Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-5533/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Ivici Veseliću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nenadu Škari, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Nenad Škare i Silvije Petrović iz Zagreba, Dalmatinska 2, protiv tužene ĆO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Heleni Kugler, odvjetnici iz Zagreba, Dragutina Domjanića 13, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1031/2022-23 od 3. listopada 2024., dana 6. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužene ĆO kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1031/2022-23 od 3. listopada 2024., u dijelu izreke pod I, kojim je tuženoj ĆO naloženo isplatiti tužitelju CO iznos od 443,16 € sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako slijedi:
- na iznos od 66,36 € od 19. rujna 2017. do isplate,
- na iznos od 126,09 € od 16. prosinca 2017. do isplate,
- na iznos od 29,85 € od 8. listopada 2020. do isplate,
- na iznos od 29,85 € od 10. studenoga 2020. do isplate,
- na iznos od 29,85 € od 16. prosinca 2020. do isplate,
- na iznos od 29,85 € od 6. siječnja 2021. do isplate,
- na iznos od 6,12 € od 5. veljače 2021. do isplate,
- na iznos od 2,87 € od 7. travnja 2021. do isplate,
- na iznos od 29,85 € od 12. svibnja 2021. do isplate,
- na iznos od 29,85 € od 11. lipnja 2021. do isplate,
- na iznos od 16,13 € od 31. srpnja 2021. do isplate,
- na iznos od 29,85 € od 7. rujna 2021. do isplate,
- na iznos od 29,85 € od 21. rujna 2021. do isplate i
- na iznos od 16,91 € od 30. studenoga 2021. do isplate,
sve po stopi koja tužiteljima pripada kao sudionicima u ostalim odnosima u smislu čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima.
II Preinačuje se navedena presuda u dijelu izreke pod I, kojim je tuženoj ĆO naloženo isplatiti tužitelju CO iznos od 184,43 € sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako slijedi:
- na iznos od 23,63 € od 5. veljače 2021. do isplate,
- na iznos 29,84 € od 11. ožujka 2021. do isplate,
- na iznos od 26,98 € od 7. travnja 2021. do isplate,
- na iznos od 13,72 € od 31. srpnja 2021. do isplate,
- na iznos od 30,23 € od 21. rujna 2021. do isplate i
- na iznos od 60,03 € od 30. studenoga 2021. do isplate,
sve po stopi koja tužiteljima pripada kao sudionicima u ostalim odnosima u smislu čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima.
III Preinačuje se navedena presuda u dijelu izreke pod II, kojim je tuženoj ĆO naloženo naknaditi tužitelju CO trošak parničnog postupka preko iznosa od 257,50 €, te se sudi:
Odbija se zahtjev tužitelja CO za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 566,54 € s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
IV Nalaže se tužitelju CO naknaditi tuženoj ĆO trošak žalbenog postupka u iznosu od 36,75 €, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženoj ĆO isplatiti tužitelju CO iznos od 627,59 € sa zakonskom zateznom kamatom pobliže određenom u izreci pobijane presude (stavak I izreke), kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 824,04 € s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (stavak II izreke), dok je odbijen zahtjev tužene za naknadu troška parničnog postupka (stavak III izreke).
2. Protiv navedene presude žali se tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. U ovom predmetu tužitelj od tužene potražuje naprijed navedeni iznos po osnovu ½ izdataka koje je imao za nekretninu u Zagrebu, u naravi kuću tlocrtne površine 70 čm ili 19 čhv i dvorišta na adresi [adresa], a koja je suvlasništvo njega i tužene u omjeru od ½, a koje je podmirio prema Zagrebačkom holdingu d.o.o., Podružnici Čistoća tijekom 2017., 2020. i 2021. godine u cijelosti.
5. Prije svega valja naglasiti da se u ovom postupku tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u iznosu od 627,59 €, te se u skladu sa odredbom čl. 458 st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu - ZPP), radi o sporu male vrijednosti, a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti se, u skladu s odredbom čl. 467 st. 1 ZPP, mogu pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354 st. 2 toč. 2, 4, 8 i 9 ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
6. Iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke proizlazi da je tužitelj u razdoblju od 18. rujna 2017. do 29. studenoga 2021. izvršio uplate u ukupnom iznosu od 9.457,13 kn na ime troškova za odvoz i zbrinjavanje glomaznog otpada, nastale u razdoblju od lipnja 2008. do lipnja 2015. U skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, a prema dokumentaciji koja je priložena spisu, vještak je utvrdio da je tužitelj izvršio plaćanja u ukupnom iznosu od 9.457,13 kn, odnosno 1.255,15 €, od kojeg iznosa od tužene potražuje regres polovice, odnosno 627,59 €.
7. Neosnovan je žalbeni navod tužene, kojim prigovara da je sud prekoračio tužbeni zahtjev, jer da je u tijeku postupka promijenio činjenični osnov potraživanja (čl. 354 st. 2 toč. 12 ZPP i to iz razloga što je tužitelj u tužbi potraživao naknadu ½ režijskih troškova Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnica Čistoća po računima za 2017., 2020. i 2021. godinu, dok je sud u presudi tužitelju dosudio zaduženja nastala u razdoblju od lipnja 2008. do lipnja 2015., a koja zaduženja se, osim na troškove Zagrebačkog holdinga d.o.o. odnose i na troškove ovrhe i sudske pristojbe. Naime, tužitelj je u tužbi naveo da potražuje isplatu troškova prema Zagrebačkom holdingu d.o.o., a što obuhvaća kako režijske troškove, tako i troškove vezane za ovršne postupke vođene između tužitelja i Zagrebačkog holdinga d.o.o..
8. Nadalje, iako žaliteljica pravilno ističe da se na navedenu pravnu situaciju ne može primijeniti odredbe čl. 1119 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu ZOO), obzirom da nije sporno da je u spornom razdoblju tužitelj bio zaveden kao obveznik plaćanja, pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo je primijeniti odredbu čl. 1111 ZOO, koja se odnosi na stjecanje bez osnove. Stoga tužitelj ima pravo tražiti vraćanje, obzirom da je potraživanje platio da bi izbjegao prinudu, pa je tužena, kao suvlasnik naprijed navedene nekretnine u ½ dijela, u obvezi platiti tužitelju ½ iznosa po osnovu troškova plaćenih Zagrebačkom holdingu d.o.o. za naprijed navedenu nekretninu, a koje je tužitelj podmirio u cijelosti. Konačno, i odredbom čl. 38 st. 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17) je propisano da se plodovi i druge koristi od cijele stvari, kao i troškovi i tereti, dijele među sve suvlasnike razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova, ako se drukčije ne sporazumiju.
9. U odnosu na žalbeni prigovor da je sud prvog stupnja tužitelju protupropisno priznao tužitelju kamate na kamate, obzirom da je na dosuđeni iznosu naložio tuženoj platiti kamate koje teku od dana kada je tužitelj izvršio utužena plaćanja, a da je u tim iznosima već bila uključena kamata, valja reći da je trenutkom plaćanja pojedinih iznosa svaki taj uplaćeni iznos postao glavnica koju tužitelj potražuje od tužene i na koje iznose ima pravo obračunati kamatu. Naime, zateznu kamatu je dozvoljeno potraživati u apsolutnom iznosu uz glavni dug, ali na nju od dana tužbe ne teče procesna kamata (koju tužitelj nije niti potraživao), jer ista i dalje teče na iznos glavnog duga.
10. Obzirom da su preostali žalbeni prigovori tužene, u odnosu na glavnicu, činjenične naravi, to iste, ovaj sud drugog stupnja, sukladno odredbi čl. 467 st. 1 ZPP, nije niti razmatrao.
11. Međutim, osnovano žaliteljica prigovara da joj je neosnovano naloženo platiti troškove ovršnih postupka, koje je snosio tužitelj. Naime, izdatak za te troškove tužitelj je mogao izbjeći plaćanjem režijskih troškova u roku, slijedom čega tužena za njih nije odgovorna.
12. Stoga je troškove ovršnih postupaka valjalo odbiti od dosuđenog dijela, a kako tijekom postupka pred sudom prvog stupnja nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354 st. 2 toč. 2, 4, 8 i 9 ZPP, na koje ovaj sud drugog stupnja, u skladu s odredbom čl. 365 st. 2 ZPP, pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, temeljem odredba čl. 368 st. 1 i čl. 373 toč. 2 ZPP, odlučiti kao u izreci pod I i II.
13. Konačno, obzirom da je odluka o glavnoj stvari preinačena, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima parničnog postupka. Tužitelj je i s osnovom i s visinom tužbenog zahtjeva uspio u omjeru od 70,6%. Sukladno odredbi čl. 154 st. 2 ZPP, zatim je valjalo od uspjeha tužitelja odbiti uspjeh tužene, pa se tako dobiva 41,2%. Pritom je sud prvog stupnja pravilno odmjerio da tužitelju pripada naknada u iznosu od 625,00 €, od koje naknade ima pravo na 41,2%, odnosno 257,50 €, kako je odlučeno u izreci pod III. Pritom valja napomenuti da tužitelju nije priznat zatraženi trošak vještačenja u iznosu od 199,08 €, jer isti nije niti podmirio.
14. Tužena je sa žalbom uspjela u omjeru od 29,4%, u kojem joj je priznat i trošak sastava žalbe s PDV-om (dok pristojbu nije podmirila), kao u izreci pod IV.
U Zagrebu 6. veljače 2025.
Sudac:
Ivica Veselić
