REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2201/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Odvjetničko društvo Vujasin & partneri j.t.d., Zagreb, Boškovićeva 7/II, OIB 39453519714, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Pažin, odvjetnik u Zlataru, protiv tuženice OTP banke d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, uz sudjelovanje umješača na strani tuženice Hrvatske agencije za osiguranje depozita, Zagreb, Jurišićeva 1, OIB 94819327944, koje zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Sučević i partneri d.o.o., odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-953/2023-5 od 11. prosinca 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-2/2022-150 od 20. siječnja 2023., u sjednici održanoj 6. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-953/2023-5 od 11. prosinca 2023. zbog pravnih pitanja navedenih u prijedlogu te je uz navedena pitanja istaknuo i to da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava, i to pravo na pravično suđenje, pravo vlasništva i pravo na zaradu, a koja su zajamčena Ustavom Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14, dalje: Ustav RH) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17; dalje: Konvencija).

2. Tuženik i umješač nisu odgovorili na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Naime, tužitelj kroz postavljena pitanja osporava pravno shvaćanje iz pobijane odluke prema kojem su njegove tražbine s osnove pružene odvjetničke usluge zastarjele s obzirom na to da su dospjele na naplatu nakon svake obavljene radnje, a ne kako to smatra tužitelj nakon što mu je tuženik opozvao punomoć za zastupanje. Tužitelj kao razlog važnosti u odnosu na postavljena pitanja navodi to da je Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo shvaćanje o navedenom pitanju i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi zbog promjene u pravnom sustavu koja je uvjetovana odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 1932/2020 od 24. ožujka 2021. trebalo preispitati sudsku praksu. Međutim, suprotno navodima iz prijedloga tužitelja, Ustavni sud Republike Hrvatske u navedenoj odluci broj U-III-1932/2020 od 24. ožujka 2021. nije izrazio pravno shvaćanje koje bi bilo suprotnom onom iz pobijane odluke, niti je zbog te odluke došlo do promjena u pravnom sustavu. Također, valja reći i to da je Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-3259/2020 od 17. ožujka 2022., a koja je uslijedila nakon one na koju se poziva tužitelj, naveo kako Vrhovni sud Republike Hrvatske ima po pitanju dospijeća tražbine odvjetnika za obavljene radnje (kada ne postoji pisani sporazum između odvjetnika i stranke) ustaljenju praksu prema kojoj odvjetnik ima pravo zahtijevati nagradu za svaku obavljenu radnju od kada je ta radnja obavljena.

5. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389. b. st. 1. i 2. ZPP riješio kao u toč. I. izreke rješenja.

6. Tužitelj je i svoje navode o povredi prava na pravično suđenje, povredi prava vlasništva i prava na zaradu temeljio na odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1932/2020 od 24. ožujka 2021., pa samim time iz istog razloga kao i u odnosu na postavljena pitanja, nije učinio vjerojatnim postojanje povreda na koje se poziva u prijedlogu. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno je kao u toč. II. izreke rješenja.

Zagreb, 6. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek