REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-404/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČČ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz ZOU Rikardo Perković & Sanja Perković iz Zadra, protiv tuženice Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija, OIB 14036333877, koju zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž- 574/2023-4 od 10. travnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1959/2019-32 od 16. svibnja 2023., u sjednici održanoj 6. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u odnosu na postavljena pravna pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu prava zajamčenih Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-574/2023-4 od 10. travnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1959/2019-32 od 16. svibnja 2023.

2. Postupajući sukladno odredbi čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

- dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da je predlagateljica u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačila pravna pitanja za koja smatra da su važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP:

"1. Je li, u slučaju kad utvrdi da su pojedine promjene ugovorne kamatne stope neodredive, sud ovlašten ukinuti ugovorenu promjenjivost kamatne stope iz ugovora o kreditu ili je dužan utvrditi na koji se način kamata trebala mijenjati?

2. Može li sud, u slučaju pravne praznine nastale u ugovornom odnosu utvrđenjem ništetnosti dijela ugovorne odredbe ugovora o kreditu s valutnom klauzulom o kojem ovisi ispunjenje obveze na plaćanje ugovorne kamate korisnika kredita, a kad tužitelj potražuje isplatu kao da se radi o ugovoru o kreditu bez valutne klauzule, vještaku naložiti izradu nalaza i mišljenja bez da odredi primjenu ugovorne kamate za kredite bez valutne klauzule?

3. Može li se stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je zauzeto shvaćanje da „ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva“, primijeniti i na ugovor o kreditu?

4. Može li se nepoštenje ugovorne strane predmnijevati ili sud isto mora utvrditi na temelju činjenica i dokaza u pojedinačnom postupku, a kako bi se na konkretan pravni odnos primijenila odredba čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (opseg vraćanja)?".

3. Tužiteljica nije odgovorila na prijedlog za dopuštenje revizije tuženice.

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da pitanja koja je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. To stoga što ovaj sud ocjenjuje kako nije riječ o pitanjima u pogledu kojih pobijana odluka odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovog suda poslovni broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015., Rev- 2245/2017 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019., Rev-308/2022 od 19. travnja 2022. i dr., niti je riječ o pitanjima u pogledu kojih bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu (tako i ovaj sud u Revd-4193/2021-3 od 10. studenog 2021., Revd-4317/2024 od 30. listopada 2024.).

6. U odnosu na treće i četvrto pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije dodatno se ukazuje na to da navedena pitanja po ocijeni ovog suda nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP imajući na umu i pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama broj U-III-5475/2021 od 30. lipnja 2022., broj U-III-4613/2021 od 30. lipnja 2022. i broj U-III-3540/2021 od 30. lipnja 2022., prema kojem s obzirom na to da je u konkretnom slučaju utvrđena ništetnost (nepoštenost) ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja koja se dogodila već u predugovornoj fazi (propustom banke da potrošaču da odgovarajuće obavijesti o spornim ugovornim odredbama prije sklapanja ugovora), Ustavni sud Republike Hrvatske ne nalazi ništa proizvoljno u tumačenju sudova da je banka i nesavjesni stjecatelj koji duguje zatezne kamate od dana stjecanja.

7. Budući da u odnosu na niti jedno od postavljenih pravnih pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučio kao u toč. I. izreke ovog rješenja. U odnosu na prijedlog koji bi bio podnesen u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP treba reći, da sagledavajući prijedlog, za primijetiti je da se podnositelj u zadnjem postavljenom pitanju pozvao se i na povredu prava na legitimno očekivanje u smislu Konvencije, a vezano za činjenicu da bi se (kako to vidi podnositelj prijedloga) tuženiku naložilo vraćanje zateznih kamata od dana stjecanja svakog pojedinog iznosa anuiteta na temelju valjane obveze koja je tek naknadno bila utvrđena ništetnom.

8. U tom smislu je za ukazati da je očito da ovaj sud smatra takvo shvaćanje o povredi neosnovanim, a što sve proizlazi iz shvaćanja na koje je (u pogledu te problematike) ukazao u toč. 6. ovog obrazloženja i da ovaj sud smatra da takva povreda nije učinjena vjerojatnim.

9. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP u pogledu pozivanja na povredu temeljnih prava zajamčenih Konvencijom valjalo je temeljem čl. 389. st. 1. i 4. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja pod toč. II.

Zagreb, 6. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek