Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1948/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Ljiljane Banac, kao predsjednice vijeća, sutkinje Biserke Trstenjak-Opačak, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Varžić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Knežević i partneri j.t.d., Rijeka, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 69, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj P-1160/2023-17 od 16. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj P-1160/2023-17 od 16. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba sadržana u članku 1. Ugovora o [broj kredita] od dana 20.12.2006. godine, sklopljen s Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, solemniziran kod Javnog bilježnika mr. Jadranke Knego-Rogina iz Zagreba pod posl. br. OU-1678/06 dana 22.12.2006. godine, a koja glasi: „Kunska protuvrijednost CHF 18,277.53 (osamnaesttisućadvijestosedamdesetsedam švicarskih franaka i pedesettri centima) po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja“.

II. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržane u članku 7. Ugovora o [broj kredita] od dana 20.12.2006. godine, sklopljen s Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, solemniziran kod Javnog bilježnika mr. Jadranke Knego-Rogina iz Zagreba pod posl. br. OU-1678/06 dana 22.12.2006. godine, a koji glasi: „… u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita …“.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, da tužitelju ŽP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.534,52 €, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako slijedi:

na iznos od 0,80 € od 1.4.2008 do isplate,

na iznos od 9,20 € od 1.11.2008 do isplate,

na iznos od 0,39 € od 1.12.2008 do isplate,

na iznos od 11,59 € od 1.1.2009 do isplate,

na iznos od 13,31 € od 1.2.2009 do isplate,

na iznos od 14,09 € od 1.3.2009 do isplate,

na iznos od 12,22 € od 1.4.2009 do isplate,

na iznos od 12,64 € od 1.5.2009 do isplate,

na iznos od 9,29 € od 1.6.2009 do isplate,

na iznos od 6,82 € od 1.7.2009 do isplate,

na iznos od 7,47 € od 1.8.2009 do isplate,

na iznos od 8,78 € od 1.9.2009 do isplate,

na iznos od 8,66 € od 1.10.2009 do isplate,

na iznos od 7,35 € od 1.11.2009 do isplate,

na iznos od 9,82 € od 1.12.2009 do isplate,

na iznos od 11,80 € od 1.1.2010 do isplate,

na iznos od 14,62 € od 1.2.2010 do isplate,

na iznos od 13,97 € od 1.3.2010 do isplate,

na iznos od 17,79 € od 1.4.2010 do isplate,

na iznos od 17,07 € od 1.5.2010 do isplate,

na iznos od 18,48 € od 1.6.2010 do isplate,

na iznos od 30,72 € od 1.7.2010 do isplate,

na iznos od 28,20 € od 1.8.2010 do isplate,

na iznos od 35,90 € od 1.9.2010 do isplate,

na iznos od 33,24 € od 1.10.2010 do isplate,

na iznos od 28,96 € od 1.11.2010 do isplate,

na iznos od 37,99 € od 1.12.2010 do isplate,

na iznos od 49,47 € od 1.1.2011 do isplate,

na iznos od 41,33 € od 1.2.2011 do isplate,

na iznos od 44,19 € od 1.3.2011 do isplate,

na iznos od 40,56 € od 1.4.2011 do isplate,

na iznos od 41,21 € od 1.5.2011 do isplate,

na iznos od 56,60 € od 1.6.2011 do isplate,

na iznos od 58,10 € od 1.7.2011 do isplate,

na iznos od 70,75 € od 1.8.2011 do isplate,

na iznos od 64,16 € od 1.9.2011 do isplate,

na iznos od 56,95 € od 1.10.2011 do isplate,

na iznos od 56,02 € od 1.11.2011 do isplate,

na iznos od 55,46 € od 1.12.2011 do isplate,

na iznos od 58,89 € od 1.1.2012 do isplate,

na iznos od 61,88 € od 1.2.2012 do isplate,

na iznos od 62,28 € od 1.3.2012 do isplate,

na iznos od 60,22 € od 1.4.2012 do isplate,

na iznos od 61,61 € od 1.5.2012 do isplate,

na iznos od 62,57 € od 1.6.2012 do isplate,

na iznos od 60,96 € od 1.7.2012 do isplate,

na iznos od 61,38 € od 1.8.2012 do isplate,

na iznos od 60,18 € od 1.9.2012 do isplate,

na iznos od 57,57 € od 1.10.2012 do isplate,

na iznos od 60,35 € od 1.11.2012 do isplate,

na iznos od 61,68 € od 1.12.2012 do isplate,

na iznos od 60,75 € od 1.1.2013 do isplate,

na iznos od 55,51 € od 1.2.2013 do isplate,

na iznos od 59,96 € od 1.3.2013 do isplate,

na iznos od 60,35 € od 1.4.2013 do isplate,

na iznos od 58,61 € od 1.5.2013 do isplate,

na iznos od 53,18 € od 1.6.2013 do isplate,

na iznos od 53,05 € od 1.7.2013 do isplate,

na iznos od 54,38 € od 1.8.2013 do isplate,

na iznos od 56,51 € od 1.9.2013 do isplate,

na iznos od 59,47 € od 1.10.2013 do isplate,

na iznos od 57,94 € od 1.11.2013 do isplate,

na iznos od 59,02 € od 1.12.2013 do isplate,

na iznos od 60,25 € od 1.1.2014 do isplate,

računajući od dana 01.04.2008. godine do dana 31.07.2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja vrijedi zadnjeg dana polugodišta koje prethodi polugodištu za koje se određuje stopa uvećanoj za pet postotnih poena, od dana 01.08.2015. godine do dana 31.12.2022. godine prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećano za tri postotna poena, od dana 01.01.2023. godine do dana 29.12.2023. godine, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od dana 30.12.2023. godine pa nadalje, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, za tri postotna poena, do konačne isplate, sve u roku od 15 dana.

IV. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržane u članku 3. Ugovora o [broj kredita] od dana 20.12.2006. godine, sklopljen s Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, solemniziran kod Javnog bilježnika mr. Jadranke Knego-Rogina iz Zagreba pod posl. br. OU-1678/06 dana 22.12.2006. godine, a koji glasi: „3.30 % (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita…''.

V. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, da tužitelju ŽP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 367,43 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku po stopi od 15% godišnje računajući od dana 29.12.2006. godine pa do dana 31.12.2007. godine, od dana 01.01.2008. godine do dana 31.07.2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja vrijedi zadnjeg dana polugodišta koje prethodi polugodištu za koje se određuje stopa uvećanoj za pet postotnih poena, od dana 01.08.2015. godine do dana 31.12.2022. godine prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećano za tri postotna poena, od dana 01.01.2023. godine do dana 29.12.2023. godine, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od dana 30.12.2023. godine pa nadalje, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, za tri postotna poena, do konačne isplate, sve u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.612,50 EUR-a zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. listopada 2024., pa nadalje, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, za tri postotna poena, do konačne isplate, sve u roku od 15 dana.

VII. Utvrđuje se da ne postoji tuženikova tražbina prema tužitelju u iznosu od 87,72 EUR-a. "

2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, te tužitelj obveže na naknadu troškova parničnog postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, uvećan za trošak sastava žalbe, podredno predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnim dijela odredbi čl. 1. i čl. 7. Ugovora o [broj kredita] od 20. prosinca 2006. (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) kojim je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, zatim odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada za troškove obrade kredita u visini 3,30% od iznos kredita, jednokratna, a naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita, kao i trošak upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela, te zahtjev za isplatu stečenog temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula u iznosu od 2.534,52 eura sa pripadajućom zateznom kamatom i s osnove ništetne odredbe o ugovorenoj naknadi (čl. 3. Ugovora o kreditu) u iznosu od 367,43 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 29. prosinca 2006. do isplate. Predmet spora je i odluka o postojanju ili nepostojanju potraživanja koji je tuženik istaknuo radi prijeboja.

6. Među strankama je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno jesu li odredbe čl. 1. i 7. Ugovora o kreditu ništetne u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula, kao i ništetnost odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu, a time i osnovanost zahtjeva na povrat preplaćenih iznosa s osnove ništetnih odredbi čl. 1. i 7. Ugovora o kreditu i pravo na povrat plaćene naknade za troškove obrade kredita.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda sadrži jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama te nema nedostataka i proturječnosti zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Također nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Pri ocjeni ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli prvostupanjski sud se suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno pozvao na učinke i pravna shvaćanja iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je donesena u postupku pokrenutom po kolektivnoj tužbi potrošača i kojima je utvrđeno da su banke, među kojima i tuženik, povrijedile interes i prava potrošača korisnika kredita, koristeći nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, ugovaranjem valute uz koju je glavnica vezana za švicarski franak, a što je suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03.) i to člancima 81., 82. i 90., te čl. 96. i 97. Zakonu o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07., 125/07., 75/09., 89/09. i 133/09.).

9. Valja ukazati kako su sudovi u navedenim presudama donesenim u sporovima radi kolektivne zaštite potrošača, proveli tzv. test neravnoteže (analizom činidbe i protučinidbe), kao i test poštenosti, te su svoju ocjenu o nesavjesnosti banaka, između ostaloga i tuženika, utemeljili u bitnom na činjenicama da trgovac nije potrošaču dao dovoljno informacija u fazi pregovaranja i zaključivanja ugovora o kreditu, a koje su bile važne za donošenje informirane odluke, da potrošača nisu upoznali s rizicima koji za njega proizlaze iz ugovora o kreditu, da je bila riječ o ugovorima u kojima je obveza potrošača ovisila o promjenjivim elementima (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa), da su sporne odredbe u standardni ugovor ušle na inicijativu trgovaca (banaka), da su banke u vrijeme sklapanja ugovora trebale voditi računa i o interesima druge strane i odrediti neku referentnu vrijednost, da je nepošteno koristiti se odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, da su potrošači bili u ovisnom položaju, jer nisu imali drugu mogućnost doći do novčanih sredstava izvan kredita, a koji test nesavjesnosti su sudovi proveli s obzirom na okolnosti prije sklapanja ugovora o kreditu, odnosno prilikom pregovaranja o uvjetima kredita i trenutku sklapanja kredita.

10. Tuženik je imao mogućnost u ovom postupku dokazivati da postoje okolnosti koje bi ukazivale da je njegovo postupanje prilikom ugovaranja valutne klauzule između stranaka bilo drugačije od utvrđenog u postupku po kolektivnoj tužbi, međutim, tuženik to nije dokazao.

11. Na tu okolnost prvostupanjski sud je saslušao tužitelja, te je suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno ocijenio da iz iskaza tužitelja ne proizlazi da su parnične stranke pregovarale o predmetnim ugovornim odredbama, odnosno da je tuženik tužitelja informirao o rizicima ugovaranja valutne klauzule kao i o svim ostalim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti.

12. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio ništetnom i odredbu čl. 3 Ugovora o kreditu jer se radi o tipskom unaprijed formuliranom ugovoru, a iz iskaza tužitelja proizlazi da se ni o navedenoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo, te iz samog sadržaja navedene ugovorne odredbe nije vidljivo od čega se sastoji naknada za obradu kreditnog zahtjeva, zašto je određena baš u visini 3,30% iznosa kredita i koje troškove pokriva, tuženik nije dokazao da li je imao kakve troškove vezane za obradu kredita i sklapanje Ugovora pa je ugovorna odredba nepoštena u smislu odredbe čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, dalje: ZZP/03).

13. Odredbom čl. 81. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st. 1.). Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (st. 2.).

14. Polazeći od načela savjesnosti i poštenja iz čl. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, dalje: ZOO), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, i načela jednake vrijednosti davanja iz čl. 7. ZOO-a kojih su se sudionici u obvezno pravnom odnosu dužni pridržavati, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da je odredba čl. 3. Ugovora o kreditu suprotna načelu savjesnosti i poštenja te takva uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužitelja, jer u postupku tuženik nije dokazao da se o predmetnoj odredbi pojedinačno pregovaralo niti je dokazao da je tužitelj mogao utjecati na visinu te naknade, čime je banka u tom ugovornom odnosu nastupala kao jača ugovorna strana pa je takva odredba nepoštena i ništetna u smislu čl. 87. st. 1. ZZP/03, (u tom smislu su i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 673/2023-3 od 13. veljače 2023., Rev-1051/2023-2 od 3. travnja 2024., Rev- 715/2024 od 22. svibnja 2024.).

15. Prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja po vještaku iz Centra za financijska vještačenja d.o.o utvrdio da je tužitelj na ime razlike između početnog tečaja CHF /HRK i izmjene tečaja u utuženom razdoblju više otplatio iznos od 2.534, 52 eura, te da je naplaćena jednokratna naknada u iznosu od 2.768,39 kn odnosno 367,43 eura, a na koji nalaz u pogledu matematičkog izračuna stranke nisu imale primjedbe.

16. Prvostupanjski sud je pravilno odluku o prihvaćanju restitucijskog zahtjeva tužitelja utemeljio na odredbi čl. 323. st. 1., čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a.

17. Prvostupanjski sud je također pravilno prigovor radi prijeboja ocijenio neosnovanim budući da je tuženik u predmetnom ugovornom odnosu nastupio nepošteno jer prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti čime je postupio protivno važećim Zakonu o zaštiti potrošača, te je sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO-a obvezan tužitelju naknaditi štetu, dok na strani tuženika zbog tečajnih razlika iz kojih je tuženik namirivao anuitete potrošača nije došlo do smanjenja imovine tuženika (čl. 1111. ZOO-a).

18. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio i neosnovanim prigovor zastare.

19. Budući je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 u odnosu na valutnu klauzulu postala pravomoćna 14. lipnja 2018., a tužba podnesena 13. lipnja 2023., opći zastarni rok od peta godina iz čl. 225. ZOO prekinut je podnošenjem tužbe prije roka zastarijevanja restitucijskog zahtjeva tužitelja po odredbi čl. 1111. ZOO-a (objedinjeno pravno shvaćanje građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske Su-4-33/2022-2 od 31. siječnja 2022.), dok u odnosu na potraživanje jednokratne naknade zastara nije ni počela teći jer ona počinje teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili ustanovljena ništetnost ugovora (prema zaključku Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.).

20. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilno je utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, te su troškovi odmjereni u skladu s odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) posebno uzimajući u obzir da tuženik taj dio presude pobija samo u kontekstu pobijanja odluke o glavnoj stvari bez iznošenja konkretnih žalbenih navoda.

21. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer tuženik sa žalbom nije uspio (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).

22. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 16. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Banac