Poslovni broj: Usž-4445/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Arme Vagner Popović predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice - specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Javne ustanove Nacionalnog parka Plitvička jezera, Znanstveno stručnog centra dr. Ivo Pevalek, Plitvička jezera, Josipa Jovića 19, koje zastupa opunomoćenik Ivan Garac, odvjetnik u Zagrebu, Savska 26, protiv tuženika Ličko-senjske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo, zaštitu okolišu i prirode, te komunalno gospodarstvo, Gospić, Ulica dr. Franje Tuđmana 4, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Plitvička jezera, Korenica, Trg sv. Jurja 6, kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Miljenko Mrakovčić i Bojan Milić u Rijeci, Andrije Medulića 5, u predmetu radi komunalne naknade, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Rijeci, broj: Us I- 1055/2017 od 28. studenoga 2018., na sjednici vijeća održanoj 6. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, broj: UsI- 1055/2017 od 28. studenoga 2018.
II. Nalaže se tužitelju da zainteresiranoj osobi naknadi trošak sastava odgovora na žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio poništenje rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela kojim mu je određeno plaćanje komunalne naknade za 2017. godinu. Istom presudom odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora, te mu je naloženo da zainteresiranoj osobi podmiri trošak upravnog spora u iznosu od 6.250,00 kn.
2. Protiv ove presude tužitelj je izjavio žalbu kojom se poziva na odredbu članka 97. Zakona o komunalnom gospodarstvu te ističe da je rješenje kojim je iznos komunalne naknade određen u većem iznosu od 1,5% prihoda obveznika plaćanja nije u skladu s navedenom odredbom. Predlaže da Sud žalbu uvaži i poništi prvostupanjsku presudu te usvoji tužbeni zahtjev i potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 3.125,00 kn.
3. Zainteresirana osoba dostavila je odgovor na žalbu kojim se u cijelosti protivi žalbenim navodima. Ističe da tužitelj u žalbi osporava upravno rješenje isključivo u dijelu u kojem je određena obveza plaćanja komunalne naknade za Autokamp Borje i to na temelju činjenica i dokaza koje je iznio tek tijekom prvostupanjskog upravnog spora podneskom od 3. travnja 2018., a ne u tužbi. Smatra da je tužitelj bio dužan o relevantnim činjenicama i okolnostima izvijestiti prvostupanjsko tijelo kao što je to učinio za slijedeću godinu, te je u odnosu na 2018. za koju je tužitelj pravovremeno dostavio podatke o ukupnom godišnjem prihodu iz prethodne godine doneseno rješenje kojim se za Autokamp Borje komunalna naknada izračunava sukladno odredbi članka 97. Zakona o komunalnom gospodarstvu. Predlaže da Sud žalbu odbije i potražuje trošak sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana iz slijedećih razloga.
5. Presudom prvostupanjskog suda potvrđena je pravilnost stajališta upravnih tijela prema kojima je tužitelju pravilno utvrđena visina komunalne naknade za 2017. godinu primjenom Odluke o komunalnoj naknadi Općine Plitvička jezera (Županijski glasnik Ličko-senjske županije, broj 26/16.) koja je stupila na snagu dana 1. siječnja 2017. Prvostupanjski sud nije prihvatio navode tužitelja da visina godišnje komunalne naknade ne može biti veća od 1,5% ukupnih godišnjih prihoda iz prethodne godine koji je ostvaren u poslovnim prostorima na koje se odnosi prvostupanjsko rješenje uz obrazloženje prema kojem je tužitelj ovu okolnost trebao prijaviti prvostupanjskom tijelu sukladno odredbi članka 19. (22.) stavka 7. Zakona o komunalnom gospodarstvu, a na ovu okolnost nije se mogao pozivati tek u podnesku zaprimljenim u prvostupanjskom sudu nakon podnošenja tužbe odnosno 3. travnja 2018.
6. Presudom ovog Suda, broj: Usž-1456/19 od 17. rujna 2020. usvojena je žalba i poništena prvostupanjska presuda, kao i rješenje tuženika i javnopravnog tijela prvog stupnja. Pri tome je Sud imao u vidu da je rješenje prvostupanjskog tijela doneseno po službenoj dužnosti nakon što je na snagu stupila nova Odluka o komunalnoj naknadi Općine Plitvička jezera ("Županijski glasnik Ličko-senjske županije", broj: 26/16.), a prvostupanjski sud nije prihvatio navode tužitelja da visina godišnje komunalne naknade ne može biti veća od 1,5% ukupnih godišnjih prihoda iz prethodne godine koji je ostvaren u poslovnim prostorima na koje se odnosi prvostupanjsko rješenje, pri čemu je u odnosu na Autokamp Borje dostavio podatke koji na to upućuju. Prema stajalištu ovog Suda prvostupanjski sud je bio dužan razmotriti navedeni dokaz jer se odnosi na bitne činjenice u ovoj upravnoj stvari, a zapreka za iznošenje takvih dokaza pred prvostupanjskim sudom nije propisana Zakonom o upravnim sporovima.
7. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-1483/21 od 3. prosinca 2024. ukinuta je navedena presuda ovog Suda i predmet je vraćen na ponovni postupak. U ustavnosudskom postupku utvrđeno je da je komunalna naknada za 2017. godinu određena za više poslovnih i garažnih prostora (ukupno 48), a tužiteljica je tijekom upravnog spora dostavila potvrdu o prihodima za samo jedan od tih poslovnih prostora (Autokamp Borje), koju činjenicu je ovaj Sud iskoristio da bi zaključio kako je i za svih ostalih 47 poslovnih prostora komunalna naknada pogrešno izračunata (u većem iznosu) iako za tako nešto nema dokaza u spisu niti ih je tužiteljica ponudila. Zbog navedenog Ustavni sud ocijenio je da je osporena presuda neobrazložena te da je Sud tumačio i primijenio mjerodavne zakonske odredbe (konkretno članak 20.d)/27./stavak 4. ZKG-a) "mehanički" bez uzimanja u obzir konteksta i bez sagledavanja pravnog problema kao jedinstvene cjeline, odnosno na pretjerano formalistički i nefleksibilan način.
8. Tijekom ustavnosudskog postupka utvrđeno je da nakon donošenja osporene presude nije doneseno novo rješenje o komunalnoj naknadi za 2017. godinu. Ustavni sud Republike Hrvatske također je imao u vidu da je presuda ovog Suda proizvela pravne posljedice koje imaju retroaktivni učinak, odnosno poništenjem upravnih rješenja nastupile su trajne posljedice kao da upravna rješenja nikad nisu donesena, zbog čega bi nadležno tijelo jedinice lokalne samouprave trebalo donijeti novo rješenje o komunalnoj naknadi za 2017. godinu, pod uvjetom da nije nastupila zastara za utvrđivanje komunalne naknade, a ako je zastara nastupila jedinica lokalne samouprave bi bila onemogućena u ostvarivanju svojih prava glede komunalne naknade. Prema zaključku Ustavnog suda Republike Hrvatske, osporenom odlukom ovog Suda na štetu jedinice lokalne samouprave, u postupovnom aspektu, povrijeđeno je pravo na lokalnu samoupravu zajamčeno člankom 128. stavkom 1., člankom 129.a) stavkom 1. i člankom 131. Ustava Republike Hrvatske.
9. Uvažavajući stajališta Ustavnog suda izražena u navedenoj odluci te imajući u vidu da je u međuvremenu protekao rok u kojem nadležno tijelo ima pravo i obvezu utvrđivanja komunalne naknade kako to propisuje odredba članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22. i 152/24.), odlučeno je kao u izreci.
10. Slijedom izloženog, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), odlučeno je kao pod točkom I. izreke, dok se odluka pod točkom II. temelji na odredbi članka 147. stavka 1. istog Zakona.
U Zagrebu, 6. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Arma Vagner Popović
