REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4854/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Valičević, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika: 1. HUT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ninoslav Jagar, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Jagar & Grebenar u Zagrebu, i 2. AU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Senia Kovačić, odvjetnica u Rijeci, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1522/2024-2 od 28. svibnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku poslovni broj P-376/2023-5 od 28. rujna 2023., u sjednici održanoj 6. veljače 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
II. Zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije drugotuženika AU odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1522/2024-2 od 28. svibnja 2024. te je uz postavljena pitanja istaknuo i to da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje iz čl. 29. st.1. Ustava RH (Narodne novine br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14, dalje: Ustav RH) i čl. 6.1. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17; dalje: Konvencija ).
2. Prvotuženica HUT nije odgovorila na prijedlog tužitelja, dok je drugotuženik JU u odgovoru predložio prijedlog odbaciti, odnosno podredno odbiti te je zatražio naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Tužitelj je u prijedlogu postavio dva pitanja koja su se odnosila na prekid zastare u slučaju priznanja duga u smislu odredbe čl. 240. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO) i odustanka od tužbe u smislu odredbe čl. 242. ZOO. Međutim, tužitelj u odnosu na oba pitanja nije uopće naznačio razloge važnosti zbog kojih bi ta pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, pa je prijedlog u tom dijelu na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), odbačen (toč. I. izreke rješenja).
4. Tužitelj je istaknuo i to da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava RH i čl. 6.1. EKLJP. Glede tužiteljevih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaknuti da čl. 6. st. 1. EKLJP i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Uz navedeno valja reći i to da tužitelj nije dokazao da se na te povrede pozivao u nižestupanjskom postupku s obzirom na to da uz prijedlog nije u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP dostavila žalbu ili druge dijelove spisa iz kojih bi to bilo vidljivo. Slijedom navedenog tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje, pa je i u tom dijelu prijedlog tužitelja na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP trebalo odbaciti (toč. I. izreke rješenja).
5. Zahtjev drugotuženika AU za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice u smislu odredbi čl. 166. st. 1. ZPP i 155. st. 1. ZPP, pa je odlučeno kao u toč. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 6. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
