB: 72910430276 da tužitelju LH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu 350,00 eur uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 30. kolovoza 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana."
2. Prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom II. izreke i djelu točke III. izreke u kojem joj nije dosuđena cjelokupno zatražena naknada troškova postupka žalbom pobija tužiteljica iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se njezin tužbeni zahtjev i zahtjev za naknadu troškova postupka usvoje u cijelosti, podredno da se ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Zahtijeva i naknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 781,25 eur.
3. Navedenu presudu u dijelu pod točkom I. i III. izreke žalbom pobija tuženik zbog bitnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2. i 11. ZPP i iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 213. st. 2. toč. 2. ZPP, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, podredno da se prekine postupak do donošenja odluke Suda Europske unije u predmetu u povodu zahtjeva za tumačenje prava Europske unije koji je tom Sudu uputio Općinski sud u Puli-Poli u istovjetnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. Zahtijeva i naknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 250,00 eur.
4. Žalba tužiteljice nije osnovana, dok je žalba tuženika osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi isplate razlike naknade koju je primala za vrijeme aktivnog i pasivnog dežurstva u utuženom razdoblju i naknade koju je trebala primiti da je njezin cjelokupan rad u dežurstvu, izvan radnog vremena, smatran prekovremenim radom u smislu odredbe čl. 65. Zakona o radu („Narodne novine“, 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22 - dalje: ZR), za koji rad tvrdi da ima pravo na povećanu plaću primjenom odredaba Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine"; broj 112/17, 16/18, 2/19, 119/19 i 66/20 – dalje: KU/17) i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 56/22 i 127/22 – dalje: KU/22), prema kojima se osnovna plaća službenika i namještenika uvećava za svaki sat rada i to za prekovremeni rad 50%, a za vrijeme provedenom na pasivnom dežurstvu za 10% satnice redovnog rada.
6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda stranaka, kao i po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju upiru stranke, jer je pobijana presuda razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.
6.1. Na žalbene navode tužiteljice kojim osporava pravna shvaćanja suda prvog stupnja (kao štura i nedovoljna) u dijelu kojim prvostupanjski sud obrazlaže da se na nju ne primjenjuju odredbe ZR, niti KU/17 i KU/22 te da joj s time u vezi za rad obavljen u aktivnom dežurstvu ne pripada pravo na uvećanu plaću za prekovremeni rad nema značaj bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, već isti predstavljaju njezino viđenje utvrđenja odlučnih činjenica i primjene materijalnog prava na iste.
6.2. Neosnovano tuženik u žalbi tvrdi kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 213. st. 2. toč. 2. ZPP, nije prekinuo postupak do donošenja odluke Suda Europske unije o tumačenju Direktive 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenog 2003. o određenim vidovima radnog vremena u povodu zahtjeva Općinskog suda u Puli-Poli. U smislu odredbe čl. 213. st. 2. toč. 2. ZPP postoji ovlast ali ne i obveza suda da u situaciji kad je zahtjev za tumačenje podnio drugi sud, odredi prekid postupka. S obzirom da tužena isti prijedlog ponavlja u žalbi i predlaže da ovaj drugostupanjski sud iz istog razloga prekine postupak, valja odgovoriti kako ovaj sud ne nalazi osnovanim navedeni prijedlog tužene jer su u postupku utvrđene sve odlučne činjenice potrebne za pravilnu primjenu materijalnog prava u ovoj pravnoj stvari.
7. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio niti bilo koju drugu povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.
8. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja raspravio i utvrdio sve činjenice relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu.
9. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio da je tužiteljica, kao zamjenica Općinskog državnog odvjetnika u Sisku, u utuženom periodu, sukladno rasporedu, nakon redovitog radnog vremena u dane tjednog odmora, neradne dane i državne blagdane obavljala dežurstva i to u stalnoj pripravnosti kod kuće (pasivno dežurstvo) i izlaskom na očevid, u zgradi Državnog odvjetništva radi nalaganja i provođenja dokaznih radnji i drugih nužnih poslova i na sudu, radi prisustvovanja ročištima za određivanje istražnog zatvora i sl. (aktivno dežurstvo), kako bi obavila radnje koje ne trpe odgodu, da je u utuženom periodu na snazi bio Pravilnik o naknadama za dežurstva sudaca, državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika ("Narodne novine", broj 35/15 – dalje: Pravilnik/15) i Pravilnik o naknadama za dežurstva sudaca, državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika ("Narodne novine", broj 64/19 – dalje: Pravilnik/19), kojima je određena naknada za aktivno i pasivno dežurstvo koje se obavlja radnim danom izvan redovitog radnog vremena razmjerno broju sati provedenom u dežurstvu, te da je tužiteljici naknada sukladno navedenim Pravilnicima i isplaćena za utuženi period. 10. Prvostupanjski sud pravilno utvrđuje, s obzirom na odlučnu činjenicu da je tužiteljica pravosudni dužnosnik, čija su prava i obveze regulirane Zakonom o državnom odvjetništvu ("Narodne novine", broj 76/09, 153/09, 116/10, 145/10, 57/11, 130/11, 72/13, 48/13, 33/15 i 82/15; dalje – ZDO/09) i Zakonom o državnom odvjetništvu ("Narodne novine", broj 67/18 i 21/22; dalje – ZDO/18), u odnosu na nju nema mjesta primjeni odredaba ZR te KU/17 i KU/22, koje se u istoj situaciji (dežurstvu) primjenjuju na državne službenike.
11. Navedeni propisi, suprotno žalbenim navodima tužiteljice nisu propisi koji bi se u ovom konkretnom predmetu mogli primijeniti na tužiteljicu kao dužnosnicu, pored važećih odredaba ZDO/09 i ZDO/18 te Zakona o plaćama sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika ("Narodne novine", broj 10/99, 25/00, 01/01, 30/01, 59/01, 114/01, 116/01, 64/02, 153/02, 154/02, 17/04, 08/06, 142/06, 34/07,134/07, 146/08, 155/08, 39/09, 155/09, 14/11, 154/11, 12/12, 143/12, 100/14, 147/14, 120/16, 16/19, dalje: ZPSDPD) jer tužiteljica ne obavlja svoju dužnost temeljem ugovora o radu niti po uputi poslodavca, te se stoga ne može smatrati radnikom u smislu odredaba ZR, čije odredbe ne uređuju prava i obveze tužiteljice kao dužnosnika. Stoga su neosnovani žalbeni razlozi kojima tužiteljica želi izjednačiti svoj radni status s državnim službenicima i namještenicima smatrajući da se i na nju primjenjuju odredbe KU/17 i KU/22, koje zaključuju Vlada Republike Hrvatske i Sindikat državnih službi u ime svojih članova.
12. Sud prvog stupnja svoju odluku u dijelu kojim usvaja dio tužbenog zahtjeva tužiteljice pod točkom I. izreke temelji na zaključku kako je tužiteljica za vrijeme koje je provela poduzimajući službene radnje koje ne trpe odgodu izvan radnog vremena (u okviru rasporeda dežurstva), ima pravo na plaću, jer se te radnje koje je obavljala za vrijeme aktivnog dežurstva ne razlikuju od radnji koje se obavljaju za vrijeme redovnog radnog vremena i za koje ima pravo na plaću.
13. No, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prava i obveze tužiteljice, kao zamjenice općinskog državnog odvjetnika, pa tako i pravo na plaću i naknadu za dežurstvo, regulirana su zakonom. U tom smislu ukazuje se kako je odredbom čl. 103. st. 1. ZDO/18 propisano pravo na naknadu (a ne plaću) za obavljanje poslova u službi dežurstva, dok je st. 4. određeno da uvjete za isplatu i iznos naknade za obavljanje poslova dežurstva ministar nadležan za poslove pravosuđa propisuje pravilnikom. Pravilnikom/15 i Pravilnikom/19 propisani su uvjeti za isplatu i visinu naknade za izlaske na očevid te obavljanje poslova prethodnog kaznenog postupka, s tim da je visina naknade za obavljanje dežurstva propisana ovisno o vremenu i uvjetima u kojima se obavlja, a obuhvaća vrijeme izvan redovnog radnog vremena pravosudnih tijela te u vrijeme tjednog odmora, neradne dane i državne blagdane, razmjerno broju provedenih sati. Istima je propisano da se pod aktivnim dežurstvom podrazumijeva rad u zgradi suda i državnog odvjetništva te obavljanje službenih radnji koje ne trpe odgodu izvan zgrade pravosudnih tijela.
14. Slijedom navedenog, a kako ZDO/15 i ZDO/18 razlikuje plaću od naknade za dežurstvo, a Pravilnikom/15 i Pravilnikom/19 je propisana visina naknade za obavljanje dežurstva te je istima precizno konkretizirano vrijeme i uvjeti pod kojima se dežurstvo obavlja, to je pogrešan zaključak suda prvostupanjskog suda da tužiteljici za obavljanje radnji izvan radnog vremena, a koje se po svom sadržaju ne razlikuju od dužnosti koje tužiteljica obavlja u redovnom radnom vremenu, pripada pravo na naknadu plaće, a ne naknada za dežurstvo.
15. Slijedom navedenog, a temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja pod toč. II. izreke, a temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti presudu suda prvog stupnja u dijelu pod toč. I. izreke, te u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. 16. Ostali žalbeni navodi stranaka nisu cijenjeni jer nisu od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. ZPP).
17. Posljedično preinaci i činjenici da je zbog iste tužiteljica u cijelosti izgubila spor, o trošku cjelokupnog postupka valjalo odlučiti temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP.
17.1. U odnosu na odluku o trošku tuženik u žalbi osnovano ističe da je u konkretnom slučaju miješanje države u pravo tužiteljice na mirno uživanje vlasništva bilo zakonito, da tuženik čiji proračun nije neograničen treba uživati zaštitu od neutemeljenih parnica, te da trošak postupka ne predstavlja nerazmjeran i prekomjeran teret za tužiteljicu jer takve okolnosti u postupku i nije isticala.
17.2. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP, a za koji trošak je tuženiku priznato 100 bodova za sastav odgovora na tužbu po Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 - dalje: Tarifa), zastupanja na ročištima od 9. listopada 2023., 21. studenog 2023. i 30. srpnja 2024. od 100 bodova svako po Tbr. 9/1 Tarife (ukupno 300 bodova), za sastav podneska od 28. studenog 2023., 31. svibnja 2024. i 4. lipnja 2024. od 25 bodova svaki po Tbr. 8/4 Tarife (ukupno 75 bodova), što uz vrijednost boda od 2,00 EUR ukupno iznosi 950,00 EUR, dok je u ostalom zatraženom dijelu zahtjev neosnovan.
17.3. Tuženiku je priznat trošak sastava žalbe po Tbr. 10/1 Tarife i to u visini od 75 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR iznosi 150,00 EUR, dok je u ostalom zatraženom dijelu zahtjev neosnovan.
17.4. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP u cijelosti, jer sa žalbom nije uspjela.
U Velikoj Gorici 6. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Verica Kos
