REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-875/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Republika Irska, kojeg zastupa punomoćnik Igor Metelko, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, kojeg zastupa punomoćnik Ivana Miloš, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o., Zagreb, Trg žrtava fašizma 6/III, radi isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-3916/23-2 od 28. studenoga 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4791/21-34 od 28. travnja 2023., u sjednici održanoj 6. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-3916/23- 2 od 28. studenoga 2023., u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4791/21-34 od 28. travnja 2023., podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) postavivši jedno pravno pitanje za koje smatra da je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu i to:
„Može li sud prilikom odlučivanja o zahtjevu za isplatu novčanih sredstava koji zahtjev se temelji na ugovornim odredbama kojima je glavnica kredita vezana uz valutu CHF i koje ugovorne odredbe su utvrđene ništetnim u kolektivnom sporu, tužitelju dosuditi više od onog što je isti stvarno preplatio tuženiku temeljem ništetnih ugovornih odredbi, na način da prilikom izračuna visine ne uzme u obzir razdoblja kada je tuženik plaćao manje te je li sud dužan po službenoj dužnosti vršiti prebijanje više plaćenih iznosa i manje plaćenih iznosa na temelju takvih ništetnih ugovornih odredbi, bez da je tuženik istaknuo procesnopravni prigovor radi prebijanja ili protutužbeni zahtjev?“
2. Odgovor na tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
4. Predmet spora u revizijskoj fazi postupka je isplata preplaćenog iznosa s osnove ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli ugovora o kreditu u CHF.
5. Sporno je, je li preplaćeni iznos na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli ugovora o kreditu u CHF trebalo umanjiti za iznose kada je tuženik plaćao manji iznos iz razloga što je tečaj bio niži od ugovorenog na dan isplate kredita u slučaju kada tuženik nije istaknuo procesno pravni prigovor radi prijeboja ili podnio protutužbu.
6. Postavljeno pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni iz razloga što je revizijski sud izrazio pravno shvaćanje u odluci poslovni broj Rev-549/23-4 od 18. prosinca 2023., a koja odluka je donesena na temelju odredbe čl. 390. st. 2. ZPP, a izraženo pravno shvaćanje glasi:
"U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe u CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK-CHF bio manji od tečaja HRK-CHF na dan isplate kredita."
7. Dakle, pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci u vezi sa spornim pitanjem podudarno je s pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženom u proširenom vijeću od 13 sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a koja odluka je upravo imala za svrhu ujednačavanje neujednačene sudske prakse.
8. Budući da postavljeno pravno pitanje nije važno pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 6. veljače 2025.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
