REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-237/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja JD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], II-tužitelja OD OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], III-tužitelja TD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], IV-tužitelja ED, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], V-tužiteljice HD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], VI-tužitelja "Potrošač" - društvo za zaštitu potrošača Hrvatske, OIB 57654288475, Zagreb, Lj. Posavskog 48, VII-VD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje sve zastupa punomoćnik Mladen Dragičević, odvjetnik u Zagrebu, protiv I-tuženika Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu Zagreb, Građansko- upravni odjel i II-tuženika Hrvatski Telekom d.d., OIB 81793146560, Zagreb, Radnička 21, kojeg zastupa punomoćnik Tin Dolički, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Bogdanović, Dolički i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništavosti ugovora i isplate, odlučujući o prijedlozima za dopuštenje revizije I. i II-tuženika, protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1059/21-2 od 6. rujna 2022., u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1177/18-125 od 29. siječnja 2021., u sjednici održanoj 6. veljače 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlozi za dopuštenje revizije I. i II-tuženika se odbacuju.
Obrazloženje
1. Prvo i drugo tuženici su protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1059/21-2 od 6. rujna 2022., u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1177/18-125 od 29. siječnja 2021., podnijeli prijedloge za dopuštenje revizije i to I-tuženik na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), a II-tuženik na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. ZPP.
2. Prvotuženik je postavio tri pravna pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:
„1. Je li odredba čl.98.st.5. ZT prisilan propis čija bi povreda, odnosno nepoštivanje, od strane I-tuženika i II-tuženika prilikom sklapanja spornog Ugovora i Dodatka 1, imala za posljedicu ništavost spornih ugovorenih odredaba u smislu čl. 105. u vezi s čl. 103. ZOO-a?
2. Može li se ZZP primjenjivati na ocjenu ništavosti ugovora o koncesiji, u situaciji kada je, temeljem tog ugovora, koncesionar kasnije sa krajnjim korisnicima kao potrošačima, sklapao posebne pojedinačne pretplatničke ugovore?
3. Je li tužitelj, u parnici koja je pokrenuta prije stupanja na snagu čl. 99. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 117/03, dalje ZIDZPP), prilikom preinake tužbenog zahtjeva koja je učinjena nakon stupanja na snagu odredbe čl. 99. ZIDZPP-a, bio dužan podnijeti zahtjev za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu?“.
3. Drugotuženik je postavio pet pravnih pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:
„1. Je li sud zbog nedostatka pravnog interesa dužan odbaciti tužbeni zahtjev koji glasi na utvrđenje (djelomične) ništetnosti ugovora ako se tužitelj u tijeku parnice odrekne glavnog kondemnatornog restitucijskog zahtjeva kojeg temelji na takvom prethodnom utvrđenju (djelomične) ništetnosti?
2. Može li se sudska presuda temeljiti na ocjeni o ključnim stručnim (tehničkim) pitanjima ako je ocjenu o tim stručnim (tehničkim) pitanjima dao vještak druge (financijske) struke koji o tim pitanjima nema potrebna tehnička odnosno stručna znanja, a iz drugih provedenih dokaza proizlazi da o tim tehničkim pitanjima ne postoji uporište za donošenje takve ocjene?
3. Može li zajednički (kombinirani) nalaz i mišljenje vještaka financijske i tehničke struke biti temelj za valjano odlučivanje ako je dio nalaza i mišljenja vještaka tehničke struke izuzet iz dokaznog materijala, a zaključak o odlučnim činjenicama proizlazi upravo iz tog izuzetog dijela nalaza i mišljenja vještaka tehničke struke?
4. Može li ugovor biti ništetan i istovremeno davati legitimno pravo na naplatu potraživanja koja proizlaze iz takvog ništetnog ugovora?
5. Može li se poštenje ugovornih odredbi, a posljedično tome i njihova ništetnost, prosuđivati na temelju kasnije donesenih pravila o nepoštenim ugovornim odredbama?“
4. Drugotuženik smatra da mu je povrijeđeno i temeljno ljudsko pravo i to pravo na pravično suđenje, jer su nižestupanjske presude donesene na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka Želimira Malenice koji je trebao biti izuzet.
5. Tužitelji u odgovoru na prijedloge za dopuštenje revizije ističu da je pitanje aktivne legitimacije na strani tužitelja već riješeno odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2093/12. Predlažu prijedloge za dopuštenje revizije odbaciti, podredno odbiti.
6. Predmet spora je utvrđenje djelomične ništavosti ugovora o izmjeni ugovora o koncesiji za obavljanje javnih govornih usluga u nepokretnoj mreži od 30. srpnja 2001. te dijela dodatka prvog ugovora o izmjeni ugovora o koncesiji za obavljanje javnih govornih usluga u nepokretnoj mreži, te isplata preplaćenih iznosa.
7. Prvotuženik u prijedlogu nije jasno naznačio razloge važnosti postavljenih pravnih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a ZPP, pa je njegov prijedlog na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP valjalo odbaciti.
8. Drugotuženik u odnosu na postavljena pravna pitanja također nije jasno naznačio razloge važnosti postavljenih pravnih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a ZPP, pa je u ovom dijelu drugotuženikov prijedlog na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP valjalo odbaciti.
9. Drugotuženik u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava i to prava na pravično suđenje nije prethodno iscrpio dopušteni pravni put, jer u žalbi protiv prvostupanjske presude nije isticao povredu temeljnih ljudskih prava, pa je u ovom dijelu drugotuženikov prijedlog za dopuštenje revizije valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP.
10. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 6. veljače 2025.
Predsjednik vijeća
Slavko Pavković
