Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-1199/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R VA T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Bjelousov predsjednice vijeća, te suca izvjestitelja mr. sc. Krunoslava Barana i sutkinje Jasne Bratek članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republika Hrvatska, OIB:52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Požegi, protiv tuženika AO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva i upisa u zemljišne knjige, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi od 23. svibnja 2024. poslovni broj: P- 387/2022-14, u sjednici vijeća održanoj 6. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba tuženika se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi od 23. svibnja 2024. poslovni broj: P-387/2022-14.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:
"I utvrđuje se da je tužiteljica Republika Hrvatska stekla pravo vlasništva temeljem zakona i to:
- k. č. br. [katastarska čestica] livada Barice površine 2087 m2, - k. č. br. [katastarska čestica] livada Barice površine 1024 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina],
što je tuženik AO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] dužan priznati i trpjeti da tužiteljica temeljem ove presude, a nakon njene pravomoćnosti, ishodi u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] uknjižbu prava vlasništva na označenim nekretninama na svoje ime, uz istovremeno brisanje toga prava s imena tuženika, sve u roku 15 dana.
II Nalaže se tuženiku AO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, koje teku od 22. svibnja 2024. pa do isplate, sve u roku od 15 dana."
2. Presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi u bitnome navodi kako se presuda temelji na Ugovoru o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, iskazu svjedoka OO. Smatra kako se navedeno zemljište koristi na nezakonit način, jer ugovor o korištenju nije ovjeren kod javnog bilježnika i isto je dano u podzakup, suprotno pravilima, te da se zemljište ne koristi za poljoprivredne kulture za koje je dano u zakup. Navodi kako je on vlasnik zemljišta jer je upisan u zemljišnim knjigama, a da tužiteljica i njezini prednici nisu ništa poduzeli radi upisa svojega prava vlasništva u zemljišne knjige. Ističe kako sud prvog stupnja nije ocijenio njegove dokaze te je odbio provesti dokaz saslušanjem predloženih svjedoka. Predlaže uvažiti žalbu i ukinuti pobijanu presudu i odbaciti tužbu ili preinačiti na način da ne bude povrijeđeno njegovo vlasništvo u zemljišnim knjigama, u skladu s pravilima zemljišnoknjižnog prava.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nalazi da pri njezinu donošenju nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj: 53/9, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2,07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), niti je počinjena bilo koja druga povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti ( čl. 365. st. 2. ZPP-a).
7. Suprotno žalbenim navodima pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama. Pobijana presuda nije proturječna te nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Sud prvog stupnja je izvedene dokaze ocijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, pa je takvu ocjenu dokaza opravdano prihvatio i ovaj sud drugog stupnja.
8. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva na nekretnini pobliže opisanoj u izreci pobijane presude i da je tužitelj na temelju te presude ovlašten zatražiti uknjižbu prava vlasništva na označenoj nekretnini na svoje ime, uz istodobno brisanje postojećeg upisa prava vlasništva s imena tuženika.
9. U postupku pred sudom prvog stupnja nesporno je utvrđeno:
- da je tuženik u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik spornih nekretnina,
- da je tuženik kao prodavatelj s PPK Kutjevo sklopio kupoprodajni ugovor od 7. studenog 1979., kojim je predmetne nekretnine prodao PPK Kutjevo za kupoprodajnu cijenu od 21.187,00 tadašnjih dinara i ovlastio kupca da može u zemljišnim knjigama zatražiti upis svojega prava vlasništva na tim nekretninama,
- da je u trenutku prodaje nekretnina imala oznaku kč. br. [katastarska čestica] i da je naknadno cijepana na dvije čestice i to kč. br. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica],
- da je kupac PPK Kutjevo u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu tuženiku,
- da se kupac PPK Kutjevo nije upisao kao vlasnik tih nekretnina u zemljišnim knjigama,
- da su navedene nekretnine u naravi poljoprivredno zemljište i da su na temelju Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine broj:54/94, 65/94, 21/95, 48/95 19/98,105/99, 66/01, 87/02, 90/05, dalje-ZPZ) postale vlasništvo Republike Hrvatske.
10. Na temelju činjeničnog stanja kako ga je utvrdio sud prvog stupnja, koji nije u protivnosti s ispravama u spisu, a imajući u vidu i ostale izvedene dokaze, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio i jasno obrazložio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan. 11. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu čl. 129. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15. i 94/17, dalje: ZV) kojom je propisano da kad je zakon odredio da će se vlasništvo steći ispunjenjem određenih pretpostavaka koje nisu pravni posao, ni odluka suda ili drugoga tijela na temelju kojega se stječe vlasništvo, niti su nasljeđivanje, onaj kome se glede neke stvari ispune te pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na njoj u trenutku ispunjenja tih pretpostavaka (st.1.). Ako nije što drugo zakonom određeno, stjecanjem vlasništva na temelju zakona prestaju sva stvarna prava koja su do tada postojala na odnosnoj stvari, osim onih za koje je stjecatelj znao da postoje ili je to morao znati (st.2.).
12. Dakle, nesporno je da je sporno zemljište tuženik prodao predniku tužiteljice i da mu je isplaćena kupoprodajna cijena. Naime, prodajom zemljišta i isplatom kupoprodajne cijene, tuženik više nije bio vlasnik toga zemljišta, bez obzira što je kao vlasnik i nadalje ostao upisan u zemljišnim knjigama. Nakon prodaje postupanje tuženika glede toga poljoprivrednog zemljišta je nepošteno, jer je tuženik znao da više nije vlasnik istoga, jer ga je prodao. Neosnovano tuženik smatra kako je vlasnik toga zemljišta jer je upisan u zemljišnim knjigama. Vlasnik tih nekretnina je stupanjem na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu, postala na temelju zakona Republika Hrvatska pa je stoga i ovlaštena zahtijevati utvrđenje prava vlasništva i upis u zemljišnu knjigu.
13. Ocjenjujući utvrđene činjenice i izvedene dokaze, ovaj sud u potpunosti dijeli zaključak suda prvog stupnja o osnovanosti tužbenog zahtjeva te u cijelosti prihvaća utvrđeno činjenično stanje iz pobijane presude čije obrazloženje sadrži valjane razloge i ocjenu izvedenih dokaza, kao što u svemu prihvaća i pravilnu primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje.
14. Neosnovno se tuženik u žalbi poziva kako sud prvog stupnja odbio provesti dokaz saslušanjem svjedoka na okolnosti njegova odnosa sa svjedokom OO. Naime, sud je ovlašten izvoditi dokaze koji se tiču predmeta spora. U konkretnom slučaju predmet spora nije bio utvrđenje na koji način i kako je nekretnina dana u zakup odnosno u podzakup i kako se koristi, nego da se utvrdi kako je tužitelj vlasnik kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa stoga nije niti bilo potrebe za saslušanjem svjedoka na okolnosti kako je to tuženik predlagao.
15. Pravilna je i odluka o troškovima postupka koju je sud prvog stupnja donio na temelju odredbe čl. 154.st. 1. ZPP-a.
16. Zbog svega navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.
Osijek, 6. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Vesna Bjelousov
