REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1114/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Zrinki Bojanić, odvjetnici u Zagrebu, Metalčeva 5/VIII, protiv tuženika Klinička bolnica Dubrava, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB 32206148371, zastupane po punomoćniku Tončiju Ravliću, odvjetniku Odvjetničkom društvu Ravlić & partneri d.o.o., Zagreb, Gundulićeva ulica 31, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-3074/2022-4 od 18. srpnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1298/2019-55 od 8. rujna 2022., u sjednici održanoj 6. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanom drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati 7.963,37 Eura sa zateznim kamatama tekućim od 28. veljače 2018. do isplate (točka I. izreke), te da joj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.684,32 Eura sa zateznim kamatama tekućim od 8. rujna 2022. do isplate (točka III. izreke). Tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom zateznih kamata na iznos od 60.000,00 kuna tekućih od 25. svibnja 2015. pa do 27. veljače 2018. je odbijen (točka II. izreke), kao i zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu s pripadajućim zateznim kamatama (točka IV. izreke). Zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka odbijen je u cijelosti (točka V. izreke).
2. Protiv drugostupanjske presude reviziju dopuštenu rješenjem ovoga suda Revd 1234/2024-2 od 16. travnja 2024. podnosi tuženik pozivom na čl. 382. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog slijedećeg pravnog pitanja:
„Je li u postupku radi naknade štete zbog ozljede na radu nužno utvrditi i obrazložiti kako je postupao radnik i u čemu se konkretno, s aspekta zaštite na radu, sastoji propust poslodavca (tuženika) u osiguranju odgovarajućih uvjeta rada kao i objasniti kako je poslodavac trebao pravilno postupiti, a da bi se ispitalo je li do štetne posljedice došlo s ili bez doprinosa radnika, pa zbog čega sudovi koji navedeno ne utvrđuju, već uopćeno zaključuju o propustu tuženika i nepostojanju doprinosa tužitelja, čine bitnu povredu zbog koje se presuda ne može ispitati?“
3. Predlaže da se revizija prihvati i nižestupanjske odluke preinače i odbiju tužbeni zahtjevi uz naknadu parničnih troškova povodom revizije, podredno da se pobijane nižestupanjske presude ukinu.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske štete koju je pretrpjela uslijed ozljede na radu do koje je došlo ubodom na iglu nakon vađenja krvi pacijentu koji je bio HCV pozitivan.
7. Nižestupanjski sudovi pozivajući se na čl. 15. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09 i 143/12, dalje: ZZR), koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja) ocjenjuju da tuženik tužiteljici odgovara za nastalu štetu uslijed zarade HCV virusom odgovara po načelu objektivne odgovornosti, a da u konkretnom slučaju ne postoje okolnosti propisane čl. 15. st. 2.
ZZR koje bi tuženika oslobodile odgovornosti.
8. Sud drugog stupnja dodatno ocjenjuje da odgovornost tuženika proizlazi i prema čl. 1067. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, dalje: ZOO), kao i da u konkretnom slučaju ne postoje okolnosti iz kojih bi proizlazilo da je tužiteljica doprinijela nastanku štetnog događaja ili njegovim posljedicama.
9. Povodom revizije, a imajući u vidu sadržaj pravnih pitanja za koja je dopušteno podnošenje revizije kao i revizijske navode tuženika, relevantne zakonske odredbe za odgovor na postavljeno pravno pitanje su:
- Čl. 15. ZZR prema kojem poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti, na koju ne utječu propisane obveze radnika u području sigurnosti i zdravlja na radu. Iznimno od stavka 1. ovoga članka, poslodavac se može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može ograničiti prema općim propisima obveznog prava, ako se radi o događajima nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, a na koje poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati.
- Čl. 1063. ZOO prema kojem šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.
- Čl. 1064. ZOO prema kojem za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.
- Čl. 1067. ZOO prema kojem se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, odnosno (stavak drugi) i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Nadalje, stavkom trećim je propisano da se vlasnik oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.
10. Pobijana presuda je povodom revizije ispitana samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja u pogledu kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 3. ZPP).
11. Polazeći od okolnosti konkretnog slučaja radnja koju je tužiteljica prilikom nastanka štetnog događaja obavljala (vađenje krvi osobi koja je zaražena HCV virusom) predstavlja opasnu djelatnost u okviru redovnih poslova njenog radnog mjesta.
12. Prema činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova proizlazi da je poslodavac (tuženik) tužiteljici osigurao zaštitnu opremu a tužiteljica je bila osposobljena za rad na ovim poslovima, te je prilikom štetnog događaja koristila zaštitnu opremu. Unatoč svim poduzetim mjerama zaštite do štetnog događaja je došlo, a tužiteljica prilikom obavljanja radnog zadatka nije postupala s krajnjom nepažnjom, niti je štetu uzrokovala namjerno.
13. Stoga tuženik za nastalu štetu odgovara prema čl. 15. ZZR i čl. 1064. ZOO, odnosno odgovornost može otkloniti samo ako dokaže postojanje pretpostavki propisanih čl. 1067. ZOO.
14. Naime, način ozljeđivanja tužiteljice po svojoj naravi nije radnja koju poslodavac nije mogao predvidjeti.
15. Nadalje, tuženik je kao poslodavac kod kojeg je tužiteljica obavljajući poslove u okviru svog radnog mjesta stradala trebao dokazati da je poduzeo sve mjere kojima bi mogao spriječiti ozljeđivanje tužiteljice. Međutim, pregledom spisa nije uočeno da je tuženik predlagao dokaze na ovu okolnost osim dokaza koji su provedeni – saslušanje povjerenika zaštite na radu. Ovim dokazima je utvrđeno samo da je tužiteljici bila dostupna propisana zaštitna oprema koju je prilikom štetnog događaja i koristila.
16. Međutim, za otklanjanje odgovornosti tuženika bilo je nužno utvrditi da su osim zaštitne opreme postojale druge mjere ili sredstva koje su tužiteljici bili na raspolaganju ili da je trebala postupati na drugačiji način, a tuženik tijekom postupka nije predložio provođenje dokaza kojima bi se ove činjenice utvrdile, niti je predlagao provođenje dokaza vještačenjem po vještaku zaštite na radu.
17. Stoga, proizlazi pravilnom ocjena nižestupanjskih sudova prema kojoj tužiteljica nije doprinijela nastanku štetnog događaja, odnosno da ne postoje pretpostavke propisane čl. 1067. st. 3. ZOO za djelomično oslobođenje odgovornosti tuženika uslijed doprinosa tužiteljice nastanku štete i njenih posljedica.
18. Naime, u konkretnom slučaju tuženik odgovara tužiteljici za štetu koju je pretrpjela na radu obavljajući opasnu djelatnost (vađenje krvi osobi pozitivnoj na HCV virus). Stoga tuženik otklanjajući svoju odgovornost treba dokazati postojanje ekskulpacijskih razloga iz čl. 15. st. 2. ZZR odnosno čl. 1067. st. 2. i 3. ZOO što je u konkretnom slučaju propustio učiniti. Ovime je ujedno odgovoreno na postavljeno pravno pitanje.
19. Odluka na koju se tuženik u reviziji poziva (Revr 1864/2010 od 27. travnja 2011., odnosi se na okolnost kada je radnik stradao na radnom mjestu kojom prilikom je pao sa ljestvi koje su bile postavljene na tlo koje je bilo neočišćeno i klizavo) ne odgovara činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja u kojem nije utvrđeno da je tužiteljica propustila poduzeti bilo koju mjeru kojom je mogla spriječiti štetni događaj i njegove posljedice.
20. Slijedom navedenog revizija tuženika je neosnovana te je temeljem čl. 391. st. 6.
ZPP odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 6. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
