REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-208/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Jasmin Jusufhodžić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženog Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB 36162371878, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 1228/2021-4 od 12. siječnja 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu, Stalna služba u Prelogu poslovni broj Pr-69/2020-20 od 1. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 6. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tuženika, preinačuje presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1228/2021-4 od 12. siječnja 2022. i presuda Općinskog suda u Čakovcu, Stalna služba u Prelogu poslovni broj Pr-69/2020-20 od 1. travnja 2021. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 36162371878, da u roku od 15 dana isplati:

Tužitelju EĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 25.790,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se do 31. srpnja 2015. obračunavaju po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku na iznos:

- 150,00 kn od 1. siječnja 2014. do isplate,

- 1.500,00 kn od 1. lipnja 2014. do isplate,

- 1.950,00 kn od 1. srpnja 2014. do isplate,

- 1.650,00 kn od 1. kolovoza 2014. do isplate,

- 1.650,00 kn od 1. rujna 2014. do isplate,

- 300,00 kn od 1. prosinca 2014. do isplate,

- 150,00 kn od 1. siječnja 2015. do isplate,

- 750,00 kn od 1. veljače 2015. do isplate,

- 600,00 kn od 1. ožujka 2015. do isplate,

- 750,00 kn od 1. travnja 2015. do isplate,

- 150,00 kn od 1. svibnja 2015. do isplate,

- 1.500,00 kn od 1. lipnja 2015. do isplate,

- 900,00 kn od 1. srpnja 2015. do isplate,

- 2.550,00 kn od 1. kolovoza 2015. do isplate,

- 1.200,00 kn od 1. rujna 2015. do isplate,

- 150,00 kn od 1. listopada 2015. do isplate,

- 600,00 kn od 1. studenog 2015. do isplate,

- 1.650,00 kn od 1. prosinca 2015. do isplate,

- 600,00 kn od 1. kolovoza 2017. do isplate,

- 750,00 kn od 1. rujna 2017. do isplate,

- 1.530,00 kn od 1. studenog 2017. do isplate,

- 510,00 kn od 1. prosinca 2017. do isplate,

- 170,00 kn od 1. siječnja 2018. do isplate,

- 850,00 kn od 1. veljače 2018. do isplate,

- 850,00 kn od 1. lipnja 2018. do isplate,

- - 850,00 kn od 1. srpnja 2018. do isplate,

- 510,00 kn od 1. kolovoza 2018. do isplate,

- 340,00 kn od 1. rujna 2018. do isplate,

- 340,00 kn od 1. listopada 2018. do isplate.

- 340,00 kn od 1. studenog 2018. do isplate.

2. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju troškove ovoga postupka u iznosu od 10.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se obračunavaju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku od dana donošenja ove presude tj. od 1. travnja 2021. do isplate.".

II. Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 895,86 Eur u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 25.790,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka 1. izreke) te je naloženo tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 10.000,00, kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka 2. izreke).

2. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda i odbijen tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-2465/2022-3 od 8. lipnja 2022. dopušteno je tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog tri pravna pitanja:

"1. Da li se svakodnevno i redovno obavljanje poslova granične kontrole na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbama o graničnim prijelazima Republike Hrvatske, a koje poslove obavljaju policijski službenici Republike Hrvatske vrše u „područjima rada“ koja su, iako geografski smještena na području strane države, područja na kojima policijski službenici Republike Hrvatske imaju pravo vršiti kontrolu graničnog prometa, a što im je i u opisu posla, smatra radom izvan stalnog mjesta rada za koji rad se ostvaruje pravo na dodatak za rad na terenu u smislu članka 56 KU/13 odnosno članka 50 KU/17?

2. Može li se Tumačenje Zajedničke komisije br. 7/55 od 22. svibnja 2014., kojim se tumače članci 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013. godine, a kojim je dato tumačenje vezano za granični prijelaz Dobova u Republici Sloveniji (željeznički granični prijelaz koji nije ustrojen prema Uredbi o graničnim prijelazima), primjenjivati i prilikom donošenja odluke o ostvarivanju prava na terenski dodatak policijskih službenika koji rade na cestovnim graničnim prijelazima ustrojenim prema Uredbi o graničnim prijelazima?

3. Može li se Tumačenje Zajedničke komisije br. 7/55 od 22. svibnja 2014., kojim se tumače članci 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine« br. 104/13. 104/13, 150/13 71/16 i 123/16) primjenjivati prilikom donošenja odluke za tražbine dospjele nakon stupanja na snagu Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2017. (Narodne novine br. 112/17, 12/2018, 02/19 i 119/19)?".

4. Tuženik je na temelju navedenog dopuštenja za podnošenje revizije, protiv drugostupanjske presude podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnih pitanja zbog kojih je revizija dopuštena. Predlaže pobijanu presudu preinačiti podredno ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži trošak sastava revizije.

5. Tužiteljica u odgovoru na reviziju osporava osnovanost revizijskih navoda i predlaže tuženikovu reviziju odbiti. Traži trošak sastava odgovora na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora u revizijskoj fazi postupka je tužiteljičin zahtjev za isplatu dodataka za rad na terenu u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 30. studenog 2018., jer je kao policijska službenika, upućena na rad na granični prijelaz Letenye (Republika Mađarska) – Goričan II, radi obavljanja hrvatske granične kontrole na državnom teritoriju Republike Mađarske i to na temelju ugovora između Republike Hrvatske i Republike Mađarske o zajedničkim lokacijama na graničnim prijelazima od 9. srpnja 2004. ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj 1/04), pozivom na čl. 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 89/12, 104/13 – dalje: KU/12/13), koji je bio u primjeni od 2. kolovoza 2012., te dodatke I i II KU/12, odnosno pozivom na odredbu čl. 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" 112/17 i 12/18 – dalje: KU/17) koji je stupio na snagu 1. studenog 2017. s tim da zahtjeve za isplatu terenskog dodatka tužiteljica temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je tuženik pogrešno primijenio citirane odredbe Kolektivnog ugovora.

8. Među strankama je prijeporno u revizijskoj fazi postupka je li granični prijelaz Letenye (Republika Mađarska) – Goričan II, stalno mjesto rada tužiteljice i zavisno od toga smatra li se njezin rad na tom radnom mjestu radom na terenu, jer prema tvrdnji tužiteljice ne radi se o stalnom mjestu rada, dok se prema tvrdnji tuženika radi o stalnom mjestu rada.

9. Nižestupanjski sudovi su u bitnom utvrdili:

- da je tužiteljica prema rješenju od 27. kolovoza 2010. zaposlena u Policijskoj upravi međimurskoj u policijskoj postaji Prelog sa sjedištem u [adresa], gdje je raspoređena na radno mjesto policijskog službenika za graničnu kontrolu od 1. rujna 2010.,

- da na području navedene policijske postaje postoji granični prijelaz sa Republikom Mađarskom i to prijelaz Letenye – Goričan II,

- da se na navedenom graničnom prijelazu obavljaju kontrole od strane službenika granične policije, a to sukladno sporazumu Republike Hrvatske sa Republikom Mađarskom na način da naši policijski službenici obavljaju dio granične kontrole fizički na teritoriju druge države tj. Republike Mađarske, a sve radi lakšeg obavljanja poslova kontrole i to počevši od 2004. godine,

- da je tužiteljica rasporedom rada bila raspoređena tijekom mjeseca na rad upravo na području teritorije susjedne države i to rješenjem o rasporedu svojih nadređenih iz policijske postaje [adresa],

- da je rad tužiteljice na području teritorija susjedne države trajao svaki puta kad je bila raspoređena najmanje 8 sati odnosno kad je bila raspoređena u turnusima rada po 12 sati, na teritoriju susjedne države gdje su u okviru mađarskog graničnog prijelaza imali dodijeljeni prostor za svoje potrebe,

- da je tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju plaćao putni trošak od mjesta stanovanja do graničnog prijelaza i natrag.

10. Nižestupanjski sudovi su zauzeli stajalište na temelju čl. 56. ranije KU/12/13 odnosno 50. KU/17, u kojemu je ugovoreno da službenik odnosno namještenik, za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegovog stalnog boravka, ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati, bez obzira na to koliko je dana radio, zaključili da tužiteljica ima pravo na terenski dodatak u utuženom razdoblju.

11. Tuženik smatra da su stajalište nižestupanjskih sudova pogrešna, jer se međunarodni granični prijelaz GP Goričan II, iako lokacijski i geografski smješten na području Republike Mađarske, u pravnom, organizacijskom i funkcionalnom smislu nalazi u nadležnosti PU Mađarske, Policijske postaje Prelog, te stoga granični policajac koji obavlja kontrolu na međunarodnim graničnim prijelazima, obavlja poslove radnog mjesta na koja je raspoređen, u nadležnosti ustrojstvene jedinice u kojoj je raspoređen tj. da su poduzete u Policijskoj postaji Prelog.

12. Na temelju odredbe čl. 391. st. 1 ZPP revizijski sud, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

13. Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova nije pravilno.

14. Naime, za primjenu materijalnog prava i za odgovore na postavljena pitanja osim navedenih odredbi Kolektivnih ugovora, mjerodavna su i odredbe odgovarajući međunarodnih instrumenata na koje upućuje odredba čl. 25. st. 3. Zakona o nadzoru državne granice ("Narodne novine" broj 83/13 i 27/16 – dalje: ZNDG) pa tako i Zakon o potvrđivanju ugovora između Republike Hrvatske i Republike Mađarske o obavljanju kontrole graničnog prometa u cestovnom, željezničkom i vodnom prometu ("Narodne novine" broj 6/24, Uredba o objavi protokola između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Mađarske o provedbi ugovora između Republike Hrvatske i Republike Mađarske o obavljanju granične kontrole u cestovnom, željezničkom i vodnom prometu – dalje: Zakon o potvrđivanju međunarodnog ugovora s Republikom Mađarskom, Zakon o nadzoru državne granice ("Narodne novine" broj 83/13 i 27/16), Uredba o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova ("Narodne novine" broj 70/12, 140/13, 50/14, 32/15, 11/17, 129/17, 5/18, 66/18 i 109/18), Uredba o područjima sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja ("Narodne novine" broj 117/11, 50/14, 32/15i 11/17) i Uredba o graničnim prijelazima Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 79/13).

15. ZNDG uređuje se nadzor državne granice, poslovi granične policije u unutrašnjosti države, međunarodna granična policijska suradnja i suradnja službi na državnoj granici. U čl. 25. st. 3. ZNDG propisano je da se granična kontrola ili dio granične kontrole može, sukladno međunarodnom instrumentu, obavljati i na području druge države, uz uvjete međusobnog reciprociteta s susjednom državom, kako to predviđa odredba čl. 37 st. 2. istog Zakona. To znači i da se određeni geografski dijelovi druge države mogu pravno smatrati dijelom jurisdikcije druge države u određene svrhe.

16. Uredbom o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova u točki 17.6.2 Policijska postaja Prelog ustrojena je kao mješovita policijska postaja III kategorije radi, među ostalim, obavljanja poslova zaštite i kontrole prelaska državne granice i poslova prekograničnog kriminaliteta, poslova suzbijanju nezakonitih migracija. Odredbom čl. 204. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja Policijska postaja Prelog nadležna je za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima i zaštitu dijela državne granice s Republikom Mađarskom u dužini od 47 km.

17. Ugovorom između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Mađarske o uspostavi graničnog prijelaza Goričan – Letenye II za kontrolu graničnog prometa osoba na zajedničkom mjestu na autocesti u čl. 1. propisano je da će ugovorne strane granične kontrole obavljati na državnom području Republike Mađarske. Tim međunarodnim ugovorom (s R. Mađarskom) određeno je mjesto gdje službene osobe obavljaju svoje ovlasti, a odredbom čl. 2. t. 4 i t. 8 Zakona o potvrđivanju Međunarodnog ugovora s Republikom Mađarskom definirano je "područje rada" kao dio državnog područja domaće države na kojem službene osobe susjedne države imaju pravo vršiti kontrolu graničnog prometa, a "službeno mjesto za obavljanje kontrole graničnog prometa" je objekt ili dio graničnog prijelaza namijenjen obavljanju kontrole graničnog prometa. Područje rada – zona obilježena je državnim obilježjima Republike Hrvatske, a granični policajci imaju službene odore s obilježjima Republike Hrvatske i službeno naoružanje, te primjenjuju sve propise Republike Hrvatske za prijelaz osoba preko granice te za uvoz, izvoz i provoz stvari u jednakom opsegu i s jednakim posljedicama kao na vlastitom državnom području. Određeni izuzeci u vršenju službenih radnji predviđeni su međunarodnim ugovorima i njima se ograničavaju određena postupanja samo prema državljanima matične države (R. Mađarske) u kojoj je lociran međunarodni granični prijelaz, ali se ta ograničenja po načelu reciprociteta primjenjuju i na državljane Republike Hrvatske kad prema njima postupaju mađarski granični policajci kod obavljanja granične kontrole.

18.1. Odredbom čl. 6. st. 2. Zakona o potvrđivanju Međunarodnog ugovora s Republikom Mađarskom određeno je da se sve službene radnje, koje u području rada obave službene osobe susjedne države, smatraju kao da su obavljene u općini susjedne države koja je najbliža graničnom prijelazu. Prema toj odredbi službena postupanja i rad hrvatskih službenih osoba u području rada - zoni imaju značaj redovnog rada u stalnom mjestu rada, jer se smatraju da su obavljene u hrvatskoj općini koja je najbliža graničnom prijelazu, u ovom slučaju općini Goričan, koja je u nadležnosti Policijske postaje Prelog, u kojoj je tužiteljica i raspoređena.

18.2. Prema odredbi čl. 187. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja Policijska postaja Prelog je nadležna i za područje Općine Goričan. Svi tužitelji su redovno raspoređeni na rad u PP Prelog, (dakle nisu tamo upućeni na rad već raspoređeni), te pokrivaju područje nadležnost cijele PP Prelog, što obuhvaća i Općinu Goričan, pa posljednično tome sukladno čl. 6 st. 2 međunarodnog ugovora njihovo mjesto rada pokriva i rad na graničnim prijelazima koji su ustrojeni po međunarodnim ugovorima i nacionalnim propisima, konkretno graničnom prijelazu Goričan – Letenye II.

18. 3. Uredbom o graničnim prijelazima Republike Hrvatske u čl. 15 određen je granični prijelaz Goričan II, kao stalni granični prijelaz za međunarodni promet putnika u cestovnom prometu na granici s Republikom Mađarskom, slijedom čega proizlazi da nadležnost PP Prelog obuhvaća i međunarodni granični prijelaz Goričan

II.

19. Pod pojmom "stalno mjesto rada" prema odredbi čl. 50. st. 2. KU-a podrazumijeva se "mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavljaju poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz Pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela".

19.1. Stalno mjesto rada tužiteljice određeno je rješenjem MUP-a kojim je tužiteljica raspoređena u policijsku postaju na radno mjesto policijskog službenika za graničnu kontrolu, a Uredbom o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova, Pravilnicima o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova, Uredbom o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja, Rješenjem policijske uprave Međimurske o podjeli područja policijskih postaja na sektore, ophodne, pozorničke i kontaktne rajone broj 511-21-03-4064/12 od 20. rujna 2012., i međunarodnim ugovorima, konkretno s Republikom Mađarskom, definirane su zajedničke lokacije (zone i područja rada) na graničnim prijelazima, na kojima hrvatski policijski službenici, bez obzira što su fizički i geografski locirani na teritoriju druge države, imaju ovlasti i prava kao da obavljaju svoj posao na teritoriju Republike Hrvatske. Prema navedenom, rad policijskog službenika za graničnu kontrolu redovno i stalno je (a ne povremeno, po povremenoj uputi) vezan uz granični prijelaz koji je ustrojen Uredbom o graničnim prijelazima Republike Hrvatske i koji je u nadležnosti hrvatske policijske postaje, bez obzira gdje je granični prijelaz geografski smješten. Stoga je jedino ispravno i razumski prihvatljivo shvaćanje prema kojem granični policajac obavlja svoj redovan i stalan rad na graničnim prijelazima na koje je raspoređen te se takav rad ne može smatrati radom na terenu.

20. U navedenoj činjeničnoj i pravnoj situaciji tužiteljica je svoje poslove obavljala u funkcionalnom i pravnom smislu u sklopu Policijske postaje Prelog, jer se sve službene radnje koje u području rada - zoni obave službene osobe susjedne države smatraju kao da su obavljene u općini susjedne države koja je najbliža graničnom prijelazu, kako je to i propisano čl. 6. st. 2. Zakona o potvrđivanju Međunarodnog ugovora s Republikom Mađarskom, a to je u ovom slučaju Općina Goričan.

21. Imajući u vidu i ranije izraženo shvaćanje revizijskog suda, (Revr-1446/14-2, Revr-391/09, Rev-88/09., i dr.) prema kojem se radom na terenu ne može se smatrati rad na koji je tužitelj bio upućen na rad u drugo mjesto rada u okviru iste policijske uprave, a zbog toga mu nisu nastali nikakvi posebni troškovi, u ovoj pravnoj i činjeničnoj situaciji granični policajac koji obavlja kontrolu na međunarodnim graničnim prijelazima, obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, u nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, a međunarodni granični prijelaz predstavlja njegovo radno mjesto i područje rada, a sve njegove službene radnje smatraju se poduzetim u najbližoj graničnoj hrvatskoj općini, koja se nalazi u nadležnosti PP Prelog, konkretno Općini Goričan. Iz navedenog razloga, kako je tužiteljica redovno raspoređena u policijsku postaju (a ne povremeno upućivana ili upućena) koja je nadležna za općinu na kojoj se nalazi granični prijelaz, tada se rad tužiteljice ne može tretirati kao rad na terenu po osnovi kojeg bi ostvarila pravo na dodatak iz čl. 50. i čl. 56. ranije citiranih Kolektivnih ugovora, a to tim više što pri dolasku na posao ne prelaze nikakvu graničnu kontrolu sukladno pozitivnim propisima nacionalnih država i propisima Europske unije.

22. Iz navedenih razloga, držeći se ograničenja ispitivanja pobijane presude (čl. 391. st. 1. ZPP-a na postavljena pitanja, nisu prihvatljivi navodi tužiteljice iz odgovora na reviziju, pri čemu se navodi da je Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 od 20. svibnja 2014., dano isključivo za policijske službenike Postaje granične policije Zagreb Zagrebačke, koji su redovno raspoređeni na radno mjesto u okviru PGP, ali su po posebnom rasporedu rada (izvanredno, privremeno, povremeno) upućeni na rad u Dobovu na granični prijelaz, neprimjenjivo u ovom slučaju jer se radi o potpuno drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, a o čemu se više izjasnio ovaj sud u odluci broj Rev-1206/2022 od 17. siječnja 2023. Policijska uprava Međimurska, Policijska postaja Prelog nadležna i za područje Općine Goričan, tužiteljica je redovno raspoređena na rad u PP Prelog, (dakle nije tamo upućena na rad već raspoređena), njezino mjesto rada pokriva područje nadležnost cijele PP Prelog, što obuhvaća i Općinu Goričan, pa posljedično tome sukladno čl. 6 st. 2 Međunarodnog ugovora njezino mjesto rada obuhvaća i područje graničnog prijelaza Goričan – Letenye II. i pokriva rad na tom graničnom prijelazu te predstavlja zajedničko službeno mjesto za obavljanje granične kontrole u zoni tog graničnog prijelaza, i to za obavljanje hrvatske granične kontrole na mađarskom državnom području

23. Stoga odgovori na prvo postavljeno pitanje glasi:

Svakodnevno obavljanje poslova granične kontrole policijskih službenika za zaštitu granice na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno odgovarajućem međunarodnom instrumentu na koji upućuje čl. 25. st. 3. ZNDG, i to konkretno Zakonu o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Mađarske o obavljanju kontrole graničnog prometa u cestovnom, željezničkom i vodnom prometu (NN 6/2004), Uredbi o objavi protokola između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Mađarske o provedbi ugovora između Republike Hrvatske i Republike Mađarske o obavljanju granične kontrole u cestovnom, željezničkom i vodnom prometu, Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske, odnosno Uredbi o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja, a koje policijski službenici za zaštitu granice Republike Hrvatske obavljaju u zonama koje su, iako fizički smještene na području Republike Mađarske kao susjedne države, smatra se radom obavljenim u okviru stalnog mjesta rada za koji nisu ispunjene pretpostavke za isplatu terenskog dodatka, (tako i u Rev-1183/2022. od 17. siječnja 2023.), a

odgovor na drugo i treće postavljeno pitanje glasi:

Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 od 22. svibnja 2014. koje se odnosi na primjenu članaka 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013. u odnosu na policijskog službenika koji je upućen temeljem posebnog rasporeda obnašati službu na području GP Dobova, uz službeno ovlaštenje za rad na GP Dobova, a izdano na temelju članka 9. Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, ne može se primjenjivati na terenski dodatak policijskih službenika koji rade na drugim graničnim prijelazima. (tako i u Rev-1206/2022-2 od 17. siječnja 2023.)

24. Prema navedenom, tužiteljica je radom na međunarodnom reguliranom graničnom prijelazu lociranom na teritoriju druge države obavljala poslove u stalnom mjestu rada, odnosno nije radila na terenu i nije upućena na rad u okviru ili izvan okvira svoje matične policijske postaje, jer redovni rad tužiteljice raspoređene u policijsku postaju na radno mjesto policijskog službenika za graničnu kontrolu, ne obuhvaća samo rad na graničnom prijelazu koji je smješten na teritoriju Republike Hrvatske nego to obuhvaća i međunarodni granični prijelaz koji je geografski smješten na području susjedne države i koji je ustrojen sukladno propisima nacionalnog prava i međunarodnih ugovora sa susjednim državama o obavljanju kontrole graničnog prometa u cestovnom, željezničkom i vodnom prometu.

25. Budući da tužiteljica tužbeni zahtjev za isplatu na ime terenskog dodatka za utuženo razdoblje temelji na neosnovanoj tvrdnji po kojoj je rad policijskog službenika na graničnom prijelazu na području druge države rad izvan stalnog mjesta rada i boravišta policijskog službenika, pogrešno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su za utuženo razdoblje tužbeni zahtjev tužiteljice, temeljen na odredbama čl. 50 i 56 citiranih KU-a, ocijenili osnovanim u cijelosti.

26. Slijedom iznesenog valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a prihvatiti reviziju tuženice, preinačiti nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti u cijelosti.

27. Tuženik je u cijelosti uspio u sporu, pa je tužiteljica na temelju odredbe članka 154. st. 1. u vezi s odredbom čl. 166. st. 2. ZPP dužna u cijelosti nadoknaditi troškove parničnog postupka prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 37/22 – dalje: Tarifa). Tuženiku su kao potrebni priznati troškovi sastava odgovora na tužbu prema Tbr. 8/1 u iznosu od 132,72 Eur, za pristup na ročište 25. 9. 2020. prema Tbr. 9/2 66,36 Eur, za pristup na dva ročišta (1. 12. 2020. i 16. 02. 2021.) prema Tbr. 9/1 za svaki po 132,72 Eur, za pristup na ročište za objavu 1. 4. 2021. prema Tbr.9/3 66,36 Eur, za sastav žalbe prema Tbr. 10/1 165,90 Eur i za sastav revizije prema Tbr.10/6 199,08 Eur, odnosno ukupno 895,86 Eur, a koji iznos je tuženiku i dosuđen.

Zagreb, 6. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Jadranko Jug